Zapisi sredovjecnog udovca

četvrtak, 27.10.2011.

Nemam odjecu za nedajboze

Ponekad neka recenica podsjeti...

Citao sam nesto sto nema veze sa ovim, nesto sasvim drugo, a sjetilo me da nemam odjecu za nedajboze.

Stvari koje su nekad bile humoristicne, odjednom postanu tuzne.

Sjecam se kako sam se smijao tetkama, svim starim tetama kad bi ponosno pokazale nekakav dio odjece i rekle: to cu cuvati, to je za nedajboze. Sve su imale donji ves i pidzamu "za bolnicu", spakirano i nedirano. Odvele bi mlade i pokazale gdje stoji ta posebna odjeca. Sapnule bi tiho: "Samo za nedajboze". Ispod toga bi stajala slozena crna odjeca za jos gori slucaj "nedajboze". Ne znam koliko je puta mijenjala tu odjecu moja skorodevedesetogodisnja tetka, za vise od pedeset godina cuvanja nedajbozne odjece, vec bi ju odavno moljci pojeli.

Muski su uglavnom cuvali jedno odijelo, kravatu, cesto ono u cemu su se vjencali.

Sjecam se jedne bake kad je rekla: "Onaj moj ili je poludio ili ce danas umrijeti ili hoce pored mene zive drugu ozeniti. Eno ga obukao odijelo za nedajboze".

Jednom me je kolega sa utrka upoznao sa svojom zenom. Znao sam da ju poznam, ali nisam se mogao sjetiti...

Prekjucer sam u redu u trgovini vidio nekoga tko mi se cinio poznatim. Kad je na blagajni progovorio svojim tihim, nekako sucutnim glasom, sjetio sam se: gospodin iz pogrebnog poduzeca koji mi je objasnjavao sto mi je ciniti, donijeti...

Prije tri godine nisam bio sredovjecan. Janja jos manje. Nismo imali odjecu za nedajboze.

Zenu kolege s trcanja sam vidio na vratima trgovine u kojoj radi. Sjetio sam se da sam bio tamo s Janjom kada je kupila odjecu koja ce poslije biti za nedajboze, koju sam odnio onom gospodinu s tihim, nekako sucutnim glasom.
A ja jos nemam odjecu za nedajboze.

27.10.2011. u 12:44 • 29 KomentaraPrint#

utorak, 25.10.2011.

132.127,00$ za www.sredovjecniudovac.blog.hr

Nisam bogatas iz Dubaia, vec sam utvrdio. Pisao sam i o problemima s blackberryjem (da pojasnim: nisam ga kupio, dobio sam ga s pokvarenom baterijom, kupio jeftinu zamjensku isluzim se) i problemima sa sredovjecnim naocalama. Kad se sve to sastavi, otkrijem da i nisam tako siromasan, imam 132.127,00$ za koje nisam znao.

Ukucam ja svoju sredovjecnu adresu u trazilicu i nisam skuzio da sam na desnoj strani trazilice na kojoj novi bloghaer radi, ali su mi slova sitna i ne skuzim da nisam tamo gdje se ide direktno na upisanu adresu, nego tamo gdje se gugla. Umjesto sredovjecnog bloga, pojavi se meni nisam zapamtio koliko linkova u koliko milisekundi ili takvo nesto. Pogledam, uglavnom postovi koje sam napisao. Tamo i neka stranica na engleskom i dio adrese je na sredovjecnom. Hajde da vidim sto to pise o Sredovjecnom na:
www.seoheap.com/websitevalue/sredovjecniudovac.blog.hr Pise tamo da je to stranica na kojoj se odeduje vrijednost neke web stranice. Pise da najvise vrijedi fejs, nisam gledao koliko. Vidim tamo da sredovjecni blog vrijedi stotinjak dolara. Pise da je provjeravano dosta davno i da mi je rank 0/10. Vidim gumb za ponovnu provjeru i stisnem ga i hop: rank 4/10. Nisam odavno ocjenjivan, bio sam nekad i odlikas, ali u srednjoj sam malo popustio, a na faksu bio zadovoljan prolazom, nekako mi se 4 cini sasvim OK sada. Istina, od 10, a ne od 5, ali...
Pise da sredovjecni blog vrijedi 132.127,00$ Nisam dobio na bingu, nisam ga ni kupio zadnji put, zaboravio sam, nisam bogatas iz Dubaia, ali evo imam nesto para.
Gledam tecaj, preracunavam, racunam: mogao bih otplatiti stambeni 25 godina prije roka, pokriti i minuse, platiti neke racune. Sto bih sa ostalim? Njih bih nekako platio kad dode opomena, kao i do sada.

