četvrtak, 15.06.2006.

O djedama i bakama

Mislim da sam jedan od rijetkih sretnika koji je svoje djetinjstvo proživio onako kako bi po svim pravilima svako dijete trebalo proživjeti. Kao prvo najstariji sam od svih braća i sestara, a dok sam bio dijete, bilo nas je točno šest. Nažalost, mala Ela je najmlađa i rodila se tek kad smo svi već bili gotovo odrasli ljudi, tako da nije s nama proživljavala bezbrojne ratove protiv nijemaca, ili dvoboje brzih revolveraša i divljih idijanaca, a nije na žalost nikada ni gradila ogromne kolibetine u našem malom gaju iza kuće... Ona je svoje djetinjstvo proživila s nekim drugim klincima, sa nekim drugim igrama...
No svaki od nas, i Ela i ostalih šestero, imao je nešto zajedničko u djetinjstvu.

Svaki od nas je doživio da mu dida Andrija izrezbari neki "pravi" nož iz drveta, ili napravi pravi pravcati luk i strijelu ili (ako si stvarno sretan) dozvoli ti da mu pomogneš kad gradi nova kola ili pravi nove alate ili tako nešto.

Svaki je bar jedanput doživio iznenadno magično pojavljivanje bake Anđele točno u trenutku kada kreće napraviti najgoru moguću smicalicu (kakvu selo još vidilo nije).

Svaki od nas je doživio polagani hod bake Kate koja dolazi sa autobusne stanice sa svojim poznatim "cekerom" u kojemu uvijek ima nešto baš za tebe, ali točno ono nešto šti si cijeli svoj mladi život priželjkuješ.

I na kraju (kako bi to ameri rekli: et last bat not list, il tak nekak): vragolije djeda Drage. Najpoznatija stvar je bilo pecanje na koje bi te uvijek spremno odveo, ali taj čovjek je uvijek imao "asa" u rukavu i svaki put te jednakim intenzitetom oduševi...

Baka Anđela, dida Andrija i baka Kata su odavno na onom svijetu. Čini se da će ime se sada pridružiti i djed Drago, barem nam tako doktor kaže...

Počivali u miru, ma šta počivali u miru, nadam se da ludujete i lumpujete i tamo gore, jedete dobru klopu i pijete dobra pića i zabavljate se (a i sve ostale) kako ste to radili ovdje dok ste bili s nama... Voli vas vaš unuk Goran.

- 18:11 - A šta ti kažeš o tome? (12) - Iscjedider tintu iz kompjutora - #

ponedjeljak, 29.05.2006.

Kud svi Turci…

Ne, stvarno. Kud svi Turci?...
Jebešga ti Turci uvjek nekud idu pa jih onaj mali idijot stalno sljedi. Al mene zanima kud oni idedu majkamustara????...
Nećemo sad o tome, neće to bidnut tema ovog posta. Tema ovog posta je nastala spontano, čitanjem po ostalijem tuđim blogovima.
Kad sam počinjo svoj blog, ideja vodilja je bila: uzmeš kompjuktor, nešt napišeš i ondak dolazu ljudi pa čitaju pa se jal smiju, jal plaču, jal… Ovisi jal si ti napiso štagod veselo il štagod tužno. E sad, nije to, nego kak sam posto stari i cjenjeni, skužiše ja da imade te sad liste. Pa kaže: ak nisi na listu nećedu te više čitat.
O suncetipoljubim, a da šta ću ja sad. A ništa, pitam ja ljudi pa kak da dođem na listu, kome treba poslat kobasica i rakije pa da i to sredimo (ima se mislim si ja, nije problem), al čikin… Neide to tak. Pa kak neide?!? Eto, izgleda da su ti u žiriju svi neki pošteni i ondak nemoš tako kaže, nego mi valja pisat nešto zanimljivo i kaže onda ćeš doć na listu.
A jebemtiživot, šta ću sad???? Mislim ja tako, misli, misli, mislim… i dosjetim se: idem, reko, redom čitat ove drugove i drugarce šta su na tom spisku pa ću ja pisat točno onak kak oni pišu i oda ću i ja na spisak (ma neš ti mene majkamustara).
E sad se vraćamo na početak (ono kak je nastala tema za ovaj post i to): čitam ti ja redom ljude sa liste i skužim o čem valja pisat:
- muški redom pišu il o politiku, il o sport, il seru i kenjaju po svemu jerbo ništa ne valja, a da samo oni znadedu najbolje.
- ženske ne pišu o seksu, nego samo o tome kako se uređuju i briju picu, a ondak njiovi muški jededu jagode odanle odakle one piške, a onda oblače čipkaste gaće i grudnjak da ovi mogu to vidit pa jih dobro kresnit (odpostragi il odnapred, a može i u kenjaru).

