SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
četvrtak, 08.08.2013.
Detroit, slučaj, zakonitost ili, čini li jedna lasta proljeće
|
21.7.2013 Det Detroit, slučaj, zakonitost ili, čini li jedna lasta proljeće Ovih dana svijetom je odjeknula vijest o proglašenju bankrota grada, uzora populariziranog i brzog razvoja grada na temeljima načina života i ekonomije najrazvijenije zemlje svijeta. Uz obavezno informiranje javnosti o 300 godišnjoj povijesti nastanka grada Detroita, dostignuća, stanja koje je prethodilo bankrotu i nagađanja kako bi se problem mogao riješiti. Mediji to potvrđuju i navođenjem raznih manje više podudarnih podataka, između ostalog da se radi o dosad najvećem gradu koji je dospio u ovakvo stanje. Medijski navodi kronološki "Godine 1701. Antoine de la Mothe Cadillac je formirao stanicu za kupoprodaju kože". "Sredinom 19. vijeka, Detroit je postao važan željeznički i brodogradilišni centar". "Do 1900. se grad izgrađuje i nastaju brojne nove palače, tako da je nazvan "Pariz Zapada". "Krajem 19. vijeka, mnogi inovatori i inženjeri po prvi put pokušavaju da prate razvoj auto industrije već nastale u Francuskoj i Njemačkoj. Otvoren je veliki broj manjih fabrika za proizvodnju automobila. Jedna od takvih je bila i fabrika koju je osnovao Henry Ford, 1903. godine". "Detroit koji je 1950. imao 1,8 milijuna stanovnika, danas ih ima 685.000. U proteklih deset godina grad je izgubio 25 posto stanovništva". "Broj umirovljenika premašuje broj aktivne radne snage u omjeru većem od 2:1, a propadanje i kriminal ubrzale su lošu sudbinu grada". "Prema najnovijim podacima, u gradu u kojem crnci čine 80 posto stanovništva, stopa ubojstava je veća nego ikada u posljednjih 40 godina, a rezanje plaća i otpuštanja u policiji još je više pridonijelo smanjenju sigurnosti na ulicama". "Prizori napuštenih kuća, ulica pa čak i cijelih četvrti, koje su nekadašnji žitelji ostavili u potrazi za bolji životom slike su Detroita koja se urezala u kolektivnu svijest". "stečaj zbog duga koji se penje na vrtoglavih 18,5 milijardi dolara. Ne York, Cleveland i Philadelphia bili su na rubu stečaja, ali Detroit je prvi veliki američki grad koji je prešao taj rub". "Ovo je težak korak, ali i jedini mogući izbor da bi se suočili s problemom koji se stvara već šest desetljeća"..."da će bankrot samo dodatno stigmatizirati grad. Spominju i daljnja rezanja mirovina, radničkih prava"... "Mnogi stanovnici Detroita sumnjaju da će nakon proglašenja povijesnog stečaja grad uskrsnuti u puno boljem izdanju, no neki pak misle da bi valjalo pokušati "jer ništa drugo nije preostalo". "Ed McNeil, glavni pregovarač koalicije od 33 sindikata koja predstavljaju većinu radnika uslužnih djelatnosti Detroita, tvrdi da je zahtjev za proglašenjem stečaja ništa drugo nego način da se "uništi sindikate". "Od proizvodnje automobila grad se prebacio i na proizvodnju zrakoplova, ali i tenkova i streljiva tijekom Drugog svjetskog rata, zaradivši nadimak "arsenal demokracije". "Nakon desetljeća loše fiskalne politike, pada broja stanovnika, zaposlenosti i prihoda te raspadajuće gradske infrastrukture ... Detroit je danas tek ljuštura nekadašnjeg grada u procvatu" "Obama i njegov tim pomno prate razvoj situacije u Detroitu, izostala su obećanja o pomoći koju je njegova administracija tako velikodušno pružila proizvođačima automobila General Motorsu i Chrysleru tijekom gospodarskog kolapsa 2008., kada su u te tvrtke doslovce "ubrizgane" milijarde dolara gotovog novca (poreznih obveznika). "Stanovnici se, međutim, slažu u jednom - Detroit je i dalje ogrezao u korupciji i gradu hitno trebaju političari "čistih ruku". "Sada se očekuju daljnja rezanja radničkih prava zaposlenih u gradskim tvrtkama, nove redukcije raznih usluga za cijelo stanovništvo". Toliko o navodima iz medija o bankrotu grada Detroita. Što je u osnovici Ako su točne ove informacije koje dospijevaju do javnosti, otvara se prostor za pitanja dali je to slučaj, zakonitost ili "jedna lasta ipak navješćuje proljeće". Dakle rađanje nečega novog. Dali tu prvu lastu možda čini informacija da "Fi0t SpA (F) razmišlja o seljenju svog sjedišta u Detroit nakon planiranog spajanja s Chrysler Group LLC, piše Bloomberg, a prenosi internetski portal b92". Dakle mogući inverzni proces samo