SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
srijeda, 13.07.2011.
Ovrha
|
Kako se može iskorištavati narod Brod na Savi, grad nekad industrijski, sada ni industrijski ni poljoprivredni, nešto trgovački a pretežito činovnički. Svi loši primjeri tranzicije, pretvorbe i privatizacije koji se uzimaju kao osnovica gospodarskih, socijalnih, političko-moralnih problema u zemlji dogodili su se u Slavonskom Brodu. Reklo bi se ništa novo. Pa ipak prvobitna grabež novca iz poduzeća i ustanova, potom grabež samih poduzeća, grabež vrijednih i sačuvanih prostora "prepodešavanjem" prostornih, urbanističkih i provedbenih planova grada i okoliša kao da nisu bili dovoljni. Valja ići na učvršćivanje tako stečenih društvenih pozicija, osigurati ugrabljeno, stvaranjem monopolističkih pozicija za daljnje stjecanje blaga. Tužno i besramno bješe i raspolaganje, po inozemstvu kojekako prikupljenom i doniranom humanitarnom pomoći u Domovinskom ratu i saniranju posljedica rata. Zavisno od vrste pomoći, u novcu ili vrijednim i manje vrijednim stvarima, distribucija se ne odvija po namjeni i, prema datim okolnostima, dovoljno transparentno. Novčana sredstva, u pravilu, osim u rijetkim slučajevima, ne dobivaju postradali građani. Dio dospijeva u ruke podobnim fizičkim i pravnim osobama a dio se koristi posredno za kupnju "nekurentnih bofl-roba" od „umreženih“ dobavljača koja se dijeli ostalim građanima "paušalno" izvan realnih potreba. Toliko da ne pitaju i da se opere novac. Građani i to za zahvalnošću primaju po onoj "daj što daš" ili "bolje išta nego ništa". Zahvalni i na tom što se i njih netko sjetio. Pomoć i donacije u stvarima, razne robe za svakodnevnu potrošnju, osim onih koje po svojoj prirodi dospijevaju u društvene ustanove, zdravstvo školstvo kultura i slično, zavisno od vrijednosti raspoređuju se po sličnom principu. Do ostalih građana dospijevaju rabljeni odjevni predmeti. Efekti kontinuiteta I ako je vrijeme tranzicije i korištenja humanitarne pomoći zbog rata daleko iza današnjih dana, korupcija, nepotizam i "rođačke i stranačke veze" u zapošljavanju u javnim poduzećima, ustanovama, lokalnoj upravi ostavilo svoj biljeg. Podijeljene „role“ unutar uskog kruga monopolizatora, nakon iscrpljivanja javnih dobara i ostalih izvora "akumulacije" na red se uzimaju vlastiti građani. Njih se nastoji, gdje god se to može, pretvoriti u objekte za stvaranje monopolskih profita. Najnoviji primjer je ovrha nad stanarima suvlasnicima stanova u naselju Centar za radove na saniranju fasada zgrada oštećeni u ratu. Nalazeći se na crtama bojišnice ovo naselja izrazito je stradavalo od ratnog djelovanja. U blizini graničnog prijelaza, tako ruinirani objekti nisu pružali povoljan dojam svjetskim putnicima o gradskim vlastima, s jedne strane, pored kapaciteta novoosnovanih vlastitih tvrtki, s druge strane. Problem se rješava, naravno i navodno, sredstvima fonda za saniranje ratnih šteta i uređivanja fasada "znamenitih" zgrada privatnih vlasnika koji to ne mogu sami. I jedno dana otpočeše za nešto pripremni radovi. Začuđeni stanari zgrada pitaju, što će se to raditi, tko je to zatražio i tko će to platiti? Odgovor je bio, a to je u lokalnim medijima i javno publicirano, da će se popravljati fasade zgrada oštećene u ratu, da je za to odluku donijelo gradsko poglavarstvo, da je investitor grad, fond za ratne štete, izvođač NN i tako dalje. Sve logično i samo po sebi razumljivo. Jer grad je imao i koristio fond za te namjene. Međutim, nakon izvjesnog vremena stanarima stižu računi, potom ovrhe s cjelokupnim sankcijskim mjerama na temelju "valjanih isprava" na oko 4.800,00 Kuna po stanu uz zatezne kamate za izvršene radove. Pitaju se otkud sad ta promjena? Nešto slično diskriminaciji Stanari suvlasnici zgrada i pratećih zajedničkih prostora svjesni su svoje dužnosti oko cjelovitog održavanja ovih objekata pa i unapređivanja kvalitete njihovog korištenja. Za to postoje Zakonom utvrđeni načini i procedure. A one minimalno podrazumijevaju temeljito informiranje, kolektivno i pojedinačno odlučivanje o svim zajedničkim pitanjima. Izvan te procedure, tko to ima pravo da građanima nameće ovakve obveze i koje su to isprave "valjane" mimo