Linkovi
srpzagreb.blog.hr
SRP-gradska organizacija Zagreb

SRP.hr
SOCIJALISTIČKA RADNIČKA PARTIJA

Blog.hr
Blog servis

Srpbrod.Blog.hr
SRP-gradska organizacija S.Brod

E-mail:
srpbrod@gmail.com





Loading

SRP - gradska organizacija Slavonski Brod

srijeda, 28.09.2016.

Čomski

24.11.2014

Noam Chomsky | Vodeća Teroristička Država


"Službeno je: SAD je vodeća teroristička država na svijetu i ponosi se time.“

To je trebao biti naslov za tekst objavljen u listu The New York Times 15. listopada, gdje je stavljen pristojniji naslov: "CIA-ina studija o tajnoj pomoći jača skepticizam oko pomaganja sirijskim pobunjenicima".

Članak izvještava o CIA-inom pregledu novijih američkih tajnih operacija s ciljem određivanja njihove učinkovitosti. Bijela kuća je zaključila kako su nažalost uspjesi toliko rijetki da će biti potrebno donekle dodatno razmotriti tu politiku.

U članku se citira predsjednik Barack Obama koji izjavljuje kako je tražio od CIA-e da napravi pregled s ciljem pronalaska slučajeva "financiranja i naoružavanja pobunjenika u zemlji gdje je to sve skupa zaista funkcioniralo. I nisu uspjeli pronaći puno". Dakle, Obama ima određene rezerve prema nastavljanju s ovim naporima.

U prvom paragrafu članka citiraju se tri velika primjera 'tajnih pomoći': Angola, Nikaragva i Kuba. Zapravo, svaki od ova tri slučaja bile su velike terorističke operacije provedene od strane SAD-a.

Na Angolu je invaziju izvela Južna Afrika koja je, prema Washingtonu, branila sebe od jedne od "najgorih terorističkih skupina na svijetu" - Afričkog Nacionalnog Kongresa kojeg je predvodio Nelson Mandela. Bila je to 1988. godina.

U to vrijeme Reaganova administracija je bila gotovo sama u podupiranju aparthejd režima, čak su prekršili i sankcije Kongresa povećavši trgovinu sa svojim južnoafričkim saveznicima.

U isto vrijeme Washington se priključio Južnoj Africi u davanju ključne potpore Jonasu Savimbii i njegovoj terorističkoj skupini "Jedinstvena Vojska Angole". Washington je nastavio to činiti i nakon što je Savimbi poražen u pomno praćenim slobodnim izborima, a Južna Afrika je povukla potporu. Savimbi je bio "monstrum čija je žudnja za moći dovela strašnu jad njegovom narodu", prema riječima tadašnjeg britanskog ambasadora u Angoli, Marracka Gouldinga.

Posljedice su bile strašne. UN istraga iz 1989. zaključuje kako su južnoafrički napadi rezultirali smrću 1,5 milijuna ljudi u susjednim državama, da ni ne spominjemo što se događalo unutar same Južne Afrike. Kubanske snage su u konačnici porazile južnoafričkog agresora i natjerale ih da se povuku iz ilegalno okupirane Namibije. SAD su na kraju jedini nastavili podupirati monstruma Savimbija.

U Kubi, nakon propale invazije u Zaljevu Svinja 1961., predsjednik John F. Kennedy pokrenuo je ubojitu i destruktivnu kampanju s ciljem dovlačenja "najvećih terora svijeta" u Kubu - prema riječima Kennedyevog bliskog saveznika, povjesničara Arthura Schlesingera, u njegovoj poluslužbenoj biografiji Roberta Kennedya, kojem je data odgovornost za teroristički rat.

Zločini protiv Kube su bili strašni. Plan je bio da terorizam kulminira ustankom u listopadu 1962. kako bi nakon toga uslijedila američka invazija.
Do danas akademici shvaćaju kako je ovo bio razlog zbog kojeg je tadašnji sovjetski premijer Nikita Hruščov postavio nuklearne rakete na Kubu, inicirajući krizu koja je bila blizu izbijanja nuklearnog rata. Američki ministar obrane, Robert McNamara, kasnije je priznao da bi on, da je bio kubanski lider, "očekivao američku invaziju".

Američki teroristički napadi na Kubu nastavili su se još preko 30 godina. Cijena za Kubance je bila oštra. Priče žrtava, koje su se vrlo rijetko čule u SAD-u, detaljno su dokumentirane po prvi puta u studiji kanadskog akademika Keitha Bolendera u knjizi iz 2010. pod naslovom: "Glasovi s druge strane: usmena povijest terorizma protiv Kube".

Žrtve dugog terorističkog rata povećane su strašnim embargom, koji je i dan danas na snazi unatoč protivljenju cijelog svijeta. 28. listopada ove godine UN je, po 23. put u nizu, podržao "nužnost prekida ekonomske, komercijalne i financijske blokade Kube nametnute od strane SAD-a". UNGeneralna Skupština glasala je 188 prema 2, samo SAD i Izrael su bili protiv, dok su tri pacifička otoka zavisna od SAD-a bila suzdržana.

Danas postoji određena opozicija embargu u nekim visokim mjestima u SAD-u, izvještava ABC News, jer "više nije potreban" (citirajući knjigu Hillary Clinton "Teške Odluke"). Francuski akademik, Salim Lamrani, detaljno je opisao gorku cijenu embarga prema Kubi u svojoj knjizi iz 2013. pod naslovom "Ekonomski Rat protiv Kube".

Nikaragvu gotovo da ne treba ni spominjati. Teroristički rat vođen od strane američkog predsjednika Ronalda Reagana osuđen je od strane Svjetskog Suda te je SAD-u naređeno da "prekine nezakonitu uporabu sile" te plati znatne reparacije.

