Zapisi sredovjecnog udovca

ponedjeljak, 26.09.2011.

HORATIO CAINE ODBIJA UMRIJETI - nije mu jos vrijeme

Gledao sam jucer seriju koju nisam dugo pogledao. Sve mi je izgledalo nekako neuvjerljivo, a gledao sam nekada i Bonda i Holmesa i partizanske filmove i crtice i neke nogometne utakmice za koje se poslije ispostavilo da su bile namjestene...

Pisalo je da su nove epizode. Znao sam da ih ima jos puno. Kako onda da povjerujem da je glavni lik stvarno umro, tek je cetvrta minuta... Gledao sam sam, a bas sam htio ponosno viknuti: "Pravi se, glumi..." Osjecao sam se pametno kao kad sam na poslu bio dezurni i gledao sa starom kuharicom kviz i preko knjige koju sam citao odgovarao na Danijelina pitanja. Stara me zadivljeno gledala i poslije cijeli tjedan pricala kako su gospon znali odgovore na sva pitanja a neceju se prijaviti na kviz...
Znao sam da ce glavni lik na kraju uraditi stos s naocalama, reci nesto pametno...

To je film. Po cijenu neuvjerljivosti se ne smije desiti da glavni lik umre u cetvrtoj minuti ili na sredini filma. Nije mu vrijeme.

Zato pogledas na sat i znas: pravi se. Nije mu vrijeme.

Zato je zivot zivot.

Kad na mramoru pogledam ono 1970 - 2008, kazem da jos nije bilo vrijeme i stojim, cucim dok mi noge ne odrvene, ruke zalede, a na svijecama primjetim da vec dio nedostaje... Nije bilo vrijeme...

Stojim, stojim, okrenem se i teturam kuci...

Na TV onaj i veceras radi ono s naocalama i odgoneta slucaj, jer nije bilo vrijeme, ima jos epizoda...
ceju se prijaviti na kviz...
Znao sam da ce glavni lik na kraju uraditi stos s naocalama, reci nesto pametno...

To je film. Po cijenu neuvjerljivosti se ne smije desiti da glavni lik umre u cetvrtoj minuti ili na sredini filma. Nije mu vrijeme.

Zato pogledas na sat i znas: pravi se. Nije mu vrijeme.

Zato je zivot zivot.

Kad na mramoru pogledam ono 1970 - 2008, kazem da jos nije bilo vrijeme i stojim, cucim dok mi noge ne odrvene, ruke zalede, a na svijecama primjetim da vec dio nedostaje... Nije bilo vrijeme...

Stojim, stojim, okrenem se i teturam kuci...

Na TV onaj i veceras radi ono s naocalama i odgoneta slucaj, jer nije bilo vrijeme, ima jos epizoda...














26.09.2011. u 23:03 • 51 KomentaraPrint#

subota, 24.09.2011.

NATJECAJ ZA NOVE RIJEČI I UMRLI JEZIK

KADA JE TONE UDINA BIRBUR UMRO
ZADNJI ČOVJEK ŠTO JE ZNAO GOVORITI
PO DALMATSKI
OPORUKU NIJE PISAO
NASLJEDNICI NISU MISLILI
DA IM IMA ŠTO ZA OSTAVITI



Neki dan mi je kćer rekla da je započeo ovogodišnji natječaj za nove riječi. Zna da svake godine zakasnim. Zna da rado smišljam nove riječi. Neke smišljam ozbiljno, neke neozbiljno, neke brzo zaboravim, neke uporno koristim. Zbunio sam se kad su moja već odrasla djeca rekla, ali sasvim ozbiljno: kratki rukavi i nogavi, jer ja tako govorim, nisu ni znali da je to jedan od izraza nastalih u zezanju, da ljudi ne govore tako.
Neću objašnjavati što je rudolfiranje, pidžamiranje je "semantički transparentno", naonostraniti se je preći preko ceste...
Pisao sam o tome kako se između parova razvija njihov jezik, interni, intimni. Janja i ja smo imali takav jezik. Neke riječi su bile samo za nas, nekima smo zbunjivali druge, nekima nasmijavali...
S Janjom je umro i taj jezik. Osjećao sam se tako kako se morao osjećati Tuone Udaina ili Tone Udina Birbur, zapamćen po tome da je bio zadnji čovjek koji je govorio dalmatskim jezikom. Kada je 10. lipnja1898. godine Tone poginuo od mine, s njim je umro i jedan jezik.
Ne mješam jezike.Govorim ili njemački ili engleski ili hrvatski, ne sve odjednom. Slovenski ne znam dobro i kada počnem tamo pričati ili pričam slovenski ili hrvatski, ne mješam ih.
Riječi koje su umrle, ne koristim više. Zato danas pitam na novom jeziku: "Uglinila si se?", kažem: beztebica, najobožavam, ubunio se, nabregio se, najvolim, ukrevetio, nablogio post, Slatkiš...

