SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
nedjelja, 14.04.2013.
Pismo "Glasu usije"
|
13.4.2013 Glas Rusije Pozdravljam Vas! Višegodišnji sam slušatelj i čitatelj Vašeg linka na srpsko-hrvatskom-crnogorsko-bosanskom jeziku. Živim u rođen sam u Hrvatskoj u gradu Slavonski Brod. Ime mi je Josip Andrić. Umirovljenik sam. Po narodnosti sam hrvat a religijskom opredjeljenju ateist. Veliki sam poštovatelj ruskog naroda, ruske kulture i povijesti. Nažalost, okolnosti su odredile da ne govorim ruski ali kada je govor razgovijetan dosta toga razumijem. To je vjerojatno zbog slavenskih korijena nekada jednog naroda pa tako i ruski narod doživljavam kao bratski. Još iz djetinjstva iz petog razreda osnovne škole s velikim poštovanjem, zbog njihove dobrote, sjećam se profesora ruskog jezika bračnog para Nikitenko Nade i Arona. U to vrijeme i kućni prijatelj mojih roditelja bio je ruski intelektualac slikar i kustos muzeja grada Slavonski Brod Vasilj Antipov. Gospodin Antipov je mnogo zadužio ovaj grad. Osim utemeljenja muzejske kulture, njegovu zaostavštinu čini nekoliko stotina slikarskih djela. Osim umjetničke vrijednosti ta djela imaju i dokumentarni značaj. Na njegovim platnima dominiraju specifični kulturološki motivi grada, koji je jako volio, i za koje je samo on znao da će nestati i da će ta djela biti jedini svjedoci budućim generacijama da spoznaju koje su vrijednosti imali, koji su im korijeni i kako im je nekada izgledao grad. Uz poštovanje ruskog naroda trudio sam se prema prilikama i mojim skromnim mogućnostima upoznati se s ruskom kulturom, poviješću i pratiti tekuće prilike u Rusiji i djelovanje njezinog postojanja u međunarodnom okruženju. Mi ovdje na Balkanu tokom povijesti izloženi smo raznim utjecajima, neprirodnim podjelama i interesima drugih u pravilu neslavenskih naroda. Pravo je čudo da smo se i održali do današnjih dana. Prosječni čovjek osjećao je da iza sebe ima veliki ruski narod što mu je dalo volju i mogućnost da se bori za opstojnost. Te povijesne činjenice i danas su izražene. Razbijanje slavenskog korpusa naroda, prikriveno raznim izlikama i nečasnim sredstvima prisutno je u istoj mjeri i danas. Nasilno razbijanje SFRJ, u kojoj su živjeli izmiješani njezini narodi odijeljeni republičkim okvirima sa srpskim narodom kao „vezivnim tkivom“, nastale su zasebne državice čije elite izlaz iz beznađa građana vide u članstvu „euroatlantskim“ integracijama. Sada kakvi jesmo ne predstavljamo bogzna što niti za EU niti za svijet. Ali i obični građanin pomalo uviđa da je glavni cilj novog načina kolonizacije eksponenata elita zapadne provenijencije porobljavanje ruskog naroda. Starosna dob mi omogućava sjećanje na period tako zvanog „Hladnog rata“ koji je tobože završio padom berlinskog zida, rušenjem SSSR-a i raspuštanjem „Varšavskog pakta“. Agresivnim politikama „zapada“ prema istočnim zemljama tako zvanog komunizma i nadmetanju u naoružavanju radi ekonomskog „iznurivanja“ SSSR-a trebao je doći kraj. Popuštanjem dotadašnje napetosti između „dva bloka“ svijet je trebao odahnuti. No to se ipak nije dogodilo. Potvrdilo se pravo lice nastojanja zapadnih elita da enormno naoružavanje i neprijateljsko propagiranje nije bilo zbog nekakve „komunističke“ opasnosti već radi porobljavanje naroda SSSR-a i njegovih prirodnih bogatstava. Ta su nastojanja aktualna i danas. Radi osobne bolje informiranosti slušam radio emisiju na „srpskom“ jeziku i pregledavam web sajt „Glasa Rusije“. Prilično sam zadovoljan sadržajima ove stranice zbog dovoljnog broja, odabira i objektivnosti informacija, koje su u ovdašnjim medijima nedostupne ili podčinjene stavovima i redakturi (manipulaciji) zapadne provenijencije. Ne ponosim se s tim. Što više takav odnos prema objektivnosti domaćih medija, kao građanina ovog podneblja me donekle vrijeđa. Međutim, imam neku naoko sitnu primjedbu na količinski raspored informacija „Glasa Rusije“. Zapravo, pregledavajući sadržaj, a najviše odjeljak „bezbijednost“, nameće mi se sjećanje na to sada daleko doba označeno naprijed navedenim pojmovima. Polazim od toga da je medijsko izvještavanje, kada je „Glas Rusije“ u pitanju, najbliži stvarnom stanju. To me osobno zabrinjava i čudi da je čovječanstvo od barbarstva civilizacijski napredovalo samo po tehnici koja se najbolje odražava u efikasnom oružju a ratovanje važna poslovna djelatnost. Gdje je tomu kraj? S poštovanjem! Josip Andrić – srpbrod@gmail.com |