Washington je na to odgovorio eskalacijom rata i stavljanjem veta na UN rezoluciju Vijeća Sigurnosti iz 1986. u kojoj se poziva sve strane - dakle SAD - da se pridržavaju međunarodnog prava.

Još jedan primjer terorizma biti će obilježen 16. studenoga kada se obilježava 25. obljetnica atentata na šestoricu jezuitskih svećenika u San Salvadoru od strane terorističke jedinice salvadorske vojske, naoružane i trenirane od strane SAD-a. Po naredbi visokog vojnog zapovjedništva, vojnici su provalili u jezuitsko sveučilište kako bi ubili svećenike i sve svjedoke - uključujući i čistačicu i njenu kćer.

Ovim događajem kuliminirali su američki teroristički ratovi u Centralnoj Americi 80-ih godina mada se posljedice i danas vide kada novine pišu o "ilegalnim imigrantima" koji dolaze dobrim dijelom i zbog tog pokolja, a iz SAD-a ih se deportira da pokušaju preživiti u ruševinama svojih zemalja.

Washington se također promaknuo u svjetskog šampiona u stvaranju terorizma. Bivši CIA-in analitičar, Paul Pillar, upozorava na "gnjev koji se stvara američkim napadima u Siriji" te kako bi zbog toga terorističke skupine Al-Nusra Front i ISIL mogle "popraviti svoje odnose narušene prošle godine s ciljem zajedničke borbe protiv američke intervencije prikazujući istu kao rat protiv Islama".

To je do sada već prepoznatljiva posljedica američkih operacija koje su pomogle u širenju džihadističkog ekstremizma iz jednog kuta Afganistana na jedan velik dio svijeta.

Najstrašnija manifestacija ovog ekstremizma je trenutačno ISIL koji je uspostavio svoj zločinački kalifat na velikom prostoru Iraka i Sirije.

"Smatram da je SAD jedan od glavnih stvoritelja ove organizacije", rekao je bivši CIA-in analitičar Graham Fuller, istaknuti komentator o ovoj regiji. "SAD nisu planirali stvoriti ISIL, ali njihove destruktivne intervencije na Bliskom Istoku i Rat u Iraku bili su glavni uzroci rađanja ISIL-a", navodi.

Na sve ovo mogli bismo dodati i najveću svjetsku terorističku kampanju: Obamin globalni projekt ubijanja 'terorista'. O 'stvaranju gnjeva' koji proizlazi iz uporabe dronova i napada specijalnih snaga do sad bismo trebali znati i više nego dovoljno da podrobnije to komentiramo.

Ovo je niz o kojem treba promisliti s određenom zapanjenošću".

izvor(i): truth-out.org

Napomene: Ovo je druga strana medalje imperijalističkih politika na čelu sa zemljom s najvišom fazom razvitka kapitalizma. Ma da se „niz o kojem treba promisliti s određenom zapanjenošću“ odnosi na održanje tih društveno ekonomskih odnosa, čemu svjedoči satelitski odnos brojnih nekad kolonijalnih država, otvara se novo pitanje, kakvu zapanjenost svijet može oćekivati u daljnjoj ekspanziji takvog razvitka.
O tom progovaraju i ugledni intelektualci. Na taj problem, na religijski osebujan način, upozorava i poglavar rimokatoličke crkve u parlamentu EU.
Tako zvane lijeve alternative – elementarno progresivne humanističke snage moraju preuzimati veću odgovornost u razvojnoj dinamici svijeta. (op J. A.)

- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 02.07.2016.

Gradska organizacija SRP Slavonski brod

Oznake: polititičarenje


- 01:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 16.02.2016.

grafika

Oznake: Umjetnost Kultura


- 23:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ivana

IAT, Ivana Andrić Todić | Pagelous
pagelous.com/.../530a873fa8fe20f84003519b - Spremljeno u privremenu memoriju
Levstikova 1E, Celje, Slovenia, 3000 • even more. 581500_405618269505377_1090901216_n IAT, Ivana Andrić Todić Save • Slovenia, Celje • Celje, Slovenia.


