Zapisi sredovjecnog udovca

srijeda, 29.06.2011.

STROJ PROTIV BOLI

Javila mi se Vampirica, moja prijateljica. Nasla je stroj protiv bolova.
Vec tri godine trpi jake bolove. Rekli su joj lijecnici da se navikne na to. Kao da je normalno naviknuti se na bol.
Isprobala je danas stroj. Provela je savrsen dan. Prvi poslije tri godine da nije mislila na bol.
Sada bi trebala kupiti stroj. Kosta kao rabljen autic. Rekli su da bi poslije godinu dana koristenja stroj otklonio i uzrok njene boli.
Zanima me, kada za godinu dode, hoce li joj opet reci da je jednostavno mogla naviknuti se na bol.

Moj uzrok boli ne moze nestati, ali kao i Vampirica, mogao bih ne misliti na bol i biti nasmijan. Ne trebam stroj, meni osmijeh i poljubac na cilju pomazu.
Pitam se misli li stvarno netko da se Vampirica i ja trebamo naviknuti na bol.

29.06.2011. u 00:04 • 64 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 27.06.2011.

DRVENA MEDALJA

Ljudi se natjecu u svakakvim stvarima. Cuo sam za nekakvog koji se zatvorio u staklenu kutiju i proveo sam u njoj dane. Drugi se zatvorio u kutiju bez svjetla. Treci je proveo jako dugo vrijeme tako zatvoren bez jela i pica. Sam. Natjecu se ljudi u samoci.

Proveo sam jako lijep vikend. Bio sam na dvije utrke. Na jednoj sam trcao na vrh u okolici, a druga je bila triatlonska. Kao i prosli vikend, na cilju me cekao osmijeh i poljubac. Osjecao sam se kao sampion.

Zezaju me prijatelji zadnje vrijeme, ponavlja mi se stalno da stizem na cilj cetvrti u kategoriji "starijih sredovjecnih". Kazu, osvajam stalno "drvenu medalju". Kazem im da mi je svejedno, da sam nasmijan, da ce se uskoro promijeniti neke stvari u svezi putovanja na posao, pa cu moci vise trenirati, bit ce bolje.

Imam u svojoj okolici i one koji se jako brinu za mene. Kazu: "Sredovjecni, potrudi se malo, osvoji trece, drugo, prvo mjesto. Vidis ta natjecanja, to zatvaranje u kutije, sefove, sobe, rekao si da si se sad naviknuo zivjeti sam, piti kavu sam, biti sam... Iskoristi to, osvoji neku medalju u tome. Nije tebi jos vrijeme za osmijehe. "

Ne treniram puno, ali ide nekako bicikl i trcanje, plivanje malo losije, tuga i samovanje dobro, to sam natrenirao.

Moram iskoristiti odmor, more, malo pojacati treninge plivanja, vise trcati i biciklirati, a ovih medalja iz samoce i tugovanja se odricem. Tuga ce biti uvijek u meni, ali nadam se i osmijeh na licu.

Trenerima samoce i tugovanja otkazujem usluge i njihove savjete ne slusam. O tome i tako znam vise od njih.

27.06.2011. u 11:01 • 45 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.06.2011.

FLY ME TO THE MOON

Bio sam mali kad su ljudi otišli na Mjesec. Ne sjećam se toga. Odrastao sam sa činjenicom da su bili tamo, da su donijeli kamen i prašinu s njega. Zanimljivo mi je da sam znanstvene dokaze o tome da Ameri nikad nisu bili tamo slušao od ljudi koji bi na kraju rekli onaj: tamo su duše umrlih, a oni ih nisu vidjeli.
Živio sam u krajevima u kojima su izmiješana različita vjerovanja, praznovjerja, teorije... Tako sam slušao ovu o Mjesecu, onu o malim ljudima u radiju, a već je bio izmišljen još manji, valjda s još manjim ljudima, razne priče vjerskih tematika, mitologija antičkih, praslavenskih, dalekih...