Idem dalje zbrajati i racunati.

Molim informaticki i ekonomski obrazovanije da mi niposto ne objasnjavaju da te novce ne mogu dobiti, da ih nema. Jos se nisam oporavio od toga kad su mi rekli da nema Djeda Mraza, da mi pticica nije otisla u Afriku i kad je netko u crnom kazalistu slikao blicem pa se vidjelo da glumci ne lebde, kad su mi rekli da necu dobiti bozicnicu...

25.10.2011. u 17:03 • 26 KomentaraPrint#

petak, 21.10.2011.

NISAM BOGATAS IZ DUBAIA, HVALATIBOZE

Dobro je da nisam bogatas iz Dubaia.

Ne znam u kojem trenutku covjek postane star. Mozda onda kad se pocne bojati.

U ove tri godine nisam slomio ni jedno rebro. U "bolj star, bolj nor" fazi neprihvacanja sredovjecnosti, desilo se to nekoliko puta. Sve manje vozim te "kostolomne" voznje brdskim biciklom kroz sumu, sve vise sam na "cesti", manje mi se brojke na biciklistickoj urici pojavljuju pod max speed, na skijanju ponekad stanem i odmorim. Sve cesce mi trube dok vozim autic, ali oni od nazad, jer smatraju da sam prespor. Vozim dozvoljenom brzinom ili malo manje, a znam da mi brzinomjer i pokazuje malo vise od stvarne brzine. Kad trube, a ja pojacam glazbu, ali ne previse, nije to sigurno. Ne demonstriram vise umjece rally voznje, stiskanje gasa i kocnice odjednom i klizanje kroz serpentine. Nosim kacigu na biciklu i kad se vozim na posao. Svjetla su mi stalno upaljena na autu, a na svim biciklima imam bljeskalice.

Moja djeca imaju samo jednog roditelja i duznost mi je biti oprezan.

Provjeravam bingo listic, dobro bi mi dosao i mali dobitak, ali poznata poruka:
Listic nije dobitan.
www.______.hr
Slusam vijesti i kazu da se onih dana kada su bili problemi s blackberryjima smanjio broj nesreca u Dubaiu za 40% i da nitko nije poginuo. Valjda bogatasi (za razliku od mene) u voznji tipkaju po svojim (za razliku od mog starog) skupim blackberryjima u svojim (za razliku od mog) skupim velikim autima u svojim (za razliku od mog) bezbriznim bogatim zivotima i dozivljavaju sudare, nesrece.

A ja na sve to pomislim:
hvalatiboze, nisam bogatas iz Dubaia.

21.10.2011. u 13:53 • 34 KomentaraPrint#

subota, 15.10.2011.

PRAVI OKUS KAVE ILI INSTANT (zivot)

Kavu sam poceo piti tek pred rat, puno piva puno ranije, pusio nisam nikad, naopak sav.

Prijatelji koji su me dugo poznavali, zacudili bi se kad bih rekao da ne pijem kavu ili ne pusim. Nekako im je islo uz mene.

U one predratne dane smo noci provodili spremni, cekali smo kada ce krenuti. Sve dok nisu krenuli, ujutro smo odlazili u kafic i poprijeko gledali jedni druge. Poceo sam piti espreso. Tako smo se mogli razbuditi, odglumiti dan, pa navecer opet.

Onda je pocelo. Nije vise bilo espresa, poceo sam piti tursku kavu. Kao i vecina, poceo sam piti sve. Kavom se razbudivati, razbistrivati.
Poslije rata sam pio uglavnom kavu. U svim oblicima. Popodnevna kava s Janjom je postala obicaj. Ona jutarnja vikendom je bila ritual. Ja sam uvijek ustajao ranije. Nekad bih cak i otrcao, istusirao se, doruckovao i onda napravio kavu, poljubio, probudio... Jutarnja kava prije svega.

