Zapisi sredovjecnog udovca

petak, 24.02.2012.

Statusi, imenice, pridjevi, glagoli, glagolski pridjevi

Nije mi dugo bilo jasno to o statusima. Kazu sin i kcer da pregledaju statuse. Nije mi bilo jasno zasto bi netko gledao tude statuse...

Ja sam covjek bez fejsa, i ne mjenjam statuse stalno. Ne volim ni vidjeti svoj status otkako se promijenio.

Bio sam pretprosle godine na "osvjezavajucem" tecaju njemackog. Znao sam sto ce nas pitati prvih dana, pa sam prelistao rijecnik. Upoznati se znam, znam reci gdje zivim, otkud sam sve, to je malo teze i na hrvatskom, znam ponesto o hobiju, samo o statusu nisam znao.

Najlakse bi bilo reci da sam "heiratet", i tako je vazno samo da se prica, ali...
U rijecniku sam nasao kako se kaze udovac i zapamtio.

Kad sam dosao na red, rekao sam, glas se sam stisa, kao i na hrvatskom kada to trebam reci.

Kad odgovor nije ocekivan, jos se slabije cuje.

Ponovio sam, a profesor me malo ispravio. Shvatio sam da sam po gastarbajterski preveo recenicu doslovno i da se njemacki uobicajeno ne kaze da sam udovac, nego, kod nas arhaicno, da sam obudovio.

Ich bin verwitwet.

U imenici ili glagolskom pridjevu, ili bilo kako drukcije, ne volim ni vidjeti svoj status.

24.02.2012. u 13:47 • 46 KomentaraPrint#

petak, 17.02.2012.

NISAM PROCITAO STO JE REKAO STIPE BOZIC

Ne volim slusati preglasno glazbu u autu. Volim cuti motor, zvuke sa strane, ako se pojavi kakav cudan zvuk... Ne volim ni vidjeti auto sa spustenim staklima ili cak i spustenim krovom i cuti preglasnu glazbu koja se cuje daleko od njega, a najcese je kvaliteta glazbe kod takvih obrnuto proporcionalna glasnoci kojom se slusa.

Vracam se jucer s posla onim dijelom ceste koji je i put kojim je Janja odlazila na posao i vracala se. Na radiju neka pjesma koju nisam cuo ranije, svidjela mi se na prvu, ali cudno nesto u njoj, melodija joj je zivot, tekst joj je, koliko sam razumio, smrt i ja pojacavam malo da bolje cujem, da bolje uhvatim, upijem.

Uvijek se sklonim kad vidim jurecu hitnu. Uvijek pazim da im ne zatvaram put. Ne mogu shvatiti ljude koji se ne znaju maknuti hitnoj, vatrogascima...

Preplasio me zvuk sirena. Bili su mi vec "na repu", a ja ih nisam ni primjetio. Vidio sam svjetla, trepcuca svjetla, cuo sirene... i pitam se tko, zasto, kako...

Prosli su me, ali umjesto da idem putem kojim i oni, blizu bolnice zivim, skrenuo sam na parkiraliste velikog trgovinskog lanca. Neugodan osjecaj me zustavio.

Po cijeli dan covjek razmislja o tome sto je uradio, sto jos treba uraditi. U ovakvim mislis o tome sto nisi uradio. Sjetio sam se da doma imam besplatne novine koje redovito dobijam, a da ih nisam procitao i da je na naslovnoj stranici Stipe Bozic i naslov: "ne bih prezivio jos jednu tragediju".

17.02.2012. u 14:33 • 38 KomentaraPrint#

četvrtak, 09.02.2012.

TAMAN

Znam sto je fejs, iako ga ne koristim, znam sto je status, aploudati, daunloudati, znam da je dobro te rijeci sto engleskije zavrnuti, jer zvuci upucenije, znam sto su emaci, znam sto je lajkati... Imam dva teenagera u kuci, ucim od njih.

Kazu oni meni tako da sam ja hipster. Kazu po glazbi, naocalama i torbi. I kazu, volim imati sve moguce gadgete, ali volim klasicni dizajn, retro. Saslusam ja to, kazem, onda jesam. "Ne, sad nisi, pravi hipster nikad ne priznaje da je hipster", e je...

Jucer mi kazu da sam ja trol koji ne zna da je trol. Mislim se ja, malo sam se deformirao od ove viroze, vidio sam ujutro dok sam se brijao, podocnjaci, jos malo kose opalo, ali bas ne slicim onome trolu sto su ga imali za igracku, a ni onim iz filmova, barem se nadam...
Onda mi objasnjavaju da sam trol zbog mog stila humora, da je trol onaj koji mrtav-hladan ubjeduje ozbiljno nekoga u nesto sto je inace totalna besmislica. Sad se dalje trolam s definicijom.

Sad znam da sam trolajuci hipster.

Svasta se moze od djece nauciti.

Ucim i ja njih rijeci pokupljene tijekom zivota, selidbi, putovanja, arhaizme, turcizme, germanizme, moje izmisljene rijeci...

Sve se moze reci i novim rijecima, ali zavjesa na prozoru nekako drukcije stoji nego firanga na pendzeru.

Pokusavam cesto objasniti sto je to, koliko je to: taman.