24.09.2011. u 21:23 • 36 KomentaraPrint#

nedjelja, 18.09.2011.

Tko me to cita u Hong Kongu, Kazahstanu, Juznoj Koreji...

"Pozdrav najdraži jedan,Znam da ovaj mail će doći k vama kao iznenađenje jer nismo upoznati ili su prethodno dopisivanje, molimo da nose sa mnom za neugodnosti, ja stvarno željeli imati dobar odnos s vama, a ja imam poseban razlog zašto sam odlučili ste napisali jer hitnost situacije moje...'

Nekoliko dana nakon sto sam poceo pisati blog, vidio sam kod nekoga brojac posjeta, svidjelo mi se to, nasao sam nacin da ga postavim kod sebe... Broji jedinstvene posjete, pokazuje ih po zemljama, brojevi uz male zastavice... Povremeno bih ga pogledao, cisto da vidim kada je vrijeme prestati.

Nedavno sam stisnuo na taj brojac, mislio sam da cu ga tako povecati, opet sam bio zaboravio gdje su mi sredovjecne naocale. Umjesto da se poveca, otvorili su se detalji. Pisalo je da je zadnji posjetitelj iz zemlje... koja je ovo zemlja? Hong Kong! "Pogledaj sve" Stisnem, normalno, najvise je iz Hrvatske, pa BiH, Njemacka, Amerika... Na kraju Singapur, Palestinski teritorij, Kazahstan, Kina... Mnogo zemalja u kojima ne znam nikoga.

Ne mislim da me netko stvarno cita u tim zemljama, ali zanima me koju su to rijec Madar, Koreac ili Kolumbijac ukucali pa stigli na moj blog. Pise da je u zadnje vrijeme cetiri puta netko putem satelitske veze pristupio mom blogu. Zamisljam usamljenu djevu na putu oko svijeta malim camcem kako ne moze bez mojih postova i povremeno ispusti vesla iz zuljevitih ruku i trosi skupe impulse da pogleda sto sam napisao. Ili neki bogatas u svom avionu i tako mu se svida moje pisanje da ce avion i dio bogatstva ostaviti meni. Jest, svakako...

No ima nade da me netko tamo stvarno cita. Dobijam povremeno mailove iz dalekog svijeta. Gore je pocetak maila koji mi je poslala Myriam. Znam da pravi gospodin ne prica o svojim dopisivanjima, ali nece se valjda Myriam ljutiti, ipak sam ja njoj "najdrazi jedan".

Ovaj me dio njenog pisma odusevljava:

"To mi daje više radosti jer ne vjerujem da smo oboje moraju biti otvoreni i iskreni kao da znaju jedni druge duboko dolje".

Znam da pravi gospodin ne prica u bircu detalje, ne pise o njima na blogu, ali ja stvarno ne znam nju "duboko dolje", ma sto ona time mislila.

Za one koji misle da je Myriam neka stogodisnja udovica koja je pronasla neki najmanji zajednicki sadrzitelj u njenom i mom zivotu, evo jos nekih detalja:

"...dijele moje samoće i misli, prije nego što sam nastaviti dalje neka mi se predstavim u potpunosti za vas,Ja sam propustiti Miriam Omar Nkaje iz Gome, Demokratskoj Republici Kongo, tražitelj azila ovdje u Dakar, Senegal, Zapadna Afrika. Ja sam 23 godina star lijepo jednom mlada crna afričke žene, lako ide, iskren, brižan, pristojan, skroman, pun ljubavi, smiriti..."

Istina, nisam siguran sto znaci ono "jednom mlada", i ja sam jednom imao 23 godine, ima toliko sad ili je jednom imala toliko?

"Lako ide" - mozda stvarno ima sto godina pa se hvali sto "lako ide", s 23 godine je to valjda normalno.