III. Dvorski likovni dnevi
KomentirajNatisniObjaviObjaviObjavi
6.8.2014 | 10:00

Rezljev pod
Nekakšno uverturo v III. delovno druženje likovnih ustvarjalcev na Dvoru je predstavljala že razstava likovnih del I. in II. Dvorskih likovnih dnevov, katere otvoritev je bila na gradu v Žužemberku 11. julija 2014. Udeležil se jo je tudi minister za kulturo Jernej Pikalo, ki je dogodek dodatno in pomenljivo osmislil. Občina Žužemberk je namreč razstavo vključila v program praznovanj Trških dni in sofinancirala tudi izdajo zloženke s strokovno predstavitvijo vseh 19 likovnih ustvarjalcev.
Družina Rezelj pa s popolno predanostjo in z veseljem že tretjič prevzema vlogo glavnega organizatorja in gostitelja mednarodne slikarske kolonije, imenovane DVORSKI LIKOVNI DNEVI. Pobudnica tega projekta pa je Ana Cajnko, profesorica likovne pedagogike in aktivna likovna ustvarjalka.
DVORSKI LIKOVNI DNEVI, ki potekajo na domačiji Rezelj na Dvoru pri Žužemberku, od torka, 5. avgusta, trajajo do petka, 8. avgusta 2014. Na njih sodelujejo: IVANA ANDRIĆ TODIĆ, IGOR BANFI, LUCIJAN BRATUŠ, ANA CAJNKO, MILENA GREGORČIČ, JADRANKA KAČIČ, MATJAŽ MAUSER, TANJA ŠPENKO, JANEZ ŠTROS, BORIS ZAPLATIL in META VOVK MAUSER.
Pri izboru avtorjev je ohranjen delček lanskoletne ekipe, ki se ji pridružujejo nova imena. Tako je že a priori zagotovljena pestrost motivov, stilov, tehnik, načinov in pristopov likovnega ubesedovanja.
Prijazno povabilo družine Rezelj, prijetno medsebojno druženje, naravne lepote in kulturne znamenitosti ožjega in širšega področja so pravi vzroki za ustvarjalni preklop. Marsikateri likovni ustvarjalec se povsem prepusti novim motivnim spodbudam. Nekateri ostanejo na poligonu ustaljenih ustvarjalnih zanimanj, ki pa jih žlahtnijo z refleksijami novega in drugačnega ali pa jih le skrbno zbirajo za kasnejša likovna realiziranja. Tudi od že znanega dela ekipe lahko pričakujemo svežih rešitev, saj likovniki s seizmografsko občutljivostjo spremljajo, doživljajo in likovno izživljajo zunanji in svoj notranji svet.
Mednarodne likovne poetike se v tem delu Suhe krajine povsem bujno razcvetajo v različnih smereh in se gibljejo med tistima najbolj skrajnima točkama, ki predstavljata naracijo in abstrakcijo.
Namen Dvorskih likovnih dnevov je širša predstavitev Dvora in njegovih naravnih lepot ter kulturnih znamenitosti, tako likovnikom samim, preko njih in njihovega ustvarjanja pa tudi širši publiki.
Vas je izjemno slikovita. Ime je najverjetneje dobila po dvorcu, ki so ga zgradili grofje Turjaški. Leta 1796 je bila tu prva fužina, na njenem mestu pa je nastala kasneje železarna, ki je bila v 19. stoletju eden največjih industrijskih obratov na Slovenskem. Ostanki železarne so spomeniško zaščiteni in za marsikaterega likovnega ustvarjalca predstavljajo zanimiv ustvarjalni izziv. Neokrnjena narava, v kateri je našel svoje domovanje raznolik živalski svet ter številni idilični kotički, med katerimi so še posebej čudoviti največji slapovi na Krki, so dragocen motivni vir za slikarje krajinarje.
Motivnih nagovorov, pa tudi ustvarjalnega miru je v izobilju. Ker pa Dvorski likovni dnevi nimajo tematskih omejitev, je avtorjem omogočeno tudi vsebinsko povsem svobodno likovno delovanje.
V petek, 8. avgusta 2014, ob 18. uri se bodo III: DVORSKI LIKOVNI DNEVI zaključili s prodajno razstavo na domačiji Rezelj. Na zaključni prireditvi, na katero ste vsi prijazno povabljeni, bo avtorje in njihova dela predstavila Anamarija Stibilj Šajn, umetnostna zgodovinarka in likovna kritičarka.
III. DVORSKE LIKOVNE DNEVE spremlja tudi zloženka s krajšo analizo ustvarjalnosti posameznega avtorja.
Anamarija Stibilj Šajn
POPIS AUTORA/IZLAGAČA NA 17. IZLOŽBI MINIJATURA

Poštovani autori,
selektori ovogodišnjih „Minijatura“ odabrali su Vas 167 u konkurenciji od 447. Među njima su i tri autora kojima dodjeljujemo nagrade za najbolja ostvarenja:
1. Mario Čaušić
2. Relja Rajković
3. Dominik Vuković

Zahvaljujemo se na mnogobrojnim prijavama i nadamo se da ćete iduće godine ponovno konkurirati za izložbu! Za one koji još ne znaju, otvorenje izložbe biti će 30.05.2014. u 19h u Vršilnici, Zaprešiću.
Lijepi pozdrav!
Vaš ULS

ABECEDNI POPIS AUTORA/IZLAGAČA NA 17. IZLOŽBI MINIJATURA
11.05.2014.
1. Abdulić - Osmančević, Nerica / Sarajevo, Bosna i Hercegovina
2. Akrap, Grgur / Zagreb, Hrvatska
3. Albaneže, Amalija / Zagreb, Hrvatska
4. Ančić, Niko / Zaprešić, Hrvatska
5. Andrić Todić, Ivana / Celje, Slovenija
6. Bajuk, Ena / Čakovec, Hrvatska

Oznake: Umjetnost Kultura


- 22:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.02.2016.

Spomenik pobjedi naroda Slavonije do 90. i sad


- 04:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.10.2015.

Vijesti iz Splita


- 18:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vijesti iz Splita

Vijest i Splita
Ranko Adorić -- Zdravo! Predstavljanje SRP-a u X izbornoj jedinici prigoda je iskorištena da se plasiraju stvari koje inače nemamo priliku reći !



