22

petak

listopad

2004

Leopold Blum 100 godina u velikoj šetnji Dablinom
Kad umrem na mome srcu biće napisano: Dablin - rekao je nekome jedared Džejms Džojs, valjda najslavniji Dablinac, koji je život proveo u jednoj vrsti nimalo nežnog izgnanstva. Ali, ispostaviće se da je I PORED SVEGA ta ljubav obostrana. Svedoči o tome mnoštvo pojedinosti, jedna naročito. Godinama već, naime, na dan 16. juna ceo taj veliki i na svoj irski način lepi grad izađe na ulice, i pomognut hordama strasnih turista krene stopama Leopolda Bluma, Džojsovog junaka iz Uliksa, istim onim putevima koje je taj njihov slavni, imaginarni sugrađanin prema piščevoj uobrazilji prošao u samo jednom danu svog (književnog) života, 16. juna 1904. "Blumzdej", kako se zove ta svetkovina kada život krene da oponaša fikciju, i ove je godine počeo tradicionalnim doručkom od životinjskih iznutrica - Blumovom omiljenom hranom, među kojom osobito mesto pripada ovčijim bubrezima sa roštilja, koji su njegovo nepce palili "finim ukusom urina" - da bi se sve nastavilo slavljem velikih razmera, sadržaja i oblika. Ova je godina, razume se, imala tu posebnu crtu jer je u pitanju bila stogodišnjica Blumove šetnje. Evokacija je dobila na bogatstvu ideja, i sad će njen drugi vek, od idućeg leta, imati slatku muku da nadmaši viđeno.
Ovom podsećanju valja dodati jednu fantastičnu činjenicu: Beograd se, kako znamo, takođe bio umešao, obeleživši stoti "Blumzdej" na svoj način, stavši tako u red svetskih kulturnih gradova.
Ali, čitavi ovaj dugi uvod ima - sad kad počinje Beogradski sajam knjiga - samo jedan smisao: da podseti na to da je beogradsko obeležavanje slavne šetnje Leopolda Bluma bilo poduprto drugim izdanjem Džojsovog Uliksa (Geopoetika, Beograd), u prevodu profesora Zorana Paunovića, koji je sa ovim komplikovanim, teškim piscem očigledno "na ti". Njegov je rad - koji pored briljancije u prevodu, za šta je dobio "Lazu Kostića", podrazumeva i razgovetna tumačenja - taj je rad, dakle, novim generacijama srpskih čitalaca umnogome olakšao pristup Uliksu, toj "bibliji", ili kako već hoćete, književnog modernizma.

<< Arhiva >>