Zapisi sredovjecnog udovca

ponedjeljak, 30.07.2012.

Prominente, Celebrity, neki bezveznjakovici i neki pravi...

Kupujem mlijeko, kruh i bacim pogled na stalak s novinama. Na naslovnici nekih novina velikim slovima pise da neki i neka ocekuju bebu. Nikad cuo tko su ti neka i neki. Istina, nisam niti neki strucnjak za taj sloj ljudi, ali barem sam cuo i za one karikaturalne pripadnike te skupine, samoproglasene ili tko zna zasto tu svrstane. Za ove nikad, a na naslovnici su nekih novina.
Znao sam nekad listati neke njemacke novine i zbunjivalo me koliko stranica daju tudim kraljicama i kraljevima, svojim i tudim princezama i princevima, pa makar i tome da se neki njihov princ popisao pijan u javnosti. Ipak, ne mogu poreci da za te princeve i kraljeve svi znaju.
Inace, jako me nervira strka oko poznatih, uskracivanje privatnosti i slicne stvari. Volim film, ali ne smatram vaznim znati sto su taj dan glumica ili glumac koje volim jeli ili koliko imaju djece ili bilo koji takav podatak.
Grad u mojoj ljetnoj adresi dijelim s nekoliko poznatih. U setnji primjetim poznato lice, sjetim se da se ne poznamo osobno i prodem. Sjetim se kolege koji je kratko radio kao lektor na TV. Sreo bi poznatog voditelja dnevnika, pozdravio ga i onda se sjetio da se ne poznaju osobno, da ga zna iz Dnevnika. Za nekoliko dana isto. Pa se ponovi jos jednom. Cetvrti put kaze sebi da ga nece ovaj opet zeznuti, zapamtio je da je to onaj iz Dnevnika i samo prode pored njega. Voditelj Dnevnika prolazi pored njega, zacudi se zasto ga ovaj vise ne pozdravlja i fino, kulturno ga pozdravi.
Prolazi tako plazom dva ili tri puta na dan jedna pjevacica i televizijsko lice, za koju dobro znam da je poznata, znaju je sve generacije, mislim da je dvije godine starija od mene. Uhvatim se ja da gledam ravno u nju, buljim. Vidim promjene na njenom licu od prosle godine. Vidim ju i drugi dan kad setamo pse. Onda opet na plazi. I svaki put gledam ravno u nju. I pozelim prici i reci nesto. Nista posebno, nista pametno. Rekao bih samo: "Oprostite, ja sam Sredovjecni i nemam vam nista posebno, nista pametno za reci, necu vam reci da ce proci, da ce biti bolje..."
Znam s neke druge naslovnice da je nedavno ostala bez muza...

30.07.2012. u 23:28 • 17 KomentaraPrint#

subota, 28.07.2012.

PUNA JE ZEMLJA SVAKAKVIH GLUPOSTI


"Ja se zovem El Muhammed, iz plemena sam starih Azra" - i to je jedino pleme koje imam

Puna je Zemlja svakakvih gluposti. Ponekad takvih gluposti da izazivaju nesanice.
No, ljeto je, vrijeme za more, pastete i rajcice - tako to barem iskombiniraju losi karikaturisti i lokalni politicari koji cijele grupe ljudi vide kroz sliku turista koji jedu rajcice iz svog prekogranicnog vrta i pastetu na plazi.
Ne jedem na plazi, rijetko jedem pastetu, ali kaze moja kcer da joj nekako u vrijeme rajcica bas pasu kruh i pasteta.
Prijatelji iz Kanade su me jednom zacudili kada su od stvari koje se mogu kupiti u hrvatskoj trazili onaj poznati zacin, poznatu kavu i jednu marku pastete.
Malo sam se zamislio i sjetio da je ta pasteta stvarno nekako drukcija, ukusnija...
U vrijeme oko zadnjeg velikog nogometnog prvenstva i dobrog vida, trcao sam i ugledao ogromnu reklamu pored ceste, reklamu za tu pastetu. Pisalo je nogomet, supruga i mislim da je trece bilo televizor. Supruga je bilo precrtano i sa strane je pisalo: bez nepotrebnog se bolje uziva.
Ta mi je reklama poklonila nesanicu.
Puno je bilo marketinskih promasaja, ali ovaj mi se cinio posebno velikim, uvrjedljivim. Vidio sam poslije i varijante na kojima je precrtana punica, suprug...
Nije problem u idiotu koji je smislio reklamu, nego u onima koji su je smjestili na najvecu reklamu.
Uvijek je bilo netalentiranih pisaca reklama, kao i netalentiranih karikaturista, vjerojatno propalih slikara, koji sire mrznju i propagiraju cistocu svoje nacije, rase, druge grupe prikazuju kao krvoloke ili pohlepne lihvare, koriste za to istinite dogadaje i pripisuju ih cijelim grupama, narodima ili ih izmisljaju, manipuliraju pisanom rijeci na nacin da brisu, dopisuju, zabranjuju pisanje i tako stvaraju sasvim drukciju sliku...
Nije problem u gluposti malih iskomleksiranih slikara i pisaca reklama, nego problem nastaje kad im se da istaknuto mjesto da mogu pokazati svoju glupost ili cak majnkamfovske ideje.
I nisu zasluzili niti nesanicu, ali uspjevaju, ali vise nisu sigurno zasluzili!

28.07.2012. u 07:37 • 21 KomentaraPrint#

srijeda, 25.07.2012.

