Zapisi sredovjecnog udovca

subota, 30.04.2011.

Koliko traje baterija u ovome satu

Otkako trcim
Vazno pitanje je Koliko kilometara si danas
Pada kisa
Mijenjam rutu i trcim pored groblja
Bacam pogled na moj carobni sat
Racuna kalorije kilometre sekunde i svasta jos
Pogledam i vidim
Od mene do Janje tocno kilometar
Dvije godine cetiri mjeseca sesnaest dana
I mramorna ploca na kojoj je kisa napisala
VJECNOST

30.04.2011. u 09:24 • 13 KomentaraPrint#

petak, 29.04.2011.

COKOLADA

Moja je zena umrla i nista vise nije isto. I nikad vise nece ni biti. Cak ni cokolada.

Za one nesredovjecna: nekad se mlijeko prodavalo u staklenim bocama, sirokog grla. Postojalo je i trajno mlijeko, pa cak i cokoladno. Prodavalo se u tetrapaku - cetverostranoj piramidi, ali ono je bilo puno skuplje.
Ja sam u godinama pred osnovnu skolu i pocetkom skole svaki dan isao po dvije boce mlijeka (dali su me u skolu godinu prije, iako sam na testiranju na pitanje: tko nam daje mlijeko, odgovorio: teta Milija - prodavacica u trgovini u kojoj sam kupovao mlijeko). Ne sjecam se cijene, ali znam da sam placao metalnim parama, a uvijek bi bilo ostatka za koji bih kupio rum plocicu. Nije bila pakirana, teta Milija bi izvadila jednu iz kutije od grubog kartona, zamotala je i dala mi je. Nikad je nisam pojeo putem. Nosio bih je kuci, sjeo u sobu, pazljivo odmotao i sa uzivanjem pojeo. Bila je to ista rum plocica kakvu se moglo kupiti dva komada u onom omotu kakav je i sada. Bio sam siguran da je ona na "komad" nekako ljepsa.

Zatvorili su trgovinu, mlijeko se prodavalo svugdje u vrecicama koje bi stalno curilo, teta Milija je otisla u mirovinu. Rum plocice su se prodavale samo u pakiranju po dvije. Imali smo jednu cijelu kartonsku kutiju, disciplinirano sam uzimao jednu na dan, pojeo ih sve i gotovo.

U robnoj kuci u Slavonskom brodu je bio dio u kojem se jos uvijek moglo kupiti rum plocice "na vagu". Kad bih isao tamo, uvijek sam ih kupovao. Vec sam bio dosta velik, ali nisam odustajao od njih.

Stvarno volim cokoladu. Volim tamne cokolade. Obozavam one sa cilijem ili zelenim paprom. Mogao bih cijeli post potrositi na opisivanje osjecaja kad se topi kockica cokolade s cilijem ili zelenim paprom na jeziku. I onaj dugotrajni osjecaj poslije.

Ipak, kad nisam raspolozen, kad sam tuzan, kupim si rum plocicu. U onom duplom retro pakiranju, normalno. Kad sam jako tuzan pojedem obje. U jednoj trgovini sam nasao 2+1 pakiranje. Nedavno sam bio tako tuzan da sam pojeo svih 6.

Ima zadnje vrijeme dana kada se pitam, zasto ne prave rum plocicu od pola kile ili cak tisucugramsku, za stvarno lose dane.

29.04.2011. u 19:11 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.04.2011.

Sredovjecni lutaju daleko


Moja je zena umrla i nista vise nije isto. I nikad vise nece ni biti. Ni setnje gradom i ispijanje kave u kaficu.

Ovih sam dana znao udosaditi se navecer. Treninge sam odradio, stan pospremljen, uredan, na TV-u "na programu nije bilo nista za mene, samo reklame i dileme"(Film), "There was fifty-seven channels and nothin' on", rekao bi Boss, knjige procitane, novine ne kupujem (od casopisa MH krajem mjeseca, vec sam ga odavno procitao), teletekst ves probistrio, nista zanimljivo, nemam se s kim smsati, ni mailati, svi su negdje. Djeca su vec odavno vani.
Vecer je, idem se malo prosetati po gradu.

