Zapisi sredovjecnog udovca

četvrtak, 31.01.2013.

ZADNJE RIJEČI

Često se desilo da mi neka rečenica iz filma dugo zvoni. Puno sam takvih rečenica iz filmova i knjiga zapamtio, citirao...

Zadnje vrijeme gledam uglavnom humoristične emisije. Moja djeca gledaju neke nove sezone nekih novih serija na svojim kompjuterima, a ja strpljivo gledam reprize koje već znam napamet. Moja djeca se nekad smiju glasno gledajući te serije i ja uživam u tome. Ja se ne smijem glasno, ali uživam u kasnoj kavi gledajući neku od tih serija.

Nažalost, one koje prikazuju sam već odgledao po nekoliko puta, ali pojavi se neka nova rečenica, događaj...

Gledam sinoć jednu epizodu koju sam već gledao i iako je humoristična, i u njoj se umire i priča se o posljednjim riječima. Odgledam opet, odem na spavanje i razmišljam o onome o čemu nisam prije:

Taj sam dan pred rastanak još jednom rekao da ne žuri. Janja je rekla da neće i da nema zašto žuriti, rekla je:

"TAMO ME NE ČEKA NIŠTA"

Oznake: Janja, zadnje riječi

31.01.2013. u 07:17 • 21 KomentaraPrint#

utorak, 29.01.2013.

POSTAT ĆU TRUBAČ

Znam da ću u mirovinu prije vršnjaka i razmišljam često o tome što ću raditi tada. Smišljam poslove i zabave, mijenjam ih, smišljam nove...

Bio sam nedavno na sprovodu. Seoski sprovod, skupila se familija iz čitava svijeta, snijeg, hladan vjetar... Bila je tamo i neka žena u nekakvoj uniformi koja je očajno trubila nekoliko melodija. Svirala je sporo, razvučeno, valjda da bi se bolje uklopilo u okolnosti, ali tonovi su bježali, a svako malo bi truba proizvela nekakav sasvim pogrešan zvuk...

Često objašnjavam da ja nisam sazdan od tuge, da je na blogu ta moja strana izražena, ali mi često pišu da me zamišljaju kao najtužnijeg čovjeka na svijetu.

Opet imam nove planove za mirovinu, neću učiti talijanski i saksofon, učit ću trubu. Naučit ću nekoliko tužnih melodija, onu najtužniju neću svirati, nju sviraju samo najvještiji... Bit ću trubač na sprovodima. Imam nekoliko odora sa sjajnim pucetima koje se više ne koriste, malo ću ih prepraviti, možda potamniti...


Najbolji posao za najtužnijeg čovjeka na svijetu...

Oznake: Janja, najtužniji posao

29.01.2013. u 22:14 • 15 KomentaraPrint#

petak, 25.01.2013.

PONOSAN KAO TRUDNICA

Ponosan sam kao trudnica.

Janja je bila od onih trudnica koje izgledaju kao i inače, samo s dodatkom trudničkog stomaka. Jednom ju je u poodmakloj trudnoći stariji čovjek zamolio da mu ustupi mjesto u tramvaju. Kad je ustala, rekla je da bi odmah ustala, ali je trudna. Postidio se i nije htio sjesti. Volio sam gledati kako ponosno hoda i kako ponosno stavlja ruke na stomak. Volio sam gledati kako ponosno priča kada će se roditi Sarah, pa onda Marko i sve ostalo o tome...

Trudnice ne jedu za dvoje, trudnice su ponosne za dvoje, za sebe i za budućeg tatu. Ja sam bio ponosan zbog nje, zbog bebe...

Ponosan sam kao trudnica.

Moja studentica uspješno polaže prve ispite. Položila je i onaj dosadni, prvi mu dio (bist že v dni ti kad izide povelenije...). Rekoh joj da je moja ocjena iz tog ispita bila za jednu veća od njene, ali nekako zaboravih reći da ta ocjena kod mene nije bila prolazna.

Ponosan sam na moju studenticu.

Ponosan sam kao trudnica, za dvoje, za sebe i za Janju.

