Zapisi sredovjecnog udovca

utorak, 19.06.2012.

ISTA SI

Moja mama: "Što sad radiš?"
Sarah, moja kćer: "Odmaram se, gledam filmove, čitam knjige."
Mama: "Odmori se, nemoj stalno čitati!"
Sarah. "Mene to odmara"
Mama: "Ali morat ćeš sad puno čitati!" (Sarah planira studirati kroatistiku ((kao ja) i komparativnu književnost)
Sarah: "Ja to volim, to mi je zadovoljstvo, nije mi teško."
Mama: "ISTA SI TATA, NIJE TO DOBRO!"

19.06.2012. u 23:23 • 42 KomentaraPrint#

petak, 15.06.2012.

IZNEVJERITELJ

Ponekad mislim da sam iznevjerio svjetsku znanost. Kad sam imao tri, htio sam biti astronaut, a jos nisam postao. Mozda bih otkrio nesto znacajno da sam postao, novu zvijezdu, crnu rupu ili nesto jos novije ili crnje...

Htio sam biti i pilot. Mozda bi ratovi trajali krace da sam postao ili neki ne bi ni poceli, iznevjerio sam svjetski mir, mozda misice ne bi trebale niti zeljeti mir u svijetu, ako ga ja osiguravam...

Htio sam biti i automehanicar. Iznevjerio sam sve pokvarene aute u familiji, svi bi bili u voznom stanju da sam postao. I ona buba koju sam davno imao, kuju su djeca obozavala vise od svih novijih auta koje smo imali, mozda bi jos vozila...

U studentskom dobu, veselom i bohemskom, vjerovao sam da spadam u kratkotrajnu vrstu ljudi, jer evo, medu uzorima mi je nekoliko pjesnika koji su umrli sa 24, a ja sam ih iznevjerio i dozivjeo 25 i one umrle s 27 sam sam iznevjerio i one starije...i nisam ni postao pjesnik...

Iznevjerio sam i nastavnike i profesore koji su mislili da cu postati pjesnik...

I kad sam od pacificta postao ratnik, nesto sam iznevjerio ili je nesto mene, jer mislim da ja nisam ni birao...

I sva vrata na koja sam kucao, a nisam usao, iznevjerio sam, a i ona na koja sam usao, a nisam ih pokucao, a i ona koja sam u ljutnji nogom razbio, jer su mi ih zatvorili pred nosom, iznevjerio sam...

Iznevjerio sam pijanstva i trezvenost, mamurluke...

Lako sam podnosio do tada svoja iznevjeriteljstva. Poslije jedne uloge bi dolazila druga, treca...

Tesko mi je danas zbog svakog neplacena racuna, zbog svega sto nisam mogao kupiti djeci, a nikad nisu bile prevelike zelje, zao mi je zbog svake lose ocjene, tesko mi je sto nisam nikad otisao na Ironman i zavrsio ga, tesko mi zbog svakog onoga dana kad nisam napravio kuhani rucak, tesko mi je sto kuhinja ne blista, a kupatilo nije izribano.

Tesko mi je uvijek zbog takvih stvari, zbog osjecaja da sam necim iznevjerio Janju.

Zbog cvijeca koje se osusilo, a ja nisam donio drugo, zbog svijeca koje su se ugasile, a ja nisam upalio nove.

Zbog toga sto nisam taj dan isao biciklom na posao.

Zbog osmijeha.

Zbog toga sto mogu s nekim dijeliti ruku, kavu, osmijeh...

Zbog toga sto nisam postao Superman.

Zbog svega...

Tesko je...

Jeste...

15.06.2012. u 12:54 • 43 KomentaraPrint#

srijeda, 13.06.2012.

NIKAKO NE IZGLEDAM

Ne sjećam se kako sam izgledao kao klinac. Znam kako izgledam na fotkama iz tog doba.

Poslije sam se bavio fotografijom, bio s druge strane objektiva i uopće nemam fotografija iz kraja osnovne, srednje. Ne znam kako sam izgledao.

Onda imam period s fotografijama, ali uvijek pomislim kad vidim te fotke da na svakoj izgledam drukčije, opet ne znam kako sam izgledao.

Kad pogledam malo novije fotke, čini mi se da izgledam isto kao sad, kosa je drukčija na nekim fotkama, na nekima je još ima, ali kad sretnem u prolazu nekoga koga sam poznavao, uglavnom me ne prepoznaju, ja ili ne znam kako sam izgledao tada ili ne znam kako izgledam sada.

Da se osjetim jako izgubljenim, ne bih znao policiji opisati koga da traže.

Obrijem se izjutra, a ne sjećam se koga sam vidio tamo s druge strane zrcala.

Kaže mi kćer da su se u njenom društvu raspravljali, jedni misle da izgledam opasno, a drugi tvrde da izgledam smireno kao zen-budist.
Mislim da ne mogu spadati niti u jednu, niti u drugu kategoriju, previše sam suza isplakao za takve.



Želim samo izgledati nasmijano.

Sebi i drugima.

13.06.2012. u 21:14 • 23 KomentaraPrint#

utorak, 12.06.2012.

VREMEPLOVSAT

Pisao sam prije godinu o biciklistickoj utrci po okolnim vrhovima. Pisao sam malo o putu u Tanganiku i prosli tjedan.

