Zapisi sredovjecnog udovca

subota, 26.05.2012.

DIODE ZA LIJEP SAN

Ne gledam vijesti. Ne očekujem ništa spektakularno. Znanstvene ponekad pogledam, a ni tu ne očekujem ništa spektakularno. I u jednim i drugim vijestima naslovi povremeno obećavaju nešto posebno, ali ili je laž ili nije dostupno ili je samo za „odlikaše“.
Kažu neki dan da su izmišljene naočale za kontrolu snova. Imaju nekoliko LEDica, osam, čini mi se. Naočale prepoznaju faze spavanja, prepoznaju kada osoba koja nosi naočale počne sanjati i LEDice signaliziraju da je to što joj se događa san i ona može režirati svoj san, upravljati njime.
Čitao sam o puno beskorisnih izuma, o skidaču etiketa s pivske boce, zar nije dovoljno da je pivo dovoljno hladno i etiketa sama pada, o kojekakvim sredstvima za pranje auta, on se i tako pere na kiši, o zakački za kolica za kupnju, nešto kao onaj automatski povodac za pse koji se izvlači, tako da se uvijek znate vratiti do svojih kolica, nekakvoj budilici koja vas tako nježno budi da raspoloženo odlazite na posao, tko još raspoloženo odlazi na posao i još puno drugih beskorisnih izuma.
Ove naočale mi se čine najbeskorisnijim.
Ponekad ružno sanjam, mučim se u snu i znam da je to san, trudim se promijeniti ga, ali uglavnom ne uspijevam. Budim se umoran poslije takvih snova. Izmuče me takve noći.
Sanjam i lijepe snove. Dovoljno je što su lijepi, ne želim da budu još ljepši. Ujutro sam žalostan što je to bio san. Zašto bih onda želio već za sanjanja znati da to nije zbilja?
Volim sitna tehnološka pomagala, gledam „Gadget Show“ i većinu korisnih i beskorisnih stvari bih volio imati ili probati, ali naočale za lijepe sne ne želim.
Ne dam svoje snove, čak i kad su loši....

26.05.2012. u 08:55 • 29 KomentaraPrint#

utorak, 22.05.2012.

SANJAO SAM NEPOZNATU ŽENU. MLADU.

Sinoć sam sanjao ženu. Nepoznatu. Mladu.
Ponekad se neki zaboravljeni dio priče iznenada vrati. Mislio sam da sam jedini muškarac nekoliko zadnjih generacija u obitelji, mojoj, s jedne i druge strane, pa i Janjinoj, koji je nadživio svoju ženu. Ratovi, bolesti i nesreće su pratile naše obitelji, tako da su žene ostajale udovice i živjele još dugo tako.
San me je sjetio priče o upoznavanju moje bake Kate i djeda Ilije. Djed Ilija je bio vlakovođa na jednoj od davno ukinutih pruga, vlasnik dva mlina, puno šuma i njiva, baba Kata dosta mlađa od njega, kažu da je bila lijepa. Odveli su je da iz prikrajka vidi Iliju koji se zanima za nju. Čekala ga je na kolodvoru. Kad je vlak stao, izašao je uniformirani vlakovođa, plavook, ali garav, gar mu ispunila prve bore, potamnila mu lice. Mlada Kata reče: „Pa on je crn, ne bi me valjda za njega?!“ Ne znam na koje je „crne“ mislila, daleke ili neke bliže, ali kad se Ilija umio, upoznali su se, sprijateljili, ašikovali, a brzo se i uzeli. Mogao bih sračunati koliko sam imao tetaka i stričeva i napisati koliko su djece izrodili, ali znam i da je bilo i onih koja ne poživješe. Ne znam koliko je godina bio Ilija stariji od Kate, mislim dvanaest, ali znam da im je rođendan bio istog datuma. I umrli su na isti dan, Kata onoliko godina poslije koliko je mlađa. U dan su jednako poživjeli. Stric, također željezničar, pogledao je u obje prilike na precizni džepni željezničarski sat, tvrdio je uvijek da su umrli u isti sat i minutu.
Nikad nisam razmišljao zašto je dobrostojeći Ilija bio stari momak, mislio sam da je bećarski proživio život do Kate, a onda sam jednom čuo da je Ilija imao prije ženu i da je umrla mlada, djece nisu imali. Jednom sam čuo i više nisam. Zato sam, valjda, to i zaboravio. Ne znam zašto se to nikad nije spominjalo, zašto se prešućivalo kao nekakva sramotna stvar da je Ilija bio udovac.
Dolaze mi mrtvi u san često. Djeda ilije se ne sjećam, umro je prije moga rođenja, baba Kata je umrla kada sam imao dvije godine, ali sjećam se njenih zadnjih dana. I drugi djed je umro puno prije moga rođenja, baka Janja kad sam imao šest. Sjećam se njenih zadnjih dana. Dolaze mi obje u san, uvijek izmučene zadnjim danima svog života. Sjetim se često mog oca, ali najčešće sanjam trenutak kada sam na identifikaciji nakon ekshumacije držao njegovu glavu u ruci. To me sjeti na njegova najmlađeg brata, po kojem sam dobio ime, koji je također ekshumiran, jer je umro u zatvoru, a politički su zatvorenici u to doba morali odležati kaznu do kraja na zatvorskom groblju. Nikad ga nisam vidio, ali sanjam lik s fotografije kako ga otkopavaju... I njegove braća i sestre, moje tetke i stričevi, redom umirali od raka pluća, sjećam ih se, ali sanjam ih najčešće iz tih posljednjih dana, pojedene rakom... Sjećam se prijatelja Dalibora iz studentskih dana i sjećam se kako je zaspao pijan sjedeći za stolom u omiljenom restoranu i sanjam da je baš tako izgledao kada se pijan smrznuo na klupi u parku... Jednoga kojeg sam nosio za rata, nikad nisam vidio živoga i dolazi mi u sam takav kakvog sam ga vidio, izrezane odjeće, bez očiju i testisa... Bratić Mirko mi uviijek dolazi u san uplakan kako je bio uplakan kada mu je poginuo otac i kada mu je umro brat, samo mu na grlu rana od gelera koji mu ga je preklao...
Janje se uvijek sjetim kako se smije. Volio sam kada je toliko nasmijavam da mi govori da prestanem, da se ne može više smijati, ali sanjam je sa svim onim cjevčicama, aparatima, s nekakvim madracom preko nje, kroz kojeg struji topli zrak i grije je...
Kaže nepoznata mlada žena u mome snu da je Ilijina žena, ona koja je umrla mlada i nije imala prilike postati moja baka. Nikad nisam vidio njenu fotografiju, ne znam njeno ime, ne znam kako je izgledala, ne znam ništa o njoj, samo mi dođe mlada, anđeoski lijepa žena u san, anđeoskog izgleda i kaže da je ona. Kaže, dolazi umjesto mojih mrtvih pozdraviti me, ona čiji lik nije pokvarila nijedna životna slika, da mi pozdravom olakša težak san prije teška dana...

