Zapisi sredovjecnog udovca

subota, 29.09.2012.

E, jebiga sad!

E, jebiga, neću sad

mijenjati ime

Oznake: sredovječnost

29.09.2012. u 19:27 • 39 KomentaraPrint#

utorak, 25.09.2012.

Slagalica nezeljenih dijelova

Marac ce vjerojatno sutra kuci. Zovem ga Filetirani zbog rezova na prsima, jedan manje od planiranog, od jedne su operacije odustali, pa ide kuci malo prije nego sto je mislio, dobro je.

---

Marac ce sutra kuci, netko nece...

Usao sam jucer u bolnicu i vidio nekoliko zena u bolnickim odorama kako guraju nosila. Na njima netko. Pokriven. Preko glave. Sitno tijelo, zena, mozda dijete, muskarac, izmuceno tijelo bolescu. Tisina. Cuju se kotaci nosila. Svi se micu...

Neke slike ne volim vidjeti.

Svakodnevni ili svaki drugi dan odlasci Marcu u bolnicu su malo izmucili kucni budzet i vozio sam se starom cestom, a ne po auto-putu. Morao sam svaki dan prolaziti onaj zavoj. Vise ne izgleda isto, nagnut je na pravu stranu sada, kao ovali za one americke utrke i ja se pravim da to nije to mjesto i prolazim...

Ne volim to mjesto, ne volim ga vidjeti, ne zelim tu sliku...

Nisam vidio Janjin auto poslije udesa. Zamolio sam druge da obave sto je trebalo. Nisam htio imati tu sliku.

Nisam htio uzeti odjecu iz bolnice, ali su rekli da je moram odnijeti, a rekli su mi da je gornji dio odjece izrezan i krvav... Odnio sam u podrum, a onda zamolio da odnesu... Nisam htio tu sliku pred ocima...

Zapisnik od ocevida sam imao u rukama, ali nikad ga nisam otvorio, ne zelim znati kako je to izgledalo, kakav je bio kamion...

Ljetos se pred mojom kucom dogodio strasan udes. Dosao sam tamo, oslobodio zarobljenog mladica stiska sjedala i vrata... Dosla je policija i hitna, nisam ostao dalje, nisam htio slike ozivljavanja, pruzanja pomoci ljudima bez svijesti...

Ponekad mi u san dodu scene udesa na tom zavoju, taj auto, ta odjeca ili ta bolnica, takva nosila, plahta..., a ja se probudim i kazem, nije to bilo tako...

Ne zelim imati te slike pred ocima, ne zelim moci sloziti tu slagalicu...

Imam puno lijepih slika koje zelim pred ocima.

Oznake: slagalica, nezeljena, Marac, Janja

25.09.2012. u 13:11 • 32 KomentaraPrint#

srijeda, 19.09.2012.

Dati sve od sebe!

Bio sam na biciklistickoj utrci prosli vikend. 70 kilometara utrke se vozilo brzinom sporijeg skutera, s dvije trecine utrke sam vozio s prvom grupom. Tada se ispred mene nasla gomila natjecatelja koji su pali u zavoju, usporio sam i vise nisam mogao stici tu grupu. Na cilju sam bio zadovoljan vremenom, osvojenim mjestom, prosjekom brzine, ali znao sam da jako malo treniram i mislio sam, da sam samo malo vise trenirao, mogao sam stici grupu, pratiti ih i doci na cilj u vremenu pobjednika.

Nisam dao sve od sebe.
Ni u trcanju, ni u triatlonu, nikad nisam saznao koliko je najbolje sto mogu. Malo treniram i sigurno mogu jos malo bolje, ali ne znam koliko.

Nikad nisam dao sve od sebe.

Jos su u skoli pozivali moje roditelje i govorili im da mogu bolje, da se ne trudim...

Ni tada nisam davao sve od sebe.

Stalno me to prati, ali bilo mi je svejedno, koliko sam ulozio, toliko sam i dobio. Muci me zadnjih dvadeset godina. Puno toga me je kocilo, rat, nesrece, smrti, gubitci... pogresne odluke...

Bojim se da nisam dao sve od sebe.

