Zapisi sredovjecnog udovca

srijeda, 31.10.2012.

KAKO ZNAM DA SE SA MNOM DEŠAVA NEŠTO ČUDNO


Nije to lako znati, sebi se uvijek činiš u redu.
Prije desetak godina nas poslalo na sistematski. Sve fini ljudi, ugodna okolina... Vratimo se, kaže njih desetak da moraju na dodatni razgovor kod psihologa. Gledam ja te fine ljude, prijazne i pitam se što nije u redu s njima. Možda su psihopati, možda prikrivene ubojice. Uđem u zahod, čujem da se vrata otvaraju, a ja se mislim je li onaj za kojeg sam zaključio da je ubojica, onaj fini koji je sigurno manijak ili onaj ljubazni psihopat. Brzo pobjegnem vani dok se on zatvara iza susjednih vrata. Nisam ništa obavio, pa za pet minuta moram opet. I onda isto, pa opet. I tako nekoliko puta. I onda me gledaju čudno, jer stalno idem u wc. A njih nitko ne gleda čudno.
Na kraju sam ih pitao što se dogodilo na testiranju. Jedan je na pitanje: dođe li mu nekad da nekog lupi, zaokruzio da. Mislim se, pa i meni je došlo da lupim šefa kad me zezao, samo nisam zaokružio. Drugi je napisao da ne može spavati. Ja nisam, nije mi se dalo objašnjavati zašto. Treći je napisao da ponekad poželi da ga nema. Poželim i ja, ali nisam napisao...
Shvatim onda da je jedina razlika između normalnih i nenormalnih u tome da normalni znaju da su nenormalni, pa to ne pokazuju i ne priznaju.
A nekad mi i kažu drugi.
Pitaju me za rođendan ili kakav blagdan za koji se poklanjaju sitnice, imam li kakvih želja. Razmišljam ja o miru u svijetu, Dalaj - lami, ali rekoh peglu. Stara mi ne radi, već sam je čistio, popravljao. Kažu, nisi normalan, kakvu peglu. Na paru, normalno, a vidio sam i one s kotlćem, jedna ima tlak od 4 bara. A donedavno bih htio nekakvu šarenu majicu za bicikl, čarape, rukavice biciklističke ili takvo što.
Kažu, ajde onda nešto što će ti stvarno olakšati život. A ja kao iz topa ime jednih tableta, neću ih sad reklamirati, ali 80% ljudi osjeti olakšanje. To je za ono kad si kao cvijet. Ne cijeli kao cvijet, to ne bi bilo loše. To će ti olakšati život, pitaju. Kako ne, normalno je da boli kad si tri sata na biciklističkom sjedalu, ali kad boli poslije tri minute, a osamdeset posto ljudi kaže...meni da nisam normalan.
Gledam ja nedavno bicikl, lijep dobar, kad vitka, zgodna vlasnica pozdravi. Nisam je vidio kažem, a ona meni da nisam normalan. Normalno da nisam normalan, kako nisam skužio da karbonac ima žensku geometriju rame.
Nešto se događa sa mnom kažu.
Pitaju nedavno jesam li vidio neku čudnu žensku u parku. Jesam kažem i kažem kako se zove. Ma nije to ta, kažu, ova je zakukuljena, čudna, nervozni pokreti, čudno gleda. Kažem ja da nije to ta, meni je izgledala normalno i prijatno. Malo po malo utvrdimo da mislimo na istu. Kažem ja da smo pričali o receptima i kuhanju. Pitam o čemu su oni. Kažu niočemu, oni su samo vidjeli kad su je policija i hitna lovili i odveli. Da smo još bili skupa, sigurno bi nas odveli oboje, kažu, ne kužim.
Nešto se dešava kada počneš drukčije vidjeti veličine. Nekad sam gledao kuće, aute i govorio, ovo bi mi bilo dovoljno veliko, a sad kažem, ovo bi mi bilo dovoljno malo...
Po jednoj stvari znaš da se događa nešto. Gledam rano izjutra mlade u parku, hladno je, oni sjede na klupi, grle se, ljube, pričaju, a ja se čudim, zar im nije hladno. Zaboravim šetnje po opalom lišću platana u jednom dalekom parku, po snijegu daleke zime. Zaboravim da sam hodao ispred da napravim stazu u snijegu, drzanje za ruke bez rukavice, da bi ruke bile bliže... Zaboravljam hladnoće, magle,kiše, vrućine, sve se pretvara u lik koji vidim kako lebdi oko mene s malim osmijehom, ni tužnim, ni veselim...
Dešava mi se sredovječnost, tužna, prijevremena..

Oznake: sredovjećni

31.10.2012. u 20:30 • 43 KomentaraPrint#

srijeda, 24.10.2012.