22.05.2012. u 19:33 • 25 KomentaraPrint#

petak, 11.05.2012.

KLJUCEVI I KLJUC ZA ZAMAGLJEN POGLED

Postoji narod koji vec stotinama godina nosi kljuceve kuca koje su napustili.

Stotine godina su prosle otkako su moji pretci Ivanica i Ivan napustili jedan kraj i naselili se u drugi. Pretpostavljam da u toj selidbi nisu nosili kljuceve, da ih nisu niti imali.

Stotinama godina kasnije se moja obitelj selila. Bez moga oca, on je ostao tamo, tek godinama kasnije dostojno pokopan. Moja majka je ponijela kljuc kuce i cuva ga. Nema vise tih vrata, kuca ne slici onoj iz tog doba i nicim vise nije moja. No, kljuc cu vjerojatno uramiti i drzati na zidu pored lista platane iz parka po kojem sam setao s Janjom, a ona ga je sacuvala i uramila. Vjerojatno vise nema ni platana, ni parka.


U pripremama smo za maturalnu vecer moje kceri. Apsolutnu nezainteresiranost za takve stvari je polako zamijenjivao osjecaj "mora se", pa "treba"...
Prolazimo trgovine u potrazi za savrsenom haljinom. Poceli smo tako sto je ona gledala haljine, a ja sportske stvari, musku odjecu... Onda je otkrila da ne postoji haljina za nju, pa smo trazili skupa i pronasli savrsenu haljinu za najljepsu djevojku na svijetu. Za nekoliko dana smo trazili cipele istim sistemom, najobicnije, moraju biti samo takve, takve i takve i takve... I nigdje tih najobicnijih cipela, pa smo opet krenuli skupa i nasli ih u prvoj trgovini. Moji nespretni savjeti o cipelama i haljinama (i novci koje sam cuvao za jednu posebnu utrku, ali eto, ni ove godine...) su pomogli i dok sam se divio kad je isprobavala kupljeno, sjetili smo se da treba nesto u sto ce staviti novcanik, mobite...

Cuvam Janjine torbe i sjetih se jedne male crne, skoro da ju nije stigla koristiti. Nasao sam ju, a unutra kljucevi koje smo jos skupa trazili davno...

Zamagljenih ociju sam ponosno gledao tu mladu predivnu zenu u najljepsoj haljini i cipelama, s maminom malom crnom torbom i stezao izgubljene kljuceve u ruci...