Prosetam se krug po centru. Razgledam izloge, sportske trgovine, knjizare, ostalo, ponegdje pomislim: ovo bi Janja kupila, ovo bi Janji dobro stajalo... Razgledam kafice, nigdje nikoga poznatog. Iscekujem da mi netko mahne, pozdravi i pozove na druzenje i kavu. Drugi krug, nikoga poznatog. U mladosti sam imao birc u koji sam odlazio, nesto kao kafic "Uzdravlje", gdje ti svi znaju ime, sada ne. Konobarica u "Ruzi" me pozdravi kad idem s vrecicama iz trgovine, ali ne osjecam se dovoljno dobro tamo da bih sjedio sam. I dosadno bi mi bilo. Krenuo sam u setnju jer mi je bilo dosadno samom. Jedan film u kinu je poceo, drugi mi nije zanimljiv.
Moram se ispraviti. Srecem neke poznate mi. Onaj s kapom cudnog hoda, svima nesto kaze. Onaj cudni koji skuplja po kunu za pivo. Onaj koji prica sam sa sobom. Onaj na biciklu, cudni s velikim crnim sesirom. Pomislim da krugove pravimo samo ja i ova cetiri "cudna". Onda razmisljam, razmisljaju li i oni tako. Kazu li i oni istu recenici kad sretnu mene.
Napravim jos jedan krug. Dosadno mi je, ali cini mi se da me svi gledaju i odlazim doma.

Putem razmisljam: Koliko krugova moze napraviti covjek po gradu, a da ne izleda cudno, ako je normalan, a koliko ako je sredovjecni udovac.

28.04.2011. u 14:42 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 25.04.2011.

Touretteov sindrom vs. "Dobro sam"

Opet me muci taj Tourette, jos jedan od sindroma koji me opterecuju, sindrom sredovjecnosti,
Simptomi razni, a o kompleksima da i ne govorim,
Kao mladi student, izmislio sam kompleks Hari Hallera, jer sam se stalno bojao ici u mracni studentski stan, "tamo me ceka nesto strasno"
Sjecam se jedne koja je to prepoznala, ali je rekla, ali ja nisam Hermina,
sindrom gubljenja niti u pricanju, ocito imam,
Neki kompleksi, kod mene su prvi put zamijeceni, cudim se, jos ni jednom nisu dali ime po meni
Da, Tourette me muci, kazem dobro je, a onda se nesvjesno pocnem zaliti, oprostite, nisam htio, stvarno vjerujem da sam dobro, sjedenje u ugasenom autu i suze su, valjda samo prag starosti, tzv. sredovjecnost
No, bolje zaliti se, nego da mi izleti psovka iz usta,
Sjecam se blamaze kad me je nekakav zupnik-triatlonac, podjednaki na plivanju, on bolji biciklist, ja bolji na trcanju, zezao na biciklu da sam spor, stigoh ga odmah na trcanju i rekoh ljuto u prolazu: ajde sad da te vidim, jebem te ja
Bolje da se pozalim ponekad, nego tako, Tourette je neugodan, dosadan sam kad se zalim, ali svi ce shvatiti da je bolest, psovka je nezgodna, moze biti uzvracena samarom, udarcem ili necim gorim
Da, sindrom gubljenja niti u pricanju, da se vratim,
Tourette vs. "Dobro mi je"
Imam jos jedan sindrom za kraj
Onaj zbog kojega ne znam sto je normalno stanje, a sto Tourette,
Mozda je zapravo normalno ono kad se zalim, a "Dobro mi je" plod Tourettea, ne znam...

25.04.2011. u 11:23 • 24 KomentaraPrint#

subota, 23.04.2011.

Tuzni kalendari vojnicki, iskrizani



Hvala ti za sve pjesme koje sam ti napisao
Tvoje su


Rekla si napisi jednu naj, jednu sretnu
I ja sam ti pisao najsretniju, najljepsu, najnjezniju i ostale