SLIKE IZ BUDUĆNOSTI

Ponekad se pitam vidim li slike iz budućnosti. Slike iz prošlosti vidim stalno, za ove nisam siguran.
Ponekad vidim nekoga, procijenim koliko ima godina, sračunam koliko je stariji i pitam se hoću li za toliko godina izgledati tako.
Oca nema već dvadeset godina, a dok je bio živ, bio sam u fazi "ja nikad neću kao starci", a onda postaneš "oprosti mi, pape..." Jasno mi je da danas nije jasno Marku da će njegova dredlasta glava jednom biti malokosna kao moja. Još je dobro prošao ako je na mene, ja sam prorijeđen, ujaci su mu ćelaviji, a kažu da se to prenosi ženskom linijom. Znam da je Sari teško vjerovati da će joj se jednog dana dešavati da priča nekoliko puta o istoj knjizi. Pitanje je samo, čitam li istu knjigu dva ili više puta ili samo pričam više puta o njoj.
Znam onoga koji me stalno upoznaje, a znam i onoga koji je njegovih godina, a stalno putuje i upoznaje ljude i pitam se koja će me od tih sudbina snaći, ali kad bolje razmislim, svejedno je, obojici se čini da stalno upoznaju nove ljude.
Neki dan baka sa unucima, unuk gleda na asfaltu nacrtano ogromno spolovilo sa očima i ustima. Pita baku sto je to, a ona razgleda i pravi face kao na izložbi modernog slikarstva i progovori na kraju: "ptičica". Gledam je i procijenjujem starost, nadam se da cu za desetak godina znati prepoznati barem nacrtano spolovilo, barem žensko, a muško znati koristiti barem za mokrenje.
Vidim jednog koji u trgovine nosi povećalo, proučava deklaracije kroz debelo staklo, kad bi kupovao na otvorenom, zapalio bi povećalom ono što kupuje. Već sad loše vidim, hoću li tako i ja?
Znam jednoga o kojem govore svašta zbog sportskoga auta i motocikla, a stariji je samo desetak godina, pa se nadam da će me to zakačiti, a ne povećalo.
Dva puta u ljekarni, jednom starček kupuje nešto kao one plave tabletice, a drugi puta drugi pelene za inkontinenciju. Nadam se da mi neće ni jedno trebati,ali ako već...
Prijatelj u pedesetoj završio prvu ironman utrku, a vidim jednog koji u pedesetim skuplja staro željezo, oba zovu ironman, ali ako mogu birati sliku budućnosti...
Na sastanku stanara jedan djedica uzima riječ i uz pomoć pripremljena papirića započinje govor uz musolinijske geste, poskakuje, skače, urla i ja se pitam, zadnje vrijeme mi stalno nešto smeta, možda je on moja slika budućnosti.
Ima jedan koji me podsjeća na "kukavičje gnijezdo", ne pleše, ali stalno govori "umoran sam", a i ja se sve češće žalim, možda sam ja taj za nekoliko godina?
Ima i drugih, dva mi sugrađana trče u osamdesetim, jedan se od njih već bliži devedesetoj, volio bih tako, za početak sam sve sporiji, jos malo pa ću trčati njihovim tempom.
Citam danas da će u sljedećem nastavku Superman u svom običnom liku napustiti redakciju DailyNewsa i postati bloger. Ja sam već bloger, možda je Superman moja slika budućnosti...
Ne vidim budućnost, samo prošlost i neke slike od kojih je neka možda moja budućnost...

Oznake: slike, budućnost, prošlost

24.10.2012. u 18:12 • 29 KomentaraPrint#

srijeda, 17.10.2012.

KRUGOVI MOJI

Krugovi

Dobijem povremeno obavijesti o nekim krugovima, kažu da me netko hoće u neke krugove, predlažu mi koga bih ja možda htio u krugove.
Ja nemam pojma o krugovima. Znam samo da se Zemlja i ja uporno vrtimo u krug, skupa i svatko posebno.
Ja sam dozvolio da diraju moje krugove, sam sam ih brisao, poništio, klubove koje sam osnovao, napustio sam, krugove sam rastegnuo u nepridodne elipse, a onda razmotao u crte zapetljane, čvorove.
Samo još kružimo Zemlja i ja i jedini je krug u blizini omča što me steže.
Teško kad si sam sebi krug.

Oznake: krugovi

17.10.2012. u 16:48 • 32 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.10.2012.

CRNOHUMORNJACI

"Bolje da idem tamo nego u skolu, tamo me svi znaju, u skoli su me mozda vec zaboravili"
Marac

O nekim stvarima ne pricamo. Takvi smo. Vjerojatno sam ja takav, pa sam to prenosio na njih. Sporazumijevamo se o nekim stvarima sutnjom. O ocitim zivotnim promjenama. Usputno pitanje za provjeru stanja, klimanje glavom i sutnja. Razumijemo se sutnjom. Bilo bi bolje drukcije. Nisam samo svoju sutnju dao na njih, dao sam im kao zarazu i naviku sutnje o nekim stvarima.

Zato se zezamo. Humorno, crnohumorno i svakako. Ozbiljno najcesce. Tako ja najcesce. Kazu djeca, trolam. Kaze Marac da je komplikacije pri operaciji sigurno imao, jer se neki stazist ili student ucio na njemu. Kazem ja da je onda pao na ispitu, ali da ce se obradovati kad ga sad opet vidi, jer moze na popravni.

Procitao je "Provale moga starog" prosli put, kaze dobra mu je. Donijet cu ti ovaj put Manna "Der Zauberberg", kazem ja. "Cudim se da takvu knjigu nemaju pored svakog kreveta u plucnoj bolnici", kaze poslije pojasnjenja Filetirani.

Zezamo se tako djeca i ja, humorno i crnohumorno. Ne smijemo se gromoglasno, ali ne placemo.

Oznake: Marac, bolnica, crnohumorno

04.10.2012. u 21:22 • 30 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se