| < | srpanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Moj test: Novi Megane Berlina, 1,6 16v – 110ks, Paket Expression + ESP. Na Meganea pređoh nakon mnogih sretnih godina s Puntom 1,2 60ks i nakon što me super ekipica Autocommerca Rijeka potjerala iz salona bezobraznim „ponudama“ za novog Brava. Nakon što sam uzela Renaulta u analizu, više me niti korektna ponuda iz AC Zagreb nije mogla vratiti… Odmah ću krenuti s negativnim dijelom ocjene: 1. Megane nije vižljast. S njim ne moren vozit slalom po gradskim prometnicama. Zapravo, mogu, on će vjerojatno ispuniti iste zadatke koje stavim pred njega, ali će se mrvu kasnije probuditi na moj mig i proizvoditi veću buku. Daklem, što mi ljudi rekoše – Renault ne voli velike okretaje. Ista stvar je i na otvorenoj cesti pri manjim brzinama; pretjecanja na kraćim dionicama, primjerice, kakvog kamiona, realizira se sporije, s više šaltanja i buke. S druge strane, pri većim i velikim brzinama i na višim stupnjevima prijenosa, bela tica iđe; sluša i ubrzava tempom koji si zamisliš. Nisam prelazila 170 km/h (cca 5k okretaja?), a i to vrlo na kratko, samo da ga testiram; nakon 4 milje buka motora je takva da mi se čini da ga maltretiram. Čak i kad se glazba dovoljno pojača. U tom dijelu spomenula bih onu famoznu uzbrdNicu u Gorskom kotaru; u petoj i šestoj nije mogao preko 110km/h; u četvrtoj ga nisam htjela gonjat iz naprijed navedenih razloga. 2. 4,3 metra je 4,3 metra Parkirni senzori pokazali su se za popizdet. Preglednost zadnje strane je nikakva (na toj razini isti je klinac kao i kod coupea, bez obzira na veće staklo) pa ovisti istinski dobro dođu za guzinjanje po riječkim „parkirnim“ mjestima… isti dolaze u paketu s ESP-om i ako potonji dobro dođe za moju glavu, senzori su čuvari mojeg džepa i vremena. Navedeno vrijedi per che su mi, imajući u vidu manje raspoloživih mjesta za auto dug 4,3m vs onog od 3,8, omogućili da se uvaljujem u rupe za koje se ne bi ziher još ćutila parićanom neko vrijeme ili ikad. A držim da je i smanjenje broja rupa za uvaljivanje dovoljno sranje per se. 3. Hrpa funkcija na volanu Meni kao pasioniranom obožavatelju prosječnih veličina (analitičan um, analitičarski duh, analitičar po struci, ili samo opsesivno-kompulzivni poremećaj?), potreba za konstantnim prčkanjem po ručnom računalu u stvarnosti znači neprekinuto igranje ručicom na volanu i promatranje veličina na ekranu. Kad se tome pridoda brdo pucića za glazbu (prčkanje po folderima odn. albumima i stvarima, odnosno, traženje stanica na radiju) i 6 tisuća prstenića za svjetla i brisače (stalno neki klinac krivo uključujem, s obzirom da ruke još uvijek neke stvari rade po navici) o kojima onda moram razmišljat i buljit u njih da vidim gdje ću uključit ono što stvaaaarno želim uključit, jasno je da prava zabava ostaje unutar kabine… Oke, znam da nema puno takovih na ovom svijetu, al' jebeš ga; ovo su moja iskustva pa su, kao takva, osobna i primjenjiva na minimum jednu osobu. Prilikom pretjecanja žmigalnik se, ovisno o skosu volanom, često sam isključi pa sam već više od nekoliko pretjecanja realizirala većinom ištekanog žmigavca što, dakako, primijetiš tek kad se kreneš vraćat u svoju traku, a nemaš što isključit. 5. Nosač za cugu …apsolutno ne kužim. U dvije rupe, moguće za tu namjenu (za čaše i za pepeljaru), boca od pol litre stane, ali smeta – prednji dio jerbo bocu moraš micat ako vadiš karticu, a za pepeljaru – jer je rušiš kad mijenjaš brzine. 