Sada pisem samo najtuznije
Jer kakve da pisem sada kada te nema





Moja je zena umrla i nista vise nije isto. Brojanje dana do praznika, blagdana, godisnjih odmora, nikad nece vise biti isto.
Sjedio sam jutros u autu. Parkiranom. Ugasenom. Tesko mi je bilo pokrenuti se. Sat kasnije isto tako.
Razmisljao sam sto se dogada. Nista novo, nista posebno.
Oko mene je zivo, familija iz inozemstva, djeca su doma, ne radim, za dva tjedna idem na utrku koju vec dugo iscekujem i prijavio sam se jos pocetkom godine... Trudim se plutati nasmijesen, a onda samo tonem.
Sjedim u ugasenom autu. Vizualiziram dzepni kalendar vojnika rocnika iz one vojske, iz one drzave. Na strani koju ne vidim je vjerojatno gola zenska, uobicajeno. Na ovoj koju vidim, umjesto dana koji su prosli, stavljam krizice na dane kada sam se osjecao lose. Praznici. Dani pred praznike. Dani poslije praznika. Rodendani. Dani prije i poslije. More. Izleti. Obljetnice. Dani kada sam bio nasmijan, pa kad sam se isao obrijati, uplasio se nepoznatoga u zrcalu i izgubio osmijeh. Dani kada sam nasmijavao druge ljude, pa mi suze krenule zato sto se smijem. Dani kada sam jeo nesto kao nekad prije. Dani kada sam gledao nesto kao prije. Dani kada sam slusao nesto kao prije. Dani kada sam cuo, vidio, namirisao nesto od doba od prije. I nesto dana izmedu, po inerciji sam se isto osjecao lose.
Kalendar se crni od krizicima precrtanih dana. Vojnik sam pred odlazak doma, "dzomba", jos civilka od doma i mogu krenuti.
Nikad nisam volio vojsku (zivot se poslije cudno poigrao sa mnom). U mladosti citatelj anarhisticke literature, s druge strane pacifist, cak sam pronasao da i postoji takvo nesto apsurdno, anarhisticki pacifizam ili pacifisticki anarhizam, apsurdno kao sto sam i sam sebi ponekad. Sjecam se ipak, poslije sveg iscekivanja odlaska iz one vojske, poslije 14 mjeseci, javila bi se nelagoda. Odlazak u odraslost, odlucivanje, razmisljanje. Nesto kao zatvorenik koji broji dane do izlaska iz zatvora, a onda po izlasku baci kamen u policijski auto, razbije izlog ili bilo sto slicno i vrati se u sigurnost zatvora.
Sjedim u autu. Parkiranom. Ugasenom. Preda mnom zamisljeni iskrizani dzepni kalendar mojih nesretnih dana. Treba izaci iz auta i krenuti u praznik ili upaliti auto i zaletjeti se u policijski auto preko puta.
Izlazim i teturam trijezan i neodlucan izmedu opcija kao pelivan na zici.

P.S.

Okrecem se, gledam svoju zgradu. Potrudili su se da ne bude obicna kockica. Nalijepili su ih nekoliko kockica jednu na drugu i neke coskove im otkinuli. Ja zivim na vrhu kocke, u tom dijelu gdje su otkinuti vrhovi. Nema krova, krovnih greda, ravan krov, sretan sam da ne prokisnjava. Pomislim na neke drukcije kocke, razveselim se i pitam se: trebam li lupiti jos jedan iksic u kalendar.

23.04.2011. u 18:50 • 13 KomentaraPrint#

srijeda, 20.04.2011.

Barbara i Klara


Moja je zena umrla i vise nista nije isto. I nikad nece biti. Moje necakinje imaju tetke, ali svoju "keku" Janju ne.
Nedavno sam vozio moje necakinje, Barbaru (skoro 6) i Klaru (3,5) u autu. Ocito su njih dvije razgovarale o Janji, jer su odmah po ulasku u auto pocele razgovor. Klara je bila skroz mala kada je Janja umrla, a Barbara je se i sjeca, ali je pocela zaboravljati. Ja se, za razliku od drugih, koji izbjegavaju bolnu temu i beskrajna djecija zapitkivanja, trudim pricati im o njoj.
Pitala me Barbara: "Marku i Sari je mama umrla". Kazem ja da jeste i da je ona jako voljela i njih dvije. Klara mi zabrinuto kaze da njima nece nitko umrijeti. Kazem ja da nece i malo zastanem, neznajuci sto dalje reci.
Barbara: "Ne bi nas imao tko cuvati, pa bismo morali ici s tatom na posao".
Klara: "Da, a onda on ne bi mogao dobro raditi i ne bi dosta zaradio i ne bi nam bilo to dosta".
...

20.04.2011. u 19:19 • 17 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.04.2011.

