SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
petak, 24.07.2015.
Sporazum o arbitraži Hrvatske i Slovenije
|
GRUBE RIČI BORE GRUBIŠIĆA U obimnoj produkciji elektronskih medija a naročito televizije, pri kraju ove "2009". godine, najzanimljivije bijahu neposredni prenosi sjednica Hrvatskog sabora. "Ma koliko" se predmet rasprave činio ozbiljnim, običnom gledatelju nije manjkalo zabave. Baš kao da je u teatru. Čas komedije, čas tragedije, čas drame. Sve je tu. Bina, kulise i ono iza, režiseri, nezaobilazni glumci i to kakvi i ostali činidbenici. Sve demokratski izabrani po zemlji Hrvatskoj. A prikazanja? To malo zbunjuje obične gledateje. Malo malo ono što im se čini daje trgedija ispadne komedija, drama se prometne u komediju ili tragediju ili obratno. I sve tako. Živa zabava. Na dnevnom redu je rasprava o Sporazumu sa Republikom Slovenijom o načinu uređenja granica na kopnu i moru. Republika Slovenija i Republika Hrvatska to sporazumom prepuštaju međunarodnoj arbitraži jer se same nisu uspjele o tome dogovoriti. Začuđujeće je to kakvim je kompilacijama sastavljen ovaj dokument. Hrvatska bi odmah nastavila pristupne pregovore a Slovenija bi džentlemenski otkočila pregovaranje a razgraničenje bi riješila arbitraža tako da bude obuhvaćen pristup susjeda na otvoreno more. Otprilike tako nekako. Tako bi za eventualno "plaćanje" nastavka pregovaranja nacionalnim teritorijem krivicu nosila, "neka viša sila" arbitraža, a ne vlada republike Hrvatske. Pa i EU koja je odstupila od osnovnog principa, uvjeta za prijam novih članica da moraju imati riješena sva sporna granična pitanja sa susjednim zemljama. Republika Slovenija je zatajila a EU "zažmurila" na činjenicu da ima ne rješena pitanja granice na kopnu i moru s Republikom Hrvatskom. Glavna borba sabornika za i protiv, argumentira se tumačenjem značenja izraza engleskog teksta dokumenta, nagđanjem o mogućim rješenjima arbitraže, nepristranosti arbitara s obzirom da je Slovenija članica EU koja ujedno imenuje arbitre. Dakle komedija se pretvara u tragediju. Republika Hrvatska, uz već dosad plaćene visoke cijene približavanja Evropi raznim "prilagodbama" na štetu građana Hrvatske, u opasnosti je da dalje uvjete za pristupanje treba platiti nacionalnim teritorijem. " Evropa zdaj" i "Evropa pod svaku cijenu" a da vlade ni jedne ni druge zemlje ne pitaju, ponajmanje svoje građane, u kakvu to Evropu pod gotovo ponižavajućim uvjetima i zašto idemo. Dali je mudro tako nekritično prepustiti se takvoj Evropi samo računajući na članstvo i pristupna sredstva. Ta ista Evropa uz bogato kolonijalno iskustvo većine članica uzela je Sloveniji, ne tako davno, dio nacionalnog teritorija Koruške, Julijske krajine, Trst, Goricu a podržati će, kako se do sada pokazalo, svaku secesionističku incijativu u slavenskom korpusu naroda. Kada su njezini vlastiti intersi upitanju, ne libi se kršenja međunarodnih ugovora i principa koje su same članice potpisale pa i one u temeljima današnje evrope i KEBS-a i OUN-a. Nemješanje u untarnje poslove drugih država. mjenjanje granica isključivo sporazumom strana, odricanje od rata u rješavanja međudržavnih sporova, dobrosusjedsvo i solidarnost ljudska prava i slobode čovjeka i td. To su i dalje su civilizacijske vrijednosti i trebali bi biti osnovni principi u međunarodnim odnosima. Preventivni ratovi i uvođenje "demokracije" silom i prevarom to nisu. Hrvatska u EU