I sad ja gledam koji mi je izbor:
- o politiki znam kolko i o noćnom životu rijetkih amazonskih biljaka, štoćereć ništa
- o sportu znam da postoji nogomet i nekad je postojala košarka, al otkad je onaj Petrović umro, to su ukinuli
- srat i kenjat znam
- ne pisat o seksu, to isto znam pa onda to neću pisat.

E sad, kad se sve zbroji i oduzme evo mog današnjeg posta:

Sranje i kenjanje po svemu i svačemu:
Država nam je u kurcu, valja ju izvadit.
Političari nam ništa ne valjaju, samo lažu, piju i žderu.
Novinari nam ne valjaju jerbo lažu, a i ono što ne slažu nije istina.
Školstvo nam ništa ne valja jerbo su nam djeca sve gluplja i gluplja, a i bave se kriminalom i piju drogu.
Doktori su nam isto pokvareni jerbo te neće zašit ako im ne dadeš cjelu svinju, a i kad im dadeš oće da bude rastrenčirana i obrađena, inače te ubiju.
Muzika više nemamo svoje pa moramo uzvozit iz Srbije, a i to šta uvezemo se putom ošteti pa kod nas jako loše zvuči.
Policajci nam isto više ne valjaju jer brate tuku pendrekom, a kad te zaustave na cesti neće uzet 100 kuna nego odma piše kaznu.
Sad malo neću pisat o seksu:
Prošli vikend žena i ja nismo imali seksa, a jokvalamajci. Ja sam tjeo, al je ona rekla da ju nešt nije volja i da bi se mogo i uredit tu i tamo i sve tak. Vidim ja: odnijo vrag šalu pa sam se stao uređivat: poštuco sam nokte, čak i na nogama, dobro se umijo i zalizo obrve, čak sam se i pod pazuve oplahno. Tjeo sam se i obrijat tamo dole, al je previše smrdilo pa sam odusto…

Eto, ovo je moj post za danas pa molim cijenjeni žiri da pročita samo ovaj dio đe ja serem o svemu i svačemu i đe ne pišem o seksu pa da me uvrste na spisak jer će me inače svi prestat čitat i da šta ću onda ja.
Ako vam to nije dovoljno evo i jedna moja seksi slika đe sam se go, ko od majke rođen, usliko, jerbo sam skužio da i to pomaže prilikom ulazka na spisak.
Pogledajte sliku vamo.

- 12:38 - A šta ti kažeš o tome? (6) - Iscjedider tintu iz kompjutora - #

utorak, 16.05.2006.

A šta sad?

Vidim: slabo se to piše po blogovima. I ja slabo pišem po blogu. Al jedna stvar mi u zadnje vreme nikak ne da mira. Bećarci. Šta: šta bećarci? Pa slavonski bećarci nabijemga.
Ja sam slavonac i volem tamburicu, al volem ju kad nak lijepo sviri, one stare seljačke pjesme sam nekak prerasto. Šta ja znam? Više mi se nedopada jedno te jedno: da kak je ona tužna jer joj mama (prvo "a" u "mama" moraš otegnit) ne da da se uda za njega, a on ošo u vojsku, a najljepši šumarci i ptice... bah... davno bilo...
Al jedna stvar mi nikak ne ide iz glave i premda se pišem kao purger već xyz godina, nikako me ne prestaje oduševljavat smisao za humor i humorističnost i podjebancija izražena u tim "bećarcima".
Bilo da se radi o nečem veselom, ili nečem tužnom, ili nekome strašnom ili nekome glupavom, provučeno kroz bećarac, sve ispada lakše i smiješno. Navodno su ti pjesmuljci i nastali od muke i teških životnih uvjeta. Kad više nešto nemoš podnijet, a ti se tomu brate isceri u brk i dobro se nasmij.
I tako (posebno danas) mi se jedan napjev mota po glavi i ne znam zašto, al izaziva mi smješak na licu. Stoga ću ga ovim putom podijelit s vama, a dodaćem tu i tamo još pokoji koji me uspije dobro nasmijat. Pisaću onako kako se to izvorno i pjeva tak da ne mislite da je štamparska, il kaka druga greška u pitanju kad ponavljam pojedine strofe.