STO JE DEPRESIJA ZA d-mol

Ponekad cujem kako ljudi svoje stanje opisuju kolicinom tableta koje su popili.
"Tako sam depresivan/depresivna da sam morao/morala popiti dvije, tri tablete..." Ponekad cujem kako zustro objasnjavaju kako su u depresiji.
Ponekad cujem kako kazu da su u depresiji, a onda zucno brane svoj stav u politici, sportu, objasnjavaju svoj zivot...
Prvi covjek za kojeg sam cuo da ima igracu konzolu, bio je brat jednog prijatelja, ozenjen covjek, imao je djecu, a onda je obolio od depresije. Kupovali su mu igrice i slicne stvari da ga pokrenu iz stanja u kome je bio: nepomicna sjedenja.
Sve bolesti imaju razlicite stadije i stupnjeve i kod svakoga se razlicito ocituju, ali zasto se ocigledno zdravi ljudi tako cesto izjasnjavaju da imaju depresiju? Zasto se za tu samodijagnosticiranu bolest tako rado gutaju lijekove. Zasto nitko na "kako si?" ne odgovori: "bas me muce hemoroidi, potencija, vjetrovi..." i tako zapocne razgovor, nego bas: "depresivan sam, pusti me..." ili cak: "depresivan sam i zivcan"...
Zasto se za stanje kad te uhvati kratkotrajna bezvoljnost, kao poslije dobra rucka i pospanost, ne kaze da si impotentan, jezicno bi bilo cak blize tom stanju, nego depresivan.
Cak su me i drugi ljudi pokusavali uvjeriti da bih trebao biti depresivan. Nisu me pitali kako sam, pitali su me jesam li depresivan. U cudu bih im odgovarao da nisam depresivan, da sam tuzan.
Neki bi mi govorili o dobrom psihijatru kojem idu depresivni...
Pomisljao sam da mozda poricem svoju bolest, kao sto se puno bolesti porice, ali procitao sam nedavno u svom omiljenom casopisu nesto o depresiji. Kazu: depresivni ne osjecaju, nisu zainteresirani za srecu, zadovoljstvo, ali ni za tugu!
Nikad nisam bio depresivan, osjecao sam tugu, duboku tugu, ali sam uvijek zelio biti manje tuzan, zainteresiran sam za srecu. Uvijek sam se veselio uspjesima moje djece, medaljama i pohvalama, veselio se zbog sebe kad sam manje tuzan. Bio sam uvijek ponosan kad sam prezivio na nacin da ostanem zdrav.
Imam osjecaje i zelim ih. Bio sam ushicen kada sam neki dan stajao na jednom vrhu s kojeg sam gledao zamuceno predivan pogled na more i kopno. Bio sam ponosan sto sam u kategoriji onih koji rade posao koji i ja ustrcao gore prije jedinog koji je bio stariji od mene u toj kategoriji i gomile mladaca iz sedam zemalja, a iz kategorije tih koji rade isti posao, nekih duplo mladih.
Tuzan sam sto ne mogu citati dugo knjige, kao sto inace radim na svojoj ljetnoj adresi, sto ne mogu duze na internet, jer se ovdje sluzim samo svojim malim blackberryjem, sto ne mogu citati dugo titlove, jer mi to sve zamara ono oko koje dobro vidi.
Imam sve osjecaje, nemam depresiju, ponosim se svim osjecajima.
Sretan sam sto imam i osjecaje u "plusu", sretan sam sto nikad nisam zaboravio smijati se i uzivati u smijehu, svom i tudem.

25.07.2012. u 15:53 • 37 KomentaraPrint#

petak, 06.07.2012.

PREZIVIM SVE

Jednostavno prezivim sve.
Prezivim teske i dobre dane, prezivim ratne dane i mirne dane, a prve se prezivi nekako, a druge nije tako lako kako zvuci, prezivim prevrtanja i besparice, opomene i ovrhe, selidbe, Ludosefa i mobing, razbijena koljena i laktove, prijatelje i neprijatelje prezivim.
Prezivim i bolesti, djecije i odrasle, stvarne i strasne pretpostavljene sam sve bolesti prezivio. One su nekad i obicnom salom sudbine se pokazivale, strasne smrtonosne bolesti su se pokazale greskom na filmu, oziljcima od starih povreda za koje se ne sjecam kad sam ih zaradio.
Prezivljavam trenutno zamucen vid, maglovit, neprecizan. Strasne pretpostavke koje su u najboljem slucaju ukljucivali operaciju, a u drugima tumore i jednostrane sljepoce, postale su bolest oka uglavnom sredovjecnih muskaraca pod stresom koja bi trebala proci za 5-6 mjeseci.
Prezivljavam polukiklopski i zamuceno i strasne komplikacije su postale nevazne teskoce, kao nemogucnost duzeg koristenja racunala ili placanja zakasnine u knjiznici, jer citam samo nekoliko strana na dan.
Prezivljavam maglovito, zamuceno na jedno oko, ali nije to nista, prezivio sam i tuge i obostrano zamagljen pogled, onaj kad su suze tu negdje na rubu...
Prezivim sve, jednostavno prezivim sve stvarne i pretpostavljene teskoce i bolesti, tuge i srece, iskrivljene crte i prosto isplazim jezik svemu gledajuci zamuceni lik u zrcalu...

06.07.2012. u 12:00 • 38 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se