treba ući kao demokratski uređena zemlja. Zemlja koje su nositelji "suvereniteta" njezini građani. A ne da se brojne za društvo važne odluke donose bez dovoljnog znanja i informiranosti javnosti. Često, i u slučaju s jednom četvrtinom legitimiteta koji dolazi od građana. Odlučivanje o učlanjivanju u međudržavne institucije, koje zadire u taj građanski suverenitet kao što je NATO , EU i slične, nebi trebala činiti mala grupa ljudi u predstavničkim tijelima. Stupanj razvijenosti demokracije možda se i može vrednovati količinom i vrstom pitanja o kojima neposredno odlučuju građani. Ako bi bilo više neposrednog odlučivanja, manje bi bilo "demokratskog despotizma". U saborskoj raspravi o Sporazumu o arbitraži, zastupnik Dr Boro Grubišić u svojem govoru izrekao je da je naćin pregovaramja i formulirani, dokument " i z d a j a R e p u b l i k e H r v a t s k e ". Možda je na taj izraz potaknut nejasnim i dvosmislenim formulacijama teksta, netransparentnim načinom sporazumjevanja i nepricipijelnom formiranju arbitražnog tijela ili naprosto o m a š k o m . Onakvom kakvu je opisao nama još poznat stari naučnik Sigmund Freud. No, dali bi sporazum o arbitraži s Republikom Slovenijom pa i u slučaju gubitka nacionalnog teritorija, bio dovoljan razlog, "dao dovoljno psihičke energije podsvjesti" za ovu omašku? Teško. Prije bi se moglo povjerovati da je omaška rezultat većeg broja pogrešnih akcija i političkih odluka čije posljedice nisu dale obećane rezultate već doprinjele sada složenom stanju u društvu. Ili su ta obećanja zapravo bila proste obmane javnosti. Oko devedsetih godina, do maksimuma je narastao "vodostaj investicijskog i robnog kapitala" liberalnog kapitalizma zapada koji se tamo nije mogao profitabilno plasirati. Za to je valjalo otvoriti novi prostor i tržišta. Ili bi "brane popustile" i došlo bi do "potopa" u samom njegovom centru. To novo tržište nalazilo se u istočnoj Evropi u kojoj je i takozvana komunistička ekonomija takođe dospjela u zastoj a koja se zbog neznanja i nesposobnosti političke elite nije mogla pokrenuti i oduprijeti se tom agresivnom pritisku. Rješenje je nađeno, posloženi potrebni uvjeti i predstoji realizacija. Rušenje "komunizma" razbijanje država gdje je to moguće i uspostavljanje "vječitog kapitalizma" T r a n z i c i j a ! Alati su: proizvođenje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, izokretanje povjesti i stavljanje u pogon najsofisticiranije propagandne mašinerije, politikantske i intelektualne laži i utapanje radničke klase u vjerske i naconalističke močvare. Pronađeni su i potpomognuti izvršitelji, ljudi i snage da "demokratski" kojekakvim cvijetnim, baršunastim "revolucijama" pa i krvavim, tu strategiju provedu u djelo. Najnesretije su prošli narodi SFRJ-e koji su bivstvovanje u zajedničkoj državi, u sredini Evrope i nadomak 21. vijeka, na barbarski naćin završili u samostalnim državicama. Iz države slobodnih ljudi, istinskih ravnopravnih naroda i narodnosti, humanistički orjentiranom socijalnom razvoju i neposrednoj ekonomskoj društvenoj i političkoj demokraciji. Države srednje razvijenosti, u besmislenu partikulaciju. u vijeku kada granice, te neprirodne civilizacijske tvorevine , trebaju izčeznuti. Umjesto stvaranja jednakih uvjeta života ljudi bez obzira s koje strane neke crte žive, stvara se "nova geografija" s neodrživim državicama, koje bržebolje za spas i sigurnost od, nedaj