| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
I tako moj Rohatinski (što ću, drag mi), iz obraćanja u osvrt, iz komentara u izlaganje, frca svekolike razloge zbog kojih je HNB za zadržavanje stabilnosti kune pod svaku cijenu. I sva obrazloženja stoje. Dakako, niti u jednom trenutku se ne da vidjeti smjer ka rješenju problema poznatog na starohrvatskom kao izvoz iako iz većeg dijela tih lamentacija proizlazi da postoji čitav niz drugih načina kojima se na njega može djelovati. Niti jedan način, osim horizontalnih mjera, nije bio izričito spomenut. Zašto? Jerbo i on, i mi, znamo da bilo koji od načina, u uvjetima precijenjenog tečaja, pada u vodu. Ono što posljednji njegov osvrt na politiku HNB čini različitim jest da je po prvi put spomenuo (disklejm: osim ako sam ja prečula, što valja čitati kao nepratila) da HNB, zapravo, nema alternativu. I to je, praf za praf, jedino točno od početka. Naime, nešto se možda još i dalo učiniti od 94-te pa do, negdje, 99-te (iako upitno, s obzirom na razinu dolarizacije i kredibiliteta HNB), ali u 21. stoljeću više nema riječi o mogućnosti devalvacije. Nekako, doduše, dvojim o eventualnim mogućnostima slobodnijeg fluktuiranja, ali i tu su se prozori zatvorili posljednjih godina. Da se ne uvaljujem previše glib aprecijacije od 94-te i naknadnog uzlaznog trenda, da ne glagoljim o uvoznoj zavisnosti i dolarizaciji, o malim ekonomijama, probat ću malo razmisliti o perspektivama. Opći zaključak: u qrcu smo i to se ne da promijeniti. Povećanje uvoza se ne može dogoditi u segmentu roba pri čemu govorim o relativnom povećanju, o onom koje bi se uspješno borilo s razinom povećanja uvoza, dakle, koje bi koliko-toliko svelo deficit na prihvatljivu razinu. Na isti način valja i promatrati kretanje buduće strukture BDP-a. Ona jest loša (blabla), ona sadrži preveliki udio usluga i sadrži neodgovarajuću strukturu investicija (trućtruć). To se neće promijeniti iz istog razloga iz kojeg se neće povećati izvoz. Ne mogu se privući investicije ako izvoziti nije zadovoljavajuće profitabilno. S ovako malim domaćim tržištem, i uz nabolje horizontalne mjere na svijetu (a koje nam se ne mogu dogoditi ni u najluđem snu), nije moguće privući investicije koje bi bile namijenjene svjetskom tržištu. Naime, o kojoj je konkurentnosti u 'rvata riječ? Cjenovnu smo eliminirali tečajem, uključivo kad je riječ o cijeni radne snage, a o obrazovanosti da ni ne započinjemo... Što nam, zapravo, ostaje, o tome više drugi put (ili: kad mi se bude dalo)…primjerice, - o turizmu i ostatku "prisilnih" izvoznika poput brodogradnje, - o drugoj mogućoj grani koja bi mogla, eventualno, kroz neko vrijeme, preuzeti baklju financiranja uvoza od turizma... - o tome kako se, uz iskustva uspješnijih od nas (daklem, skoro svih), u komadiće ruši rješenje problema ulaskom u MU i - o drugim zanimljivim činjenicama o kojima svi 'rvati sve znaju… aš mi se ne da mi se više razmisliti. |
|
Danas o nečemu što je već iza mene, ali o čemu imam potrebe iznijeti iskustva pa ako tko naleti i, nedajbog, ima slične probleme… Uvod Cijeli život sam anemična… neki put u većoj mjeri, neki put u manjoj…. Vrlo rekreativno bavim se biciklićem i trčanjem kojima sam se zarazila pod stare dane. Bez nekakvih posebnih ambicija, u potpunom odsustvu želje za dokazivanjem (em žena, em relativno kompleks-free), tako ja, eto, radim neke svoje male programčiće i pokušavam ih realizirati. Uz ova dva aerobna treninga, dva puta tjedno