srebrnosiva

Bez naslova

Jos uvijek sjetna.
Tugaljivo nebo place nad uspomenama
Nosim cvijece onima koji nisu tu
Stojim pred kamenim spomenikom i nemam vise sto reci
Samo se misao vine do nekog drugog vremena
Samo suhi list pokazuje prolaznost
Topla suza i uzdah
Moglo je biti sve drugacije
...ali nije.

Korak sto drobi kamen
Tu negdje iza mene
Opomena da treba krenuti
Pitam se, kuda?
Kao i uvijek
Odgovor je nijema tisina

31.10.2007. u 20:43 | 31 Komentara | Print | # | ^

Sjecanje

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
…neka meka, memljiva tama prikrada se na prozor, …jesen, hladna sa svojim sivim maglama, kristalno bistrim kapljicama koje drhte na rubu pozutjela lisca ..svi se nekako stiscu sami u sebe, bjezeci od hladnoce ljudi i vremena, a ja lunjam hodnicima sjecanja, razgrcem suho lisce, osjecam miris pecena kestenja i osluskujem da li cu cuti kestenjara, muk …
Sjecanja na veliku i kao blagoslov toplu ljubav koja poce nekih davnih godina u ovo doba…
Htjedoh zapaliti cigaretu, jos jednu od mnogih, ali kutija bijase prazna, pa rekoh, mada smo se tek upoznali…idi po cigarete…i cigareta po cigareta, casica po casica, otisli tramvaji, noc se spustila…ma naravno da si me pratio na drugi kraj grada, mi i peraci ulica, nas smijeh i nase nespretno drzanje za ruke tek da bi preskocili lokve vode… a moje gazde odlucile bas to vece staviti lanac na vrata i ja ne mogoh u kucu, morali smo se vratiti pjeske…kuda?... k tebi, a kuda bi. Prosjedili ostatak noci u tvojoj podstanarskoj sobi, ti n aklimavom stolcu (jedinom koji si imao), ja ma rubu kreveta, mjerkajuci se plasljivo, bojeci da tko ne otkrije da smo sami…da tako je to nekada bilo.Tek na rastanku to jutro poljubio si me, heh kako smo treperili…a danas?
…naslonjena sama na sebe, stojim, u mislima gledam …gledam tebe, tvoju dugu, kao gavranovo krilo crnu kosu, kako ti pada na koscata ramena, na koja bi se tako rado naslonila…i ne bi mi smetala tvoja kosa na licu, samo da osjetim miris, miris tebe, tvoj topli dah…da vidim pogled tvojih velikih crnih zacudjenih oci, samo za mene, …da me okrznes vrelom usnom… i nista vise.
…glavnom stazom, pa iza cetvrte odrezane breze, odmah u drugom redu…
Evo sam ti dosla, oprosti sto me tako dugo nije bilo…ali nisam, nisam htjela znati, nisam…nisam prihvacala da te vise nema…tebe, nas…
Danas neke jos ne odrezane breze svojim zuto- zelenim liscem trepere iznad tebe, masu svojim dugim granama i mozda ti pricaju kako sam i sta radim. Da li ti je hladno? Tako nisi volio hladnocu,…da cudno uvijek si se grijao mojim rukama…kupovao tople kestene i gledao kako ih jedem, kazivao da to nekako posebno radosno radim…
…i ostavljam ti samo jednu ruzu, koje si mi s ljubavlju kupovao, samo jednu, jer bili smo jedno.

