SRP - gradska organizacija Slavonski Brod
četvrtak, 27.01.2011.
TRANZICIJA NA SUNCU
|
(Osvrt na zanimljivost objavljenu u elektronskim i štampanim medijima 11.mj. 2010. god. Razmotren i prihvaćen u GO SRP) "Izvjesna sinjora Angeles Duran, domišljata Španjolka iz Galicije, zabilježbom kod lokalnog notara rezervirala je svoje vlasništvo nad planetom u središtu sunčevog sistema, Suncem. Nitko se nije dosjetio da u međunarodnim ugovorima, kojima se određuje da države ne mogu biti vlasnice planeta, ne stoji da to ne mogu biti privatne osobe. Kaže ona. Sinjora Duran namjerava naplaćivati naknadu za korištenje sunca i to galantno raspodjeljivati prema svojoj volji. X% za to, Y% za ovo, Z% za ono itd." Sama ova vijest iz rubrike "zanimljivo" (ako nije novinarska patka) možda i izgleda zanimljivo, kao neka šala, karikiranje nekog stanja ljudske svijesti ili racionalno promišljanje kako doći do nekog bogatstva, privatnog vlasništva, koje joj omogućava vladanje ljudima. Raspolaganje svijetlom, tamom, toplinom i inim emisijama Sunca. Nameće se pitanje dali to i prihvatiti kao zanimljivost s namjerom da razveseli, iznenadi, začudi, izazove pažnju ili da se ozbiljnije zamisli o fenomenu svojine, njezinoj „dijalektici“ i posljedicama svojine nad prirodom, procesima u prirodi i ljudskim radom kao prirodnim fenomenom. Bilo da je vijest istinita ili ne, već sama potreba medijatora da se publicira i zanimanje publike za to zavređuje upit za što i čemu. Jedna ljudska jedinka, u kojoj je za nemjerivo kratko vrijeme sadržan nemjerljivo mali dio solarne materije i energije. Nastala nepojmljivo dugim procesom materije u kretanju, nepojmljivo složene i organizirane u molekule, organe i organizme živog bića do neke samosvijesti. Došla je eto na ideju da apstraktni pojam svojine postvari polaganjem prava vlasništva nad "planetom X,(m)km udaljenom od zemlje,(n-tog) reda jačine svijetlosti, koja se nalazi u središtu Sunčevog sistema", samim Suncem. Ta njezina apstraktna svojina nad Suncem upravo zorno ilustrira besmisao utemeljenja svojine nad prirodnim elementima i minulim radom generacija ljudi u osnovno ljudsko pravo. To nisu ništa drugo nego naglavačke postavljene činjenice i izokrenuta stvarnost. Neprirodno, moralno neprihvatljiva toliko koliko se ostvaruje i održava nasiljem i neistinama u funkciji porobljavanja ljudi. Svoju ideju pravda osobnom domišljatošću i navodnom manjkavošću međudržavnih sporazuma o vlasništvu nad planetima. Veliki broj građana svijeta zna da postoje međudržavni sporazumi o teritorijima Arktika, Antarktika, o morima i svemirskim tijelima. Tim se sporazumima države potpisnice odriču njihova zaposjedanja i tako stvaranja mogućnosti za njihovo pretvaranje u svojinu pojedinaca. Ti prostori trebali bi biti dostupni svima na korištenje u znanstvene svrhe. Tim malim korakom za ukidanjem svojine a velikim za priznavanje nečega, što i je prirodno, kao opću baštinu svih ljudi ali i ostale žive prirode, nazire se nova perspektiva za čovječanstvo. Međutim. Slično svjetskim morima, t.zv. teritorijalnim vodama i ekonomskim pojasima akvatorija, otkrivanjem podzemnih bogatstava ruda, nafte, plina i zaliha pitke vode, ti se ugovori nastoje zaobići. Oko Arktika se pri OUN-a vode postupci o razgraničenju Švedske, Kanade, Rusije i nekih drugih država. Na Antarktiku se uz znanstvene stanice postupno instaliraju komunikacijski i navigacijski uređaji (GLONAS i slično) koji imaju i ekonomski i vojni karakter, što u perspektivi može postati državna odnosno privatna svojina. Nekontrolirana eksploatacija biološkog i rudnog bogatstva t.zv. otvorenih mora već otkriva moguće negativne posljedice za sve. Tako se umjesto širenja zajedničkih prostora radi razumnog čuvanja i korištenja, dostupnog svima i zauvijek javljaju tendencije njihova ukidanja, učvršćivanja postojećeg vlasništva i njegovog širenja na svemir. Na žalost iz onoga što se zna, kroz cjelokupnu evoluciju čovjeka i revolucijski razvoj odnosa među ljudima, svojina nad prirodnim elementima i minulim ljudskim radom, otimanje od slabijih, ratnim pohodima, pravnim, političkim, diplomatskim ili misionarskim sredstvima, trgovanjem i pratećim duhovnim tvorevinama obmanama i neistinama u samom je temelju povijesnih događanja i promjena. Izdavalo se to za volju bogova ili u njihovo ime, za "pravu religiju, rasu, kulturu, naciju" ili kao prirodni zakon darvinizma, izlike su neiscrpne ali bit je ista. Što se naučilo od povijesti, koja nije samo kronološko redanje zapamćenih, zapisanih i materijalnim nalazima utvrđenih događanja, i što je to novo na početku dvadeset i prvog stoljeća glede položaja ljudi, njihovih prava i sloboda po mjerilu "zapadne civilizacije"? Globalizirajući t.zv. Neoliberalni kapitalizam ili Kapitalistički neoliberalizam u prvom desetljeću dvadeset prvog vijeka po Kristu, obmani pretvorenoj u uporno podržavanu dogmu o ispravnom i konačnom sustavu reprodukcije