Socijalistička radnička partija ponovno izlazi na izbore u X. IJ, bez obzira na „prognoze“, „šanse“ i prijašnje rezultate, zato što ne doživljava političku borbu za socijalizam kao kratkoročno ulaganje koje ima određenu „vjerojatnost povrata“, već ponajprije kao politički proces, što od radničkih partija traži upornost, dosljednost i stalnu prisutnost među radnicima i biračima – upravo bez obzira na kratkoročne izglede!
Procjenjujemo da protok vremena od devedesetih i aktualna kriza koja se posebno osjeća, još uvijek ne generiraju kritičku „pobunu svijesti“ i stoga ne čudi izostanak zastupnika autentične lijeve provenijencije u predstavničkim tijelima vlasti, kao i otvorena podrška ili snažniji politički klasno orijentirani angažman građana, sindikata i nezaposlenih radnika. No, s druge strane, to ukazuje na mogućnost da SRP postane izbor kada više „ne bude drugoga izbora“, kada institucije u lokalnim sredinama i centralnoj vlasti u očima obespravljenih građana potpuno izgube svoju svrhu, a parlamentarni izborni igrokaz se počne naširoko doživljavati doslovce kao iracionalno ponašanje i uzaludno očekivanje. Tome smo ipak sve bliže.
Svjesni svega ovoga, kao i činjenice diskriminatorne suštine izborne „igre“ i neravnopravnosti političkih takmaca jer se parlamentarne stranke financiraju iz buđžeta golemim novcem, a ostale iz članarine i priloga (SRP ovu zemlju 18 god. postojanja nije koštao niti jedne lipe), izlazimo samostalno na izbore, pozivajući radnike i građane da nam se u tome pridruže. To znači radikalno raskinuti sa „socijalnom politikom“ koja se oslanja na skupljanje i povrat ambalažnog otpada i dr. To znači ne koristiti policijski represivni aparat za discipliniranje radnika koji traže svoja prava kao onda u Pučišćima na Braču, koji se bore za svoju egzistenciju i za poduzeće koja su sami stvorili i koje im pripada, ma što im kapitalistička „pravna država“ na to rekla. SRP nudi program reformi pod nazivom „ Za kapitalističke probleme – socijalistička rješenja !“, „Stop stečajevima – tvornice radnicima !“ i dr. To znači poticati samoupravne oblike organiziranja radnika, administrativno, tehnički pa i financijski, a ne plašiti ljude baukom komunizma. Nijedan bauk nije toliko strašan koliko glad, bolest i ljudska bijeda!
A takva perspektiva nam se kreira i čeka nas iza ugla, ukoliko umjesto vlastitog angažmana i odluke da biramo socijalističke zastupnike u tijela vlasti, nastavimo koketirati sa „alternativama“ kapitalističke „desnice i ljevice“, sa svim „nezavisnima“ u vakuumu političke naivnosti između ovih umjetnih polova.
Podsjećamo još jednom radnike dalmatinskih tvrtki, onih firmi koje su opljačkane i izbrisane poput nekadašnje Dalme, Jugoplastike, Jugovinila, Koteksa, Jadrantekstila, Melioracije, viške tvornice Neptun ili dugoratske tvornice ferolegura, stečajne i privatizacijske pacijente poput Dalmacijavina, Brodosplita, Željezare Split, Uzora, Imote, Pomgrada, Konstruktora ili Montera, najamne radnike u kavezima sitno-trgovačkih i turističko- uslužnih obrta i poduzeća, potplaćene i ignorirane prosvjetne i zdravstvene radnike i druge, kao i sve naše sugrađane koji žive od svoga rada, sve lošije i u sve većem strahu: ne mijenjajte više samo političare po onoj narodnoj „Nek sjaši Kurta da uzjaši Murta“- mijenjajte konačno i politiku!
Takav zaokret se može ostvariti relativno brzo, jednostavno i promišljeno, dok još uvijek jedna skupina savjesnih i hrabrih građana se otvoreno okuplja pod zastavom socijalizma i ističe svoje liste kandidata. SRP ponovno izlazi s tom namjerom na ove izbore, a konačni rezultat, uspjeh ili neuspjeh, bit će uspijeh ili ne radnika i građana koji su birali, a ne SRP-a kao političke opcije. To je sada već svima jasno.
I za kraj, upozoravamo na rastuće opasnosti fašizacije društva koja proviruje ispod skuta dugotrajne ekonomske krize pri čemu postaje iznimno važno jačati socijalističke snage u, što biste svojim glasom za SRP uradili. Toj opasnosti nema drugih efikasnih brana – podsjećamo: Glavaševi SS-ovci marširaju ulicama, Karamarkovi vinovnici najavljuju progone antifašista, a Milanovićevi gradonačelnici polažu vijence na dan osnivanja ustaške države.
Recite tome dosta – glasajte za SRP !


Oznake: Izbori 2015


- 18:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 24.07.2015.

Sporazum o arbitraži Hrvatske i Slovenije

GRUBE RIČI BORE GRUBIŠIĆA

U obimnoj produkciji elektronskih medija a naročito televizije, pri kraju ove "2009". godine, najzanimljivije bijahu neposredni prenosi sjednica Hrvatskog sabora. "Ma koliko" se predmet rasprave činio ozbiljnim, običnom gledatelju nije manjkalo zabave. Baš kao da je u teatru. Čas komedije, čas tragedije, čas drame. Sve je tu. Bina, kulise i ono iza, režiseri, nezaobilazni glumci i to kakvi i ostali činidbenici. Sve demokratski izabrani po zemlji Hrvatskoj. A prikazanja? To malo zbunjuje obične gledateje. Malo malo ono što im se čini daje trgedija ispadne komedija, drama se prometne u komediju ili tragediju ili obratno. I sve tako. Živa zabava.

Na dnevnom redu je rasprava o Sporazumu sa Republikom Slovenijom o načinu uređenja granica na kopnu i moru. Republika Slovenija i Republika Hrvatska to sporazumom prepuštaju međunarodnoj arbitraži jer se same nisu uspjele o tome dogovoriti. Začuđujeće je to kakvim je kompilacijama sastavljen ovaj dokument. Hrvatska bi odmah nastavila pristupne pregovore a Slovenija bi džentlemenski otkočila pregovaranje a razgraničenje bi riješila arbitraža tako da bude obuhvaćen pristup susjeda na otvoreno more. Otprilike tako nekako.