Ako mislite da je Myriam siromasna i da zna da sam jucer bacio pola rucka i nekoliko vocki koje nitko nije pojeo, a ona bi od toga napravila gozbu, nije to u pitanju, bogata je:

"...Imam znatan kapital količinu novca pohranjena u banci u Velikoj Britaniji moj pokojni otac koji sam časno namjeravaju investirati u vašoj zemlji u vrlo unosan poslovni pothvat koji ste savjetovati i izvršiti rekao pothvat tamo za obostranu korist oba od nas. Vaše mogućnosti suradnje je da se moj poslovni partner u vašoj zemlji i stvoriti ideje o tome kako će novac biti uložen, odgovarajući način i vrste ulaganja nakon novac je prebačen na vaš pritvora uz vašu pomoć i podršku..."

Znaci bogata je i hoce mene uciniti bogatim. Malo me brine ovo "na vas pritvora". Remetinec?

"...U međuvremenu, na pokazatelj vaše spremnosti da obrađuju ovu transakciju iskreno štiteći naše interese i na Vašim prihvaćanjem ovog prijedloga, ja bih vas opskrbiti sa puni m detaljne informacije, postupak, iznos uključuje i međusobno dogovoriti na postotak interesa ili udjela drži za pomoć mi osigura ti oslobađanje depozita i ulaganja novac u svojoj zemlji pod odgovarajuće upravljanje i skrb.Ću biti drago da rezervat tom smislu i mogućnost za vas, ako to žele, ali da li vi potrebu dati obzira na Vašu hitnu pozornost koju zaslužuje. Ako taj prijedlog prihvatljiv za vas, molimo vas da ne čine nepotrebne prednost od povjerenja sam darovati na vas, i vaše hitno odgovor je vrlo potrebno, za detaljnije informacije. Ja ću vam poslati moju telefonski broj na zahtjev. Radujemo se Vašem iskrene i pozitivan odgovor i međusobne zdrav poslovni odnos s vama.Srdačan pozdrav,Miriam..."

Malo sam tanak s kunama na mobitelu, nisam je zvao, ali poslao sam joj trazeni broj racuna, malo sam otezao s pinom dok mi nije poslala fotku u toplesu, i tako ce morati prvo poslati dobar iznos da pokrije minus.

"...molimo vas da ne čine nepotrebne prednost od povjerenja sam darovati na vas..."

Obzirom da je napisala ovo gore, kao pravi gospodin, necu opisivati ostale fotografije i obecanja koja mi je dala, poslije njih sam dao broj kreditne i ona tri broja koja joj zbog neceg trebaju.

Znam da ce se sada javiti i neki koji ce reci da su dobili isti mail, ali uvijek ima ljubomornih.

Vi koji imate isti brojac posjeta, ako vam se pocnu javljati posjete iz nekih cudnih krajeva svijeta, to vas Myriam i ja citamo troseci bogatstvo na raznim stranama svijeta.

18.09.2011. u 22:49 • 44 KomentaraPrint#

petak, 09.09.2011.

100.

Moja je zena umrla i nista vise nije isto. I nikad vise nece niti biti.

Prosli je bio 99. i u njemu su stihovi koji su se nasli u Zapisima. Ovaj zapis je stoti post. Poceo sam prije pola godine.

Postovi su pocinjali tako kako je poceo ovaj. U komentarima mi je stalno sugerirano da izostavim taj pocetak, pa sam poslije jednog vremena poslusao.

Prije nepune tri godine poceli su teski trenutci. bilo je tezih i manje teskih. U nekim vise teskim sam poceo pisati Zapise. Pisao sam stvari koje sam tesko izgovarao. Pocinjao sam postove recenicom koju nisam mogao izgovoriti. Pisao sam o svemu. Puno toga sam i preskocio. Preskoceno su stvari koje bi zadirale u intimu ljudi koji su bili tu negdje oko mene, a iz obzira prema njima te epizode nisu u Zapisima.

Kada bih danas davao ime blogu i da je to ime slobodno, mozda bih ga nazvao Metamorfoza. Zapisi su bili proizvod metamorfoze tuzna covjeka u u tuzna covjeka sa osmjehom.

Bilo je lomova na tom putu, bilo je posrtanja, bilo je trenutaka kada je taj moj Sredovjecni zapocinjao samostalan zivot ili kada je on vukao moje konce, a ne ja njegove. Bilo je trenutaka kada sam ga pokusavao ubiti i kada sam sumnjao da je jaci, da ce me jednom naci sklupacanog na podu, a noz u Zapisima i s monitora se Sredovjecni cereka. Htjeli su mi poslati policiju na vrata zbog pokusaja ubojstva Sredovjecnog (i priznanja nekih drugih).

Pomirio sam se poslije sa Sredovjecnim. Ili on sa mnom.

Jedan od nas je napisao 100 zapisa.



Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće





Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

09.09.2011. u 14:30 • 54 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.09.2011.