toga? Oni su i ranije doživljavali zloupotrebu zakona i instituta većinskog odlučivanja od strane administracije pri nametanju privatnih interesa, ali svojevrsnu nesklonost uprave prema ovoj skupini zbog recidiva iz doba mraka, od radničke strukture stanara, naselja suprotno „novoj urbanističkoj filozofiji“ ali i otporu funkcioniranju spoja metoda pretvorbe i privatizacije, ratnog profiterstva i politike u raznim vidovima. Od dodjeljivanja upravitelja zgrada, izuzimanju pripadajućih parkirališta za privatnog koncesionara, montiranje repetitora i antena raznih mobilnih operatera, reklamera do određivanja uvjeta grijanja, montaže postrojenja na krovnim terasama i štošta drugo. Metodom zastrašivanja, potkupljivanja i obmanjivanja ljudi te lažiranjem isprava moguće je učiniti štošta na štetu naroda i za korist privatnih i grupnih interesa "moćnika". Što je u počelu Sve to možda nije ni čudno kada se stvari uzmu kao posljedica neukosti građana mlade države u življenju demokracije. Pojedinci su izgleda doslovno shvatili riječi prvog hrvatskog predsjednika o nepostojećem društvenom vlasništvu, o potrebi da Hrvatska bude zemlja bogatih ljudi, jer ako ima bogatih ni siromašni neće biti tako siromašni ili lakonski, više bogatih manje siromašnih, a prava mjera za Hrvatsku je oko dvije stotine porodica među koje bi bilo raspoređeno bogatstvo zemlje. Uzevši to doslovce istomišljenici se udružiše, odbaciše u povijesnu ropotarnicu neki moral, etiku, poštenje, i istinu, da se ne kaže "moralno političku podobnost" kao komunističke ideološke izmišljotine, i svojski se "domoljubno predaše" ostvarivanju te "svijetle budućnosti". Ne bi se moglo ustvrditi da s tim nisu bile upoznavane više institucije države pa i dušobrižničke institucije od strane istinski dobronamjernih ljudi. Ali? Kao svakom, kome nezdrave ambicije idu ispred umnih i fizičkih sposobnosti te moralnih obzira, ne znajući što da čine s tako velikim vrijednostima koje su im olako došle u ruke, odlučiše se na uništavanje tih "komunističkih mastodonata" Đure Đakovića, Slavonije, kombinata Jasinja, Oriolika, Veterinarske, Poduzeća za ceste i drugih poduzeća koja su činila brodsku industriju. Samo za to da zadovolje svoje sitne "primigene šićardžijske" porive. Za taj učinak nije dovoljno reći; nismo htjeli.., nismo znali... i slična opravdanja. To su smišljena zla djela. Možda i ona za koja sankcije neće zastarijevati. Čudno je to što za ta djela, kojekako udruženi pojedinci i "kriminogene" grupe, do današnjeg dana u Slav. Brodu, nitko nije odgovarao. Naprotiv, većina tih aktera bezbrižno se smjestila, što u zavjetrinu dobrih mirovina ili sinekura bez odgovornosti, što na dobre poslove u državnim poduzećima, ustanovama i administraciji, diplomaciji pa i u obilato financirane, izvan i unutar Hrvatske, neke udruge građana. Tako su i dalje u poziciji da stvaraju i održavaju monopolske i parazitirajuće veze i situacije za iskorištavanje ostalih građana. Građanima se za uzvrat priredi po nekoliko vatrometa, javnih koncerata te sličnih pučkih zadovoljstava i trica godišnje. I na kraju Kako iz tog začaranog kruga? Probudite se ljudi. Ne uzimajte „zdravo za gotovo“ ma otkud dolazilo. Od političkih stranaka na i u vlasti, vjerskih službenika, kulturnih institucija, javnih medija i inih civilnih javnih i tajnih organizacija. Sigurno je samo to, svi prije svega žele sačuvati vlastite privilegije. Jedni obećavajući ono što ne mogu i ne žele ostvariti a lažući vam stvarno žele pridobiti vaš glas, drugi pomažu plakati hvaleći vaše vrline strpljivosti, mira i skromnosti dok sami rastrošno žive i troše vaš novac na silne nepotrebnosti. Položaj i kvaliteta života zaposlenih radnika, nezaposlenih na zavodima za zapošljavanje i izvan njih, umirovljenika i invalida osnovna je mjera potrebnosti i valjanosti upravne strukture. Svaki zaposleni ili nezaposleni radnik, umirovljenik i invalid bez obzira na uzrok invalidnosti u vrednovanju vladajućih, treba poći od stvarnih uvjeta vlastitog života, perspektive i dostojanstva ljudskog bića. Svoja osobna nastojanja na tim uvjetima upraviti na promjene uskratom ili davanjem ovlasti samo onima koji to opravdavaju. Priredio Josip Andrić |