Tako bi za eventualno "plaćanje" nastavka pregovaranja nacionalnim teritorijem krivicu nosila,
"neka viša sila" arbitraža, a ne vlada republike Hrvatske. Pa i EU koja je odstupila od osnovnog principa, uvjeta za prijam novih članica da moraju imati riješena sva sporna granična pitanja sa susjednim zemljama. Republika Slovenija je zatajila a EU "zažmurila" na činjenicu da ima ne rješena pitanja granice na kopnu i moru s Republikom Hrvatskom.

Glavna borba sabornika za i protiv, argumentira se tumačenjem značenja izraza engleskog teksta dokumenta, nagđanjem o mogućim rješenjima arbitraže, nepristranosti arbitara s obzirom da je Slovenija članica EU koja ujedno imenuje arbitre. Dakle komedija se pretvara u tragediju. Republika Hrvatska, uz već dosad plaćene visoke cijene približavanja Evropi raznim "prilagodbama" na štetu građana Hrvatske, u opasnosti je da dalje uvjete za pristupanje treba platiti nacionalnim teritorijem. " Evropa zdaj" i "Evropa pod svaku cijenu" a da vlade ni jedne ni druge zemlje ne pitaju, ponajmanje svoje građane, u kakvu to Evropu pod gotovo ponižavajućim uvjetima i zašto idemo. Dali je mudro tako nekritično prepustiti se takvoj Evropi samo računajući na članstvo i pristupna sredstva.

Ta ista Evropa uz bogato kolonijalno iskustvo većine članica uzela je Sloveniji, ne tako davno, dio nacionalnog teritorija Koruške, Julijske krajine, Trst, Goricu a podržati će, kako se do sada pokazalo, svaku secesionističku incijativu u slavenskom korpusu naroda. Kada su njezini vlastiti intersi upitanju, ne libi se kršenja međunarodnih ugovora i principa koje su same članice potpisale pa i one u temeljima današnje evrope i KEBS-a i OUN-a. Nemješanje u untarnje poslove drugih država. mjenjanje granica isključivo sporazumom strana, odricanje od rata u rješavanja međudržavnih sporova, dobrosusjedsvo i solidarnost ljudska prava i slobode čovjeka i td. To su i dalje su civilizacijske vrijednosti i trebali bi biti osnovni principi u međunarodnim odnosima. Preventivni ratovi i uvođenje "demokracije" silom i prevarom to nisu.

Hrvatska u EU treba ući kao demokratski uređena zemlja. Zemlja koje su nositelji "suvereniteta" njezini građani. A ne da se brojne za društvo važne odluke donose bez dovoljnog znanja i informiranosti javnosti. Često, i u slučaju s jednom četvrtinom legitimiteta koji dolazi od građana. Odlučivanje o učlanjivanju u međudržavne institucije, koje zadire u taj građanski suverenitet kao što je NATO , EU i slične, nebi trebala činiti mala grupa ljudi u predstavničkim tijelima. Stupanj razvijenosti demokracije možda se i može vrednovati količinom i vrstom pitanja o kojima neposredno odlučuju građani. Ako bi bilo više neposrednog odlučivanja, manje bi bilo "demokratskog despotizma".

U saborskoj raspravi o Sporazumu o arbitraži, zastupnik Dr Boro Grubišić u svojem govoru izrekao je da je naćin pregovaramja i formulirani, dokument " i z d a j a R e p u b l i k e H r v a t s k e ". Možda je na taj izraz potaknut nejasnim i dvosmislenim formulacijama teksta, netransparentnim načinom sporazumjevanja i nepricipijelnom formiranju arbitražnog tijela ili naprosto o m a š k o m . Onakvom kakvu je opisao nama još poznat stari naučnik Sigmund Freud. No, dali bi sporazum o arbitraži s Republikom Slovenijom pa i u slučaju gubitka nacionalnog teritorija, bio dovoljan razlog, "dao dovoljno psihičke energije podsvjesti" za ovu omašku? Teško.

Prije bi se moglo povjerovati da je omaška rezultat većeg broja pogrešnih akcija i političkih odluka čije posljedice nisu dale obećane rezultate već doprinjele sada složenom stanju u društvu. Ili su ta obećanja zapravo bila proste obmane javnosti.

Oko devedsetih godina, do maksimuma je narastao "vodostaj investicijskog i robnog kapitala" liberalnog kapitalizma zapada koji se tamo nije mogao profitabilno plasirati. Za to je valjalo otvoriti novi prostor i tržišta. Ili bi "brane popustile" i došlo bi do "potopa" u samom njegovom centru. To novo tržište nalazilo se u istočnoj Evropi u kojoj je i takozvana komunistička ekonomija takođe dospjela u zastoj a koja se zbog neznanja i nesposobnosti političke elite nije mogla pokrenuti i oduprijeti se tom agresivnom pritisku. Rješenje je nađeno, posloženi potrebni uvjeti i predstoji realizacija. Rušenje "komunizma" razbijanje država gdje je to moguće i uspostavljanje "vječitog kapitalizma" T r a n z i c i j a !

Alati su: proizvođenje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, izokretanje povjesti i stavljanje u pogon najsofisticiranije propagandne mašinerije, politikantske i intelektualne laži i utapanje radničke klase u vjerske i naconalističke močvare. Pronađeni su i potpomognuti izvršitelji, ljudi i snage da "demokratski" kojekakvim cvijetnim, baršunastim "revolucijama" pa i krvavim, tu strategiju provedu u djelo.