Mjesec je i dalje zauzimao posebno mjesto.

Upravo sam otkrio da nisam znao kako se zove jedan od omiljenih Janjinih filmova.
Ovaj: http://www.youtube.com/watch?v=xjcd0KqrhRw
Bio sam siguran da se zove Fly me to the Moon, po ovoj pjesmi: http://www.youtube.com/watch?v=qVCgf6_M7i4 - nisam stavio Sinatrinu verziju, ona se stalno vrti, ova je osvježenje.

Uz taj je film Janja plakala. Ja sam ga gledao s njom, uvijek. Nisam plakao.

Jos jedan od likova za koje je Janja rekla da ju podsjećam na njega. nikad nisam pitao zašto. Stariji sam od nje čeiri godine, znači nije u pitanju velika razlika u godinama, nisam bogat, naprotiv.

Kad smo Janja i ja započeli vezu, objašnjavali su joj da nisam za nju. Mogu ih razumjeti, tako sam provodio dane tada da nisam mogao očekivati drugo. Tu je sličnost. Moja mama je odrasla bez oca, a i Janjina. Obje su udovice. Obiteljsko prokletstvo, mislio sam i često pomišljao na tu mogućnost. Tu bi bila sličnost. Nisam često mislio o tome, nisam bio opterećen time, ali ako netko od nas mora biti, onda, smatrao sam, lik koji neće dočekati da slova krenu preko platna mogu biti samo ja.

Događalo mi se za rata da snajperski metak prođe jako blizu mene, da granata padne blizu, preživjeo sam tešku prometnu, poslije rata još nekoliko. Uvijek bez ozlijeda. Nisam se dao. Htio sam biti lik Janjinog filma. Životnog, ne ovoga celuloidnog.

Puno je priča u mojim krajevima o onima koji žele prevariti sudbinu. Čak se i o onome besmrtnom, kojem je samo peta sklona žuljevima i ranama, pričalo kako je živjeo nekoliko generacija prije nas, u našim krajevima, kao i onaj koji je dušu prodao crnom kudrovu i mnoge su druge. Puno je onih u kojima se sklapaju sa Sudbinom različite pogodbe, u namjeri da ju se vješto prevari, ali ona kažnjava još jače, ostavlja onoga koji je sklopio pogodbu i uzima mu nekoga dragoga.

Ne možeš prevariti sudbinu. Možeš promijeniti ono što ti je pisano, ali samo dijelom.

Trebao sam samo još jednom otići na posao biciklom i možda bih se ja susreo s kamionom, možda bi meteor pao na mene, komad leda s krila aviona, kamen s nadvožnjaka, opruga koja je otpala s autobusa u Americi ili Aziji, možda bi odskočila i strašni vjetar bi je podigao visoko i onda bi padala do moje glave, jer što je pisano, mora se ispuniti.

Sudbina je postala nestrpljiva ispuniti strašni plan koji nikad nisam krvlju potpisao.

Gledam Mjesec i pita se u meni onaj u meni koji je odrastao s tim pričama... ??????? Fly me to the moon ili možda Jupiter ili Mars...

I nisam se mogao danas sjetiti kako se zove taj, jedan od Janji najdražih filmova...

Prekrasan dan provedoh jučer. Zaspao sam umoran, nisam ugasio radio. Probudio me jutros glas. Nježan glas, ženski. Rekao je "**** moj". Teško se razbudih u praznoj sobi. Na radiju "Fly me to the Moon".

A ja ne znam razaznati je li to bio Glas s Mjeseca ili ili Glas sa Zemlje.

23.06.2011. u 16:05 • 50 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.06.2011.