O zagrobnom životu (iliti pomirio se sa neizbježnim):

Kad ja umrem možete me jebat,
Kad ja umrem možete me jebat,
Jer mi guza više neće trebat,
Jer mi guza više neće trebat.
Jedan-dva, opsa-sa...


Evo i jedan malko moderniji, a njega sam se prisjetio istog momenta nakon što sam ovog prvog napiso. Da biste ga mogli u potpunosti razumit, morate znati da u Slavoniji postoji posebna vrsta ljudi, a to su tamburaši. Tamburaši su ljudi koji su vesele naravi i služe za uveseljavanje ostalih ljudi. Također pomažu i pri ozdravljenju prilikom teških rastava braka ili izgubljenja voljenih osoba (ne u smislu da je voljena osoba preminula, Bože sačuvaj, nego više u smislu: žena mi se potrošila sa poštarom kad je staroj donosio pemziju).
Zbog svega toga tamburaši su izuzetno cijenjena i tražena vrsta ljudi, a pošto su nerjetko muškog spola, najvole ih mlade snaše, a i one starije, tako da tamburaš u biti jako rijetko spava sam i u jednom te istom krevetu. Također se za tamburaša često upotrebljeva i naziv "bećar", premda taj pojam obuhvaća nešto više vrsta ljudi, ali u ovom napjevu se pod "bećar" zapravo misli "tamburaš". Napjev slijedi...


O slobodnoj ljubavi (iliti "ma tog ti ima samo na filmu"):


Svi bećari dobili su sidu*,
Svi bećari dobili su sidu,
Al se side bećari ne stide
Al se side bećari ne stide.
Jedan-dva, popušimi-op...

*SIDA: spolno prenosiva, kod običnih ljudi, smrtonosna bolest.

- 15:53 - A šta ti kažeš o tome? (5) - Iscjedider tintu iz kompjutora - #

četvrtak, 11.05.2006.

Mirisi...

su oko nas. I fala Bogu daj tak, inace bi i govna jeli...
Ima jih svakakih (mirisa, ne govana): oni ugodni nosu, oni jaki i opojni, a ima onih jakih i opojnih ali neugodnih (provozajte se u tramvajnu ZETa ljeti).
E sad ima i ona neka bajka od onog nekog poznatog pisca kojeg ja kurca ne razumijem, al cini mi se (davno bilo jebešga) da je onaj neki lik pomiriso kolačić i odma se svega sjetio.... Il tak nešt. Nema veze. Uglavnom: ono što me uvijek fasciniralo kod mirisa je da te neki , sasvim određeni, mogu bacit u određenu točku u vremenu kao da se upravo sad to događa (šta god to bilo), a ne prije xyz godinica.
Danas ti se tako ja vraćam sa posla i osjetim neki miris. Jedan od onih šta spada u ugodno-nenametljivu kategoriju. I naravno: puf, vratim se nekoliko godina unazad kroz povijest...
Nakon šta sam ponovo proživio jedan od zanimljivijih događaja iz svog... khm... mladog (dada, mladog, štas bleno pa danas ti svaki klinac ima pedeset godina)...
Uglavno: počeo sam razmišljati o mirisima. Sjetio sam se jednog istraživanja koje je zaključilo (a to su radili sve redom pametni i knjiški ljudi, tak da je sigurno istina) da su četir najugodnija mirisa na svijetu sljedeća:
1. miris svježe skuhane turske kahve u jutro,
2. miris svježe pokošene trave,
3. i
4.

Pa šta? Ne može se čovjek baš uvjek svega sjetit šta pročita... Znači trećeg i četvrtog sde ne sjećam, ali prva dva sam zapamtio i moram priznat: stvarno su to najbolji mirisi na svijetu. Jedva čekam da zaspem pa da se probudim pa da skufam kahvu pa da cijela soba zamiriši... Ajd uzdravlje...

- 21:45 - A šta ti kažeš o tome? (1) - Iscjedider tintu iz kompjutora - #

srijeda, 08.03.2006.

Flešbak iz djetinjstva, ne zamertemi...

