Zapisi sredovjecnog udovca

ponedjeljak, 24.12.2012.

"Dva prijatelja, što se svakog dana..."

Prije nekoliko dana smo ispratili kolegu u mirovinu. Uskoro će imati punih 65 i započet će neki drugi period života. Bilo je sve kako to inače ide, poklon, prigodni domjenak, pa onda produžetak domjenka u bircu. Potrajalo je to sve dok nismo ispratili tamburaše (u neka stara vremena se to nije dešavalo, tamburaši bi ostajali sve dok imaju kome svirati - ako taj plaća), sve je bilo dobro, osim...

"...celoga života dosadnog i dugog
ne vide niko jednoga bez drugog..."

Zadnjih se godina naš penzić Zdravek na poslu najviše družio s Vinkom. Čudno jedno prijateljstvo dvojice neistomišljenika po svim pitanjima, nikad se nisu složili niokočega, uvjek su se raspravljali, ali uvijek su bili skupa. Zdravek bi obično trebao raditi nešto drugo, ali uvijek bi našao načina da radi s Vinkom i usput vodi rasprave o politici, ekonomiji, sportu... i da se ne slažu. Mnoge su oklade pale, ali nikad se ne može utvrditi tko je kome dužan koliko...

"...Toliko su oni nerazdvojni bili
Da su celome svetu dojadili..."

Birali smo dan za Zdravekov ispraćaj, da ne bude gužva, da nije post i da Vinku odgovara datum. Imao je prije puno godina neke operacije i otada je zdrav čovjek. Nedavno je išao na sistematski pregled i imao je male otklone od normalnih vrijednosti u nalazima, pa je odlučio držati se zdrave prehrane do novih nalaza, a onda si dopustiti i da se malo opusti ispraćajući Zdraveka u mirovinu.


"...Na sastanak što će toga jutra biti
Prvi put će jedan od njih zakasniti..."

Otišao je napraviti nove pretrage prije nekoliko dana i zadržali su ga u bolnici, a onda i premjestili u drugu koja nema veze s bolestima zbog kojih je započeo pretrage. Još ne zna što mu je, osjeća se dobro, ali doktori ga zabrinuto gledaju i ne govore mu ništa, osim što su mu rekli da neće moći ići ispratiti Zdraveka i da ni za Božić neće moći kući...

Ispratili smo Zdraveka veselo, ali svako malo je netko rekao: "E, nema nam Vinka..."

I usred veselja bi nas ta činjenica podsjetila da nas je sve manje za stolom, da nekih nema od rata, nekih kraće, da sve češće razgovore počinjemo sa: "Sjećaš li se...?" i da smo sretni što još odgovaramo "Sjećam se", da još nije počelo "Nemam pojma tko je to..."

I sad u ovo doba kad bi svi trebali biti za obiteljskim stolom, zdravi, na okupu, čestitati drugim prijateljima i poželjeti sreću, zdravlje, svima vama prijateljima sa ovoga mjesta želim sretan Božić i Novu godinu i da svi budete zdravi i sretni...


Oznake: Janja, prijatelji. Božić

24.12.2012. u 17:55 • 45 KomentaraPrint#

utorak, 18.12.2012.

VRIJEME POEZIJE, VRIJEME PROZE...

Rijetko sam pisao poeziju i prozu istovremeno. Vremena proze i poezije su se izmjenjivala.

Pisao sam poeziju za studentskih dana. Točnije, rekli su da je to poezija, proza u poeziji, ja sam znao da je nešto između... Neki su me čitali, neki hvalili, nekima se nije sviđalo, neki su me stavili na stranice svojih časopisa, neki nagradili... Ja nisam htio pisati niti ne pisati, jednostavno sam to radio. Onda bi to stalo, presušilo, pa bih samo povremeno napisao poneku priču. Neke su bile ideje za roman, ali nisam imao strpljenja, pa sam skratio na priču, pa kratku priču... Poslije nekog vremena su se javili opet stihovi, pa opet pripovijedanje... Kao da su stihovi bili plod vremena uzburkanih emocija, a pripovijedanje posljedica prisjećanja...

Ne pišem više poeziju. Zadnji period poezije je tu na blogu, u starim postovima. Nije došao poslije perioda proze, došao je poslije perioda tragedije...

Oznake: poezija, proza, tragedija, Janja

18.12.2012. u 19:44 • 30 KomentaraPrint#

petak, 14.12.2012.

---

Oprosti što sam naučio brojati do jedan,
ali, znaš, uvijek me boli oštrina toga broja

Oznake: 14.12., Janja

14.12.2012. u 06:27 • 19 KomentaraPrint#

srijeda, 12.12.2012.