P.S. VOLIM TE

Prije polaska na more uzmem knjige u knjižnici, učlanjen sam u knjižnici u Novom Vinodolskom, pa i tamo uzimam knjige, ali uvijek je nekako malo.
Zadnje godine kada smo bili svo četvero skupa na moru, pročitali smo sve, izmjenjivali knjige, kupovali novine. Kupili smo na kiosku dvije knjige: "Žena vremenskog putnika" i "P.S. volim te". Nije to bilo puno biranja ni listanja, to je bilo više kao ono u čekaonicama kad uzmete i ono što inače čitate, a i prospekte za jedrilice, novine kartičarskih kuća, bilo što...
Prvo sam pročitao "Vremenskog putnika", Janja prije mene. Žena vremenskog putnika kaže za njega da je kao hrt, da ne može mirovati na mjestu. Janja je rekla da ju ta rečenica podsjeća na mene.
Pročitao sam i "P.S. volim te". Normalno, u to mi vrijeme ništa nije značila sladunjava knjiga u kojoj muž koji umire ostavlja pisma ženi koja ih čita poslije njegove smrti i kojim ju on vraća u život. Pročitao sam je brzo i zaboravio.
Kada je snimljen "Traveler", morao sam to odgledati. Promaših ga u kinu, morao sam se "snalaziti". Odgledao sam ga napokon i našao još jednu sličnost: uvijek sam trčao zbog trčanja, ali Vremenski Putnik ne može kontrolirati svoje odlaske u prošlost, trči da se ne bi vraćao, čini mi se da sam i ja u to doba tako. Prije nekog vremena nisam imao što gledati ni čitati.
Preturao sam po ladici u kojoj su DVD-i i našao sam neotvoren DVD "P.S. volim te". Ne sjećam se da sam ga ja kupio, vjerojatno je Janja. Stavio sam ga kao poruku iz prošlosti, odgledao i zaplakao uz film (a ne dese se takve stvari pravome muškarcu), zaboravio.
Svega sam se toga sjetio ovih dana.

19.06.2011. u 20:10 • 45 KomentaraPrint#

LJUDI MACKE?

Sad sam bio u supi u podrumu, mala, nekoliko kvadrata, a unutra daska za jedrenje, skije, kotaci, torbe, alati i puno drugih stvari koje tek treba pregledati i utvrditi sto su. Ljudi definitivno mogu biti hrcci. Obecao sam nekoliko puta pospremiti podrum, hocu sigurno ovih dana.

Jucer sam bio na prvenstvu Hrvatske u olimpijskom triatlonu. Vrijeme i rezultat malo losiji od prosle godine, tako se nekako poslozilo sve, ali jako sam zadovoljan.
Gledajuci one prve koji su plivali puno brze od mene, zakljucio sam da ljudi mogu biti ribe ili dupini.
Gledao sam ih na biciklu i trcanju, ljudi mogu biti gepardi.
Zavrsio sam tecaj paraglidinga i letjeo, ljudi mogu biti i ptice.

U nekoliko dana devedesetih, ljudi zvijeri ubili su mi oca, ostao sam bez kuce i svega sto ide uz nju, bez uspomena, kao da se sve izbrisalo. Mama je otisla na jednu stranu, sestra na drugu, ja negdje izmedu, tamo gdje ne znas koji je dan, ali sretan si da si ga vidjeo.

Kad sam poceo zivjeti s Janjom, poceo je novi zivot. Sve je bilo drukcije, gradili smo to od pocetka i uzivali u tome.

Sve se to srusilo tog dana. Napisao sam da smo toga dana umrli, ali sahranili smo samo nju.

Ja sam morao zivjeti. Imam Marka i Sarah. Morao sam organizirati neki novi zivot, tuzan i usamljen, ali morao je biti funkcionalan. Normalno, stari zivoti su uvijek u meni, novi ih samo dopunjavaju.

Jucer, kada sam neko vrijeme poslije ljudi dupina i ljudi geparda, slatko umoran, mokar i oznojen utrcavao u cilj, gdje me je cekao jedan prekrasni osmijeh i poljubac, shvatio sam napokon da ljudi mogu biti i macke - zivjeti vise zivota.

