30.04.2008., srijeda
POSLJEDNJI SAN (All that remains)
|
Noć je. Uobičajena atmosfera mojih snova. S rukama u džepovima i u crvenom kaputu, jedina sam boja ovom svijetu, zalutala u mračnim ulicama mokrim od kiše (frizura je postojana – trovremenski taft!). Pomrli velikani postali su samo imena na zidovima, putokazi i adrese sadašnjosti koje mi ništa ne znače u ovim nepoznatim ulicama. Sjetim se kako mi često znaju reći prijatelji, kada po običaju izvalim kakvu glupost, da se nikad nijedna ulica neće zvati mojim imenom. I ne smeta mi. Po prvi put nakon dugog vremena mislim kako je prošlost uistinu precijenjena. Dok se okrećem na mjestu, tražeći poznate fasade zgrada koje bi mi pokazale put, u mirisu mokrog asfalta i ozona zatreperi nečija prisutnost (ili odsutnost). I zatim te ugledam. Oslonjenog na uličnu svjetiljku, nepomičnog i tihog, skrivenog tamom, a toliko blizu svjetlu. Načinjenog od onog tužnog zvuka gitare što me ponekad prati i tihih večeri koje provodim sama. Zastanem i, obgrljena svjetlošću lampe, promatram te. Na tren pomislim da ćeš mi prići, da ćeš me poljubiti u kosu kao dijete i pomirisati glatku kožu mog ramena. Da ćeš mi reći: Lijepo je sresti te, pročitati moje misli i prepoznati melodije koje se stvaraju u njima. No ne prilaziš. Poput priviđenja zaustavljenog vremena, biraš ostati samo tamni dio nepoznate ulice, za mene bilo tko, bilo kada, bilo gdje. Prepuštam te tvojoj tami, dragi. I nekako mislim da je ovo zadnji put da se ovako susrećemo. Postaješ dio prošlosti, naziv jedne od slijepih i napuštenih ulica mog života. Nove slike košmarnog sna guraju me u brze vlakove. Susrećem ljude koji stoje na svjetlu. Mašu mi sretno na stanicama ili ulaze u vlak. Putuju sa mnom. Na svakoj karti stoji: Put do Jutra. |
- 09:58 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
Ožujak 2009 (2) Veljača 2009 (1) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (4) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (3) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (5) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
"Somehow, something always happens just before things get to the worst. It is as if Magic did it. If I could only just remember that always. The worst thing never quite comes." F. Burnett, A Little Princess |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||