Oznake: Janja, ponos

25.01.2013. u 19:02 • 27 KomentaraPrint#

četvrtak, 24.01.2013.

VICTORIA I JA

Victoria i ja smo imali dobru vezu. Dok nije pukla.

Ja sam joj rekao cilj, a ona mi je govorila što da radim. Ona se razumije u to, ipak je ona Victoria Pendleton, svjetska i olimpijska prvakinja. Onda sam izgubio čip za nju i veza je pukla.

Prijatelj me spojio s njom. Počelo je kompjuterom. Ukucao sam vrijeme za koje želim trenirati polumaraton, spojio na komp malu spravicu koju mi je prijatelj povoljno ustupio, ponesem ju na trčanje, uštekam slušalice i povremeno mi se glazba zaustavi da mi Victoria kaže da ubrzam, usporim i tako to, prava veza.Ja ju slušam, ne svađam se s njom kao sa onom na navigaciji. Ta me uvijek ljuti kad mi kaže da prebrzo vozim, a svi me prestižu. Najdraže mi je kad mi zadihanom Victoria na kraju kaže: It was a very good, ne znam zašto se čudi i kaže: you did it before!

Trčim nedavno po snijegu i izgubim čip koji ide na tenisicu i javlja Victoriji koliko brzo idem. Ja jurim, a ona mi govori da stojim. Ne razumijemo se više, ja se trudim, a ona to ne vidi. Probao sam i s mobitelom, imam i tamo Victoriu, ali ne ide mi ta ljubav preko mobitela.

Ako netko nađe moj čip za dobru vezu, molim poštenog nalaznika...

Oznake: micoach, čip za dobru vezu

24.01.2013. u 22:22 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 21.01.2013.

BURKINA FASO

Ja čitam i poštu iz mape „neželjena pošta“. Tko je taj netko tamo da određuje u moje ime što je meni neželjena pošta?

Dobio sam pismo od dr Braina. Nešto o zdravom mozgu. Otkud nekom ideja da trebam informacije o tome?

Neki o knjigama za koje tvrde da su pametne pišu mi stalno. To bi me možda i zanimalo, ali stalno mi šalju nešto o knjigama o tantričkom seksu i sličnim, pa sad mislim da mi je ipak dr Brain bliži.

Zaključio sam da nikad ne bih živio u Burkini Faso. Ako bih živio u Burkini Faso, nikad ne bih bio bankar ili ministar financija. Ako bih bio ministar financija ili bankar, nikad ne bih letjeo avionom. Svi bankari i ministri financija iz Burkine Faso su umrli u avionskim nesrećama. Sad mi pišu njihove udovice, kćeri, nećakinje koje su ih naslijedile. One su sad bolesne – tuge i nesreće kao na sredovječnom blogu. Sve mi hoće dati svoje pare.
Proučavam sad te ponude, nije da sam neskroman, dobrodošlo bi mi trenutno i nekoliko tisuća kuna, i stotine bi bile dobre, ali ovi imaju milijune dolara, neki bi dijelili pola:pola, neki drukčije, moram sve proučiti...

Uglavnom počinju s dear friend, ali jedna počinje s my dear pa iako nudi malo lošiju podjelu dajem joj prednost. Svi se na početku pitaju mogu li mi vjerovati, normalno da mogu, ne dajem ja njima pare...

You will take 30 Percent of the total money for your personal use While 70% of the money will go to charity – i to nije loše, već je dala 70% mojih para u dobrotvorne svrhe, ne moram još jednom biti human, mogu trošiti moje pare bez grizodušja...

I desetci su takvih pisama, sva skoro ista, pomislim da se javim na sva i da pokupim sve pare, ali što bih sa svim tim parama, nemam toliko želja, odabrat ću jednu...

Sjetim se onda one jedne koja se malo više potrudila. Ona i njeno računalo su preveli pismo i pisali mi na hrvatskom. Pisao sam već o njoj, napisala je da je afričko djevojče koje lagano hoda i htjela bi se upoznati duboko dolje – nisam tu baš sve razumio, ali zvuči obećavajući. Svi traže da im napišem osnovne podatke o sebi, a onda i broj računa na koji će mi uplatiti novce i ime banke. Zbog nečega im treba i pin. Trebao sam dati to sve afričkom djevojčetu koje lako hoda i hoće se upoznati duboko dolje. Otac joj je bio ministar financija ili takvo nešto, ali ona pojma nema o tekućim računima, zaštićenim računima, trećinama. Možda ovrhe pređu na taj njen bogati račun, ne mora mi onda ništa slati...