19.06.2011. u 10:58 • 67 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.06.2011.

O SNOVIMA, PRETPOSTAVLJAM, - telefonska anketa

Zove me netko sinoc na kucni telefon, taman sam namjestao novoporavljeni kotac na bicikl, ruke prljave. Pogledam broj, nije mi poznat, 09...., mozda je nesto hitno, javljam se.

Dobar dan, ovdje agencija nisamzapamtio kakosezove, mogu li vam postaviti nekoliko pitanja, sedam, osam, nece dugo trajati. Mislim, objasnjavanje o prljavim rukama, kotacu i ostalome, trajat ce duze, a i jedna draga mi osoba mi prica o svojim danima na poslu s telefonskom slusalicom, ne mogu biti neljubazan.
"Koje bi bilo vase putovanje snova?", lupi mi u sekundi.
"Kuba", prvo mi padne na pamet, Kuba na poziv mog prijatelja Marija i Kina vlakom su mi bile san i blizu realizacije prije rata, ali onda se sve poremetilo, mozda kaze da sam sretni dobitnik...
"Ozenjeni ste?"
Sutim tren, kao i uvijek kad me to pitaju, nakupim glasove u ustima i izbacim ih: "Udovac".
Kratko je zasutjela, "To je sve, evo nije dugo trajalo."
Prljam telefon, otvaram primljene pozive i pozivam zadnji broj, ali vec je zauzeto, zove nekoga novog vec, a htio sam je pitati gdje su ostala moja pitanja, tek smo spomenuli snove, mogu joj pricati o Kubi kao da sam tamo bio, o snovima mogu pricati, evo zapamtio sam zadnji, prekrasan san, sanjao sam trenericu snova kako mi trenira snove do najsarenijeg...
Stojim s kotacem u jednoj prljavoj ruci i telefonom u drugoj prljavoj ruci i pitam se: Zar nisam zasluzio ostalih pet, sest pitanja, zar mi ih ima pravo ukrasti.
Idem isprobati bicikl.

16.06.2011. u 06:54 • 42 KomentaraPrint#

utorak, 14.06.2011.

TRENING ZA SNOVE

Pitala me je prijateljica sanjam li. Rekoh da sigurno sanjam, ali se ne sjecam (a bas sam to jutro znao sto sam sanjao). Rekla mi je da zna vjezbe koje pomazu da pamtis snove, da ih je ona radila i sada snove ne zaboravlja. Poslala mi je i recept za snove. Hvala.

No, nikad ne znam stati, pa sam pitao i postoji li vjezba pomocu koje bih mogao birati sto cu sanjati. Odgovorila mi je:

"Postoji, samo je malo komplicirano!"

To me "komplicirano" sada stalno prati, stalno razmisljam o vjezbama za upravljanje snovima.
Primio sam se i kompliciranijih stvari i naucio ih, naucio bih i to, ali zelim li stvarno upravljati snovima?

Mozda bi bilo lijepo imati jedan svijet u kom "je sve po mom". Odluciti navecer, osmisliti jedan lijep san, odsanjati ga i probuditi se sretan. Navecer opet, i opet i opet. Ili samo jedan lijepi san ponavljati.

No, bih li se htio onda buditi uopce iz sna?

Bila su vremena kada sam znao viknuti u snu i probuditi se. Janja bi me probudila, pitala me sto sam sanjao, a ja bih ispricao sto krace, nisam htio siriti lose snove. Tada sam se naviknuo ne pamtiti snove do budenja.

Prosli su i doslo je doba uglavnom lijepih snova. Nisam ih pamtio, ali osjecao sam po budenju da sam lijepo sanjao. Samo su me ponekad probudili koraci moga oca na katu iznad. Pomislio bih: ustao je prije mene. Probudio bih se i shvatio da iznad nema kata, nema vise obiteljske kuce u starom kraju, a nema ni oca.