U pricama o ogromnim dobitcima na lutrijskim igrama, cesto me pitaju sto bih s nekim ogromnim dobitkom i ja kazem da bih otplatio kredit, kupio novi autic, platio sve racune i pokrio minus na racunu. A sa ostalim? Ne zelim dobiti ostalo, ovoliko mi je taman. Prijatelj kaze, ako mi je dobro dobiti taman, jos bi bolje bilo dva tamana, ali ne ide to tako, taman je taman i ne moze vise...

Taman te uci skromnosti. U studentskim bismo vremenima zapili i makako se krivudavo vracali doma, cinilo se da bi jos jedno bilo bas taman. I uvijek tako. A cesto je vec bilo taman i jos jedno je pokvarilo onu lijepu zaljuljanost i vise nije bilo taman. Sad, kad sam izgubio takvu sklonost pivu, samo ponekad jedno popijem i osjetim da je taman.

Izmedu taman i previse je mala granica.

Sjecam se vremena kada smo svi znali koliko je, sto je taman. Bilo je to vrijeme kada smo govorili: "Vazno je samo da je ziva glava!". Brzo smo to zaboravili i poceli sanjati o previse.

U doba blagdanskih cestitanja, puno mi je puta receno da mi zele ono sto zelim sebi.

Zelim sebi da mi je taman.

Ne zelim da mi na tanjuru ostaje nepojedena hrana ili da jedem vise od potrebnog. Zelim onoliko koliko je taman.

Zelim taman toliko da platim racune, obveze, nesto sitno za ostalo i to mi je taman.

Ne zelim veliki auto kada je mali nama taman.

U stanu imamo svatko svoju malu sobu i jednu zajednicku i to mi je taman.

Zelim imati taman toliko vremena da obavim sto moram uz kucno druzenje i odem na trening i to je taman.

Imam bicikle koji su tocno u skladu s rezultatima koje postizem i to mi je taman. Jedan je jeftino sastavljen od dijelova koji ljudima nisu bili taman. Meni jesu.

I moram priznati da nekima stvarima jos tezim, neke mi trebaju, neke nedostaju, nemam sve.

Ipak, uvijek mislim o tome hoce li to biti stvarno taman ili ce biti previse.

Ni cipele nisu dobre niti prevelike, a ni premale, nego bas kad su taman.

I najveca mi je zelja da jednom mogu reci: bas mi je nekako taman, ni premalo ni previse, bas potaman.

09.02.2012. u 21:38 • 50 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.02.2012.

EXTRA TIME

"I'm like a soldier getting over the war .."

Na jednom nocnom dezurstvu, prije nekoliko godina, kratio sam noc starim novinama. Uz nezanimljiv televizijski program, bio mi je zanimljiv sudoku, krizaljka, stare vijesti, oglasi. Ispunio sam i nekakav test, tvorac je potpisan s dr, pa da vidimo.

Ne vjerujem previse u testove u kojima se na osnovu nekoliko odgovora otkriva sve o onome koji zaokruzi najvise a, b, c ili d i slicne.

U ovome testu je trebalo zbrajati negativne brojeve. Za svaki od navedenih dogadaja bio je naveden broj godina za koliko takva sitacija skracuje zivot.

Zbrojio zam nekoliko koji su nosili "puno bodova". Tragicna, iznenadna smrt nekoga u obitelj - otac mi je ubijan nekoliko dana i ubijen za rata. Smrt bracnog partnera. Rat. Gubitak materijalne imovine (gubitak uspomena i slicnih stvari nije ni bodovan). Dokazivanje nevinosti - ispitivanja kao u filmovima, poligraf, sud. Nenadana smrt bliskih rodaka i prijatelja...
Ostale smrti...

I dosta mi je bilo. Jos je bilo sitnijih stvari koje su nosile nesto bodova, nisu mi trebali.

Cak i ako racunam da ljudi zive devedeset godina i oduzmem od toga "zaradene" negativne bodove - u minusu sam. Nemam nista, vec dugujem...

Koristim ekstra vrijeme.
Sa igracem vise.
Bez golmana.

06.02.2012. u 09:38 • 25 KomentaraPrint#

srijeda, 01.02.2012.

Zasto nisam postao Josipa - a nisam ni Krleza

Krleza je roden 1893, Bela tri godine poslije. Bela je umrla 1981, a Krleza iste godine, ubrzo za njom. Bio je star i nisu imali djece. Ja nikad nisam postao Krleza, samo blogopisac.


Bio sam u teenagerskom dobu kada je susjed, malo stariji od mene, zacudio me nizom pohvala na racun Josipe. Normalno, tada nisam mogao prihvatiti da netko skoro pa mojih godina pohvali nekoga koga slusaju i nasi roditelji.

Poslije sam je slusao i uzivo.

Slusao sam i Gubec-bega, Dnevnik...

Slusao sam i njene price o Karlu. Slusao sam je kako prica o Karlu.

Gledao sam na TV nekoliko koncerta koje je odrzala u spomen na Karla.

Josipa je postala Josipa za cijeli zivot.

Puno je toga sto nisam postao u zivotu. Za vecinu toga znam zasto nisam postao.

Tocno znam trenutak i nacin na koji se poslije gubitka postaje Josipa. Ili ne postane.

Ne znam zasto nisam postao Josipa.

Nisam.

01.02.2012. u 18:36 • 36 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se