H.A.D.L. by Stanka Gjurić

subota, 23.08.2014.

TAJNA

Nekada se pitam bi li i on volio da je tako kao što katkad zamišljam, crtajuć' sliku svojim umom, kadikad je mjestimice brišući, pa opet stvarajuć' nanovo: da ga ima, iaoko se čini da ga nema, da je netom bio ovdje, no žurno je, poslom, morao otići, kako je otputovao, otišao na ladanje, preselio se u drugu državu... Da samo ja znam našu tajnu, tajnu o njegovoj smrti, a da on negdje postoji sretan, okružen svojom unučadi.


Kad god mi zazvoni mobitel, pomislim na Antu. I premda znam da osoba koja me zove ne može biti on, u tom djeliću sekunde svejedno mu se nadam. Kao da na čas zaboravim da ga više nema, a možda ipak samo želim vjerovati kako je to on, jer u stotinki sekunde, u tome za mene tako značajnom- djeliću vremena, postajem sretnom na način kao kada je fizički postojao. To se, naravno, ne događa svakodnevno, već samo kad otputujem, kao primjerice sada dok sam u Čakovcu, s obzirom da bi me u toj prilici znao nazivati češće no kada bih bila kod kuće.
Voljela bih da mogu zamrznuti taj dragocjeni momenat u kojem vjerujem kako se ništa nije promijenilo, jer se bojim da taj osjećaj koji je zapravo sposobnost, uskoro ne izgubim, postanem neosjetljivom na trenutke u kojima je, kao što je to danas, jedan specifičan zvuk u stanju učiniti da zaboravim stvarnost.
Mada znam da je donekle varka, i da to osjećam stoga što želim i imam potrebu osjetiti, to me iskustveno približava situaciji u kojoj me netko tko ne zna da je A. umro, priupita kako je, a ja mu odgovaram "Odlično", sa željom da i dalje postoji živ u njegovu sjećanju. Ponekad poželim da samo ja znam Antinu istinu, jer kao da bih se lakše mogla nositi samo s tom činjenicom, nego i s onom da ga i ostali koji ga znaju, doživljavaju umrlim.
Nekada se pitam bi li i on volio da je tako kao što katkad zamišljam, crtajuć' sliku svojim umom, kadikad je mjestimice brišući, pa opet stvarajuć' nanovo: da ga ima, iaoko se čini da ga nema, da je netom bio ovdje, no žurno je, poslom, morao otići, kako je otputovao, otišao na ladanje, preselio se u drugu državu... Da samo ja znam našu tajnu, tajnu o njegovoj smrti, a da on negdje postoji sretan, okružen svojom unučadi. I da, doduše, rijetko posjećuje Zagreb, a kada i dođe, to je tek nakratko, i stoga ga je gotovo nemoguće susresti. Poput zagonetke je koja enigmom ne želi biti, ali mora, jer to je njegova datost, kao i biti zapravo nevidljiv, ali upravo stoga, kroz svoju tajanstvenu živost, cjelovit i neuništiv.
Kako bih samo voljela da, od svih mogućnosti koje god postoje, barem na taj način može živjeti, zato što mi se čini da ljudi ne umru tako dugo, dok god ne saznamo da su umrli. Što manje ljudi zna da nas više nema, odnosno misli da se još uvijek nalazimo među njima, na jedan neobičan način živimo i kada već odavno ne postojimo.
.


Oznake: smrt, tajna, stanka gjuric

23.08.2014. u 19:34 • 0 KomentaraPrint#
Widget by : widget

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



  kolovoz, 2014 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (5)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (8)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (16)

Nije na odmet znati!

Dopustila sam opciju ostavljanja komentara, jer sam morala, premda bih najradije da moje postove ne komentira nitko. Hvala svim dragim, dobronamjernim ljudima koji tek napišu par riječi u smislu da im se sviđa post, ako im se sviđa, ali komentiranje tipa kako vi doživljavate, odnosno kako biste se ponašali u situaciji koju sam ja proživjela, te raznorazna objašnjavanja, pametovanja, ne dozvoljavam nikome. Naprosto me ne zanima ništa od toga, i takve ću komentare obrisati!

Naslov bloga, od kratice HADL

Hladnokrvne analize dokonog laika.

Tek da se zna :)

Sve do početka 2016. (a blog pišem od 2014.) nisam dozvolila komentiranje mojih postova, i stoga se moji tekstovi uopće nisu pojavljivali na fresh listi, tako da ih nitko nije mogao vidjeti, osim naići na njih slučajno. Čim sam za to saznala, naravno da sam odmah uključila tu, ranije- u blog editoru- isključenu opciju.














































Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se