utorak, 30.05.2017.

promjene

Zadnja dva mjeseca, koliko me nije bilo na blogu, život mi liči na tursku sapunicu.
Stalno se nešto događa. I dobro i manje dobro.
Čini se da je ova moja 50-ta godina prekretnica u koječemu, ako ne i u svemu.
Odlučila sam pokrenuti razvod u kojem zakoniti nije htio sudjelovati apsolutno ničime, pa sam tako hodočastila na sud nekoliko puta. On se, naravno, nije pojavljivao na ročištima, dok na kraju i sutkinja nije shvatila da ni neće, pa nas je razvela bez njegove prisutnosti. Trebalo je samo dva mjeseca da se stvar okonča.
Mislim da on još to ni ne zna. Ja ne govorim, on ne pita.
Doduše, nismo neprijateljski nastrojeni jedno prema drugome, al brate mili, ne zanima me kamo ideš ni kad ćeš se vratiti. Ne obavještavaj me o tome.
Zbilja me ne zanima.
Osim što me zove pet puta dnevno i pita što ima doma novo ?!
Svoje pozive opravdava brigom za đukelu. Počeo je kupovati i mljeveno meso i jetricu, pa hrani mačke. Na sto čuda sam ...
Tako, sad imam jako brižnog susjeda. Što je u redu.
Imam manje dlaka po kući. Sad mačke spavaju kod njega. Duše prodane !



Počela sam vježbati. Svaki dan 15 minuta do pola sata. Spustim se u podrum, u teretanu koju godinama nitko ne koristi i dam si truda. Kondicija mi je totalna koma, ali se trudim i ne odustajem. Izdržati na orbitreku pet minuta bez stajanja, za mene je, još uvijek, naučna fantastika.
Ali nema odustajanja. Svaki dan, u isto vrijeme, krećem !
Nisam odustala ni kad su mi, prije par tjedana najavili otkaz.
Višak sam nakon 28 godina u istoj firmi. Kad čovjek napuni 50-tu, tako stvari stoje.
Ishod svega se još ne zna, jer nisam dobila ništa na pismeno, ali nakon svih natezanja, ni ne ostaje mi se i više ne odlazim na posao s guštom.
Zapravo, jedva čekam da saznam kad mi počinje otkazni rok, da si mogu planirati život negdje drugdje.



Pad energije koji sam imala tim novim saznanjem, bio je nevjerovatan, ali ništa ne liječi tako dobro kao glasna muzika u slušalicama i tjelesni napor.
Desetak dana nakon početka vježbanja, upoznala sam osobu koja je pokazala dobru volju da mi pomogne oko vježbi koje trebam, a bavi se kondicionim treninzima profesionalno.
Zašto ima volju toliko svog slobodnog vremena trošiti na mene, ne znam, ali sam zahvalna. Tim više što se sve odvija preko maila.



Kako je 50-ta počela krasnim putovanjem po Dalmaciji, red je da tako i završi, pa sam bukirala u kolovozu sedam noćenja u Gradcu. Od tamo su mi svi otoci koje želim vidjeti na dohvat ruke, a voljela bih i u Mostar.
No, plan ću razraditi ... ili neću. Tko mi brani da idem baš tamo kamo mi u trenutku padne na pamet.
Ovog puta pratnja mi neće biti moja Melica, nego dugogodišnja prijateljica. Još jedna od onih za cijeli život.

Ovog vikenda sam otvorila sezonu kupanja. More je ledeno, ali idealno za osvježenje kad me uhvati valunga. Iz svake situacije treba izvući najbolje za sebe, zar ne ?
A najbolje za mene su i ovi kolačići koje sam radila već nekoliko puta.
Najbolji od svih koje sam probala do sada.



Za nekoga tko ostaje bez jedinog prihoda, poprilično sam optimistična i nasmijana. Vodim se onom: kad se zatvore jedna vrata, otvore se druga ...

Uh da ... evo i recepta za keksiće !



Budite mi dobro i veselo.
Zvonka.