s drugim akterima i poslovnim koncepcijama čime bi se ostvarivao, što bi značilo oporavak grada. Oficijelnoj povijesti poznati su mnogi materijalni tragovi gradova i civilizacija koji su misteriozno nestali. U ovom slučaju, kao početak nastajanja grada, navodi se; "Godine 1701. Antoine de la Mothe Cadillac je formirao stanicu za kupoprodaju kože". Moguće je pitanje od čega i kakvih koža. U vrijeme naseljavanja Amerike nije bilo koža od domaćih životinja. Kože su bile pretežno divlje faune naročito velikih krda američkih bizona do kojih se dolazilo otimanjem zemlje i uništavanjem domorodačke populacije i njihovih uvjeta za život. Činjenica jest da se u relativno kratkom vremenu na prvotnoj akumulaciji kapitala, bez nekih prelaznih formi društveno-ekonomskih formacija, u novom svijetu razvio takozvani klasični kapitalizam. Od tog perioda na dalje razvoj američkog društva dostigao je zavidnu razinu. Popularno nazvano američki način života i ostvarenje američkog sna o slobodi i demokraciji. Dali je iz tog perioda do modernog doba u mentalitetu populacije nešto zaostalo to je predmet za naučne krugove. I ako se o tom vremenu malo istinito govori i piše, već samo pitanje o kakvim kožama se radi, sa sadašnjeg gledišta, ukazuje na moguću veliku ekološku štetu. Moguća su i druga pretpostavljanja. Američki prostor, za razliku od starog svijeta, preskočio je ili u skraćenim periodu prešao povijesni proces društveno ekonomskih transformacija. Ropstvo, kmetstvo, najamno radništvo. Kao "Tabula rasa" na koju su prenesena znanja i iskustva dostignutog razvitka proizvodnje na kapitalističkim osnovama iz starog svijeta. Veliki geografski slobodni prostor i kao tržište, omogućuje dinamičan gospodarski i društveni razvitak. Oslobođen povijesnih utega, nacionalizama, jezika, kultura, rasa i vjera kapitalistički način društvene reprodukcije starta od dostignutog u starom svijetu, i u najčišćem obliku razvija se do svoje krajnje forme destruktivnog liberalnog kapitalizma. Po nekima apologetima "dovršetka civilizacije", koju je legitimno provoditi u ostatku svijeta, radno imenovano pojmom globalizacija. Drugi, oni koji zagovaraju opći humanistički progresivni i socijalni razvitak tvrde da tu postoje dometi iza kojih su nužne promjene. Dali je to točno i moguće? Koje i kave promjene? Te promjene mogu biti samo napuštanje kapital odnosa u društvenoj reprodukciji. To znači relativizirati i napustiti temeljne principe na kojima stoje ti odnosi. Ispuštajući iz vida bezbrojne primjere i prateće uzroke i probleme u ovako uopćenom prikazu valjalo bi promisliti o nekim temeljnim i neprikosnovenim principima kapitalizma i njihovoj održivosti. Neprikosnoveno privatno vlasništvo na sredstvima i uvjetima rada svega postojećeg što se može monopolizirati. Tako zvana slobodna konkurencija prirodna i prinudna, slobodno i prostorno neograničeno tržište, robna proizvodnja u kojoj je i ljudski rad i sami ljudi roba i tom primjeren politički sistem. Do tih promjena može doći razumnim uređenjem odnosa među ljudima ili stihijom. Razumnim uređenjem odnosa rada i kapitala. Populacije radnika nositelja rada i kapitalista vlasnika kapitala kao uvjeta za rad. Proletera i kapitalista. Između te dvije glavne društvene klase postoje brojne sekundarne forme klasne svijesti koje se bore za partikularne interese protuslovne općim globalnim interesima, s tendencijom povećanja kapitala u rukama sve manjeg broja vlasnika, povećanjem broja ne vlasnika uz socijalno raslojavanje i rast siromaštva te rast nezaposlenosti radno sposobnog stanovništva. Za grad Detroit, kao i za tisuće slični gradova i vidova, obilježja problema su uglavnom slična. Unosnim ulaganjem velikih kapitala na prostorima grada raste potreba za radnom snagom otuda ubrzani rast stanovništva, sve do 1,8 miliona, a s tim i javnih potreba. U izgledu većeg ostvarivanja profita, veliki kapitali ulažu se na lokacijama gdje to mogu postići. Nakon iscrpljivanja prirodnih i ljudskih potencijala za nužnu ekspanziju to u ovom gradu dalje nije bilo moguće. Pritisak na javnu potrošnju, socijalne potrebe i materijalnu osnovu radnika dolazi do mogućih granica. Kapitali se sele u druge oblasti i prostore, nezaposlenost raste, stanovnici napuštaju grad u potrazi za egzistencijom. Javne potrebe se