SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
srijeda, 12.02.2014.
 |
- 01:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Zajedničko priopćenje
|
10.2.2014 davor rakic Povodom "dana sjećanja" 10 februara u Italiji o egzodusu i fojbama, FGCI (federazione giovani comunisti italiani), SKOJ i MS SRP, izdali smo zajedničko priopćenje koje bi molio da bude objavljeno na našoj stranici i poslato medijima. NE HISTORIJSKOM REVIZIONIZMU I FALSIFIKACIJI ČINJENICA O DOGAĐAJIMA NA GRANICI ITALIJE I JUGOSLAVIJE Posljednjih godina, od pada socijalizma u Istočnoj Evropi do danas, svjedoci smo vala historijskog revizionizma bez presedana vezanim za događaje iz razdoblja Drugog svijetskog rata. Historijski revizionizam koji je na djelu, ima kao svoj glavni cilj osudu komunizma i djelovanje komunističkih partizana, istodobno sa rehabilitacijom osoba koje su surađivale sa nacistima i fašističkim režimima, kao i provokativno izjednačavanje partizana sa fašistima. Ekonomska kriza kapitalizma i nemogućnost ovog sistema da se riješi svojih proturiječnosti, potiću vladajuće elite da jačaju antikomunističke političke kampanje i revizionizam, kako bi uništili komunističku ideju radničke klase o izlasku iz krize kapitalizma. Čak su i događaji vezani za granicu Italije i Jugoslavije iskorišteni kao izgovor i argument za izjednačavanje Jugoslovenskih partizana sa fašistima. Skrivanjem historijske odgovornosti Italije u fašističkom razdoblju zvijerske ubojice pretvaraju se u žrtve, a oslobodioci u agresore i neprijatelje. U Italiji je 2004. godine, pod pritiskom desničarskih partija i sa podrškom partija lijevog centra ustanovljen "Dan sjećanja" - 10. februar, kojim se svake godine obilježava sjećanje na talijanske žrtve na istočnoj granici tzv. fojbe i odlazak Talijana sa teritorija Istre i Dalmacije. Potpuno se manipulira slučaj fojbi, "žrtve" procesuirane od strane partizana (ne više od 700 prema historijskim dokumentima) bili su uglavnom sami fašistički egzekutori, tako da su dobitnici nagrada u sklopu Dana sjećanja uglavnom fašistički vojnici, pri čemu se zaboravljaju fašistički zločini na jugoslovenskim teritorijima. Broj žrtava uvećan je za desetke puta u usporedbi sa historijskim procjenama, kako bi se umjetno izjednačili događaji na granici Italije i Jugoslavije sa zločinima nacista i fašista. Uklonjena je poveznica sa velikom većinom političkih zatvorenika ubijenih od strane fašističkog režima za odmazdu, i optuženi su partizani za nekoliko "sličnih" zločina kako bi se proizvoljno povećao broj žrtava, i dao utisak organiziranog etničkog rata protiv Talijana. Također, uzroci i brojevi zloglasnog "egzodusa" su izmišljeni. Jugoslovenske vlasti, suprotno onome što je rečeno i izmišljeno o etničkom čišćenju, su učinile sve da zadrže talijansko stanovništvo u Jugoslaviji, odgađali su izdavanje neophodnih dokumenata za putovanje u inozemstvo. Deseci tisuća talijana su nastavili živjeti u Jugoslaviji, pa čak je i više od tisuću talijana emigriralo u Jugoslaviju iz Italije. Ništa nije rečeno o prisilnoj talijanizaciji u koncentracionim logorima i sistematsko ubijanje političkih neistomišljenika. Pravi etnički rat, nekoliko godina prije Drugog svijetskog rata, bio je sprovođen od strane fašističkog režima protiv jugoslovenskih naroda na teritoriji priključenoj Italiji. Danas se osuđuje uloga talijanskih i jugoslovenskih partizanskih snaga koje su zajedno oslobodile sjeveroistočni dio Italije od nacifašističkog ropstva. Oni zaboravljaju riječi koje je Mussolini koristio a koje se odnose na politiku protiv jugoslovenskih naroda na teritoriju Italije: "Naspram inferiorne i barbarske rase kao što su barbarski Slaveni koji ne razumiju politiku koja daje šećer već onu koja daje palicu i batine, granice Italije bi trebale biti Brennero, Snežnik i Dinarsko gorje. Mislim da bi mogli žrtvovati 500 000 barbarskih Slavena za 50 000 Talijana". To nije bila samo izjava, već smišljena politika fašističke države koju je sprovodila protiv naroda Jugoslavije, otvaranjem koncentracionih logora u Kraljevici, Lopudu, Kuparima, Korici, Braču, Hvaru, Rabu, u kojima su tisuće političkih zatvorenika bili zatvoreni zajedno sa običnim ljudima koji su se protivili politici fašizma. Riječi su pretvorene u djela od strane talijanskih fašista, vojske i njenih generala, kao što se može vidjeti u cirkularnom pismu generala Robottija "mi ubijamo premalo", misleći na situaciju u djelovima Jugoslavije pod talijanskom okupacijom. Zločini naci-fašista se pažljivo skrivaju i pokušava se progurati laž da su talijanski i jugoslovenski partizani, koji su se borili protiv vojske Rajha i fašističke Italije, ustvari ubojice. Pri tome se otvoreno prikriva sva historijska i politička odgovornost fašista, koji su odgovorni za sve što se desilo. Kao omladinske organizacije iz različitih zemalja koje su bile uključene u događaje na granici Italije i Jugoslavije, potvrđujemo naše prijateljstvo i obostranu solidarnost, zajednička nastojanja i težnje, izjavljujemo da se zalažemo i da hoćemo na djelu: -Braniti sjećanje na partizanske borbe i primarnu ulogu komunistau oslobođenju od fašizma, koje je ugroženo od strane revizionista i svih pokušaja izjednačavanja fašista i komunista. Povećati zajedničke aktivnosti u obrani historijskog pamćenja i doprinosa talijanskih i jugoslavenskih komunističkih partizana u borbi za oslobođenje naših zemalja; -Osuđivati sve oblike nacionalizma, utočišta kapitalizma u krizi, i bilo kakav sukob između naših naroda, razvijati najviši oblik proleterskog internacionalizma i solidarnosti između naših organizacija, radeći zajedno kako bi naši ljudi mogli živjeti u mirnoj budućnosti suradnje i solidarnosti; -Širiti među mlađe generacije historijsko sjećanje i svijest da samo socijalizam može biti pravo oslobođenje naroda iz ropstva i uvjek prisutne opasnosti od rata, nametnute od strane interesa monopola na štetu radnika i naroda. Dodatak: Il Lunedě 10 Febbraio 2014 0:49, Vladimir Kapuralin Poštovani drugovi, od naši drugova iz PRCF Pole de renaissance communiste en France, sa kojima imamo dugogodišnju suradnju, dobili smo dopis u kojemu obrazlažu svoju odluku o bojkotu izbora za EU Parlament. Tekst je zanimljiv što drugovi iz PRCF svoj stav ne nameću drugim partijama kao obavezujući, već prihvaćaju mogućnost da druge partije same odluče o tome na osnovu vlastite taktičke procijene, ali u okviru zajedničke strategije, radikalnog suprostavljanja politici EU. Tekst je prevela Jasna Tkalec Vladimir |