Bože, povratka tog vražjeg i groznog komunizma, traže "patrona". Ni neprijatelji im nisu mogli bolje poželjeti. Rušenje SFRJ, svojevrsnog pionira onoga što dolazi i treba doći, ako nije zločin velika je je nesreća. Kao što je to inače zakonitost, goli materijalni interesi i sebična pohlepa zaodjeva se u mundire filozofjskog, kvazinaučnog, teologijskog, kulturologijskog i inog mudrovanja, podmetanja, izokretanja do pukog laganja javnosti. Jugoslavija - umjetna tvorevina, kao da je država bilo koja i bilo kakva nešto prirodno. Jugoslavija - rezultat srpske okupacije. Narodno-oslobodilačka i antifašističaka borba - komunistička prevara. Narodnono oslobodilačka vojska i partizanski odredi - zločinačka vojska. Josip Broz Tito sin hrvatskog zagorja, vođa antifašstičke borbe i posljeratnog najuspješnijeg razvoja zemlje, nada svjetskog proletarijata, vizionar pravde. povjesna ličnost, koji je na svjetskoj razini proširio prostore slobode i mira i nagovjestio humanije društvo u budućnosti, za ovu duhovnu, moralnu i kvazinaučnu sitnavelj - je zločinac . Sva dostignuća bivšeg socijalističkog društva i baš sve što se u tom društvu htjelo i činilo u četrdeset pet godina, smatra se promašajem, zabludom, nasiljem i " zločinom nad hrvatskim narodom",posljedicom "jugo-komuni stičke zločinačke vladavine". Bio je to "mrak", iz kojeg je hrvatski narod hrabro i uz velike žrtve tobože izišao na svjetlo. Sada, u prvoj dekadi dvadeset prvog stoljeća opće stanje drušva i dalje je bremenito ozbiljnim problemima. Svi ekonomski i socijalni pokazatelji upućuju na trend daljneg pogoršavanja. Proizvodnja još nije dostigla razinu s početka tranzicije i dalje teži opadanju. Izvoz- uvoz u velikom je ne srazmjeru i dalje se pogoršava. Zaduženost zemlje, i ako višestruko uvećana u odnosu na nasljeđenu, i dalje se povećava. Nezaposlenost već jako uvećana propadanjem poduzeća u pretvorbi i privatizaciji i dalje objektivno nezaustavljivo raste. Siromaštvo, naročito socijalno osjetljive skupine sitni poljoprivrednici, invalidi, nezaposleni i umirovljenci, raste i preko granice ljudskog dostojanstava. Radna prava zaposlenih kod poslodavaca i uvjeti rada se pogoršavaju i ne poštuju. Korupcija, siva ekonomija i organizirani kriminal traju i nezaustavljivo napreduju. Uspoređivanjem "polazišta devedesetih" i općeg društvenog stanja dvije tisuće desetih godina u svijesti čestitih i časnih ljudi pa i zastupnika Dr Bore Gubišića može se javiti sumnja. Pomisao na laž, podvalu, prevaru ili izdaju istinskih životnih i nacionalnih interesa građana Hrvatske. Stanje društva, kao vjerovatne poslojedice pogrešaka politike, pravdaju se,kao poštapallicama,"tranzicijom", svjetskom krizom, rcesijom i slično. Kao vremenskom nepogodom ili "višom silom"...Ali nije poželjno, a može biti i neugodno po karijeru pa i golu egzistenciju , da "sinekura" željni razni izabranici i dužnosnici u javnim nastupima odstupaju od te " oktroirane" istine. To se može dogoditi samo omaškom, kao što je navod i tvrdnja Dr Bore Grubišića u saborskoj raspravi da je način sporazumjevanja o arbitraži s Republikom Slovenijom "izdaja Republike Hrvatske". Zato Narode, Građani i Mladeži Republike Hrvatske poštujmo omaške. Omaške mogu biti oslobađanje i bijeg zatočene i zatomljene istine,,, Istine, od koje će se kad tad morati poći,,, da bi smo u opće mogli ići dalje. S poštovanjem, Oznake: kratkovidnost politikanata |