99. i pola godine

Tamo... Tamo...

Uvijek si voljela svjetlo
I cvijece
Poljane suncane i zelene

I sto da kazem:
Nadam se da je tamo tako


Znanstvene vijesti

Znanstvene vijesti citam
Cinjenice
Koja loza prezivi filokseru peronosporu ili nesto slicno
Tko moze prezivjeti kugu malariju pticju svinjsku gripu utvrduju
Stakori prezive svasta
Jegulja prezivi bez vode
Skorpion moze kazu nuklearni rat

A ja ako prezivim tugu za tobom
Hocu li biti dio znanstvenih vijesti


Probudi se, ustani

Noge su mi teske
Kapci su mi natekli
Samo kad bih mogao spavati

Samo kad bih tebe mogao probuditi


Jos imam poneku za tebe
Slatku rijec ili stih
Pjesmu
Kao nekad za poklon zavodenje oprost ili samo tako

Govorim ih dok ti palim svijece

Nece presusiti



Nekad je bilo tako lako
Napisati pjesmu
I ne procitati ti je
Istresti sve
I zaboraviti
Dok je ne nades

Tako davno
Zadnji put

A sada pisem dva reda
I trcim procitati ih na groblju


Tama i svjetlo

Halo ti coravi
Penji se na osmatracnicu
Zasto ja?
Svi su drugi vec bili tvoj je red
Kada dode red na tebe
Tko te pita kakve su ti oci
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo sto drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nesto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane coravi brod je unisten
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uzivaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naucnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I sto se onda radi s njim


Moja je draga zaspala nedjeljom

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem citam pisem trcim sjedim sutim gledam i cekam da cujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijece i cvijece

I odlazim svojoj dragoj


Kazaljke su se poklopile

Prosla je jedna minuta
Pogledam opet u jesen
Pa na sat

Kazaljke su se poklopile

Mozes li sa one strane
Misliti na mene na ovoj

POSTAT CU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrecem prevrcem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapisem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati


Halo Zemlja, jebem ti ovo


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vracajte me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Cini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto narocito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja nista tu ne radim
Cini se da je stos samo da zvijezde vide koliko cu zivjeti i kada cu umrijeti
Vratite me dolje

Ne racunajte mi zivot u psecim godinama
Majcicu vam...
Zelim zivjeti koliko i vi
Vratite me na majcicu Zemlju

Cini mi se da me je zivot prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim stencima
Vidim ih kako na mjesecini gledaju zvijezde
I zmirkaju s njima
Mozda i ovu tocku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim stencima

Saljite nekoga tko ce znati reci
Nesto zvucno
Kao Veliki korak za covjecanstvo
Mene vratite nazad

Saljite gore pukovnika Gagarina
On zeli slavu i sampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terjeskovu Valentinu
Nju cete jednoga dana racunati za prvu zenu
Mene zaboraviti
Vratite me sto prije nazad i zaboravite odmah

Saljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjacu
Sa svojim Sarkom

Saljite svemirske turiste bogatase
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vracajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne zelim juriti kao svjetlost
I ostati vjecito mlada
Ako ostari Sarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Zelim samo polaganost
Saltajte rikverc
I vracajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne zelim istrazivati nebesa i traziti Raj
Vratite me u pakao zivota s mojim Sarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vjecnost
Ovu pasju srecu
I obecani kavijar i sampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji zivot i psecu muku
Da sa svojim Sarkom
Mirno glodem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out


Stavljam opet novi kalendar na zid
I vidim upozorenje:
Modernist stavi ponovo zareze i tocke
Vremena su u kojima se svasta moze shvatiti pogresno

Sam si


Hvala ti za sve pjesme koje sam ti napisao
Tvoje su

Rekla si napisi jednu naj, jednu sretnu
I ja sam ti pisao najsretniju, najljepsu, najnjezniju i ostale

Sada pisem samo najtuznije
Jer kakve da pisem sada kada te nema


Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijece
Svijece palio
Mramor pocistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeca
vise nikad
Ne mirise kao nekada


Krevet mi je prevelik

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


Jane is an angel now

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne mozete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno culi
Siguran sam da je prosla godina
Ocito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne zivi vise ovdje
Jane ne zivi vise uopce
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe


Ne znam zasto pisem
Kad ne ocekujem da netko razumije
Zasto me muci prosinac
Kratak dan i duga godina
Sjeverac i juzina
Hladnoca i toplina

Ne vidim smisla stihovima ako ne znam zasto jos pisem

Ne znam zasto pisem stihove u kojima ne mozes procitati ljubav i tugu sto te nema
Sada kad te vise nema