Ovaj post sam prilikom restoranja baze namjerno stavijo kao najnoviji, jerbo je to i bilo najnovije prije neg je sve ošlo u trokurac. Nažalost vaši komentari su izgubljeni (sorry opterecena). U originalu post je zapravo napisan 4.3.2006. u 16:45 ak se iko pito...

Probudio sam se... S godinama se valjda čovjek nauči buditi kad mora, i bez sata i bez pijevca... Zimsko jutro. Ma šta jutro, još ni svanilo nije. Težina perine je u krevetu stvorila ugodnu toplinu za razliku od ostatka sobe u kojoj je ledeno. Ne želim izići, ali moram. Jedna noga van.... Ajme! Danas će me definitivno spičit šlog od hladnoće....
Ajde, moraš... Udahnem duboko (više kao da se spremam na ronjenje nego na izlazak iz kreveta), odbacim perinu svom snagom i otrčim do stolice na kojoj su bile hlače i majica. Mislim da mi je trebalo tri do pet sekundi da se obučem, navučem čarape i trk u kuhinju.
Bilo je predbožićno doba, vani još uvijek mrkli mrak nije mogao sakriti ogromne pahulje koje su padale po tišini zavijenom selu.
Bah... navučem natrag zastor na prozor i odem do šporeta da odložim vatru. Sva sreća da je ćaća sinoć pripremio triješće i sitna drva, da sam sad mora ići van cijepati... To bi bilo to: zbogom svijete, samo bi pronašli ledenu santu obavijenu snijegom... Al ovako, e pa ovako se već da.
Na brzinu stavim dva novinska papira u ložište, pokrijem triješćem, naslažem nekoliko većih komada i pripalim šibicu, refleksno ju sakrivajući od vjetra koji naravno nije puhao u sigurnosti kuhinjice.
Nakon sekundu-dvije drvca veselo započeše svoju pjesmu pucketanja i tihog cviljenja, ja zgrabim džezvu, napunim ju vodom i stavim na šporet.
Napokon, sada se mogu uvaliti u djedovu staru fotelju. Na prvi pogled istrošena i neudobna, ali svaki onaj koji je i jednom sjeo u nju znao je njezinu tajnu: to je bilo najudobnije i najugodnije mjesto na svijetu.
Zamotam se u teški kožuh od ovčje vune. Pretpostavljam da ako nisi rođen na takvom kožuhu, ni u ludilu se ne bi htio pokrivati njime jer grebe i žulja i škakljika posvuda. Međutim ako si odrastao na jednom takvom.... Većeg užitka nema... Zatvorim oči... Zaspem...
...
- Je li danas naš red da idemo po kruh?....
Iz sna me trgnu potihi glas malog brace koji je stajao pokraj fotelje, još uvijek pospano žmirkajući.
- Da, danas smo mi na redu.
Odgovorih isto tako tiho, da ne probudimo ostale. U kuhinji je sada bilo već poprilično toplo tako da sam bez problema odbacio stari debeli kožuh. Voda je ključala na šporetu čekajući da dovršim kavu. Vani je počelo svanjivati...

Dok smo popili kavu i pošteno se razbudili, dok smo obukli svu zimsku odjeću i obuću: jutro se probudilo. Doduše i ono je bilo nekako tmurno i gotovo da se ništa nije vidjelo od ogromnih pahulja koje su padale, ali svejedno... Bilo je tu.
Zagazili smo u duboki snijeg, izvukli saonice iz šupe (na njima ćemo dovesti kruh kad se budemo vraćali) i hrabro smo krenuli...
Do susjednog sela, u kojemu je bila pekara, bilo je dobrih pol sata hoda po ovakvom vremenu. Unatoč snijegu koji je pomahnitalo padao, unatoč težini odjeće koju smo nosili na sebi, unatoč dubini napadalog snijega koji smo gazili: i tada, kao i svaki put kada bi išli po kruh, bili smo jednostavno sretni...
Danas mi se dogodilo nešto jako lijepo. Javio mi se moj mali braco iz drugog kraja Lijepe naše. Nismo se poprilično dugo čuli... Zapravo predugo ak se mene pita. Sad više i nije tako mali, razlika u godinama kao da je bestraga nestala. Ovaj post je posvećen njemu: braco hvala ti što si mi poklonio jedan od najidiličnijih dana u mom životu.

- 15:38 - A šta ti kažeš o tome? (15) - Iscjedider tintu iz kompjutora - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se