KLUB USAMLJENIH UDOVACA

Moja je zena umrla i nista vise nije isto. I nikad vise nece ni biti. Ni ja.
Promijenio sam se u ovih dvije i pol godine. Mislim na fizicke promjene. Ne onoliko koliko bi bilo normalno za dvije i pol godine, dogodilo se nesto vise. Dobio sam pecat. Ne znam kakav je i gdje je, ne bih ni sebe znao opisati, ali pecat udovca je tu. Imaju ga i drugi, tako se prepoznajemo. Bas kao gastarbajteri u inozemstvu, kada u punoj prostoriji domacih ugledaju jednog i kazu: Jel' zemljak, odakle si?
Jutros sam bio na groblju, rano. Bilo je puno ljudi. U Varazdinu je nekakav obicaj da ljudi na groblju pozdrave, iako se na ulici ili vec ispred groblja ne bi pozdravili. To je nekakav usputan, zvanican pozdrav. Stariji gospodin u crnom, sijed, mrsav, s vrecicom u ruci, lagano nagnu glavu i usnama napravi pokrete kao da izgovara pozdrav, ali nista se ne cuje. To je drukciji pozdrav. Tako se pozdravljamo mi iz Kluba usamljenih udovaca. Nepogrjesivo se prepoznajemo. Lako je provjeriti, procijenite godine, pogledate natpis na nadgrobnoj ploci: zensko ime i godine odgovaraju onom koji vadi svijece iz vrecice. Clanovi Kluba usamljenih udovaca rijetko razgovaraju jedni s drugima. Ako razgovaraju, onda je to o gadgetima, tehnickim stvarima: koji je upaljac najbolji za paljenje svijeca po vjetru, koliko traju "vjecite" svijece, mogu li se zamijeniti baterije u onim baterijskim imitacijama svijeca. Suprotno uvrijezenim misljenjima, clanovi Kluba usamljenih udovaca ne razgovaraju s clanicama Kluba usamljenih udovica, ako ne moraju. One vole pricati o bolestima, svojima i onima od kojih su im umrli muzevi i vole davati savjete o njegovanju cvijeca na groblju, a to sve deprimira. Clanovi Kluba nisu ponosni na svoj klub, zeljeli bi da su clanovi nekog drugog kluba.
Ne znam kako se prepoznajemo. Svi imamo isti pecat. Isti smo. Samo sam ja najmladi. Puno mladi od ostalih.

17.04.2011. u 21:46 • 33 KomentaraPrint#

četvrtak, 14.04.2011.

vlc. Branko, moj prijatelj

Tamo... Tamo...

Uvijek si voljela svjetlo
I cvijece
Poljane suncane i zelene

I sto da kazem:
Nadam se da je tamo tako




Moja je zena umrla i nista vise nije isto. I nikad vise nece niti biti. Nit odlasci u crkvu.
Ne idem cesto u crkvu. Nisam ni prije. Bio sam na misi u trenutku kada je Janja umrla.
Ovo nije post o Crkvi, ovo je prica o mojim odnosima s Crkvom.
Kad smo se Janja i ja htjeli vjencati, imali smo veliki problem. Zbog rata, ona nije mogla do svoga rodnog lista, krsnog. Pokusavali smo na razne nacine, odlazili u razlicite urede. Dobili bismo nesto, a onda bi nam na drugom mjestu rekli da to ne vrijedi, pa opet ponovo. Napokon smo dosli do nekakvih papira i vjencali se "svjetovno", u starogradskoj vijecnici. Skromno malo vjencanje s nekoliko uzvanika. Zelja nam je bila i vjencanje u crkvi. Odlucili smo to napraviti kada budemo imali sve sto trebamo i kada se budu mogli okupiti nasi najblizi.
Kada se rodila nasa Sarah, zivjeli smo u Dugavama. Dovrsavali su novu crkvu, onu cudna izgleda. Otisli smo u zupni ured dogovoriti krstenje. Rekli su nam da ne mozemo krstiti dijete, jer nismo vjencani u crkvi. Htjeli smo se vjencati, ali nije ni to bilo tako jednostavno. Trebali smo oboje ici na zarucnicki tecaj, sto si nismo mogli priustiti tada, ja zbog posla koji sam radio tada, Janja jer nam nije imao tko cuvati Saru. Marko se rodio kada smo zivjeli u Velikoj Gorici i bilo je isto. Tesko mi je palo sto su u Dugavama bili "moji" franjevci, na njih sam bio naviknut u starom kraju. Sjecam se vremena kada je baka odnijela krstiti dijete bez roditelja, jer oni nisu planirali to, djece iz mjesovitih brakova koje su krstili bez problema...
Kad smo se preselili u Varazdin, Sarah je u skoli krenula na vjeronauk. U prvom ga je razredu predavao vlc Branko, kapucin, vesela osoba, srdacna, predana svom pozivu, zdravih stavova.
Dolazio je u nasu ulicu, jer je preko puta posjecivao nepokretnu staricu. Svratio bi malo i do nas, pricali bismo o svemu, pa i o tim dogadajima oko vjencanja i krstenja. Prije prve pricesti krstio je Saru i Marka. Svaki puta kad je dosao kod nas, rekao bi "samo jos vas da oltaru privedem" ili neku salu u svezi s tim.
Zakazali smo termin i vjencao nas je jedno popodne. Kumovi, mi, povelika djeca, sin je cak fotografirao. Malo sala na racun godina mladenaca i sale "obavit cemo skracenu verziju, vi vec sve znate" i "sad bih rekao da poljubite mladenku, ali ovo dvoje su dokaz da vec jeste". Za nekoliko dana nam je donio ispunjenu obiteljsku knjizicu. Osjecali smo se kao da imamo obiteljskog svecenika i prijatelja u njemu.
Branko je premjesten u okolicu Osijeka. Tamo ima svoju zupu.
Kada je Janja umrla, otisao sam u kapucinski samostan i zatrazio njegov broj. Nazvao sam prijatelja vecer prije sahrane i rekao sto se dogodilo. Rekao je da ne moze doci jer ima zupu, zatvorski je kapelan i dolazi mu biskup u posjet. Bilo mi je zao, kao i njemu, ali savrseno sam ga razumio.
Sahrana je pocela, bio sam u kapelici uz lijes. Kad smo izasli, vani je bio vlc Branko. Vodio je sprovod i misu poslije. Nakon toga je uplakan odjurio prema Osijeku.