Otkako trcim
Vazno pitanje je Koliko kilometara si danas
Pada kisa
Mijenjam rutu i trcim pored groblja
Bacam pogled na moj carobni sat
Racuna kalorije kilometre sekunde i svasta jos
Pogledam i vidim
Od mene do Janje tocno kilometar
Tri godine
I mramorna ploca na kojoj je kisa napisala
VJECNOST

Jebem ti raj

Kazu
Bit ce dobro
Opet cete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje jos biti
S tobom


Ljutnja

Kad su mislili da mozda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otisao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da cu umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da cu zivjeti
I jos zivim
Dugo
I stalno nesto tako

A ti
Zasto ti nisi mogla otici na posao
I vratiti se
A da ne umres


Mjesto mi je uz tebe

Moje je mjesto uz tebe
Samo jos malo setam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmisljam zasto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevicanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuci

Jos cu malo protrcati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doci cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgadam stvari
Ali umoran sam
I doci cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reci
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad vec nisam s tobom
Doci cu
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istrazivanje najvecih dubina
Visina
Daljina
Kad vec nisam s tobom
Doci cu Cekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zasto
Ali jos sam tu
Cekaj jos malo
Znas da zalutam ali uvijek dodem
Doci cu i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doci cu

08.09.2011. u 10:35 • 27 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.09.2011.

ZASTO smanjujem stvari? Ili ja rastem?

Rukavi su mi se skratili, nestrucan odabir temperature, deterdzenta, vec sam pisao o tome. Poklonio sam dupli krevet i kupio obicni, "single", rekao je prodavac, pisao sam i o tome. Uvijek sam imao obiteljske karavane, sad imam mali autic koji samo s vozacke strane ima zrcalo u sjenilu, ocito po tome da je osmisljen da se njime "singlice" vozaju po gradu. Ne mogu spavati na velikim jastucima, spremio sam ih i kupio mali.
Razmisljam o stolicu u sobi, onaj manji, cetvrtasti bi mi bio bolji, lakse bih ga zobilazio, vec znam sto cu napraviti od ovoga.
Stol u blagovaoni, ako bih kupio manji, na razvlacenje, mogao bih sloziti uz zid one cigle za boce vina, a kad zatreba, mogu ga razvuci...
Smanjujem polako stvari, a i ja sam negdje izgubio jedan cm visine od mladosti do sredovjecnosti, ali jos se medu smanjenim stvarima osjecam kao da sam narastao sa one strane ogledala.
Ne znam zasto smanjujem stvari. Mozda prihvacam realnost, a opet, za jednu od stvari koje sam smanjio mi se sada cini da sam mogao ici na neki kompromis, lijepo je i ovako, ali malo sirine, bilo bi ugodnije...

04.09.2011. u 20:25 • 36 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.09.2011.

HAPPY FEET

jednom davno sam otplivao do Lokruma. Trebalo mi je oko dvije minute manje nego sto je bila oklada. Prije nekoliko godina sam plivao itrku od Krka do Crikvenice.

Happy Feet je plivao od Antarktika do Novog Zelada. Ne zna se zasto.

Nosim cipele 43, tenisice 45, nekakav prosjecan broj, ali taj broj nosim od pocetka srednje. Bio sam tada dosta nizi nego sada, a stopala su mi bila jednako velika kao sada.

Happy Feet nije uvijek bio Happy Feet. To su mu ime dali u Novom Zelandu, ne znam kako se zvao na Antartiku.

Sjecam se bolova u stomaku prije operacije slijepog crijeva. Bilo je to u petom razredu osnovne. Tada se pricalo da upala slijepog crijeva moze nastati ako se proguta zvakaca. Nisam progutao zvakacu.

Kada je Happy Feet stigao do Novog Zelanda, poceo je jesti pijesak, nikad ga nije vidio, mislio je da je snijeg. Ispiranje zeluca nije bilo dovoljno, spasili su ga operacijom.

Proveo je neko vrijeme u Novom Zelandu i sada ce mu sagraditi poseban kavez u kojem ce ga vratiti na Antarktik. Njegov oporavak se mogo pratiti na internetu. Kavez ima GPS i njegov povratak na Antarktik ce se moci pratiti na internetu.

Sto imamo zajednicko kraljevski pingvin Happy Feet i ja? Nista, pretpostavljam, ipak je on kraljevski pingvin. Samo se veselim sto ce opet biti sretan na snijegu.

01.09.2011. u 22:07 • 23 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se