Oznake: neželjena pošta

21.01.2013. u 20:40 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 20.01.2013.

"...MORA BITI VAGA..."

„Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
Naša mladost,
naša snaga,
sve se topi...“

Posebno tužno na groblju ovih dana. Velike naslage snijega koje se nema kud maknuti, sve prekriveno, bijelo...

„..Snijeg će proći,
sve će proći,
moja draga.
Naši dani,
burne noći,
sve će proći...“

Snijeg s jedne ploče nadgrobna spomenika prebacujem na onu drugu, praznu, a onda pokušavam baciti ga nekuda, jer izgleda kao bijeli svježe zakopani grob. Kao da ukopavam sam sebe.

„...Bol će minut,
sve će minut,
moja draga.
Smrt će naše
breme skinut.
Kuda će se
duša vinut,
tko će znati?...“

Kao da postižem ravnotežu prisutnosti i odsutnosti, iako ne znam koju stranu da zovem prazninom, a koju prisutnošću.

„Ipak prirodno je da svi težimo dostići neku stabilnost u životu. Onako postaviti vagu u početni položaj. I kad nam se nagne u neku stranu više nekako je uvijek vraćamo "u nulu" ( kako bi rekao moj kućni majstor).“ – stoji u mailu koji sam dobio

Kod mene bi to rekli „u vagu“. Sve mora biti u vagu, inače je sve nahero, u šrek, nakoso, neravno, nepravilno. Pokušavam svoju vagu dovesti u ravnotežu, ali jedna strana vage je prazna i ja kao varalica s tržnice poravnavam jezičke vage prstima, kao smirujem vagu, ali čim maknem prste otkriva se pokušaj prevare... Sve je nahero, vaga točno mjeri, pretežak sam uteg za prazninu...

„...Zemlja će smirenje dati:
mora biti vaga.
Bol će minut,
sve će minut,
moja draga...“

Snijeg se topi, još ga dovoljno da izgleda kao bijeli, svježe iskopani grob.

„...Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga.
Naša mladost,
naša snaga,
sve se topi.
Sunce popi
žrtvu svoju.
Tišino na Mirogoju,
sjeto vječnog praga.
Snijeg se topi,
sve se topi,
moja draga...“


Oznake: Janja, snijeg, groblje

20.01.2013. u 19:40 • 17 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.01.2013.

OČI

„Imaš oči srne“, rekao je netko Janji, nekad prije mog doba i ja sam odmah bio ljubomoran, ne na tog koji je to rekao, nego na tu rečenicu, ljut što je ja nisam prvi rekao.

Imala je tamne oči, tople, volio sam se gledati u njima.

„...dao bih sve te noći da
ostanem taj čovjek u tvojim očima...“

Kad sam otišao u bolnicu vidjeti Janju, objasnili su mi u kakvom je stanju, znao sam na kakvom je odjelu, znao sam da je očekivati monitore, kablove... Jedna stvar me je uplašila, zbunila, oči koje su bile otvorene, ali nisu gledale. Gledao sam u oči, nije bilo pogleda, nije bilo suza, nije ni mog odraza. Znao sam da ne vidi moje oči, moj pogled, moje suze, njen odraz...

Drugi put sam došao za nekoliko sati, puštali su me u svako doba na taj odjel na kojem posjete nisu dozvoljene, oči su bile zatvorene. Osjetio sam neko olakšanje, izgledala je kao da spava, mirno, spokojno...

Došao sam opet za nekoliko sati i sumnjajući u prognoze i dijagnoze i sve ostalo što su mi rekli, očekivao sam, iščekivao da otvori oči i pogleda me...


Uzalud


Oznake: Janja, oci

17.01.2013. u 19:04 • 23 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.01.2013.