Moja je zena umrla i nista vise nije isto. I nikad vise nece ni biti. Ni kava.

Prestao sam bio piti tursku kavu. Nisam je htio kuhati sam za sebe. Nije kava za to. Nije kava za samca, udovca sredovjecna. Caj moze, to je nesto drugo. Caj moze biti i samacki ritual. U sutnji. Kava je za razgovor. Muckao sam si polukave: kapucino (ove jeftine smjese koje ja koristim, pisem fonetski da ne uvrijedim original), razne instant kave, probao s nekim jeftinim aparatom za espreso... Pio sam tek toliko da se popije.

Instant. Sve je postalo instant.

Kupio sam jedan od onih malih japanskih autica. Lijep, sladak, ali po namijeni je osmisljen za kratke voznje, instant putovanja s nesto malo prtljage. Odjecu vise nisam pazljivo birao. Kupio bih tamno i jeftino. Nije trajalo, pa bih kupio opet... Nekad sam pazljivo birao pivo, vino, a onda sam poceo piti ovo pivo smijesano sa sokom, instant osvjezenje, dopustao sam da mi u vino sipaju colu, a nad tim sam se uvijek zgrazao. Napunio sam kuhinju vrecicama juhe, ovoga i onoga, sve instant...

Vikend je danas. Jutro. Napravio sam kavu. Kucnu kavu, tursku. Dvije su salice. Kaze da je dobra. Probam. Nije ni bolja ni losija no sto je bila prije. Drukcija samo.

Uzivam u pomalo zaboravljenu okusu. Uzivam.






PS

Idem sada piti kavu. Polako i dugo

15.10.2011. u 08:33 • 40 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.10.2011.

IMAM NISTA

Znam da bi trebalo: "nemam nista", jer je hrvatski od rijetkih jezika u kojem se moze vise puta negirati u istoj recenici, takvi smo mi, negiramo prekomjerno, ali ja stvarno imam "nista" i nekad mi se svida.

Nekad znam da sam zedan, a osjecam glad, nekad obrnuto, nekad sam samo nervozan, pa opet osjecam glad...

Na poslu skoro uvijek imam jabuku. Volim imati i dunju, tek za mirise djetinjstva, ali jabuka je za grickanje, izgovor za pauze, za zavaravanje stvarnonepostojuce gladi.

Ponekad se desi da nemam jabuku ili da sam pojeo, a da bih jos nesto pojeo i tada mi je tu nista.

Nista jedes, a kao da nista ne jedes.

Nista su oni okrugli presani kolacici od pahuljica, rizinih ili drugih. Nemaju okusa, mirisa, niceg nemaju, jednostavno su nista, samo zavaraju glad.

Ponekad mi na poslu netko svrati i pita imam li nista, moze li dobiti komad.

Nekad mi je malo neprijatno u trgovini, pita me prodavacica sto zelim, a ja kazem: "nista". "A koji katalog onda razgledas pola sata?"

Ili na carini: "Imate li sto prijaviti?" "Nista!" Hocu reci da imam nekoliko komada, ali on odmah: "A kakvi su ovo bicikli, kacige, oprema...?" "Imam to, ali imam i nista!" - jednom ce me zatvoriti zbog nicega i sklonosti prema nicemu.

E sad, nije meni cudno sto postoji nista, sto neki prodaju nista, sto glupani kao ja kupuju nista, sto neki dobro zive od nicega, cudno mi je sto sve ljudi naprave od nicega. Preliju nista preljevom od cokolade i posipaju kokosom, stave preljev od rogaca, jogurta, sezam, sirup od visnje i svakakva druga cuda...

Pitam se: kad tako uljepsas nista, das mu okus i miris, fino upakiras, ostaje li nista nista ili nista postaje nesto?

13.10.2011. u 09:15 • 33 KomentaraPrint#

subota, 08.10.2011.