Volio bih biti koju sekundu, minutu brzi, naci vremena za jos koji sat, kilometar treninga, ali nije to tako vazno. Volio bih da sam vise dao Janji i djeci u ovih dvadeset godina. Volio bih da sam mogao olaksati zivot, s manje neplacenih racuna, zbrajanja otplata, minusa, nedostataka... Nesto sam sigurno mogao bolje, spretnije, sretnije... Svojom su skromnosti Janja i djeca zasluzili vise, bas zbog toga sto nikad nista nisu trazili...

Ne znam jesam li dao sve od sebe.

Danas je Sarin rodendan i razmisljam o poklonu, o necemu sto sam htio kupiti za maturu, upis na faks, rodendan, o skromnom budzetu... A nikad nista ne trazi...

Mogao sam mozda dati vise od sebe...

Tijekom utrke se nekad cini da si na maksimumu, ali ides dalje, jos i jos i ubrzas i ides... Na cilju se pitas, mozda si se mogao pripremiti bolje, mozda si mogao dati vise od sebe.

I jednog dana, za jos ovoliko, kad budem na cilju, kad me opet bude tamo, kao nekad, cekala Janja, a djeca ispratila, pitat cu se gledajuci ih:

Jesam li dao sve od sebe?

Oznake: utrka, davati sve, Janja

19.09.2012. u 12:27 • 45 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.09.2012.

ZVONO ZA LOŠU VIJEST

Kako vam zvoni mobitel?

Trebam novi mobitel, ali to nije toliki problem, veći je problem zvuk zvona mobitela.

Bilo je lijepo nekad davno na jednoj od onih cigli za razgovor birati zvuk za zvono. Moderna sprava sa čak desetak različitih prodornih zvukova, jednotonskih ili višetonskih, otprilike kao sada na jeftinoj plastičnoj igračci sa istoka, kupljenoj na štandu.

Prepoznatljivost nije bila zagarantirana, na zvuk tipičan za neku marku mobitela, svi vlasnici takvih su se hvatali za džep.

Nešto su se kasnije pojavili oni mobiteli koji su dopuštali da se svakomu iz imenika dodijeli drugo zvono, pa onda oni kod kojih si mogao tipkati melodije koje su kružile fotokopirane, pa onda oni kod kojih si mogao skladati melodije...

U vrijeme kad se moglo od empetrica u mobu odabrati neku za melodiju zvona, onaj dan sam čekao da zapjeva Amy Winehouse "There is no greater love". Nije zapjevala, nikad više... Jednom sam se sledio kad sam čuo tu pjesmu u jednom kafiću na moru. Toliko je vremena prošlo, a ja sam krenuo rukom k mobitelu. Nije zvonio... tako više nikad ne zvoni...

Vec dugo mi telefoni ne pjevaju, ne sviraju, svakog čuda tri dana... 'Old phone" mi nekako najprihvatljiviji zvuk, neka telefon zvoni kao telefon...

Primjetim da sad sve više ljudi ima takav "neutralan" zvuk i opet se svi okrećemo svojim telefonima kad jedan zazvoni...


I razmišljam o novom mobitelu, treba uskladiti cijenu, tarifu, tehničke karakteristike, navike, potrebno i nepotrebno... to je lako... treba zvuk za zvono odabrati!

Razmišljam o zvukovima, melodijama, htio bih neku po kojoj ću odmah znati da zvoni meni, neku koja mi nešto znači, ali kako odabrati kad su mi sve ili previše tužne ili nedovoljno tužne...

Ne volim samo kad telefon zvoni iznenadno, nepoznat broj i nepoznat glas: .."Imam lošu vijest".

Trebao bih posebno zvono za to...

Oznake: zvono mobitel

13.09.2012. u 21:17 • 36 KomentaraPrint#

petak, 07.09.2012.

Zdravlja i malo srece!

Jutros rano, prerano, setam psica po obliznjem parku. Vidim ulaz u groblje i zenu na biciklu. Dode do ulaza, vidi da je zakljucano, cita u koje je vrijeme otvoreno groblje, radi male krugove, vraca se, cita, ceka, kruzi...

Dodem doma, Marku zvoni budilica, udem, cestitam rodendan i pitam (rijecima J. J. Zmaja, iako vjerojatno nije cuo za njega): "Sta ces sine da ti kupi babo?"

"Zdravlja i malo srece!"