6. Prednja uzglavlja Nekako više napravljena za visoke ljude. Naime (s mojih 172 cm visine), moj osjetljivi vrat nema potporu, u najnižem položaju jastuk dotiče sredinu lubanje. Mislim, možda tako treba biti, a ja sam glupkasta, ali ja bin ipak volila kad bi, osim mozga, donji dio uzglavlja podupirao i vrat… Zadrška 1. Mjenjač, recimo Mjenjač je zapravo vrlo dobar (precizan, kratak hod) ali, fakat, kako u par sekundi „odradiš“ prve četiri brzine i onda veći dio vremena ordiniraš u petoj ili šestoj (poglavito ukoliko ćeš koliko – toliko pratiti savjetnika za potrošnju goriva). Što vrijedi ako ti smeta buka motora, a mom osjetljivom uhu smeta. Ono što mi ne odgovara jest upravo to – vožnja s malo šaltanja, kao da sam u automatiku… dakako, to ne smeta svima pa je zato u zadrškama… 2. Škripoč prozora (jučer, danas možda i nestane…) Vozačko staklo se čuje prilikom zatvaranja; zadrška je jer ne znam je li što upalo unutra pa će nestat ili je greška pa će mi ić' na nerve… Pozitiva E sad, imajući u vidu da sam se odlučila za Meganea, između ostalih, i zbog toga što mi je vrijeme da smirim vožnju, dvije stvari su cilj učinile realnim iako se povremeno osjećam ukroćenom goropadnicom. Prva je ta da je prikaz potrošnje u svakom momentu probudio moj bodulski duh pa, kad vidim kako srče kad sjedneš na gas, namah odustanem od nekih ekstremnijih akcija. Drugi element koji smiruje moju vožnju jest buka motora pri većem broju okretaja. Nekako daje dojam da ovisti ne voli velike okretaje pa više nekako jezdim cestom. Njemu bolje paše, a i meni je osjećaj oke. S druge strane, taj glajding cestom jednostavno prelazi u prebrzi glajding pa valja paziti jer se brzo prijeđe ograničenje brzine, a da si uvjeren kako cmoljiš sukladno propisima. Poglavito imajući u vidu elastičnost motora i, time, dugotrajnu vožnju u višim brzinama, kretao se ti brzo ili sporo. Ovo napominjem nakon što sam se, s boli u duši, sjetila kako me jučer slikalo. U naselju. Ukupno promatrajući, uz ovaj auto vožnja po propisima čini se vrlo ugodnim iskustvom, s bržim autom ja sam jučer vozila zapravo nešto sporije i vrlo kulturno te se pri tome osjećala više nego ugodno. Sretna ja, sretni policajci. Mislim, i ovo slikanje bilo je rezultat moje vožnje sukladno ograničenjima uz efekt nizbrdice. Glede potrošnje, evo, na 750 kilometara odrađenih, većinom s uključenom klimom i na autocesti (mahom sa 120-140 km/h), prosječna potrošnja bila je 7,4l/100. Od ostalih: - nema cvrčaka, - ugodnost sjedenja za volanom, - izrazito dobar osjećaj dok se glajda cestama bilo koje vrste, - volan – ne mogu reći da pretjerano osjećam tu „neosjetljivost“, sluša me pokorno i kao takav ima sve karakteristike koje mi trebaju, - stabilnost, držanje ceste (iako nisam testirala granice, sve do sada viđeno i prijeđeno bilo je savršeno), - kočenje (također nije bilo nekih ekstremnih situacija, ali jučer, na ljigi od autoputa, na kojoj je veća kolona bila na preticajnoj nego na desnoj traci, svako naglo usporavanje i zaustavljanje kolone odradio je besprijekorno i elegantno), - čak i digitalni pokazivač brzine – namah mi je legao… - čitav raspon udobnosti, od klime (uključivo „rupa“ za njenu disperziju), preko glaSbe, do bunkera, upravo su kakvi mi trebaju (meniMI, dakako) i svega ostalog čega se sad ne moren sjetit… Unatoč stalnim raspravama o količini mjesta na zadnjoj klupi, ovog dijela ocjene kod mene nema; naime, meni zadnja klupa treba nikad pa mi, kao takva, nije kriterij… E sad, kako sam stvaarno pretjerala s duljinom teksta… Ocjena - So far, so good, so what? Prerano je za ukupnu ocjenu jer su tu ipak ključni elementi kvarenja, održavanja, dijelovi, a za koje se nadam da neću morat korigirati za sada ukupan vrrrrlo pozitivan dojam i zadovoljstvo uloženim. Ha? Toliko riječi, a ocjena kratka! To je zato jerbo mi je, zapravo, dopizdilo pisat. =:-) Mir i dobro. Ssnjoff, vaš omiljeni majstor predugih tekstova… |