reduciraju a relativno brzi razvitak se pretvara u zaostajanje. Gotovo stihijski neplanski razvoj prekomjernim iskorištavanjem žive i nežive prirode, prirodnih zakonitosti te ljudskog rada u društvenoj proizvodnji, također kao prirodnom resursu, radi kapitala kojemu je imanentno uvećavanje kao jedina svrha za njegove vlasnike. Statički gledano sve je na svom mjestu. Ali svijet je prirodni dinamički sistem. Ta se dinamika ne može zaustaviti na kapital odnosima. "Moderna državna vlast samo je odbor koji upravlja opštim poslovima cjele buržoaske klase" (Marks). Živu i neživu prirodu, prirodne fizikalne, kemijske, biološke zakonitosti, društveni rad i ljudska bića ne uzima se, ili bar u dovoljnoj mjeri, u račun. A to su glavni izvori kapitala. "Kolateralne štete", između ostalog, su devastirani prirodni okoliš, napuštena izgrađena infrastruktura, neiskorišteni, osiromašeni i degradirani ljudski potencijali. Tu spadaju i rastući troškovi Za mnogobrojne aktivnosti na održavanje toga sustava obrambene ratne pripreme i sami ratovi. Jedan banalni primjer kao što je robni predmet automobil. Više ili manje realna potreba modernog čovjeka. Proizvod u koji je ugrađeno višestoljetno znanje i praksa pretvaranja materijalne prirode i njezinih zakonitosti, umnim i fizičkim radom ljudi i razvijanjem njihovih potreba. Proizvođač vlasnik kapitala isti ulaže s osnovnim motivom da taj kapitala uveća. Kupac potrošač toga automobila kupujući ga, sada vlasnik, zadovoljava svoju određenu potrebu. Osnovna potrošnja toga proizvoda je prijevoz korisnika od jednog do drugog mjesta. Da bi se vozilo moglo koristiti, naravno, potrebno mu je gorivo. Za to se pobrinuo kapital uložen u naftnu industriju s istim motivom, uvećanja svojeg vlasništva, kapitala. Stvarnu energiju za kretanje automobila daje izgaranje goriva ulja ili benzina iz neobnovljivih ili obnovljivih dijelova prirode kemijskim procesom spajanja toga kupljenog goriva i kisika iz atmosfere planeta Zemlja. Što bi u tom trebalo biti sporno? Kisik. Praktično vozilo se ne bi moglo kretati bez kisika. A kisik nema titulara vlasništva. Proizvođač automobila i goriva prodaje a potrošač kupuje mogućnost da koristi kisik iz atmosfere. Taj kisik niti proizvođača niti potrošača ne košta ništa. Koliko je kisik važan za živi svijet, kako je nastao, koliko ga ima, dali se obnavlja, koliko i pod kakvim uvjetima, njih to ne zanima. Proizvođač toga proizvoda vlasnik kapitala uvećao je svoj kapital, korisnik vlasnik automobila zadovoljio svoju manje ili više stvarnu potrebu. Što će se događati sa Zemljinom biosferom i što će naslijediti buduće generacije ljudske vrste ostaje upitno. Naravno, to se odnosi na bezbroj predmeta koji se proizvode kao roba na kapital osnovi. Iza Marksa ništa novo. Kada je riječ o gradu Detroitu i sličnim, u buduće moguće sve češćim slučajevima bankrotiranja valja se prisjetiti argumentirane vizije starog Marksa. On kaže; "Ona (buržoazija) prisiljava sve nacije da prihvate buržoaski način proizvodnje, ako neće da propadnu; ona ih prisiljava da same kod sebe uvedu takozvanu civilizaciju,... Ona je nagomilala stanovništvo, centralizovala sredstva za proizvodnju i koncentrirala svojinu u malo ruku. Kapital, dakle, nije neka lična, već društvena sila..." i td. (Manifest Komunističke partije). Prepoznajemo li našu društvenu stvarnost u užem i širem okruženju u ovim riječima? Ako tom dodamo još i ovo; "Same vaše ideje (apologeta kapitalizma) proizvod su buržoaskih odnosa proizvodnje i svojine,..." (Buržuji i proleteri). Razumljivo je, tu našu sadašnju stvarnost želimo ili ne želimo prepoznati. Niti moramo. To će učiniti profitna ekonomija uz ogromne žrtve i patnje ljudi. Trenutno se nad svijetom dižu tamni oblaci. Sudbina Uskršnjih otoka nije privlačna. Kada su iscrpili resurse od kojih su ljudi znali živjeti, nestali su ostavivši za sobom kamene figure možda kao opomenu ili svjedočanstvo da su tu živjeli. Možemo li planet Zemlju zamisliti kao takav otok? Mnogi ne mogu. U tom smislu Detroit može biti prva lasta koja navješćuje proljeće. Dakle promjene ili bar upozorava na nužnost izbora. Kada to shvatimo znati ćemo i djelovati. Trošenje prirode i ljudskih mogućnosti na sredstva za ratove i same ratove, neracionalnost je koju si ne smijemo dopustiti. Josip A. |