ITS NOT ABOUT THE BIKE

"I want to die at a hundred years old (...) after screaming down an Alpine descent on a bicycle at 75 miles per hour."
(Lance Armstrong "Its Not About the Bike")

Imam tri bicikla, brdski, cestovni i jedan za duge triatlone na kojima se vozi bez zavjetrine. Volim moje bicikle. Kada dodem na utrke, moji su bicikli nekakva donja klasa, od jeftinijih, ali zadovoljan sam njima. Godišnje se prevezem biciklićima oko 5000-7000 km. Tek malo više se vozim autićem koji i vrijedi malo više od mojih biciklića. Ponekad razgledam na internetu bicikle, u časopisima "parim oči", slinim pred izlozima, pažljivo dodirujem bicikl mog prijatelja vrijedan 6500 e, kuckam ga, razgledam, moj vrijedi manje kuna nego njegov eura, ali i dalje sa zadovoljstvom sjedam na svoje bicikle.

Citat na pocetku posta je iz knjige koju je moj sin dobio od Hrveka, biciklista, kada je Janja umrla. Rekao je da je to poklon za Božić. Marko je čitao tu knjigu, citirao, a citat s početka je bio stavio kao potpis na klupskom forumu.

Sjetio sam se tog početka knjige nedavno. Vidio sam bicikl koji "ne znam da li da želim ili ne želim". Stao sam na pješačkom da cestu pređe starica sa svojim vozilom. Ima kotače, kočnicu kao na biciklu, upravljač kao na biciklu, ali nije bicikl. To je ono nešto malo nalik biciklu što slabo pokretni guraju ispred sebe i tako hodaju.

Nije nešto što bih poželio, sviđa mi se ovo što je rekao Lance, ali ipak i ona ima skoro sto godina, možda...

08.10.2011. u 20:03 • 27 KomentaraPrint#

utorak, 04.10.2011.

RUZO MOJA

"Jutros mi je ruza procvjetala
Ruzu gledam pa sam zaplakala

Ruzo moja mladost sam ti dala
Svojom sam te suzom zalivala

Kol'ko sam te puta poljubila
Jos pupoljak mladi dok si bila

Ispijala rosu s tvojih grana
Mjesto usne mojega dragana

Moj je dragi otis'o davno
Ja ga cekam jos godinu ravno

Ruzu gledam na te mislim dragi
Na te usne,na tvoj pogled blagi"


Prije cetrdesetak godina je jedna zena prolazila s djetetom u narucju mojom ulicom. Imao sam oko cetiri i pol godine. Gledao sam djevojcicu u njenom narucju. Pitala me je: "Lijepa ti je?" Rekao sam da jeste. Spustila ju je i ja sam je poljubio. Nasmijala se i otisla.

U studentskim sam danima planinario. Odluka o odlasku u planinu se donosila iznenada, uz pivo, samo bismo krenuli. Ponijeli bismo nesto pica i hrane, ali to bismo uglavnom brzo potrosili. Zahvaljuci prijatelju koji je svirao, u svoje drustvo bi nas ukljucili penzici, a oni su uvijek imali jos za popiti i pojesti. Tamo sam s njima naucio neke stare pjesme, kao sto je i "Jutros mi je ruza procvjetala", koja mi je od tih pjesama najdraza.

Sjetim ce cesto te pjesme. Sjetna pjesma, stara, tuzna kako znaju biti tuzne stare pjesme. Pomislim cesto na vremena kada sam slusao "Ruzu".

Pomislim i na drugu Ruzu stalno. Ruzu, zenu koja je prolazila mojom ulicom prije cetrdesetak godina i spustila Janju da je prvi put poljubim.

Njen zivot bi se, kao i moj, mogao najbolje opisati gubitcima. Ruza, Janjina mama je poslije drugog rata kao dvogodisnjakinja izgubila oca, njegovu bracu, djeda i skoro sve muske rodake. Kad je Janji bilo godinu, poginuo je Janjin otac. Prije tri godine je Ruza izgubila Janju.

Ovih dana stalno mislim na Janjinu mamu Ruzu, dok ona u bolnici pokusava ponovo hodati i govoriti.

04.10.2011. u 17:28 • 38 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se