PORUKA ZA LIJEPI OSJEĆAJ

Tuga mi je česta tema bloga, ali nekad blog čini i da se osjećam sasvim drukčije.

Često dobijem poruke ljudi koji me razumiju zato što su doživjeli slične stvari.
Ponekad dobijem poruke ljudi koji suosjećaju, jer misle o tome kako je to.

Dobio sam nekidan jednu drukčiju poruku. Jedan par koji nikad nisam sreo, koji živi daleko od mene, našao se u mom blogu, ali ne onom životu poslije, nego onom prije, onom životu s Janjom, našli sličnosti u mojim opisima i svom zajedničkom životu. Čitam tu poruku i nalazim i ja sličnosti...

I lijepo mi je čitati, osjećam se kao onda kad sam od letvica za police i nekakvih plastičnih spojnica napravio TV regal i klimavi stolić, kao kad smo kupili toster, kao kad čitam onaj blog o mladom paru i mjesečini nad Trešnjevkom pod kojom smo i Janja i ja započeli zajednički život...

Poželim im odmah onaj lijepi osjećaj kad smo prvi put došli kući sa Sarom, pa onda i s Markom, poželim im do kraja života takvu ljubav kakvu osjećaju i da „do kraja života“ u njihovom životu bude puno duže nego u našem...

Oznake: Janja, poruke

14.01.2013. u 21:01 • 17 KomentaraPrint#

nedjelja, 13.01.2013.

MOJA JE TUGA NAJVEĆA

Tuga se ne mjeri.

Kažu mi nekad, ima i tužnijih, okreni se i pogledaj!

Nema tužnijih, ima nesretnijih. Vidio sam velike nesreće, nesretna vremena u kojima je nesreća bila uobičajena i ona sretnija u kojima je nesretne ipak kačila. Vidio sam nesreću kad je moja mama u ratu ostala bez muža, mog oca, a znam da je odrasla bez oca koji je umro kad joj je bilo jedanaest. Znam za nesreću moje tetke koja je sahranila dva sina i muža, za nesreću Janjine mame koja je kao dijete u jednom danu ostala bez svih muških članova uže i šire obitelji, poslije ostala bez muža, a onda i bez Janje i sad je u kolicima od moždanog udara... Znam za nesretne sudbine iz rata nekih kojima ne znam ime...

Čija je onda tuga najveća?

Moja!

I njihova!

Svačija!

Sjećam se ratnih razgovora prognanih. Sjedili su tužno u društvu i pobrajali što su izgubili. Onda je jedan rekao da su svi izgubili jednako. Naveo je imena nekoliko bogatih i nekoliko siromašnijih i rekao da su svi oni izgubili jednako. Gledali su ga u čudu, a on je odgovorio: „Sve, svi smo mi izgubili jednako, sve što smo imali!“

Tako je i s tugom. Ja ovdje pišem svoju da ostatak dana ne bih pričao tugu. Ostatak dana se i smijem i šalim, držim tugu u sebi. Dođem opet tu i opet ju pišem, jer moja je tuga najveća.


Svakom je njegova tuga najveća.

Oznake: Janja, tuga

13.01.2013. u 20:40 • 19 KomentaraPrint#

petak, 11.01.2013.

MOJIH PETNAEST MINUTA - TUGE

Bio sam u toj emisiji. Pričao sam o Janji, o blogu, o životu... Nije mi teško pričati, ali kad sam slušao ono što sam pričao, bilo mi je puno tužnije.

Dobio sam puno poruka poslije emisije, od poznatih i nepoznatih i bilo mi je drago čitati ih iako bi me svaka rastužila. Blog je pogledalo nekoliko tisuća ljudi u nekoliko dana. Neki su me nepoznati ljudi prepoznali, dvije bakice su me pitale jesam li ja taj, poznati su mi govorili da su me gledali...

Pitam se jesu li to mojih 15 minuta o kojima je govorio Warhol?

Svakog sredovječnog čuda tri dana dosta. Broj posjeta blogu se vraća uobičajenom, opet pukovniku nema tko da piše, susjedi me više ništa ne pitaju.

