SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
četvrtak, 06.10.2011.
Konferencija za tisak 6.10.2011
|
SRP Tko smo? Socijalistička radnička partija u Hrvatskoj je stranka koja se zalaže za socijalistički preobražaj u 21.vijeku kao „najekonomičnijem“ razvoju društva. Za stanje u kojem se nalaze zemlja i ljudi Hrvatske dali smo ocjene u brojnim dokumentima od Rezolucije, Političkog programa, Deklaracije o devedesetim godinama i brojnim drugim dokumentima do Izbornog programa za izbore 2011.godine. Sve analize posljedica, stanja i kretanja u Hrvatskoj do današnjeg perioda pokazale su se točne i vizionarske. Iz nama poznatih i razumljivih razloga nismo postali parlamentarna stranka. Ali svjesni vlastite društvene odgovornosti i savjesti izlazimo na parlamentarne izbore za parlament Republike Hrvatske. Za što se zalažemo? 1. Puna zaposlenost Inaugurirana globalizacijska neoliberalna privatna ekonomija, sve podređuje interesu privatnog profita i akumulaciji kapitala za njezine vlasnike na opću štetu prirode i ljudi kao njezinog dijela. Na temelju neekvivalentne razmjene, unajmljenih radnika, socijalne sigurnosti populacije i zaposlenosti, nije više sposobna odgovoriti na proizvodne potrebe ljudi i reprodukcije društva. Nezaposleni rastući dio stanovništva i uništavanje okoliša je posljedica i pokazatelj te nesposobnosti i osnovni je izvor profita za rasipničku potrošnju vlasničke strukture i tankog sloja njihovih operatora te generiranje novih kapitala. Tako u krug. Puna zaposlenost radnog stanovništva kao cilj, uz pravednu raspodjelu, čuvanje i racionalno korištenje obnovljivih i neobnovljivih prirodnih resursa dovodi društvo u ravnotežu s prirodom i zaobilazi patnje milione ljudi životom ispod dostojanstava čovjeka. Zbog svojih socijalnih i privrednih posljedica puna zaposlenost radno aktivnog stanovništva ima apsolutni prioritet koji se kao okosnica mora nalazit u planovima društvenog razvoja. 2. Uspostavljanje ekonomske demokracije kao temelja pune demokracije-političke, ekonomske i socijalne i primjerenim oblicima radničkog dioničarstva. „Tranzicijskim“ promjenama devedesetih godina, inaugurira se globalizacijski neoliberalizam u ekonomskoj i političkoj sferi na bazi dogmatiziranja privatnog vlasništva nad stvorenim materijalnim i prirodnim uvjetima života i rada ljudi. Ono dospijevaju u ruke novoformiranoj klasi od ljudi moralno i obrazovno upitnih vrijednosti a faktičke stvaraoce kumuliranog društvenog bogatstva, generacije radnih ljudi, prevodi u puku najamnu radnu snagu, lišava bilo kakvog utjecaja na vlastite rezultate rada i bilo kakvog ozbiljnijeg utjecaja na uređenje društva i društvena kretanja. Bešćutnom eksploatacijom i niskom cijenom rada jača se privatno vlasništvo i njegova politička moć, a radnike i sve radne slojeve siromaši materijalno i duhovno uz sveopće društveno zaostajanje. Umjesto korištenja kreativnih potencijala masa radnih ljudi, profitna logika otvara proces rasta nezaposlenosti i siromašenja većine građana, a viškom otuđenog rada raspolažu vlasničke i državne strukture u svojim uskim interesima. 3. Ekonomija brzog razvoja, Na žalost, retrogradnim procesima Hrvatska se već dvadeset godina nalazi u recesiji. Složeno i nepovoljno stanje posljedica je t.zv. tranzicije, restauracije i prodora kapitala iz kapitalistički razvijenog centra koji je na ultimativnomnom razaranju zatečene strukture gradio novu prema svojim interesima a ne prema potrebama građana i nacionalne ekonomije Hrvatske, koju Hrvatska više gotovo i nema. Ulaskom u EU ti negativni trendovi će se nastaviti još intenzivnije. Za taj period „iza“ u Hrvatskoj se smanjio udio industrije u strukturi DP, dramatično se smanjila poljoprivredna proizvodnja, odvija se nejednaka razmjena s inostranstvom. Ne investira se dovoljno u domaće pogone a interes stranih „ulagača“ odvija se logikom i dinamikom „kvantuma“ vlastitog profita, odnosno stupnjem eksploatacijom ljudi i prirode Hrvatske. Dug prema inostranstvu sa 3,4 milijarde dolara dostigao je 45 milijardi eura i dalje raste. Od suverenosti države nema ni traga. Zakoni se prepisuju iz Brisela ili po