Onda je doslo doba u kojem i dalje nisam pamtio snove, ali me budila ruka na ramenu. Ni te ruke nema pored mene vise. Kakav je san bio, ne sjecam se, ali bih dugo sjedio na krevetu gledajuci u rame, mozda bih i bio negdje "med javom i snom".

Ponekad mi se ucini da me je ruka pokrila dok spavam. I sanjam.

Poceli su mi se snovi mijesati. Ne sjecam ih se, ali znam da se likovi nikad nisu sreli, da nikad nisu bili na istom mjestu.
Zbunjuje me to, kao da sam osjetio po jednu ruku na svakom ramenu. Dosle su sa suprotnih strana.

Budim se uplasen.

Navikavam se na svoje snove. Na ono sto pamtim. Navikavam se na to da su izmijesani. I kada se probudim, spreman sam za stvarnost. I za snove sam spreman. Uradit cu te vjezbe za pamcenje snova.

A vjezbe za upravljanje snovima? Njih necu. Ne zelim razmisljati koji san hocu. Volim svoje izmjesane snove. Mogao bih i pamtiti ti ih. Volim da me iznenaduju. Volim se pustiti da me snovi iznenade. Ne bojim se vise snova. Volim sanjati. Opet. Stare i nove snove. Prepustiti se sanjanju i budenju.

Volim se i buditi.

14.06.2011. u 12:51 • 33 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.06.2011.

KAO POSLIJE BOLESTI...

Vraća mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati
(Ostatak Arsenove pjesme ne pase u moj kontekst, ali ovaj dio mi se vrti po glavi)


Otkako radim na sadasnjem poslu, nisam nikada bio na bolovanju. To ne znaci da nikad nisam bio bolestan. Bio sam, nisam htio priznati. Bilo je raznih bolova, prehlada, problema. U zelji da odem sutra na posao, primjenjivao sam sve poznate mi lijekove odjednom. Znao sam se i probuditi tako da mi se cini da sam zdrav, a onda bih dosao kuci i bilo je jos gore i tako dan za danom, dok stvarno ne ozdravim. Instant ljecenje je davalo osjecaj kao za pijanstva, sto se bolje cinilo da jeste, to je gori mamurluk bio.

Sada, kao i Arsen, samo u sasvim drugom kontekstu, opet ucim jesti, hodati.

Pojeo sam dvije kockice cokolade sa cilijem i jos mi je okus na jeziku. Mozda mi se vraca okus.

Smijem se, jer volim vidjeti osmijeh koji mi izaziva osmijeh. Ni sam se nekad ne mogu prepoznati.

Opet ucim jesti, hodati.

Shvacam da postoje teske bolesti od kojih se opravlja polako, ne preko noci, da postoje bolesti koje te izbrisu do tuge i moras sve opet nauciti, jesti, hodati.

"Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti".

Shvacam da postoje situacije od kojih se covjek oporavlja kao od teskih bolesti (s amputacijom).

P. S.
Za neke bolesti je najvaznije vrijeme. U mojim starim krajevima postoji lijek za prehladu. Ako se prehladis, u pola litre rakije stavi vrecicu crnoga caja, cesnjak, luk, zacinsko bilje koje imas i nekoliko aspirina. To stavi u hladnjak. Lezi u krevet na tjedan-dva. Pij puno caja i odmaraj. Poslije tjedan-dva pijenja caja i odmaranja, baci ono sranje iz frizidera, zdrav si.


P. P. S.
J., drago mi je da ti je drago da mi je drago.

13.06.2011. u 13:14 • 27 KomentaraPrint#

petak, 10.06.2011.