14.04.2011. u 17:13 • 24 KomentaraPrint#

subota, 09.04.2011.

Htio sam ovdje jos biti s tobom

Kazu
Bit ce dobro
Opet cete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje jos biti
S tobom




Moja je zena umrla i vise nista nije isto. I nikad nece niti biti. Ni rodendani.

Zato danas nece biti svecana rucka niti kolaca. Danas necemo slaviti Janjin 41. rodendan.



Pjesma koju sam joj poklonio za zadnji, 38.:


Najnjeznija
(Sto sam je napisao)


Volim te njuskati
Uvijek
Nocu dok spavas
Posvuda
Osjetiti miris svih
Nasih godina
Modrickih, zagrebackih, gorickih, varazdinskih, svih nasih stanova,
Setnji, parkova
Dok se budis
Njuskati te
I brzo se praviti da spavam
Kad namirisem
Sve nase dane
I otvoriti oci
I onda te njuskati
Sve dok na tebi ne osjetim
I svoj miris

09.04.2011. u 00:07 • 34 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 04.04.2011.

Ugodni razgovori zenski

U pretproslom sam postu pisao kako sam kucanske poslove radio i prije, ali sam ih sada usavrsio kros svakodnevnu praksu, ali ima tu i teorije.
Zadnje sam vrijeme sve manje u drustvu parova, manje me pozivaju, vide valjda da se i ja tu ne osjecam vise dobro. Ako se i nadem, smjeste me obicno negdje izmedu muskih i zenskih. zapocnem s muskima razgovor o nogometu, ali zadnje vrijeme svakoj sam utakmici propustio ili pocetak ili kraj. Onda zacujem: na tu mrlju si trebala odmah staviti mineralnu... Pocnem slusati o kakvoj se mrlji radi, ukljucim se u razgovor, malo kasnije vec ja dajem savjete iz svoga iskustva. Prica nogometnih strucnjaka ostane po strani. Onda muski i poneka zenska pocnu pricu o potrosnji, ubrzanju, velicini prtljaznika i dodatnoj opremi i bas se hocu ukljuciti u razgovor i reci kako sam s cetiri odrasla u autu i cetiri bicikla na krovu potrosio malo goriva vozeci iza autobusa, ali s druge strane razgovor o razlikama izmedu glacala i parne postaje. Prelazimo na ciscenje podloge glacala, pa kamenac... Onda kamenac na sanitarijama. Odcepljivanje odvoda u kupatilu. Ciscenje fuga izmedu plocica... Malo po malo vec zene direktno idu meni i zapocinju razgovore o tim temama. Mislio sam se, ne pricaju valjda samo o tome. I ne pricaju. Pocinju mi pricati o cipelama i haljinama. Mislio sam da je to sve, ali nije, poslije onoga o hrkanju muzeva, pocelo je o onome prije hrkanja. Nisam znao kud sa sobom. Shvatio sam da se pretvaram u zenu. Kao hormonska terapija prije operacije spola. Drage moje prijateljice, citateljice, ne mislim da je lose biti zena, ali neobicno mi je tek u sredovjecnosti postajati zenom. Jos i bradu imam. Zavirujem pod majicu, nesto masnog tkiva na prsima imam, ali nisu to jos grudi, valjda. Sljedeci cu puta isprljati ruke uljem iz motora i uci s recenicom; Bas sam popravljao auto. Mozda me tako prihvate malo vise za muskarca. No, izgleda da je kasno. Zapocinju sa mnom pricu o uloscima i menstruacijama. Nisam ni znao da tu ima toliko tema za razgovor. Nema kraja, krilcima, oblicima, ultra, night, sensitiv, tanki, debeli, nevidljivi... Ne znam koliko je bilo ozbiljno, ali jedna se okrene i pita mene sto mislim. Odmah sam otisao u wc. Muski. Obavio nuzdu. Stojeci. Pogledao se na ogledalu. Brada je tu. Idem vani i razgovarat cu o boksu. Nisam gledao mec, ali mozda pomogne. Pokusavam se ukljuciti u razgovor, ali bas tada, s druge strane cujem o skidanju zvakace s hlaca, a ja na omiljenim trapericama imam zvakacu...

