| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Mi ziheraši, uvijek idemo 30-40% ispod granica, e ne bi li kako eliminirali rizike i njihove rizike, ali i rizike njihovih rizika. U jučerašnjem pokušaju da se po malo vratim mtb-u, hrabro i s gumama na 3 bara krenuh poznatom stazom. Nepunih 4 km od kuće, na svježe nasipanom i dubljem makadamu, pri brzini od 31km/h, u lahkom lijevom zavoju lagano izgubih rasčišćenu traku od automobilskih guma i uvalih se u dublju mještavinu tucanog kamena i mljevenog asfalta. Kako su ketači zaplesali, tako ja pomislih – evo sad ću past. I dakako da sam pala. Još nikad nisam uspjela pobijediti vlastitu sugestiju. Tako je to kad si jaka osoba. Boriš se s iznimno jakim protivnikom. I jebešga. Izgubiš. Demiđ... Biciklić i svi gađeti netaknuti, ručni sat izgreban. Od dijelova tijela stradao lijevi palac i koljeno (danas kao jabuka, oba). I cijela desna strana. Od natučenog stopala, lista i koljena (desno manje, fala bogu, ipak je u većem qrcu od lijevog), preko oguljene desne natkoljenice, struka i leđiju do desne ruke, s naglaskom na lakat i rame. Potonji su izgrebani i plavi. Kako sam sletila, nisam imala vremena niti jedan dio tijela pripremit za pad pa je, nakon svih ostalih čimbenika što na funkciju tijela utječu, u kamenje udarila i tintara. Rascvala se moja prekrasna kaciga. Al' glava zato nije. Valjda će Vasilije imati neku lijepu, ne-žutu kacigu za mene... Al' to još nije sve! Inicijalno (od srijede isplanirano) htjedoh napraviti cestu, 60km, ali sam se zbog opakog juga, tužna srca odlučila na brdski. K'o za klinac, u poslijepodnevnim satima se vrijeme u potpunosti smirilo, sunce je zasjalo... idila. A ja ne mogu sjedit, ne mogu se naslonit, ne mogu istrpit robu na sebi, ne smije me se niti intenzivnije pogledati... Rezultat? Nervozno žderanje i nešto više crnog vina. Jupi. ...i tako mi, „ničim izazvano“, u 23 sata istog dana, iznenada pozli, mrcvarenje neka dva sata i u jedan izrigah dušu. Točnije, nešto 'rane, vinčine i brdo kiseline. Jupi, upravo mi je to trebalo. Poglavito imajući na umu da, i da mi nije bilo loše, nisam mogla zauzeti poziciju u kojoj niš' ne boli...nedajbože, zaspat. Sad je jutro, i dalje mi je loškasto, neispavana sam i u klincu. Nisam li ja, što bi stari rvati rekli, 2 old 4 this shit? |