IMAM JEDNU ZELJU... 2

Sva su mi ta praznovjerja zabavna, horoskopi, macke, dimnjacari, zvijezde padalice, Grgur, ali ipak skretanje (tri pljuckanja zasad izbjegavam, ali...), gumb, zelja, sve po propisu, za svaki slucaj. Vise navika. Imam i svoju naviku da kada vidim auto, takav kao sto je bio nas prosli auto, ni cest ni rijedak na cesti, a najcesce je bas u toj boji kakav je bio nas, kazem svoju malu molitvu u sebi. Ne znam ima li veze s vjerom ili ne, ali nekako mi je jednom dosla u glavu kad sam vidjevsi isti auto, iste boje, pomislio: evo ide... I onda samo u sebi pozelim da joj je dobro tamo gdje je sad. I tako svaki put.

No, smislio sam si zelju za svaki slucaj, ako opet ugledam padajucu zvijezdu. Jednom mi se ucinilo, dok sam trceci zimi po ledu prolazio istim mjestom gdje sam je jednom vidio. Trcao sam i proucavao nebeski svod u potrazi za padajucim zvijezdama. U jednom trenutku su sve pocele padati. Onda sam skuzio da padam ja. Umjesto zelje sam zaradio cvrgu na glavi, a slusalice su mi se tako zabile u uho da mi bas jos odjekuje.
Pokusavao sam i s meteorskim kisama, ali uvijek je oblacno, zaspim bas malo prije nego ih drugi vide...

A bas bih htio biti Supermen. To bih zamislio. Puno je likova koji su mi drazi, ali...

Kad je bio jako mali (a sad je jako veliki, visii od mene), Marko je imao pidzamu Supermenovo odijelo. Kada bi trebao ici na spavanje, njegovu dekicu bismo vezali oko vrata kao plast i ja bih ga nosio vodoravno, tako da supermenovskim leto odleti do kreveta. Normalno, bos bi se vratio po papuce, pa bih ga jos jednom nosio zajedno s papucama.

Kasnije smo si kupili majice sa Supermenovim znakom, a Sarah i Janja sa onom pticicom iz crtica.

Supermen je i meni najdrazi tekst Hladnog piva. Neke pjesme su mi mozda draze, ali tekst...


Shvati me, strah me je da tebi ne potonem
Moram znati da sam probao dati
Sve te noći da, da ostanem taj čovjek u tvojim očima


Bili su mi neki likovi puno zanimljiviji, simpaticniji, ali ipak...

Sjecam se da me je u jednoj fazi odrastanja zanimalo, moze li Supermen dozirati svoj rentgenski vid. Moze li ga ukljuciti samo malo, tako da gleda zenske osobe ispod odjece.

Treba li Supermenu kaciga kada vozi motocikl? Postoji li protukriptonit koji bi ponistio kriptonit? Imao bih puno pitanja koja bih otkrio tek kad bih postao Supermen.


I najvaznije: Supermen je mogao zavrtiti Zemlju unazad i vratiti vrijeme i promijeniti sve kad mu je draga poginula.

"Dao bih sve te noci da..."

10.06.2011. u 12:59 • 37 KomentaraPrint#

srijeda, 08.06.2011.

IMAM JEDNU ZELJU...

Sto kad mi crna macka prede put? Nista, ali ako imam dva moguca pravca, ici cu onim koji nije macka obiljezila nesrecom.

Nisam sujevjeran, ali nekad, tako... za svaki slucaj, zaobidem...

Ne trazim djetelinu s cetiri lista. Lose vidim na blizu. Kad bih je mogao ugledati? Kad se muski olaksam u prirodi, ugledati je pred nogama, pa bih morao birati: posrana sreca ili popisana.

Kad vidim dimnjacara, ne odolim da se uhvatim za gumb. Ali cesto sam u sportskoj odjeci i nigdje gumba. Gledam druge kako se hvataju za gumbe i prave face kao da racunaju treci korijen iz... smisljaju zelje, a ja se mogu uhvatiti samo za... ima nesto kao gumb za zatezanje gume u pasu hlacica za trcanje i trenirci, ali ne znam racuna li dimnjacar to za gumb. Mislim da ne, jer nije djelovalo.