svijeta. Ta pogubna ortodoksna doktrina, kapital odnos, "apsolutizirano" privatno vlasništvu, rodno je mjesto društvene nadgradnje i „profitne etike“ u kojoj se prešućene istine, obmane, podvale, prijevare i društvene anomalije od pojedinačnog i kolektivnog egoizma, parazitizma, korupcije i kriminala do nasilja i ratova, čine kao normalni i samo po sebi razumljivi epiteti. A ne da oni zakonito izviru iz same njegove prirode. Povijesno gledano, ta kratkovidna kratkoročna pohlepa za vlasništvom, u suštini uvjetima za život i rad, prelazi u svijest pojedinaca, transponira u neku etiku i moral, da bi postala dogma, potom u zakone i obogotvorena apstrakcija sama sebi dovoljna o kojoj se nema što reći. Zašto bi sinjora Angeles Duran trebala postupati drukčije od onih koji su se eto "dosjetili", prvi ugledali neki otok ili kontinent, iskoristili priliku, slabost ili nevolju drugih i bezbroj drugih mogućnosti da bi postali vlasnici i tako posvećeni dijelili svoju moć nad drugim ljudima. Naplaćivali im korištenje sunca za svijetlo, toplinu i rast bilja. Iz vlastitih proturječnosti, nagomilanog nezaposlenog kapitala, na jednoj i rastuće nezaposlenosti stanovništva na drugoj strani te rastuće potrebe za jačanjem i korištenjem represivnih, kontrolnih i propagandnih funkcija radi neutraliziranja tih osnovnih proturječnosti, može se očekivati da će kriza biti i da će biti teže. Već sada godišnji troškovi za t.zv. obrambene pripreme jedne države srednje veličine dostatni su da se nahrane oni, kojih nekoliko miliona u svijetu umire od gladi. Učinci te ne ekvivalentne razmjene između ljudi i prirode, prirodne i društvene reprodukcije na neoliberalističkim doktrinama, procesa koji se kružno ponavlja radi jedinog cilja, profita u rukama privatnika ponovo pretvorenog u kapital, dospijeva u fazu svojih krajnjih mogućnosti. To pokazuje financijska i moralna kriza ovih 2010-ih godina. Kažu. Kriza je prevladana ili samo što nije. Ali kao što je i svaka prije bila i kao što će svaka buduća biti prevladavana uz otpuštanje desetke miliona radnika od kojih najveći dio trajno. Javljale se krize ciklično ili jednolično a njihovo prevladavanje bude rješavano nezaposlenošću, reduciranjem zadovoljavanja osobnih, zajedničkih i općih potreba ljudi, uz prekomjerno i nepovratno iskorištavanje prirode, u suštini je vrlo regresivan proces. Liberalni globalizacijski kapitalizam s toga nije pravi put razvoja. Izgledan je, nepotreban, nepovratan, neizmjerno velik potrošak znoja krvi i suza, prirode i ljudskog rada da bi jedan mali pohlepno rasipnički sloj čovječjih jedinki i njegovi apologeti zadržavao svoje pozicije, povlašteni društveni i materijalni poližaj, zauvijek. Pa i pod cijenu opstanka svijeta. Ljudi, naročito mlađi, ne bi smjeli dopusti da stvari nepovratno idu u takvom smjeru. Trebaju učiti i misliti svojom glavom, i organizirati se. Ne uzimati ni od koga ništa "zdravo za gotovo", pogotovo zagovornika t.zv. liberalnog kapitalizma i njegovih derivata. Ni od otaca, ni političara, ni popova, ni profesora a posebno ekonomista makar i "Nobelovci" bili. Jer su nekima titule vrlo komercijalizirane i politizirane, na ruku vlasnika kapitala, a doktrine im "držale vodu" do prve krize. Informatička tehnologija, alat u rukama "istinoljubivih ljudi" ima izgleda da, kao što je to krajem 2010. godine pokazao slučaj WikiLeaks, ograniči eksponente vlasnika velikih kapitala, članova tajnih društava, masonskih loža, rotari klubova i bezbrojno mnoštvo štošta drugog da mase građana manipuliraju i drže u neznanju skrivajući od njih istine i korisne informscije ovijajući ih u razne tajne sumnjivim doktrinama i stručno moralnim kompetencijama. Istina je najmoćnije sredstvo da se nađe pravi put. I to je pokazala i reakcija tih "eksponenata" velikih kapitala na objavljivanje jednog djelića njihovih t.zv. tajnih dokumenata a koji već i liberalcima pokazuju da te strukture nisu ono za što se izdaju. Kapital, monopolizirani uvjet rada i života ljudi u rukama klase vlasnika. To je ta svojina i sveto privatno vlasništvo, zbog kojeg sve veći dio čovječanstva pati od siromaštva, boleština, neznanja, nesigurnosti od etničkog čišćenja do fizičkog uništenja. Otimaju se i tuđe teritorije. Sve da se zadovolje novi bogovi profita, tobožnja demokracija, t.zv. slobodno tržište i ljudska prava, a uz pomoć starih bogova, kultura, vjera, rasa i nacija do ciničnih obranbenih priprema i sigurnosti. Uz tako pogrešno i kratkovidno veličanje prakticiranja privatnog vlasništva nad prirodom i viškom rezultata ljudskog rada, mogao se očekivati trenutak kada će jedna osoba na temelju zakona, koje su donijeli ljudi, i nesvjesno ilustrirati i manifestirati glupost i besmislenost pa i štetnost dogme o privatnoj svojini te zahtijevati pravo vlasništva nad zvijezdom "Sunce". I smiješno i tužno, reklo bi se. Ali istinito. Osvrt : Andrić Josip, SRP Gradska organizacija Sl.Brod |