Najnesretije su prošli narodi SFRJ-e koji su bivstvovanje u zajedničkoj državi, u sredini Evrope i nadomak 21. vijeka, na barbarski naćin završili u samostalnim državicama. Iz države slobodnih ljudi, istinskih ravnopravnih naroda i narodnosti, humanistički orjentiranom socijalnom razvoju i neposrednoj ekonomskoj društvenoj i političkoj demokraciji. Države srednje razvijenosti, u besmislenu partikulaciju. u vijeku kada granice, te neprirodne civilizacijske tvorevine , trebaju izčeznuti. Umjesto stvaranja jednakih uvjeta života ljudi bez obzira s koje strane neke crte žive, stvara se "nova geografija" s neodrživim državicama, koje bržebolje za spas i sigurnost od, nedaj Bože, povratka tog vražjeg i groznog komunizma, traže "patrona". Ni neprijatelji im nisu mogli bolje poželjeti.

Rušenje SFRJ, svojevrsnog pionira onoga što dolazi i treba doći, ako nije zločin velika je je nesreća. Kao što je to inače zakonitost, goli materijalni interesi i sebična pohlepa zaodjeva se u mundire filozofjskog, kvazinaučnog, teologijskog, kulturologijskog i inog mudrovanja, podmetanja, izokretanja do pukog laganja javnosti.

Jugoslavija - umjetna tvorevina, kao da je država bilo koja i bilo kakva nešto prirodno. Jugoslavija - rezultat srpske okupacije. Narodno-oslobodilačka i antifašističaka borba - komunistička prevara. Narodnono oslobodilačka vojska i partizanski odredi - zločinačka vojska. Josip Broz Tito sin hrvatskog zagorja, vođa antifašstičke borbe i posljeratnog najuspješnijeg razvoja zemlje, nada svjetskog proletarijata, vizionar pravde. povjesna ličnost, koji je na svjetskoj razini proširio prostore slobode i mira i nagovjestio humanije društvo u budućnosti, za ovu duhovnu, moralnu i kvazinaučnu sitnavelj - je zločinac .

Sva dostignuća bivšeg socijalističkog društva i baš sve što se u tom društvu htjelo i činilo u četrdeset pet godina, smatra se promašajem, zabludom, nasiljem i " zločinom nad hrvatskim narodom",posljedicom "jugo-komuni stičke zločinačke vladavine". Bio je to "mrak", iz kojeg je hrvatski narod hrabro i uz velike žrtve tobože izišao na svjetlo.

Sada, u prvoj dekadi dvadeset prvog stoljeća opće stanje drušva i dalje je bremenito ozbiljnim problemima. Svi ekonomski i socijalni pokazatelji upućuju na trend daljneg pogoršavanja. Proizvodnja još nije dostigla razinu s početka tranzicije i dalje teži opadanju. Izvoz- uvoz u velikom je ne srazmjeru i dalje se pogoršava. Zaduženost zemlje, i ako višestruko uvećana u odnosu na nasljeđenu, i dalje se povećava. Nezaposlenost već jako uvećana propadanjem poduzeća u pretvorbi i privatizaciji i dalje objektivno nezaustavljivo raste. Siromaštvo, naročito socijalno osjetljive skupine sitni poljoprivrednici, invalidi, nezaposleni i umirovljenci, raste i preko granice ljudskog dostojanstava. Radna prava zaposlenih kod poslodavaca i uvjeti rada se pogoršavaju i ne poštuju. Korupcija, siva ekonomija i organizirani kriminal traju i nezaustavljivo napreduju.

Uspoređivanjem "polazišta devedesetih" i općeg društvenog stanja dvije tisuće desetih godina u svijesti čestitih i časnih ljudi pa i zastupnika Dr Bore Gubišića može se javiti sumnja. Pomisao na laž, podvalu, prevaru ili izdaju istinskih životnih i nacionalnih interesa građana Hrvatske. Stanje društva, kao vjerovatne poslojedice pogrešaka politike, pravdaju se,kao poštapallicama,"tranzicijom", svjetskom krizom, rcesijom i slično. Kao vremenskom nepogodom ili "višom silom"...Ali nije poželjno, a može biti i neugodno po karijeru pa i golu egzistenciju , da "sinekura" željni razni izabranici i dužnosnici u javnim nastupima odstupaju od te " oktroirane" istine. To se može dogoditi samo omaškom, kao što je navod i tvrdnja Dr Bore Grubišića u saborskoj raspravi da je način sporazumjevanja o arbitraži s Republikom Slovenijom "izdaja Republike Hrvatske".

Zato Narode, Građani i Mladeži Republike Hrvatske poštujmo omaške. Omaške mogu biti oslobađanje i bijeg zatočene i zatomljene istine,,, Istine, od koje će se kad tad morati poći,,, da bi smo u opće mogli ići dalje.

S poštovanjem,

Oznake: kratkovidnost politikanata


- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 13.06.2015.

Imunološki juče danas sutra

13.6.2015.Imunološki

Visia Croatica ispred oko iza 1. broj lipanj 2015. godine.
Brošura ili što već s hrpe reklamnih letaka raznih robnih kuća, brendova pa se doima daje to podlistak nekih časopisa i novina koje muku muče s tiražom.

Kao jedan reklamni letak kojim građane ne šedimice i agresivno zatrpavaju trgovci i slični prodavači magle. Površno pogledavši masno, šareno i u odgovarajućem „fontu“ otisnute naslove, blago ugodno iznenađuje sadržajem koji nagovješćuje buđenje zdravog razuma ljudi. Već sami naslovi pričaju, istina ne veselu,priču.

Na naslovnoj stranici su: „Ne damo Imunološki“, „Visija Croatica nudi rješenje“, „Imamo najzdraviju krv u EU“. Prva dva naslova daju neku nadu za bolje. Ovo s krvlju, uz puno povjerenje u savjesne stručnjake, doima se kao da se nikako ne možemo odlijepiti od „mantre“ o hrvatskom „ibermenšizmu“ i svemu što uz to ide.