Rekoh mu da se to ne kupuje, nazalost, ili mozda na srecu, jer para bas nemamo, ali ni ovako nas zdravlje i sreca bas ne...

Jos se trznem kad me zove nepoznat broj. Uvijek se bojim losih vijesti.

"Dobar dan, ovdje pulmoloska ambulanta, vas Marko je tu, nemam dobre vijesti za vas, pluce mu je kolabiralo, trebate doci po njega i odvesti ga u bolnicu!"

Dosao sam ga, odveo ga, tamo je s cijevi medu rebrima i spojen na nekakvu spravu, pumpu. Tamo, u bolnici, u onoj zgradi, onoj istoj zgradi u koju sam dolazio cetiri dana, onda...

A prije nekoliko sati sam razmisljao o torti, o tome pamte li moja djeca jos okuse rodendanskih torti koje su nekad jeli i razaloste li ih kupovne torte koje ja donesem ili kolac koji ja smuckam.

O zdravlju i malo srece nisam ni razmisljao, to uvijek podrazumijevamo.

I dok pisem ovo, upravo je vrijeme kad se prije sedamnaest godina rodio Marac.

Sretan ti rodendan, Marac, tata ti zeli zdravlje i malo srece, jer mi znamo koliko je to vazno.

Ona zena jutros, ne znam sto se dogodilo kasnije, mozda je preskocila ogradu, mozda se okrenula i otisla, mozda je nije ni bilo, tko zna sto moje oko vidi, mozda je lupala da je puste unutra.

Neki na groblje odu prerano.

Mi znamo koliko je vazno imati zdravlja i malo srece.

- - - - - -

I nesto sto je Marac pisao na forumu brdskobiciklistickog kluba:

Bicikl trazi novog vlasnika

Iako bi se po naslovu moglo tako zaključiti, ne prodajem bicikl. Kupio sam novi bicikl, tako da imam stari bicikl viška. Ne namjeravam ga prodati, tako da sam ga odlučio pokloniti. Vjerojatno ima dosta članova kluba koji ne znaju priču iza tog bicikla, pa ću objasniti zašto ga ne prodajem nego poklanjam. Tamo negdje 2006. ili 2007. godine (ako se ne varam) nastupao sam na XC ligi, tada se još vozila ona stara staza, to mi je bila već druga sezona koju sam vozio, a prva koju sam vozio sa novim Wob biciklom kojeg sam dobio jer mi se jako svidio xc biciklizam, a nisam imao pravi mtb. Obožavao sam taj bicikl, vozio xc ligu i uživao sa svojim wobom. Tako je to išlo sve dok jednog dana sestra nije posudila moj bicikl da ode na trening plivanja jer je na njenom biciklu bila probušena guma. Pred bazenom mi je ukraden moj wob, i nikad nije pronađen. Tih dana me je obuzela velika tuga, ipak sam prije toga od utorka do utorka samo iščekivao slijedeće kolo. Odmah smo krenuli u potragu za novim biciklom, već smo i našli i odabrali jednog Heada, a onda nam je jedan prijatelj i klupski kolega rekao da pričekamo sa kupovinom, i pitao nas je pratimo li klupski forum. Tih par dana uopće nismo gledali forum, a kada smo ga konačno otvorili, vidjeli smo topic u kojem su se ostali članovi kluba dogovarali da mi sastave bicikl od dijelova koje imaju u rezervi, ili koji im ne trebaju. Sad kada gledam na taj događaj fascinantno mi je to što su ostali članovi kluba imali toliko povjerenja u jednog 11-12ogodišnjaka koji je tek počeo voziti, koji bi svakog dana mogao odlučiti da mu je dosta biciklizma. Na forumu je dogovoreno da mi dovezu bicikl na jedno kolo lige (mislim da sam propustio samo jedno). Sada bih potražio taj topic, ali se nalazi na pretprošlom forumu. Pošto tad nisam baš znao puno o biciklima, zapamtio sam samo da je rama bila bijela čelična sa hrpom naljepnica (bbk-asi, rock shox, shimano....), kada su mi ju dovezli još boja nije bila niti potpuno suha. Sjećam se da je oprema bila uglavnom 3x9 deore. Tad mi je to bio najljepši, najdraži, najbolji i najbrži bicikl na svijetu, a najdraži mi je još uvijek. Od tog bicikla su sada ostali još samo kotači, kočnice i duša. S tim biciklom sam prošao stvarno svašta, mnoge grupne vožnje, nekoliko sezona Sajmenih dana, bezbroj kola lige, raznorazne šume, putevi i treninge, a čak je jednom bio ukraden . Srećom, ukrao ga je Darko, mislio je da neću skužiti jer je bila zima i 30cm snijega. Uzeo ga je da mi stavi drugu ramu, vilicu i pogon, želio me iznenaditi novim dijelovima, ali mi je skoro priuštio srčani. U jednoj od sezona Sajmenih dana (pretprošla ako se ne varam) sam s tim biciklom osvojio 2. mjesto ukupno u kategoriji Flanci, cijelu ligu smo se ja i jedan dečko iz Ciklusa natjecali za 1. mjesto, ali je ipak on imao na kraju jednu pobjedu više. Sad da prijeđem na razlog ovog topica, bicikl poklanjam nekom od mlađih osoba koja bi željela postati ili već je član kluba, a nema prikladan, ili uopće nema bicikl. Tako da ako netko zna nekoga tko bi se želio okušati u brdskom biciklizmu (možda vi koji ste profesori u školama znate nekog?), recite im.Sad ukratko o biciklu:Rama: Sintesi Jade alu Double butted, jako je lagana rama iako je starijeg godišta. Veličina je ako se ne varam 17 ili 18".
Vilica: RockShox Duke XC Air 80mm (mislim da je to bila Vanjchina vilica jednom davno na njegovom Epicu) Prednji mjenjač: Shimano Deore (neka od malo starijih generacija, ne znam točno)
Zadnji mjenjač: Shimano Deore XT M750
Šifteri: Shimano Deore
Pogon: Shimano Deore tu negdje po starosti kao i ostatak opreme
Lager pogona, kazeta, lanac: nemam pojma, ne sjećam se Kočnice: Mehaničke V-brake
Vanjske gume: Schwalbe Jimmy, ali su potpuno potrošene
Obruči: To ne znam, ne vidi se više što piše na njima, ali su jako potrošeni
(od kočenja je ona površina za kočenje jako stanjena), zadnji obruč je dosta iskrivljen.
Nabe: Nisam siguran jer su naljepnice na kojim je pisalo otpale.
Volan: Amoeba borla
Gripovi: XLC neki drveni look
Lulica volana: Amoeba borla
Lager vilice: Ne znam, ali je dosta star i ima dosta lufta, tako da bi i to trebalo srediti
Cijev sjedala: Amoeba Al 6061 T6
Sjedalo: Selle Italia SLR, neko jako lagano i tanko i neudobno Bicikl bi trebao servis, pa ako netko ima vremena i znanja za srediti ga, bio bih jako zahvalan pošto mi se ne isplati plaćati servis za bicikl kojeg poklanjam, a sam ne znam neke stvari popraviti.
Za kraj, hvala klubu odnosno svim članovima kluba (bivšim i sadašnjim) koji su mi ukazali povjerenje prije 6 godina i omogućili mi mnoge avanture, vožnje i uživanja sa ovim biciklom, sada želim proslijediti dalje taj bicikl nekome tko se nalazi u istoj tj. sličnoj situaciji kao ja tada, i da ovaj bicikl nastavi živjeti uz neku mladu klupsku nadu jer taj bicikl sa svojom pričom i prošlošću to stvarno zaslužuje.
Hvala!

Odg: Bicikl traži novog vlasnika prije 4 mjeseci, 4 nedelja   Evo Marko, vidis da nismo pogrijesili u vezi s tobom!
Drago mi je da si u ovim nasim sportskim vodama; mislim da sad vise ni ne mozes drugacije A ono kaj je jos vaznije, Covjek si!
darko

Odg: Bicikl traži novog vlasnika prije 3 mjeseci   Ja bi se htel zahvaliti Marku na ovom biciklu koji mi bude stvarno pomogel da se probijem u svijetu biciklizma i da lakše savladam svakakve prepreke pošto je ovaj bicikl puno bolji od mojeg,mislim da su sve riječi suvišne,hvala još jedamput Nadam se da budem na njemu puno bregi prešel i manje put opal !! Asi,najbolji ste, hvala vam !!

07.09.2012. u 17:27 • 46 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se