Nekad i zaboravim na zelje. Jednom sam trcao po obolaznici, zima je bila. Bas sam bio na nadvoznjaku kad ugledah zvijezdu padalicu, meteor, ostatke svemirske stanice, pali satelit ili nesto slicno. Dotrcah kuci i ispricah Janji to. Ona me upitala jesam li zamislio zelju. Zaboravio sam da se to radi, nisam. Trebao sam, mozda je moglo sve biti drukcije.

Poslije sam poceo paziti i misliti. Ni jedne zvijezde padalice, meteora, padajucih ostataka svemirske stanice, ili bilo cega padajucesvijetleceg vise.

Znam da u filmovima zecja sapa donosi srecu. Imao sam nekoliko puta zeca u rukama, drzao ga za sapu, ali nisam znao sto se radi onda, a da mu sapu nosim u dzepu sa sobom... Bljak.

U stvari nije tako strasno. U Varazdinu je kip sv. Grgura, isti kao onaj drugi, samo manji i ovaj ima carobni palac, samo malo manji, zato valjda malo manje ispunjava zelje, ali radi, ocito. Vec je sav izlizan, valjda onda radi ako ga se svi hvataju.
on mi ne moze pobjeci ni promaci.

Nekad dimnjacar i naide kad nisam u sportskoj odjeci, nezgodno kad su mi jedini gumbi oni na rasporku, dimnjacara je u Varazdinu malo, vec me covjek zapamtio da se hvatam za... taj gumb kad ga vidim.

I crne macke, odlucio sam da ako one donose nesrecu, suprotno donosi srecu, samo nikako da se odlucim sto je suprotno: bijela macka, bijeli pas, crni nije, crni kudrov je nesto jos gore, to je onaj iz Fausta. Za svaki slucaj i od bijelog psa i macke zatrazim da mi ispuni zelju.

Kako sam onda "zajebal vse kar se je zajebat dalo". Ne bih uspio ni da sam zlatnu ribicu ulovio. Ni zlatnog sarana. Ni zlatnoga kita. Uvijek zaboravim na kolicinu. Pozelim dobitak na bingu, dobijem peticu. Pozelim dobitak na lotu, pogodim tri broja. Pozelim pobijediti na utrci, padne kisa, nitko skoro ne dode, ja sa postolja gledam one koji su i tako uvijek iza mene. Pozelim biti sretan s Janjom cijeli zivot, zaboravim reci da taj zivot potraje.


Ribica nije bila zlatna


Samo zelim biti sa svojom zenom i djecom i raditi svoj posao

Zena mi je umrla mlada
Mladog ce me potjerati u mirovinu
Djeca odlaze od mene

Mozda sam trebao pozeljeti nesto drugo

08.06.2011. u 22:32 • 44 KomentaraPrint#

subota, 04.06.2011.

DA SAM, DA SAM KLESAR

Posalje mi nekad prijateljica fotke prelijepih rukotvorina koje napravi. Odusevljavaju me takve stvari. Znam postaviti plocice, laminat podove, popraviti kucanske aparate, uraditi nesto na autu, ali nista napraviti sto mozes staviti negdje i diviti se. Zao mi je zbog toga.
Pisao sam sto sam sve bio u zivotu, sto sam htio biti, sad sam shvatio, trebao sam biti klesar.


POSTAT CU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrecem prevrcem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapisem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati


Nisam otkrio da klesari puno zaraduju ili takvo sto, sjetio sam se nekih stvari koje sam mogao napraviti sam, mogao sam Janji napraviti posude za cvijece, tako teske da ih ne moze pomaknuti, da moram uvijek ja, da se osjecam vazno. Mogao sam napraviti kameni muzar za zacine kakav je uvijek htjela, a nikad ga nisam kupio. Jos puno malih lijepih stvari bih napravio.