04.04.2011. u 14:18 • 69 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.04.2011.

ZIVOT



Kad sam imao tri godine ili tu negdje
Ljudi su sletjeli na Mjesec
Htio sam biti astronaut
Htio sam jos biti automehanicar, vozac formule, pilot
Profesor hrvatskog jezika i knjizevnosti cak



Htio sam biti bogat
Htio sam imati dovoljno
Onda sam htio imati toliko da ti pruzim lijep zivot


Htio sam veliku kucu
Pa malu
Pa stan
Pa stancic


Veliki auto
Mali
Bilo kakav koji ide


Kad sam imao 40 i neku
Valjda sam odrastao
I shvatio
Vazno je samo da te imam


I sada te nemam

03.04.2011. u 00:00 • 19 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (13)
Veljača 2013 (16)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (8)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (12)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (34)

Opis bloga



Moja je žena umrla i ništa više nije isto. I nikada više neće biti.
Proživjeli smo lijepe godine, nekada teže trenutke, nekada ljepše, ali već smo se godinama bili naučili živjeti lijepo i sretno jedno s drugim.
Ja sam tih godina radio desetak kilometara daleko od stana i, bez obzira na vrijeme, na posao sam išao biciklom. Taj su dan najavili kišu. Zamolio sam je da odveze mene, pa produži na svoj posao, ako neće žuriti. Rekla je da neće, odvezla me i produžila. Poslije jednoga sata sam se sjetio da se nije javila. Zvao sam je, nije se javljala. Zvao sam je puno puta, nije se javljala. Zvao sam je na njen mobitel, na službeni, na posao,nije se javljala. Nazvala me je policija.
Došao sam u bolnicu, bila je u komi i rekli su mi da će umrijeti.

14.12.2008. 10:20

12 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

Držim te za ruku
primjećujem
da si gola ispod pokrivača
dodirujem te po stomaku
ništa
isti puls

2 udisaja u minuti
svakih 5 sekundi
2,5 za udah
2,5 za izdah
i opet

I onda
14.12.2008. 10:20


Toga smo dana umrli. Sahranili smo samo nju.
Pročitao sam prije i poslije puno toga o tugovanju, o boli, pročitao sam o fazama žalovanja. Faze se u stvarnosti izmjenjuju na čudne načine, preskaču se vraćaju, dolaze iznenada. Mislim da ustvari postoje samo dvije različite faze: faza kada sam žalostan što je više nema, što neće dočekati vjenčanje svoje djece, unuke, puno lijepih, malih stvari koje su je čekale i druga faza kada sam žalostan što je nemam više i što će te stvari kojima smo se trebali zajedno veseliti, uvijek biti tužne jer je nema.
Osim žalosti, koju je teško opisati, teške su obične, svakodnevne stvari kao ispijanje kave. Nikada u kući nisam popio kavu sam. Bio sam izgubljen kada sam trebao raditi bilo što od takvih, zajedničkih stvari.

Nikad se nisam naviknuo
da tebe više nema
Opet sam napravio dvije šalice kave
Praveći se da nije ništa neobično
ispijam jednu pa drugu

I pomislim: tko će prati šalice
ti ili ja


O takvim stvarima planiram pisati. O životu poslije. O snalaženju i nesnalaženju. O danima kada me tuga utapa i o danima kada nekako plivam. O danima kada sam mislio da sam malo bolje i o danima kada mi je bilo jasno da nisam.

Znaš one tanjure kojih smo imali četiri
Baš si nespretan!
rekla si kad sam razbio jedan
Što sad da radimo s tri?

Nedavno sam namjerno razbio još jedan
da ne zaplačem
svaki put kad shvatim da su nam sada tri dovoljna






Nešto slično:
http://www.collettewebster.com/Love.htm

Kontakt



Loading



Najnježnija
(što sam je napisao)

Volim te njuškati
uvijek
Noću kad spavaš
posvuda
Osjetiti miris svih naših godina
modričkih, zagrebačkih, goričkih, varaždinskih
dok se budiš
Njuškati te
i brzo se praviti da spavam
kad namirišem jedan moj tužni
i sve naše vesele Božiće
I otvoriti oči
i onda te njuškati
dok ne tebi ne osjetim
i miris svoj

(napisano jednom prigodom kad nisam imao novaca za poklon pa joj poklonih ovu pjesmu)

http://www.aquariusmusicshop.com/?testi=testimonial-2

http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/ekran_price_01/pages/073.php

Free counters!