nalozima svjetskih anonimnih lobija. Umjesto učinkovite istinske demokracije imamo barbarsku i politokratsku političku praksu, koja se svodi na izlazak građana na izbore svake četiri gone pod pritiskom dobro plaćene sveobuhvatne propagande za njihovo manipuliranje i zaglupljivanje. Pitanje je što činiti? Na koje se političke snage građani mogu osloniti? Stranke t.zv. desnog i lijevog centra koje su se do sada smjenjivale na vlasti „do guše“ su upletene u taj novi poredak. HDZ je uz pomoć vanjskih „prijatelja“ glavni „arhitekt“ i izvođač, s osloncem na domaće grabežljivce iz svojih redova i velikih „Hrvata“. Korpus stranaka na čelu sa SDP na čelu uz „sitno gunđanje“ samo se u to uklopila i tom grabežu dala internacionalni legitimitet. Svi oni nisu ni voljni, ni kadri ponuditi ekonomsku-političku alternativu, na specifičnostima Hrvatske koja bi ju izvukla iz pogubne restauracije „kapitalizma periferije“ i njezine moderne sofisticirane kolonizacije. Namećući svoj specifični interes kao opći, čuvanja stečenog u t.zv. tranziciji, oni vuku zemlju u imperijalne saveze EU i NATO šireći zablude i iluzije da hrvatska ide pravim putem i da će svi njezini problemi time biti riješeni. Građani Hrvatske, slobodoljubivi ljudi okrenuti i njezinim mogućnostima, napretku i boljitku svih ljudi, s ovim stanjem i procesima ne smiju se miriti. Glavni problem Hrvatske privrede danas je njezina “dezartikulacija“. Glavne industrije i banke preuzeti su od multinacionalnih korporacija koje sve u Hrvatskoj podešavaju svojim interesima. Hrvatska mora ovladati vlastitim razvojem i usredotočiti se na svoje ne male resurse. Nakon kraha neoliberalne restauracije i na globalnoj razini krize liberalnog ekonomskog koncepta, Hrvatskoj je tek sada potrebna istinska tranzicija s osloncem na istinsku ekonomsku, političku i socijalnu demokraciju. „Ekonomija brzog rasta temelji se na tržištu kao osnovnoj činjenici ali usmjeravana i usklađivana prema društvenim ciljevima i potrebama, primjeni znanosti i učešću zaposlenih u upravljanju, (a) (čija) stopa rasta osigurava zapošljavanje svih radno aktivnih stanovnika i permanentan rast životnog standarda svih članova društva. Ekonomici brzog razvoja povratno pridonosi puna zaposlenost i puna demokracija. 4. Ukidanje pretvorbe i privatizacije, sankcioniranje pljačkanja društvene imovine, U Hrvatskoj se iza devedesetih godina, pod lažnom parolom „tranzicije, prema efikasnoj tržnoj privredi , demokraciji i suverenosti“ ukida društveno vlasništvo i pretvara u državno, zapravo restaurira se sekundarni kapitalizam, kapitalizam periferije u funkciji razvoja kapitalizma centra. Pravno ne utemeljeno podržavljenje društvenog vlasništva uvjeta rada, generacijama stvaranja radničke klase te to raspodjeljivanje ljudima sumnjivih moralnih vrijednosti i obrazovanja iz kojih se konstituirala nova klasa vlasnika, svakoj humanističkoj i slobodarskoj težnji daje mandat nepriznavanja toga akta i vraćanje dobara njihovom ishodištu. Sam kapital odnos po svojoj prirodi je porobljivački odnos između ljudi a tranzicija, nasilna eksproprijacija u Hrvatskoj za dugo će isijavati nepravdu, društveni nemoral, kriminal, korupciju, parazitizam i kulturnu degradaciju. Pretvorba je i u temeljima gospodarskog zaostajanja, socijalnog raslojavanja u Hrvatskoj. Svaki pravni sustav pa i međunarodni, društveno vlasništvo kao neotuđivo javno dobro bi branio a prisvajanje od strane bilo koga sankcionirao. 5. Neposredne demokracija i decentralizacija političkog sistema vlasti, nasuprot političkog posredovanja, predstavničke demokracije i monopolne uloge političkih stranaka u ostvarenju interesa građana. Istinski individualni i društveni interesi i stvaralački potencijal građana ostvariv je putem jačanja neposrednih oblika izražavanja, odlučivanja i njihovog ostvarivanja. To vodi smanjivanju uloge političkih partija i decentralizaciju političke vlasti. Odumire politiziranje posebnih klijentističkih interesa, partitokracije i centraliziranja političke vlasti etatizma. 