Na sljedećim stranicama dokumentiraju se načini i uzroci kojim je ova ustanova dovedena u trenutnu situaciju: „Kako se nekoć svijetski važan referentni centar namjerno guralo u propast“, „Imunološki zavod – plijen moćnih lobija“, Privatni interesi i nebriga države protiv zdravlja hrvatskih građana“, „Tako dalje ne ide!“,“Svaka je vlast na čelo Imunološkog zavoda postavljala političke odabranike koji su vukli sumnjive poteze“, „Nije sve na prodaju“ i td.

Ne bi trebalo sumnjati da dobri naslovi izražavaju tvrdnju napisa i da je ona ono što autor misli. Ali valja se zapitati, dali je ova ustanova izuzetak od mnogih u Hrvatskoj koje su doslovno uništene na sličan način. Pikovi, metalna industrija, brodogradnja, graditeljsvo, farmacija, promet i drugi.

Nije nenormalno da u privatizaciji javnog do izražaja dolaze privatni interesi. Nije nenormalno da svaka vlast u državne institucije postavlja svoje odabranike ali jest nenormalno da sve one čine isto, zadano, uslovljeno potpisanim uvjetima s institucijama izvan Hrvatske. Pretvaranju javnog u državno i privatizaciju svega postojećeg, učlanjivanjem u razne ne nužne naddržavne institucije, što je sve važno za uvjete života građana.

Naglašeni dijelovi i izjave: „Naša je krv neprocjenjivo blago koje ne smijemo nipošto izgubiti. Krv daju zdravi i anonimni darovatelji i ona je najbolji izvor lijekova za domaće zdravstvo“, „Odmah nakon što su nam uskratili dozvolu, Hrvatska agencija za za lijekove dopustila je uvoz krvnih derivata, ali i poskupljenje tih lijekova od 50 posto“, „Jednog dana bismo se mogli čuditi odakle nam toliko ljudi zaraženih HIV-om i uzročnicima drugih ozbiljnih bolesti“, „Spasit ćemošto se spasiti mora-krv hrvatskih građana,“.

Sve je to dobro argumentirano dakle istinito. Naša je krv neprocjenjivo blago jest istina, ali ona u liberalnoj profitnoj ekonomiji mora postati roba koja se mora naći tobože na slobodnom (U stvarnosti monopoliziranom) tržištu na kojem se potvrđuje njezina vrijednost. Kapital plus profit.

Navod, nakon uskrate dozvole uvoz lošijih i skupljih krvnih derivata upućuje na duboku prožetost korupcijom u zelji i izvan nje. Metodologija je u bitnom kao i ostalim privatizacijama jednostavna. Teza javno (društveno) nije ničije, je notorna neistina i što bi potvrdio svaki ozbiljan pravni sustav. Titulira se država kao vlasnik. I tako na čelo ustanova i poduzeća postavlja ljude čiji je osnovni cilj devastiranjem poslovanja izvlačenjem novca iz njih prebacivanjem u privatne račune i poduzeća budućih kupaca. I tako dokazati neophodnost (ciljane) prodaje ili likvidacije, pripremti za privatizaciju pod „egidom“ navodno država ne može biti dobar gospodar. Broj varijabli na ovom je veliki a u te procese uključen je čitav spektar ljudi u politici, raznim domaćim i inostranim institucijama. U suštini provedena je eksproprijacija imovina minuli rad građana Hrvatske.

U narednim stranicama navode se mišljenja eminentnih stručnjaka i intelektualaca o značaju i povjesti Imunološkog zavoda te obliku organiziranja Visia croatica. „Naša krv mora se koristiti za naše lijekove“, „Imali smo lijek protiv HPV-a i tumora, a sad uvozimološiji“, „Komanditno društvo nada za Imunološki zavod“, „Visia Croatica jedino je riješenje za I.Z.“, „prvi put u 25 godina građani Hrvatske podigli su svoj glas za spas važne institucije“, „Svjetski važan centar znanja i proizvodnje“, „Proizvodne linije danas su zastarjele, a sve su doasadašnje vlasti dopuštale uvoz stranih lijekova“,“Dogodili smo im se“ itd.

Vrijedno je sve uvažiti što je napisano iza ovih navoda i naslova. Komanditno društvo je jedan statusni oblik organiziranja u Zakonu o trgovačkim društvima. U „forsiranoj“ privatizaciji društvene imovine u Hrvatskoj javnosti su malo poznati mogući oblici i slućajevi ovakovog prestruktuiranja, koje bi bilo moguće povoljnije rješenje za niz poduzeća ustanova i institucija pa i kao prelazno.

Dogmatično provođena privatizacija društvene potom državne imovine, za građane Hrvatske ostavila je dobok i bolan trag u povijesti. Bilo je pitanje vremena kada će dio visoko obrazovanih kreativnih i savjesnih intelektualaca podići svoj glas i reći da je to pogrešno. Dok je u do sada privatiziranim poslovnim subjektima radničku strukturu činilo veliki udio niže i opće obrazivanih ljudi, neprincipijelne privatizacije i ako gospodarski pogrešne u brojnim slučajevima nezakonite s obilježjima organiziranog kriminala i korupcije, provođne su „relativno uspješno“.

Radnike u Imunološkom zavodu s njim povezane institucije i pojedinci čine u ptežitom broju visoko obrazovani kreativni i humanizmu usmjereni ljudi i oni dižu svoj glas: „Tako dalje ne ide“, „Nije sve na prodaju“i slično. Istina, dok su ranije provođene slične privatizacije radnici bacani na ulicu veliki broj intelektualne elite u Hrvatskoj nije dizao svoj glas. Radnici seljaci i njihove organizacije i sindikati gubili su bitku za bitkom. Razumljivo, kapital monopol profit trend ide dalje. Sve veći broj institucija s visoko obrazovnim i kreativnim kadrovima dospijevati će u situaciju radničke klase. Već se kuca na vrata zdravstvu, školstvu, visokom, obrazovanju, prekarijatu, voadama, šumama, zemljištu i beskrajnom nizu javnog djelovanja i posjedovanja.