11.05.2012. u 13:04 • 45 KomentaraPrint#

utorak, 08.05.2012.

Crnohumorno za ljude u crnom

Razgleda starac osmrtnice u novinama, a unuk mu kaze:
"Sto je deda, opet si na fejsu"

Isprica kolega ovakav vic i pogleda u mene s nelagodom, prati hocu li se nasmijati, unezgodio se, zaboravio je da sam tu, ne zna jesu li mi smijesni vicevi u kojima se spominje smrt, umiranje...

Osmrtnice mi nisu smijesne, ali ovaj vic jeste.

Osmrtnice nisam ni primjecivao, prolazio sam pored njih kao pored zida. Sada ih pogledam u prolazu, snimim prezimena, godine... Ponekad ugledam nesto poznato. Postajem polako "deda iz vica". Kada umre netko od moje generacije, smatra se to prijevremenim, tragicnim i jos nije cesto da se moji prijatelji pojavljuju uokvireni crnim.

Najljepse se prepoznati u vicu i smijati se sebi. Sad sam negdje izmedu, gledam osmrtnice i smijesan mi je vic o djedu koji ih gleda.

Ne smeta mi kad se pricaju u mojoj nazocnosti crnohumorni vicevi, normalno, ako su smijesni. Najteze je ispricati nesto smijesno o stvarima koje nisu smijesne.


Polako postaje ovo "Sredovjecni" dio moga imena i nadam se da cete se svi lijepo crnohumorno nasmijati kada za pedeset i nesto godina procitate u novinama, na tom "fejsu" da je u stoiprvoj umro MD-Sredovjecni.

08.05.2012. u 15:10 • 31 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.05.2012.

NAJGORA KLETVA

Pričala mi kćer o studiji o balkanskim psovkama i kletvama i ja se sjetih psovki i kletvi koje sam čuo, rekao ili prešutio.
Ne kunem, rijetko psujem, uglavnom neutralno, one uobičajene stvari nikad i nikom. Sjetio sam se da sam nekad čitao da su neki ljudi, koji su zbog moždanog udara zaboravili govoriti, ipak psovali. Utvrđeno je da kod tih ljudi psovka dolazi iz dijela mozga iz kojega dolaze poštapalice, iz nesvjesnog dijela.
Kletve, unatoč ljutnji, dolaze iz svjesnog dijela. Preduge su i preosmišljene za afekt.
Ne kunem, rekoh, ali sjećam se nekih "dabogda..." koje nisam izrekao.
Kad nisam dobio posao u školi, zbog toga što sam doselio iz drugih krajeva, a nisu htjeli takvoga, mislio sam reći "dabogda znali kako je to odseliti se, ne svojom željom i ostaviti uspomene, prošlost i imati izbor živjeti tu daleko ili kao Hamlet sa ubojicom oca", ali nisam, ne želim to nikome.
Kad je sin dobivao jedinice zbog buljenja kroz prozor, a ja sam znao zašto bulji i svi su mogli znati zašto je te zime počeo buljiti kroz prozor, jer i ja sam doma buljio kroz prozor prema groblju, mogao sam reći "dabogda razumjeli djecu koja zato bulje kroz prozor", ali nisam, tako strašnu stvar ne bih mogao nikome poželjeti.
Kada sam čitao zajedljive komentare na moje postove, mogao sam odgovoriti "dabogda me razumjeli", ali nisam, tako nešto strašno ne želim nikome.
U Dubrovniku sam bio na ručku sa čovjekom s kojim sam sklapao posao onih poratnih godina, a s kojim sam se već bio i sprijateljio i on me odvede poslije ručka svojoj kući pred kojom je bio zapaljen čamac i kuća je bila pogođena granatom i već popravljena, ispriča mi sve o tome, a ja mu ispričah o svojoj kući i on reče kako se nikad ne treba žaliti, jer nikad ne znaš kome je gore od tebe...
Napisao sam puno toga ovdje, puno toga pročitao, otkrio puno tužnih priča, teških, shvatio da ljudi pate na stotine različitih načina... Mogu razumjeti one koji su proživjeli isto što i ja, a sa ostalima suosjećam, ali mogu li ih stvarno razumjeti? Razumijemo li samo ono što smo samo na svojoj koži osjetili?
Razmišljam o studiji o kletvama i o tome koja je kletva najstrašnija. Sjećam se svih strašnih koje sam čuo, onih koje su strašne za slušati, o prijevodima kletvi s jezika koje ne govorim, a puni su takvih kletvi, sjećam se onih iz vremena kletvi, kada se ratovalo kletvama i svih onih koje sam prešutio i shvatim da je najstrašnija kletva na svijetu:

"DABOGDA RAZUMIO SVE LJUDE NA SVIJETU"

06.05.2012. u 14:25 • 36 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se