Zapisi sredovjecnog udovca

utorak, 19.03.2013.

KATEGORIJA: ISKRENO, NAJISKRENIJE

Napisao sam nedavno u pismu da bih ja pisao još iskrenije, još otvorenije da to ne uključuje neke druge ljude u pisanje mene.

Imam glavobolje, strašne, teške, povremeno. Već sam se bio hvalio da su prestale otkako se bavim trčanjem, sportom, ali su se onda vratile.

Ne brojim u to glavobolje od pića, nekad sam puno pio, a malo me glava boljela, sad i kad malo pijem, glava boli i od najmanjih količina, kao da mi hoće reći da odavno pijenje nije za mene.

Bile su mi glavobolje normalna stvar, podrazumijevao sam ih, nisam im tražio uzroka. Bile su to migrenske glavobolje, s fotofobijom,osjetljivošću na neke zvukove, povraćanjem na kraju. Bio sam na nekom pregledu, sasvim iz drugih razloga i pričali smo malo i o tome. uputili su me dalje zbog te glavobolje, kažu, nije normalno da boli, nije normalno navikavati se, treba liječiti. Doktor je znao da sam bio u ratu, pitao me jesam li bio zarobljen, nisam, je li me netko tukao po glavi, dešavalo se, ali ne za rata, glavobolje su počele kasnije, je li pala nekad granata blizu i odbacila me, jeste, nije me odbacila, jesam li gubio svijest... Sjetih se neslavnog događaja, nimalo junačke ratne ozljede. Bilo je to onih dana kada sam otkrio da mi je otac ubijen, kada sam bio suočen s nedostatkom volje njegovih bivših kolega da ga odmah nađemo i dostojno sahranimo, zbog čega je to bilo moguće tek za šest godina, bilo je tu i tuge, bijesa, rakije... Vozio sam se autom po nekakve konzerve kojima je trebalo prehraniti ljude koji su se iz zarobljeništva vratili u svoje kuće i misli su odlutale i zavoj koji sam dobro znao, veliki zavoj, oštar, sam zaboravio i produžio ravno (sličan će mi događaj obilježiti život puno godina kasnije). Auto sam potpuno uništio, isprevrtao se, pokupio betonski stup... Ne znam jesam li ispao prije, ali nisam bio jako ozlijeđen. Shvatio sam da su glavobolje počele tada. Živio sam s tom glavoboljom kao kaznom, prihvatio ju, žmirio, povraćao... Prestala je puno godina kasnije. Imao sam udes o kojem sam već pisao, zbog kvara na autu sam se prevrnuo u provaliju. Išao sam poslije na terapije. Morao sam svaki put objasniti da imam ovratnik, ali ne tražim nikakvu odštetu, nikoga ne tužim – tada bi me stvarno pokušali riješiti boli u vratu, ramenima, glavi. Tada sam izgubio glavobolje. Izliječena su oba udesa. U to sam doba započeo intenzivnije sa sportom i pripisao sam intenzivnoj izmjeni zraka, pojačanoj cirkulaciji izlječenje...

Puno sam kašljao prije. Mladi liječnik na poslu mi reče da imam probleme sa sinusima. Objašnjavao sam mu da nemam, da me ne bole. Objasnio mi je da baš zbog toga kašljem, crtao mi nos, grlo, objašnjavao. Sjetio sam se davne upale sinusa na straži uz Kupu 84. godine na minusu od 28C, nikad liječene. Izlječio mi je sinuse i prestao sam kašljati.

Kad je Janja umrla, nisam počeo kašljati, sinusi su pravili druge probleme, slične migreni. Budio bih se izjutra natečena lica do neprepoznatljivosti, nisam se mogao saginjati, teturao sam, povraćao. Našao sam pravilnosti u tome, poklapali su se sa sitnijim problemima sa sinusima od prije. Rekli su da je kriva kriva hrskavica u nosu, obiteljska crta, rekli su da je kriva alergija. Rekoh da mi se javljaju problemi u drugom mjesecu, petom, jedanaestom, dvanaestom, ponekad na moru... Tipično, rekli su, bockali me, uzeli krv i rekli da nisam alergičan na tipične alergene tih doba.

Gledam jutros izobličeno lice, sijeva mi pred očima, pritisak u predjelu sinusa i razmišljam o kalendaru alergija, bolova... Shvaćam da postoji jedna pravilnost. Uvijek kad bi se pričinilo da stvari idu na bolje, počele bi glavobolje. Zbog bih se morao zatvoriti, leći, zamračiti prostoriju, smiriti, ne izlaziti... Oni mjeseci glavobolja, shvaćam da sam uvijek imao objašnjenje kad je malo ranije, malo kasnije, meteoreološke prilike, temperature, okolnosti... Samo su okolnosti stvarno bile u pitanju, sretne okolnosti, naznake sreće i ja imam glavobolje koje me udalje od svijeta. Meni sreća izaziva fizičku bol i vraća me korak nazad. Postao sam svjestan te činjenice, ali sam naučio u zadnje vrijeme da je samospoznaja korak prema izlječenju, ali mali, daleko je još... Poslije svakog perioda glavobolje bih započeo malo više trenirati, bio bih bolje, poželio biti bliže sreći, a onda opet...

Znam da je ta bol nekakvo samokažnjavanje, samosakaćenje, znam sad da ne dolaze izvana nego iznutra. Pišem tu iskreno, ali moram napisati i da ta bol boli mene, ali da sam njom povrijedio ljude koji su mi htjeli dobro. I ako je nekad netko iz mog pisanja pomislio da sam nekakav pozitivan tip, nisam, hodam sa svojom glavobolnosti po svijetu i dijelim je. Trebao bih shvatiti to. Moja glavobolja je stvar moje glave, ali ne smijem ju presipati.

Biram sad život bez glavobolje.

I pišem kategoriju iskreno, najiskrenije...

Oznake: Janja, Bol

19.03.2013. u 17:04 • 26 KomentaraPrint#

utorak, 26.02.2013.

BOLJET ĆE

Nekad davno, a opet nedavno, dok sam djecu morao odvesti zubarki, čekao sam uputnicu unutra jednom kada je neki tata kćeri rekao da ju neće boljeti. Zubarka je zagalamila na njega i rekla da on ne radi njen posao i da ne laže djetetu da neće boljeti. Okrenula se njoj i rekla:
„Sad te boli jako, kad budem ovo radila, tada će te boljeti još jače, ali onda će ti biti bolje, proći će. Izvadit ću ti zub, osjećat ćeš prazninu, ali to više neće biti bol.“

Zašto nam uvijek lažu da neće boljeti? Zašto nam uvijek lažu da će brzo proći? Zašto su nam za ono bolno cijepljenje govorili da ne boli? Za one injekcije? Za život?

Jednom sam morao izvaditi zub. Sjedio sam u stomatološkoj ordinaciji mog oca, rekao je da neće to boljeti, odjednom je otišao vani i došla je njegova kolegica i izvadila mi zub. „Nisam mogao gledati da te boli“. Pitao sam ga što bi uradio da je tu sam, a mene boli. „Onda bih ti izvadio zub da te više ne boli“, rekao je.

Zašto nam ne kažu da će boljeti?

Pokvaren zub se drži čvrsto, ali nekako želi vani. Neki su ostali bez nekog dijela tijela, ruke koja bi trebala držati drugu ruku. Oni kažu da i dalje boli. Boli od nedostajanja.

Kažu im da treba proći,a ono boli i dalje.

Boli nedostatak ruke koja bi držala ruku.

Boli od nedostajanja...

Oznake: Janja, Bol

26.02.2013. u 20:17 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< studeni, 2016  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se