I dok sam tako večer prije odlaska natrag u Zagreb sjedila pored njega na udaljenoj plaži od grada zagledah se u Zvijezde… One udaljene… i one koje su sjale tako jako da je čovjek imao osjećaj da bi ih rukom mogao dohvatiti… Ali ne može… Takve Ljepote su samo za gledanje i uživanje… Uživanje u njihovom sjaju… i osjećaju koji te prati iznutra dok tako ležiš ispod njih… …jer ima nešto mistično i fascinantno, dočekati zoru pod Zvijezdama… Osjećate li se i Vi posebno pod Zvijezdama?... ******** I spustim pogled na njegovo umorno lice i pomislim koliko se promijenio u ovih nekoliko godina… Ostario?... Ne, već sazrio… Kao muškarac i kao osoba… a opet tako volim njegove dječačke crte lica koje bih mogla i u mraku prepoznati samo kao Njegove… Volim i taj njegovi ponekada blesavi i nezreli smisao za humor… Zamislite li se i Vi ponekada, koliko je zapravo lako voljeti tako posebne osobe u našim životima?... Voljeti ih iskreno i jako unatoč svim njihovim manama i nedostacima?... Jer čini se kako u Dvoje funkcionirate „savršeno“ i nadomještate zajednički sve te sitne rupe… Njegov me pogled i žmirkanje prisjeti na to da uskoro ponovno odlazim… I nekako se zbog toga opet osjetih djelomično prazna. Jer željela bih da ova večer nikada ne prestane… I zato nastavih uživati u pogledu na Njega i ugođaj oko sebe… A poviše mora opet su letjeli galebovi, I njihova me slika podsjeti na Johnatana… I slobodu tijela i uma koju sam ja osjećala u tom trenutku… Osjećate li se i Vi nekada toliko sretno, prepušteno i slobodno kao da bi mogli poletjeti?... Kao da Vam ali baš ništa ne može pokvariti trenutak i tu Ljepotu?... ******** sanjari moji, evo vratih se u metropolu nakon odmora... i sada sam ponovno napunila baterije za posao, žurbe i nervoze... za nove pobjede i ideale koji me čekaju.... :)) hmm, ali prije ostvarivanja toga moram riješiti ispite koje već neko vrijeme odlažem... i čitam Vas sve naravno opet... :)) |