A ja se pokušavam sjetiti što sam rekao tamo, ali odustajem od toga, jer nikad ne čitam što napišem, neću niti gledati više kako je to bilo tamo, jer uvijek mi je poslije puno tužnije...

Bilo je to mojih petnaest minuta tuge, izdvojenih iz ostalih dana tuge...

Oznake: Janja, petnaest minuta tuge

11.01.2013. u 20:14 • 18 KomentaraPrint#

utorak, 08.01.2013.

"DOK NAS SMRT NE RASTAVI"


Bilo nas je četvero tamo sa svojim tugama. Čekali smo početak i pričali kurtoazne priče, uljudno se upoznavali. Nitko od nas vjerojatno nije bio naročito zanimljiv...

Onda smo ušli, pričali svoje priče, ja prvi... O ljudima koji rade posao s kojim nemaš veze uvijek misliš da ga obavljaju profesionalno distancirano. Mislio sam da je razgovor s nama samo posao, da je navikla na svakakve tužne priče, ali onda sam vidio suzu. Rečenice su mi se učinile tada tužnijim. Poslije planiranoga dijela, u onome nezabilježenom smo se pozdravili srdačno kao znanci i ja sam otišao. Slušao sam ostalo troje, svi su odjednom postali zanimljivi i nježno i sjetno pričali te svoje priče zbog kojih smo bili tamo.

Kad smo završili, još smo malo popričali, uljudno se pozdravljali, onda sam čuo onoga koji mi je rekao kad je izašao: "Nisam više ništa govorio da ne bih plakao", kako kaže onome drugom: "Vidiš, duplo je mlađi od nas, a najduže je udovac..."

Sve su mi se rečenice tada učinile još tužnijim...

Oznake: Janja

08.01.2013. u 07:07 • 38 KomentaraPrint#

srijeda, 02.01.2013.

Najljepša želja

Opet nisam poslao čestitke, one prave, papirnate, s kovertom. Protivnik sms i e-mail čestitki, odlučim svake godine napisati prave čestitke, adresirati ih, zalijepiti poštanske marke, ubaciti... ove godine ih nisam ni kupio, poslao sam opet smsove i mailove...
Piše u jednoj od čestitki koje sam dobio, uz jako lijepe želje, da su kratko pisane kao posljedica netalentiranosti za pisanje čestitki. Pitam se, tko je talentiran za pisanje čestitki? Čuo sam u filmovima za takvo zanimanje, meni nezamislivo. Smišljao sam reklamne slogane, pisao svašta, ali čestitke...
Što napisati kad nekome želiš poželjeti najviše? One stihovane čestitke u kojima se nađu u malo riječi i mali Isus i Djed Mraz i zvjezdica i jasle i vatromet, pjenušac i sve ostalo, kičaste, ali to mi ne smeta, to je doba za šarenilo i kič no čine mi se neosobnim, univerzalnim. Druge mi se čine prekratkim, treće predugim...
Od puno razmišljanja o čestitkama i riječima za njih, obično ispadne samo: Sve najbolje!
Držeći se vica o Titaniku i osobna iskustva, najvažnija je sreća. Puno sreće! Novci su važni kad ih nema, zdravlje kad gledate bolest. Puno zdravlja i novaca! I opet sam došao do običnih rečenica za želje u čestitkama, mogao bih kupiti one gotove i samo potpisati se...
Sad kad je prošlo vrijeme čestitanja, vrijeme je podvlačenja crte pod prošlu godinu i planiranja ove.
I planiram si ovu, koliko kg manje, koliko km više i takve novogodišnje stvari i kažem si da mi se u ovoj godini i ne moraju ispuniti planovi, samo da mi se ne događaju tuge koje nikakvi sretni događaji ne mogu pokriti, da mi se događaju sretne stvari koje mogu pokriti male tuge i da uvijek vjerujem da će sutra biti dovoljno sretnih događaja za pokriti male tuge...
I čini mi se sad nekako da su to želje koje želim i drugima, a one valjda uključuju i pare, sreću i zdravlje...

Oznake: Janja, čestitke, najljepše želje

02.01.2013. u 18:38 • 35 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se