napravim i anaerobni trening, e ne bih li kako kompletan postroj držala u kavom-takvom stupnju spremnosti. Zaplet Pred nekih 7-8 mjeseci zaredale nekakve ozljede i boleštine, te svako malo s temperaturom, te šmrkava i prebijena… Istovremeno, potpuno neprimjetno, u moje su se treninge ušuljali prvo stagnacija, a ondak, bogme, i nazadovanje. Ta su se dva uljeza ubacila u moje prosječne veličine – brzinu i puls. Prvi je padao, drugi se je pentrao do neslućenih visina… Iako sam dosta toga i primijetila, generalno je čovjek sklon stvari pripisivati umoru, stazama, vremenu i sličnim postraničnim elementima i samo negdje u podsvijesti tiho je bubnjao mali bubnjar: sve si sporija, treniraš sve više, a rezultati sve gori… nešto ne štima… Konačno, kad sam počela ostajati bez zraka prilikom osvajanja jednog jedinog kata, a kvadricepsi su me pekli za popizdet', odlučila sam skoknut' do doktorice. Nakon slike pluća (ipak se je nekad pušilo i to dugo i dosta) na kojoj sam izvrsno ispala, kao i iznenađujuće dobrih rezultata spirometrije, dočekala sam i rezultate krvcovadce… Kulminacija Željezo: 1,7 (normalno od 8,8 do 28) Hemoglobin: 84 (normalno od 120 do 180), svi ostali nalazi izvrsni, osim oni vezani uz željezariju… Skratim priču, simptomi: - Puls izrazito visok, unatoč niskom u mirovanju (ispod 50) - Uzbrdice bilo koje vrste – čista noćna mora - Česte tahikardije (puls na 220-230) i povremene aritmije (okej, imam neki mali prolaps mitralnog zaliska pa ta lupanja imam i inače, iako ne u tolikoj mjeri) - Nedostatak kisika prilikom napora, ali i u mirovanju (lijepo ga se može odvojiti od puhanja kad sam stresirana) pri čemu - Pušem, a kisika i dalje neima - Spavam do pakla – čim se smirim, zaspim, di me staviš, zaspim… - Stalan umor i pečenje u kvadricepsima, - Posvemašnja nemoć, etc… Uzroke nisam previše tražila – poznajem svoje katastrofalne prehrambene navike i bilo mi je potpuno jasno da je riječ o klasičnoj anemiji zbog nedostatka željeza. Točno mjesec i pol dana nakon pojačanog krcanja tabletama željeza (200mg dnevno), željezarija se vratila u normalu (na 13), a i hemoglobin se približio poželjitim vrijednostima (124)… Nakon što sam osjetila da sam bolje, počela sam opet s treninzima (dva mjeseca nisam vozila, mjesec dana nisam trčala, čak sam i flautu prestala svirat' – nije se moglo puvat', a da ostane kifika u mozgu…), ovaj put polaganije i vrlo odlučna da neću zajebentat' stvar s nekom ozljedom… Rasplet Već prvo trčanje i prvo sjedanje na cestovnjaka otkrili su mi da i nakon tolike pauze imam bolje rezultate nego bilo kad od jeseni prošle godine do prekida. Preciznije: manje loše rezultate. Puls se postupno spušta, disanje je lagje, odjednom bilježim i napretke, od treninga do treninga, što više od pol godine nisam registrirala… Cijeli život sam anemična i nikad mi nije palo na pamet u kojoj se mjeri ista može odraziti na nedostatak kisika pri naporima, a kamo li pri bazičnom funkcioniranju… Pouka i završna kuknjava Nema razloga za paniku – važno je slušati svoje tijelo. Poslušajte ga. Dugotrajnije pogoršanje rezultata, a da nema razloga govoriti o pretreniranosti, lahko upućuju na potrebe za odlazak kod doktora i izmjere – treba li se armirati ili ne reći će krvna slika, a bogme i doktor… Ja, kao, svoje tijelo volim, ali sam ga potpuno ignorirala i to vrlo dugo… sad ga, zato, mazim… toliko, da ću uskoro morat odbaciti 4 kile što sam maženjem natukla u periodu mirovanja… Mir i dobro. |