DA NE DOĐE NITKO DO PRIJATELJ DRAG

Ponekad stvari ne idu kako treba, a da nije ničega strašnog u tome.
Težak dan htjedoh završiti okusom čokolade. Imam nekakve belgijske praline, ili što su već, bezoblične kao govnašce, ali ukusne, tope se u ustima... Ne znam tocno kako, ali nekako sam otkrio da najbolje prija ta jedna pralina a dva badema i četiri sušene brusnice. Sinoć uzeh jednu takvu kombinaciju, ali je malo za takav dan, pa uzeh još jednu. Započeo sam i s trećom, badem, brusnica i... nema više pralina... nije to to, mislio sam, posran kraj posrana dana... Sjedoh i pojedoh još dva badema i četiri brusnice... U ustima je još bio i okus čokolade i uživao sam u njegovim tragovima... Na kraju takva dana možeš zaspati samo od sjećanja...
Ponekad stvari ne rade kako treba, a da to nije strašno. Prošlom postu se ne može dati komentar, ne znam zašto. Nije to loše. Drugima pišem komentare kada imam što reći, kada se želim javiti da autor zna da ga rado čitam, kada želim prenijeti svoju impresiju... Ponekad reagiram na netoleranciju, jer mislim da se prema netoleranciji ne smije biti tolerantan pa to i napišem. Komentare čitam kao prijateljske savjete, osim onih za koje nikako ne razumijem zašto su tu, ako ne razumiju, ako ih ne zanima... Ja pišem zato što osjećam
...i

Oznake: praline, bademi, Janja

12.12.2012. u 10:45 • 18 KomentaraPrint#

utorak, 11.12.2012.

ONAKO NASMIJANO

Bilo mi je hladno, ali nisam se nikad smrzavao. Pisala mi prijateljica o onom osjećaju kad hodaš izgubljen u planini noću, zimi... Ono kad osjetiš slatku nemoć i zaželiš sjesti i predati se i nasmijano čekati... Ja sam uvijek išao dalje... Neki dan smo Nezaposleni Vjeran, njegova kćer i još šezdesetak drugih trčali, hodali kroz snijeg i nismo ni pomislili odustati. Jednom davno je dvojica nas otišlo u planine poslije nekoliko pića, a mrak se već spuštao i bio je zatvoren planinarski dom u koji smo išli, pa smo nepoznatim putevima u drugi. Na drugom brdu su se neki smrzli, prijatelji su nas oplakivali, a mi smo išli dalje i nisam ni pomislio stati... Opisala mi je taj osjećaj umora i želju da staneš i sjedneš u snijeg i čekaš onako nasmijano... Osjećam se baš tako...

Oznake: čekajući nasmijano, Janja

11.12.2012. u 12:43 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 02.12.2012.

ULICA POZNANIKA

Živio sam na nekoliko mjesta do sada, negdje duže, negdje kraće, ono mjesto na kojem sam najduže živio napustilo je mene, ostala sam napustio ja. Na svakom od njih ostavio sam prijatelje, poznanike, osim prvoga gdje su oni ostavili mene.
Ponekad se sjetim nekoga od tih ljudi koje sam poznavao, sjetim se nekog imena...
U ovoj zgradi sam šest godina. Znam lica, znam imena, samo ih ne znam povezati. Znam sva imena sa zvona na ulazu, znam koga pozdravljam na hodniku. Ponekad i u prolasku ulicom gledam po zvonima, čitam imena i pamtim. Tako sam radio u svim ulicama u kojima sam živio, pa sam znao imena ljudi koje nikad nisam sreo.
Danas prolazim alejom kroz koju često idem i gledam imena. Nekoliko ih je s pl. u imenu. Nekoliko ih je s nekim stranim prezimenima, nekoliko s nekim arhaičnim imenima i prezimenima kojih više nema u ovim krajevima. Jedan je konjički pukovnik, nekoliko učitelja, puno svećenika, općinski službenik...
Moji poznanici kojima ne znam lica...
Jedan se zove kao ja, jedna Janja je tu, rođena je početkom prošlog stoljeća. umrla u ovom, jednog su zvali kao mene, rođen je iste godine kao i ja, umro je davno...
Prolazim često tu, znam imena napamet, čitam ih na mramornim pločama...
Moji poznanici kojima ne znam lica...

Oznake: poznanici, ulica, Janja

02.12.2012. u 08:48 • 41 KomentaraPrint#

subota, 01.12.2012.

PROŠLOST U MENI

Ja ne živim u prošlosti. Previše je stvari koje treba riješiti ovdje, sada... Previše je toga u budućnosti što još ovisi o meni.
Ne živim u prošlosti, prošlost živi u meni.
U fazi nepisanja mi je objašnjavao jedan kojeg sam davno upoznao, a u međuvremenu on napisao puno toga i postao poznat, kaže, pa samo sjedneš i pišeš. Ja nikad nisam bio takav, uvijek sam pisao impulsno, izbacivao iz sebe ono što trebam izbaciti, jer ja pišem prošlost da je ne bih živio.
Ne pišem uz kamin srednjoklasne, recimo bavarske kuće, između bavljenja hobijem i fotkanja skupim aparatom, također iz hobija, ja pišem između neprilike i prilike, u redu u banci, u autobusu, u nevolji, bolesti i sreći.
Ne živim u prošlosti, prošlost živi u meni i ja mogu pisati samo svoju prošlost. Moju nitko ne bi uzeo, ali ne bih ni ja uzeo ničiju, jer moja prošlost je sretna prošlost s tužnim trenutcima koji su je obilježili...

01.12.2012. u 14:05 • 15 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se