ZA ZIVE TEBE

Kad bijah mlad i
Kad sam razmisljao sto cu sa zivotom
Zasto nisam odlucio biti klesar
Znam da bih ti Taj mahal obecao
Nesto malo napravio
Ali barem bih ti neceg dao neunistivog
Za zivota

I sad bih mogao napraviti veliku kamenu jabuku - tocno znam kakvu, ali ni crtati ne znam, morat cu onome tko ju bude pravio dugo objasnjavati. Kupio sam malu od keramike i stavio na groblju. Netko je odnio. Da sam klesar, napravio bih veliku i urezao opet stihove iz "Pjesme nad pjesmama", kao na onoj prvoj koju sam joj poklonio. Napravio bih tesku posudu i u nju zasadio ruzu stablasicu, onu oblikovane krosnje u kuglu, takve je obozavala. Stavio bih je kod nje, vjetar je ne bi mogao prevrnuti, nitko je ne bi mogao odnijeti.
Napravio bih puno kamenih srca, svih boja i velicina i stavio kod nje.
Znam da ne bih bio jako spretan i uspjesan, ali bio bih uporan dok ne napravim nesto dostojno nje.


KLESARSKI OTPAD

Kad klesarski naucnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I sto se onda radi s njim

Cini mi se da je ovaj blog nesto dostojno nje. Zato sam ga pisao.

Zbog onih koji nisu citali u pocetku i koji ne znaju neke detalje o tome sto ja to pisem, ispod je prvi post sa ovoga bloga.

MOJA JE ZENA UMRLA

Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20

Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja

O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna

04.06.2011. u 18:46 • 44 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.06.2011.

LP B6 - Obrati paznju na posljednju stvar

Imate li ideju sto bi to bilo B6? Nije sah, nije tajna sifra, nije broj sobe, zgrade...

Vi iz vinilskih vremena, sjecate li se kakva je pjesma bila prva na A strani? Hit, najcesce naslovna, pojavila se vec na singlici.

Sjecate li se B6? Nekad je mozda bila peta ili sedma na B strani, ali zadnja u svakom slucaju. Bila je to obicno balada, pjesma za kraj, posljednja stvar.
Nazalost, nemam svoje vinile, nestali su s knjigama i svim ostalim uspomenama, ne mogu navesti koje su sve pjesme bile zadnje na B strani, ali sjecam se jedne stvari: A1 je cesto bivala brzo zaboravljena, iako se po izdavanju ploce slusala danonocno,
B6 se pamti. A1 se slusala navecer, na pocetku feste, dizala raspolozenje, B6 na kraju, dok skoro svi spavaju, ljube se, a ponetko slusa i skriva suzu, ne dese se takve stvari pravome muskarcu. A1 je dobijala novu iglu, ociscenu, ploca cista, B6 je cesto preskakala. B6 je imala onaj prelijepi kraj, onaj zvuk kada je ploca na kraju, a kod boljih gramofona i onaj zvuk vracanja igle na mjesto.

Zbog B6 se ploca pokusavala spasiti ciscenjem alkoholom i vatom, posebnim sredstvima, zbog B6 se ploca i poslije puno godina vracala na gramofon.

Napisao sam pjesmu jednom o B6, jednom pricu, obje su izgubljene, pa im ovim postom odajem pocast.

Uvijek su za pjesme vezani dogadaji, ljubavi. Za A1 su vezani dogadaji iz divljih vremena koja sam spominjao, koncerti, lutanja, ljubavi koje su bile i prosle, sjecam ih se ali...

Drago mi je sto sam prozivio svoju B6 ljubav. Sve B6 pjesme su samo jedna ljubav. B6 pjesme su za sva vremena.

02.06.2011. u 10:27 • 30 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt

naredniku nema tko da piše, ali ako netko baš hoće:
ontheend@rocketmail.com

Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



 Online Users




HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću












Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se