HALO ZEMLJA, JEBEM TI OVO


Halo Zemlja imamo problema
Bar ih imam ja
Jebem ti slavu vraćaj te me dolje

Halo Zemlja kapetanica Lajka govori
Čini mi se da sam prevarena
Vidim Zemlju odozgo
I nije nesto naročito
Vise volim lajati na Mjesec

Halo Zemlja ništa tu ne radim
Čini se da je štos samo da zvijezde vide koliko cu živjeti i kada ću umrijeti
Vratite me dolje

Ne računajte mi zivot u psećim godinama
Majčicu vam...
Želim živjeti koliko i vi
Vratite me na majčicu Zemlju

Čini mi se da me je život prevario
Ili vi
Kad ste rekli i svemirski let je samo odlazak na posao
Vratite me nazad

Nazad mojim štencima
Vidim ih kako na mjesečini gledaju zvijezde
I žmirkaju s njima
Mozda i ovu točku u kojoj jurim gledaju
Vratite me mojim štencima

Šaljite nekoga tko ce znati reći
Nesto zvučno
Kao Veliki korak za čovjecanstvo
Mene vratite nazad

Šaljite gore pukovnika Gagarina
On želi slavu i šampanjac stisak ruke Predsjednika Generalnog Sekretara
I tako ce se jednom zabiti u jedrilicu
Vratite mene

Saljite Terješkovu Valentinu
Nju ćete jednoga dana računati za prvu ženu
Mene zaboraviti
Vratite me što prije nazad i zaboravite odmah

Šaljite gore nekoga
Da na Mjesecu ispali lopticu za golf
Neka mu na Mjesecu vijori zastava
Ja zastavu i tako nemam
Ja na Zemlji zelim naganjati krpenjaču
Sa svojim Šarkom

Šaljite svemirske turiste bogataše
Oni odlaze dragovoljno
Baciti pogled
Zdravi su stari i bogati i dosadno im je
Ja sam zadovoljna da me vratite nazad

Halo Zemlja vraćajte me nazad
Jebem ti Einsteina
Ne želim juriti kao svjetlost
I ostati vječito mlada
Ako ostari Šarov

Halo Zemlja jebem vam
Prvu i drugu svemirsku brzinu
Želim samo polaganost
Šaltajte rikverc
I vraćajte me nazad
Jebem vam sve svemirske brzine

Halo Zemlja vratite me nazad
Jer ne želim istraživati nebesa i tražiti Raj
Vratite me u pakao života s mojim Šarovom

Halo Zemlja kontrola leta
Kapetanica Lajka govori
Jebem ti slavu i vječnost
Ovu pasju sreću
I obećani kavijar i šampanjac
Koji nikad necu dobiti
Vratite me nazad
U pasji život i pseću muku
Da sa svojim Šarkom
Mirno glođem kost
i sretna umrem od starosti

Jebem ti ovo

Over & out

-----------------------------
Subota ili nedjelja ujutro
Bio sam kod tebe
I ostao dovoljno dugo
Da otkrijem zakonitosti:
S cvijećem
Rano ujutro dolaze
Prvo muskarci
Kasnije žene

I svi su stari

Sada znam
Ti nikada stara
Biti nećeš

A ja, trebam li sada
Kao i oni
Imati veliki crni bicikl
I kožni ceker na njemu
U kom ti nosim cvijeće i svijeće

-------------------------------------------------
Kolona crnih ozalošćenih vrana
Skoro stogodišnjakinja
Ide lagano
Prema groblju


Svakodnevno


Obilaze grobove svojih nedavno umrlih
Skoro stogodišnjih muževa


Iako su sve to vec pričale
Medu sobom
Zastaju
I čekaju
Da čuju od mene


Kako mi je to
Ljubljenu
Ubio kamion

ZNANSTVENE VIJESTI

Znanstvene vijesti čitam
Činjenice
Koja loza preživi filokseru peronosporu ili nešto slično
Tko moze preživjeti kugu malariju ptičju svinjsku gripu utvrđuju
Štakori prežive svašta
Jegulja preživi bez vode
Škorpion može kažu nuklearni rat

