srw

Ah, taj osmjeh! Di je bio do sada?

Slušajući Coldplay završio sam u nekakvom mračnom tunelu. Padam! Vidim gore trunak svijetlosti, koji je sve manji. Padam, Padam! Bojim se! Odjednom zasja velika svijetlost neke neobjašnjive, običnim okom nevidljive i čudne boje! To je bila svijetlost najljepšeg osmjeha kojeg sam u životu vidio! Pogleda me! Srce preskače kao da imam tahikardiju! Oduzimaju mi se svi periferni organi. Žlijezde mi luče nekakvu čudnu kemiju. Lijepšu kemiju od buba u trbuhu pri prvom spoju. Prestah padati! kontrola nad perifernim organima izgubljena je. Trava, ona i ja! Što je sad to? Gdje sam? Krenuh prema njoj. O, Bože kako je lijepa, a tako jednostavna i "normalna". Usne su se osušile, zjenice raširile, srce samo što ne iskoči iz prsnog koša.

Bog, slobodno?
Naravno da je!

Ja sam se zaljubio! Totalno zaljubio! Zar mi je toliko trebalo da shvatim?
Bože, jeli ona moj soul mate? Jeli ona ta? Ja... JA se u životu nisam tako osjećao kao što sada!

Gdje je bio taj osmjeh do sada?