„Na „svijetlo dana“ kao novina izlazi decenijama u strogoj tajnosti, od korporacijskih lobija Evrope i SAD-a, pokrenuta i pripremana incijativa o sporazumu TTIP. To je dospjelo do evropskog parlamenta. I ako je i EU parlamentarcima ograničen uvid na način da im je u strogo čuvanim uvjetima i ograničeno vrijeme na par sati omogućen uvid u tomove toga dokumenta, neki prestavnici iz hrvatske, ne poznajući sadržaj ili selektirana saznanja „iz treće ruke“ servilno su se potrudili hrvatsku javnost uvjeravati o korisnosti toga sporazuma za Hrvatsku ističući ono što građani žele čuti neostvarivu bajku o novom zapšljavanju i šanse malih poduzetnika na otvorenom tržištu 600 milijuna potrošača.. Evo natuknica o karakteru toga sporazumjevanja iz teksta Lori Vallach.

Lori Wallach "Veliko podčinjavanje"

..."Zbog skandala s Agencijom za nacionalnu sigurnost u svjetsku javnost procurio je i sadržaj tajnih pregovora oko uspostave Transatlantske zone slobodne trgovine između SAD-a i EU-a. Ako sporazum, koji guraju moćne lobističke organizacije s obiju strana Atlantika, stupi na snagu, označit će efektivni kraj mogućnosti formuliranja državnih politika u oblastima trgovine, zaštite potrošača i okoliša te financijske regulacije – i to pod prijetnjom drakonskih financijskih penalizacija za “neposlušne”
..."Zamislite da multinacionalne kompanije pozivaju pred pravdu vlade čija bi politička orijentacija išla u smjeru smanjivanja njihova profita...
...Možete li zamisliti situaciju u kojoj kompanije mogu tražiti (i dobiti!) velikodušnu naknadu ako im je profit smanjen zbog zakona o radu ili zakona o zaštiti okoliša? Iako zvuči nevjerojatno, ovaj scenarij nije ništa novo. Već je jasno naznačen u sklopu projekta Multilateralnog ugovora o ulaganju, koji je 29 zemalja članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj u tajnosti ispregovaralo između 1995. i 1997. godine
...Otkriven u posljednji tren, ovaj je dogovor pokrenuo val besprimjernih prosvjeda u više zemalja, primoravši tako njegove pokretače da od njega odustanu. No petnaest godina kasnije (upravo ovih dana, nap. A.J.) ponovno se vraća – na velika vrata i u novom ruhu. Ako bi stupio na snagu, taj ugovor bi postojećim privilegijama multinacionalnih kompanija dao snagu zakona i zauvijek vezao ruke vladama. Primjenjvao bi se milom ili silom jer bi njegove stavke mogao promijeniti samo jednoglasni konsenzus svih zemalja potpisnica
...Njime bi se u Europu donijeli oblik i metode azijskog modela, Transpacifičkog sporazuma koji je trenutno na putu usvajanja u dvanaest zemalja, nakon što su ga žestoko promovirali američki poslovni miljei. Ta dva sporazuma, Transatlantski i Transpacifički, tvorili bi ekonomsko carstvo koje može diktirati vlastite uvjete iznad svih državnih granica
...Kako na njega ne bi mogle utjecati političke promjene ili javno mnijenje, svaka zemlja koja bi željela ući u trgovinske odnose sa Sjedinjenim Državama ili Europskom unijom bila bi primorana usvojiti pravila koja vrijede unutar tog zajedničkog tržišta
...Budući da im je cilj rasprodati dijelove javnih službi, pregovori oko Transatlantskog i Transpacifičkog sporazuma odvijaju se iza zatvorenih vrata. Američku delegaciju čini preko šesto konzultanata koje su mandatirale multinacionalne kompanije te imaju neograničen pristup preliminarnim dokumentima i dužnosnicima. Nacrti se neće puštati u javnost. Dane su upute kojima se novinari i građani isključuju iz rasprava – bit će informirani na vrijeme, nakon potpisa zakona, kada bude prekasno za reakciju"

Ogled "Veliko podčinjavanje" od Lori Wallach objavljen u "Le Monde diplomatiquea" upućuje na zaključak da "Vašintonski konsenzus" - jahači apokalipse uspješno idu dalje. Da uspostavljanje Transatlantske zone slobodne trgovine između SAD-a i EU-a znači efektivni kraj mogućnosti formuliranja državnih politika u oblastima trgovine, zaštite potrošača i okoliša te financijske regulacije – i to pod prijetnjom drakonskih financijskih penalizacija za “neposlušne” do upotrebe sile. (srpbrod.blog.hr)

Kako se vidi Građani EU i danas ne odobravaju ovaj sporazum. Podnose peticije protiv načina i namjere velikih kapitala da porobe svijet. No iluzija je da će lobisti od toga odustati. Oni će pristati na neke kozmetike izmjene ali od suštine neče odustati. Usvakoj će zemlji pronaći i podržati grupe i pojedince koji će se naravno iz svojih osobnih interesa zalagati za ovakve projekte zapuštajući nacionalne.









- 16:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.04.2015.

Krpan


- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Veljača 2016 (3)
Listopad 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (4)
Prosinac 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije o radu stranke SRP u Slavonskom Brodu
Slike iz Jajca - 28.11.2008.
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPicKarl Marx - Karlstadt

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se