H.A.D.L. by Stanka Gjurić

ponedjeljak, 08.09.2014.

SAN

U svome sam snu, dakle, svjesno upravljala sobom, premda sam mu, podjednako vjerovala na podsvjesnoj razini, no ipak, na kraju čini se, samo do određene granice. I mada sam uživala, i bila u potpunosti sigurna, preplavljena emocijama, ipak sam samu sebe ograničila, samo radi sumnje u vjerodostojnost njegova sadržaja.


Kako li je samo čovjek obijesna životinja, pa čak kada za tim nema baš nikakve potrebe, štoviše kada se od njega očekuje, zbog njegove vlastite dobrobiti, upravo suprotno, i kada je toga itekako svjestan. Primjerice, u snu, kada na provjeru želi staviti bajkovitost zbivanja, i uvjeriti se u njegovu vjerodostojnost. Tako sam i ja, protekle noći sanjajući A. umjesto da se zadovoljim sanjanim, a posebno zato što sanjam ono što bih željela da se dogodi, učinila grešku kojom sam brutalno prekinula bajoslovnost događanja. Činilo se, i osjećala sam, kao što rijetko kad ili gotovo nikad ne osjetim, barem ne na taj način, da je ono što se odvija, realnost, s vremena na vrijeme utiskujući cjelov u A.-inu nadlanicu, na usnama osjećajući njegove svilenaste, meke dlačice. Ta tako poznata osjetilna senzacija od nekada! Rijetko sam se kada toliko približila realističnosti u njezinu fizički zbiljskom osjetu, opipljivosti, jer često nas puta realistično snivanje ne dovodi do tjelesnih manifestacija kao posljedice osjećaja egzistentnosti zbivanja.
Govorila sam samoj sebi: TO je istinitost, a ne ono što sam mislila da se dogodilo. Sve ono drugo bio je ružan san. A. je živ, eto ga, korača pored mene, drži me za ruku i smiješi mi se… Hvala ti Bože na tome! Ali moja mi ispitivačka priroda, čak ni u snu nije dala mira, morala sam kopati. Pomislila sam: „Da to možda ipak nije varka, budući u mišićima osjećam određeno, tako poznato treperenje, mreškanje, na momente čak sasvim neprimjetno mrmorenje krvi ispod kože, manifestacije kakve doživljavam najčešće dok sanjam, i to negdje pri površini“. Činilo se kao da se ta donekle uzburkana krv komeša u meni, dok mi se A. radosno osmjehuje držeći me za ruku ne ispuštajući je ni nakratko, dok se ja želim uvjeriti u autentičnost našeg dodira.
Naravno da sam učinila pogrešku, jer moja me nezadrživa potreba za spoznajom dovela do buđenja, unatoč tome što mi nikada nije bila važna ta granica između jave i sna. U svome sam snu, dakle, svjesno upravljala sobom, premda sam mu, podjednako vjerovala na podsvjesnoj razini, no ipak, na kraju čini se, samo do određene granice. I mada sam uživala, i bila u potpunosti sigurna, preplavljena emocijama, ipak sam samu sebe ograničila, samo radi sumnje u vjerodostojnost njegova sadržaja. Ipak je, izgleda, pretegnula moja podsvjesna, silna želja da to što sanjam bude isključivo zbivanje u stvarnosti. Ovaj me san, upravo zahvaljujući svojoj stvarnosnosti primorao da učinim to neoprostivo, da se lagano i potiho izvedem iz njega, no ništa manje ni zbog moje oholosti. …Umjesto da i dalje sanjam, uživajući u daljnjim prizorima, budući ni slično ovome, otkad nema A., nisam usnula, ne sadržajno, već senzitivno.
Morala sam uništiti tu dragocjenu sliku koja je još uvijek donekle u meni, neposredno nakon buđenja, i nadam se da će se u meni što duže zadržati: taj osjećaj sreće kojim sam bila preplavljena zbog spoznaje o dugotrajnoj zabludi vezanoj uz sve što se dogodilo. A tu je i trenutak kojeg bih mogla provesti u vječnosti, ne stižući nikamo, ne vračajući se niotkuda, samo postojeći. On i ja, i naši spojeni dlanovi. Jedan minimalistički prizor i događanje od neprocjenjive važnosti samo zbog toga što u sebi nosi istinskost reakcija na kakve smo navikli u ovozemaljskom životu; zamislivost, stvarna kao događaji uz koje se vezuju samo na taj način neizbrisivo pouzdane emocije.
Rijetko mi se, naime, u snu događa, ili se možda varam, jer sam trenutno pod snažnim dojmom , da su moji osjećaji tijekom sanjanja tako dubinski. Oni, doduše, postoje, kao iskustvene reakcije, pa ih, prema tome, i u snu, kao takve, doživljavam, posljedično onome što mi se u snu događa, međutim nekako ipak slabije, bez zahvaćanja u meso zbivanja.
Opraštam si samo zbog toga što nisam mislila da ću se svojom potrebom za istinom dovesti do buđenja, ali i zbog toga što sam toliko vjerovala da je to istina, da sam, koliko god to izgledalo kontradiktorno, u to željela uvjeriti i samu stvarnost, a ne suprotno: dokazati snu da nije istina.
Za istinu nerijetko kažu kako zvuči lažno, zbog surove iskrenosti kakvu u sebi nosi, no to je, držim, stoga što su ljudi navikli izgovarati neistinu, te time i naš sluh prilagodili mjeri njezine zvučnosti . Tako je možda i taj san koji je izgledao kao istina (a istina i jest bio, doduše, kao stvarnost koja se događala tijekom snivanja), no upravo zbog toga, zbog svoje brutalne točnosti, u jednoj se presudnoj mikro sekundi učinio varkom. Zbog njegove je vjernosti na njega pala sumnja, što je bilo bilo dovoljno da se on uruši i zamijeni mjesto s laži koju čovjek gotovo svakodnevno, htio ne htio, na javi, doživljava i živi.



08.09.2014. u 13:29 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Od početka pisanja ovog bloga nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se