Pisao sam i min-vit testiranju diodama, mislim da je i od toga proslo skoro toliko. Opet sam se zadesio u ljekarni u kojoj mjere min-vit status i mlade me cure nagovorise na mjerenje. Status opet isti, mineralno-vitaminski stojim dobro, samo mi opet selen u minusu, ali za razliku od prosle godine, nije mi se mjeracica min-vit statusa primaknula i tiho rekla: "Selen Vam je vazan za te reproduktivne stvari, znate?", valjda sam se ove godine toliko posrednjovjecnio da ne izgledam narocito reproduktivno.

Pisao sam prosle godine i o satovima koji mjere sve i svasta, kucanje srca i predeni put, vrijeme... Kod nekih postoji cak mogucnost ukucati ciljano vrijeme do kraja, ako ga znas, odbrojava ga unazad, pa kad dode do kraja, mozes odustati, ako si od onih koji odustaju ili nastaviti u ekstra vremenu, a i o ekstra vremenu sam pisao.

Kaze mi nedavno prijatelj Vanja da je na utrci u Austriji dobio majicu koja mu je mala, pa bi mi ju dao. Nazove poslije nekoliko dana, kaze da sidem pred zgradu, donijet ce majicu i jos neke druge stvari, kaze. Znam da se Leona i on sele u svoj stan, pa sam mislio, sigurno je naisao na jos nesto sto mu je nepotrebno, vec smo Marko i ja jedan bicikl sastavili od dijelova koje je on dao, jer ih ne treba.

Sidem dole, dodu njih dvoje, popricamo malo pored auta, kuham ja rucak, kuhaju oni, zurimo svi, odem gore i otvorim vrecicu, a njoj majica i sat s GPS-om, o kakvom sam pisao. Nazovem ga, kaze da zna koliko zelim takav sat, cita me i da mi ga poklanja, on ima novi model.

Gledam na sat, mjerim od cega je sve prosla godina ili cetvrta, koliko sam brz ili spor, koliko sam presao i koliko sam potrosen. Satom se svasta mjeri, samo se ne mjeri prijateljstvo, ono se osjeti.

12.06.2012. u 12:46 • 24 KomentaraPrint#

petak, 08.06.2012.

PROFESIJA NEPOMIČNJAK

U životu sam svašta radio, radim ono što mi baš nije po volji, svašta bih još volio raditi, ali ima i poslova kojima se nikad ne bih htio baviti. Ne bih htio biti NEPOMIČNJAK.
Ne znam kako se stvarno zove taj posao, zvanje, vještina, ali ja sam nazvao nepomičnjak.
Neki dan u slovenskom mjestu u koje odlazim zbog dvije biciklističke trgovine, ugledah dvije lutke u prirodnoj veličini, na čudnu mjestu. kad priđoh bliže, vidjeh da su to nepomičnjaci, oni ljudi koji se maskiraju u nešto, nekad u spomenik i stoje tako nepomično i samo povremeno se iznenada pomaknu kad prolaze pored njih oni koji su povjerovali da su lutke.
Našalih se sa sinom, rekoh da on nikad ne bi mogao biti nepomičnjak, ali kad sam bolje razmislio, takav sam i ja. Teško podnosim sjedenje na mjestu, stajanje, statičnost... Mogu trčati, hodati satima, ali poslije nekoliko minuta u redu, sve me zaboli.
Rekoh prije dva tjedna da putujem u Tan'ganiku, a prijatelj koji je išao sa mnom pita gdje je to. Kad se poslije 164 kilometara sic utangao u guzicu, reče on da sad zna gdje je Tanganika. Tanganika nam je bila tamo otkud smo i krenuli, ali čim se odmorismo malo, upitah ja, a gdje ćemo sad.
Teško podnosim ona sjedenja praznicima, jedem i pijem iz dosade i smišljam gdje bih mogao prošetati.
Ne volim dane na poslu kad sam stalno za stolom, za računalom, više volim bilo što drugo raditi.
Nikad ne bih mogao biti nepomičnjak.
Nepomičnjak sam bio samo onoga prosinca, danima, dok me nisu natjerali da se pokrenem i od tada ne stajem, jer ne bih mogao i ne želim biti nepomičnjak.

08.06.2012. u 14:34 • 32 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.06.2012.

KRATKI POST

Piše da pišem kratke postove, kraće od 250 riječi, prosječno 39. Čini mi se nekako malo to, možda rečenica, ali kratki postovi zasigurno jesu. Nemam više riječi nego što ih pišem.

Ne pišem nikad o porukama koje dobijem u ovaj poštanski sandučić ovdje, ali danas sam zbog njega tužan. Nisam ga otvarao nekoliko dana, do večeras, a onda sam našao dva kratka pisamca. Pisala su mi dva muškarca, udovca. Dobijem ponekad poruke od ljudi koji su izgubili voljenu osobu. Razumijem ih dobro. Razumijemo se dobro. Oslovljavali su me s „vi“, ali odgovorio sam s „ti“, jer u nekoliko rečenica otkrivam sličnost, bliskost... Tužan sam što me razumiju, što se nalaze u mojim rečenicama, tužan sam što ih razumijem tako dobro.

Odgovorih kratkim pismima, ne znajući što bih napisao.

„Držite se!“

Mislim se, zašto nisam pukovnik (ili nešto manje) kojem nema tko da piše, ako sam morao doživjeti to o čemu pišem, zašto barem nisam jedini.

(157 riječi)

03.06.2012. u 21:20 • 31 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se