A ja ako preživim tugu za tobom
Hoću li biti dio znanstvenih vijesti


TAMA I SVJETLO

Halo ti ćoravi
Penji se na osmatračnicu
Zašto ja?
Svi su drugi već bili tvoj je red
Kada dođe red na tebe
Tko te pita kakve su ti oči
I javi nam kada otkrijemo Ameriku Australiju Pluton ili bilo što drugo
Kapetane pokorno javljam
Nasukali smo se
Napipao sam nešto
Otkrili smo Ameriku Australiju Atlantidu Pluton Raj ili Pakao
Glupane ćoravi brod je uništen
Strjeljat cemo te
I nazvati ovo kopno kontinent planet ili zvijezdu po tebi
Kada odemo nazad
A ti uživaj u slavi
I svjetlu


Klesarski otpad

Kad klesarski naučnik
Pravi srce
Uspije li svaki put napraviti onaj urez u sredini
Ili srce nekada i pukne
I što se onda radi s njim


MOJA JE DRAGA ZASPALA NEDJELJOM

Moja draga voli spavati nedjeljom
I ja tiho ustajem čitam pišem trčim sjedim šutim gledam i čekam da čujem
Da se probudila
I kuham kavu

Nedjelja je opet
Moja draga spava
I ja ustajem rano
I kuham kavu
I hodam i odlazim
I kupujem
Uvijek na istom mjestu svijeće i cvijeće

I odlazim svojoj dragoj


POSTAT ĆU KLESAR

Ponekad sam lijen
Zapisati pjesmu
Nosim je u sebi
Danima
Okrećem prevrćem
Popravljam ispravljam
Nekada i zaboravim
Prije nego je zapišem
I dam ti je

I sad je samo mogu
U kamen urezati

-------

Bio sam ti jutros
Rano
Donio cvijeće
Svijeće palio
Mramor počistio
Kisa je padala
U slova buljio
I onda sam zaplakao
Jer oprana mi odjeća
vise nikad
Ne miriše kao nekada

KREVET MI JE PREVELIK

Probudio sam se u noci
Rano
Sanjao sam te
Premjestih se na tvoju stranu
Kao nekad
Onda sam jastuk uzeo
Zagrlio ga
Naslonio se na njega

Nisam mu nista rekao
Nisam ga poljubio

Pa to je samo jastuk


JANE IS AN ANGEL NOW

Dobar dan Ne Jane nije tu
Ne ne možete je dobiti
Ne nemam novu adresu
Razumijem niste se odavno čuli
Siguran sam da je prošla godina
Očito mi je to
Ne nemojte zvati ponovo
Jane ne živi više ovdje
Jane ne živi više uopće
Ovdje
Jane is an angel now
Jane is a beautiful angel now
I believe

-----------------------------

Kažu
Bit će dobro
Opet ćete biti skupa

Jebem ti svjetlost
I doline zelene

Htio sam ovdje još biti
S tobom


LJUTNJA

Kad su mislili da možda bolestan
I svakakve bolesti smisljali
Mirno sam otišao i napravio nekakve pretrage i otkrio da sam zdrav
Kad su mi na kosti nasli mrlju i mislili da ću umrijeti
Isao sam na nekakvo snimanje i saznao da ću živjeti
I još živim
Dugo
I stalno nešto tako

A ti
Zašto ti nisi mogla otići na posao
I vratiti se
A da ne umreš


MJESTO MI JE UZ TEBE

Moje je mjesto uz tebe
Samo još malo šetam ovuda i onda dolazim

Moje je mjesto uz tebe
I razmišljam zašto sam ovdje
Mogao bih ovako biti i u nepoznatom mjestu u Kini
Ili Djevičanskim otocima
Ili Gvineji Nova Papua
Obali Bjelokosti
Ognjenoj Zemlji
Ili bilo kojoj zemlji koja mi lijepo zvuči

Jos cu malo protrčati
Ovuda dok sam jos tu
Uvijek bi rekla
Da sam hrt da ne mogu biti na mjestu
I onda dolazim
Mjesto mi je uz tebe

Doći cu
Samo da obavim neke poslove
Znam opet odgađam stvari
Ali umoran sam
I doći cu
Mjesto mi je kraj tebe

Koji sve planeti imaju mjesece
Ti bi mi znala reći
Mogao bih biti na nekome od njih
Kad već nisam s tobom
Doći ću
Mjesto mi je uz tebe

Mogao bih biti dragovoljac
Za istraživanje najvećih dubina
Visina
Daljina
Kad već nisam s tobom
Doci cu čekaj
Mjesto mi je uz tebe

Ne znam zašto
Ali još sam tu
Čekaj još malo
Znaš da zalutam ali uvijek dođem
Doći ću i ovaj put

Mjesto mi je uz tebe
Zato je na tvom dijelu groblja
Mjesto i za mene
Doći ću