6. Nova kultura življenja u podruštvljenoj i zaštićenoj prirodnoj sredini, besplatnom obrazovanju, punoj zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, dostojanstvenim mirovinama u trećoj dobi života uz dostupnost kulturnih dobara, sporta i rekreacije za sve građane. U uvjetima pune demokracije ekonomske, političke i socijalne, ekonomske i socijalne sigurnosti svih građana otvara se i nova kultura življenja i međuljudskih odnosa dostojna ljudski bića. U tim uvjetima oslobađaju se i istinski stvaralački potencijali u kulturi, znanosti i sportu i njihova dostupnost svim građanima. 7. Za regionalne integracije, povezivanje sa zemljama trećeg svijeta i buduću ujedinjenu Europu rada i naroda, a protiv imperijalističke EU i NATO saveza. Socijalistička radnička partija u budućnosti vidi ujedinjeni svijet, čovječanstvo kao svjesnog i savjesnog baštinika planete Zemlja. Odgovornog za živi i neživi dio prirode, sebe kao njezinog dijela i odgovornost ljudi jedni za druge bez obzira na područje gdje žive, rasu, kulturu, religiju i dostignuti razvoj. Regionalne integracije, povezivanje sa zemljama t.zv. trećeg svijeta, buduća ujedinjena Evropa rada i naroda sukladni su toj perspektivi. Imperijalistički savezi EU i NATO i njima slično to nisu. Godine 2011. završeni su pregovori oko pristupa Hrvatske u EU. Ulaskom Hrvatske u NATO i EU zadane su temeljne obaveze države za koje se još ne zna kakve će imati posljedice. Hrvatska ima bogato iskustvo u savezima i državnim zajednicama od stjecanja državnosti u srednjem vijeku do današnjih dana. Na žalost ta iskustva u većini slučajeva nisu bila povoljna niti dovoljno poučna za Hrvatsku. Nesreća jugoslavenskih naroda, rušenje SFRJ-e radi osamostaljivanja republika koje su ju sačinjavale i stvaranje „nezavisnih, suverenih država odvijala se između ostalog, i kao činjenje preduvjeta za njihovo prilagođavanje za pojedinačno pripajanje u t.zv. „Euro integracije“. NATO je „relikt“ blokovske vojne podjele iza II svjetskog rata. Vojnopolitički savez grupe država radi obrane tobože „slobodnog svijeta“ od „komunističke opasnosti“ Rušenjem „komunizma“ devedesetih godina, objektivno je prestala potreba postojanja ove alijanse. Ali ona postoji i danas i energično se širi na zemlje iza „gvozdene zavjese“. Zvanično fungira kao vojna zaštita članica, a novim doktrinama preotima ulogu OUN-a, pretvara se u imperijalnu silu globalizirajućeg kapitala, vodi „preventivne“ ratove za „širenje demokracije“ po cijelom globusu i tako čini prijetnju svjetskom miru. 8. Antifašistička ZAVNOH-ovska Hrvatska, a protiv svih oblika uskogrudnog nacionalizma, neoustaštva i simbola NDH. Poznato je svakom građaninu kavo je društveno stanje na temelju vlastitog života koji živi. To je posljedica globalizirajućeg kapitalizma da na neoliberalističkim atributima u ekonomiji i politici rješava istinske probleme ljudi i društvene reprodukcije. Hrvatska politika nije prepoznala pravilnu orijentaciju Kao ravnopravnog činitelja u međunarodnim odnosima. Fraze o slobodnom tržištu, strateškim partnerima kao pokretačima razvitka i zapošljavanja, o globalnom kapitalizmu kao dovršenju civilizacije i slično ne daju rezultate. Već suprotno, izoštravaju proturječnost između rada i kapitala, kapitala i čovjekovog okoliša, dekadenciju kulture, etike, morala i nasilja između ljudi i naroda iza „kulisa“ nacionalnih, vjerskih, rasnih i drugih isključivosti. Hrvatska se mora okrenuti sebi, suočiti se sa svojim povijesnim i inim aktualnim predrasudama i zabludama. Shvatiti da su Antifašizam i NOB-a najsvjetliji događaji u povijesti svih jugoslavenskih naroda. Da je poslijeratni period 45.- 90. period njihovog ubrzanog, slobodi i humanizmu čovjeka i naroda usmjerenog napretka, do zavidne civilizacijske razine, radničkog i društvenog samoupravljanja. Da su Domovinski ratovi između njezinih naroda u rušenju SFRJ-e devedesetih velika nesreća svih naroda i narodnosti u njoj, propuštena povijesna i civilizacijska prilika za razvijanje i čuvanje svojih nacionalnih i drugih samobitnosti i napretka. Hrvatski građani trebaju puna prava i slobode inspirirane kroz antifašističku borbu i utvrđene u odlukama Zemaljskog Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Hrvatske. 6.10.2011 |