13.10.2007. u 18:47 | 21 Komentara | Print | # | ^

Pricam ti pricu

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Vec duze vrijeme mi se mota po glavi, da moram, trebala bih, pa red je, rekao je krajem godine, ...ma da naruciti se na kontrolu, ma jooooooj.
Dakle, opet ono, nazovi, predstavi se, reci svoje podatke i smjerno upitaj kada si na redu ( za sta, molim lijepo, za ljubazan odgovor, osmjeh, objasnjenje, da na moje pitanje zasto je izvrsena segmentoktomija dobijem odgovor, znate kod vas svasta ima, tek toliko o kontrolama i :da li ste culi kako stize rak dojke, nikoga ga nikada nije cuo, a ipak je dosao, zato svi na preglede i kontrole, jer ako je na vrijeme, imate sanse, huh). Pricaju, pricaju...
Treba dogovoriti termin da me tamo stiscu s nekim plocama, jedva cekaju da odes, ma koga zapravo zanima imas li sta reci, pitati, zasto ti se znoje ruke, zasto...
Dobar dan, ja sam , znate....a kada bi vi htjeli (upada mi u rijec sestra medena), pa sta kada bi ja htjela, veliki dr. je rekao krajem godine, pa ono da se na vrijeme narucim... javite se kada budete htjeli doci, ne ceka se dugo, tu tu, tu tuuu...
Ajd, sad zovem kod dr. da dogovorim pregled...zovite krajem mjeseca, nemamo termina. Nesto novo? Ma nije sve isto kao i prije 2 godine.
Ok, znaci obavljeno, sada mogu lagano poceti sa preznojavanjem, biranjem garderobe koja ce frcati s mene cim udjem u ordinaciju, ubjedjivanjem same sebe, samo pozitivno misli i bit ce sve ok, ma daaaj.
Kad zazvoni tulifon, vidim na tuzibabi broj Bolnce, brrrrrrr, sta sada, nije valjda nesto poslo po zlu.
Dobar dan, jeste vi gospodja xy? Da, ja sam, izvolite. Znate zovem vas radi vase pretrage za koju ste upisani pred duze vremena (citaj prije 2,5 godine, DOBRO STE VIDJELI, UPISANA U LISTU CEKANJA 2005. godine), pa mislim da vidim da li vam je jos potrebna ta pretraga (he he, valjda su mislili da sam pokojna i da je trava vec narasla iznad mene, ma ne trava i jorgovan koji je stigao i procvjetati. No dobro, kada da dodjem, usudih se pitati, aaaaaaa nazovite krajem mjesea. A da li ce te me obavijestiti o terminu, da nazvat cemo, a ako ne budem doma, heh, onda nista, bravvooo...trebala sam 2,5 godine dahtati kao pas kraj tulifona i cekati da me zovu, ne ici ni po kruha, ne se tusirati, mozes ne cuti tulifon, ne ici.... umri, jedna manje.
Inace radi se o dopleru karotida, i TCD-u mjerenju cirkulacije prema glavi.
Nije vam vise cudno moje pisanje zar ne, bar vise ne?
I sada ti idi na kontrolu i sada ti njima vjeruj, da trebas doci, rekao bi covjek kada ih slusa na tv-u da te jedva cekaju, da jedva cekaju da ti potvrde kako si ok, a kad ono....
...i ako bude, a bit ce onako kako mora biti, pisat cu i dalje, nadam se, ne, vjerujem, zelim vjerovati u to.


03.10.2007. u 22:26 | 19 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2016 (1)
Travanj 2014 (2)
Prosinac 2012 (1)
Lipanj 2010 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Pisanje kratkih prica,
pisanje pjesama
komentari dogadjanja oko mene



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Pocetak
Komp i ja
Pokusaj
Pitam se
...samo da ti kazem
Suze
Samoca
Kako znati
Dogovor
Zavaravati sebe, da ili ne
Tko sam

Zatvori tiho
Stafeta
Kako sam ja vidjela
Zao mi...
U gostima
Muko moja
Sama
Tu si
San
Muka po neznanju
Palica

Da ne povjerujes
Cestitka
Macak
Trazim se
Kome reci?
Tuga
Pismo
Samo vedro i veselo
Jos uvijek vedra i vesela
Matura
Ucim...
Komp i ja po drugi puta
Malo cvijeca
U setnji
Glazba
Sta se mora, mora se...
Miris sjecanja
Ma, posve sam ok
Zasto?
Zar...
Da, i ?
Neka svi cuju, hvala

Internet
Dilema, trilema...
Sva u poslu...
Pitam...
Cestitka...
Pricam ti pricu
Sjecanje
Bez naslova
A sta da kazem...
Samo kap...
Cizmice za pamcenje
Tebi...
Prijatelju
Tisina
Putovanje
More, more...
Kako ti je ime?
Ogledalo
Malo smijeha
Red smijeha, red suza
Prvi puta sam
Nevolja
Igraliste zivota
Cijena obraza.
Misli...
Poruka
Igracke za odrasle
Dolazis po mene?
Jedna od onih koji su otisli
Povratak?









Ima Neka Tajna Veza Lyrics





Hit Counter
Hit Counter





Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us







Ako su vrata moga srca zatvorena,
molim te ne udaljuj se.
Kucaj i ako je potrebno
razvali vrata
i udji u moj zivot.

Kako su tužni
Ti susreti u snima!
Naglo se budiš,
U mrak, tapkajuć, zuriš -
Ruka dotiče tminu.
(Jakamoči)


Kad zima ode i proljeće dođe,
Nova je godina, mjesec je nov;
Tek čovjek stari.

Nove su stvari najbolje stvari;
Možda je jedino između ljudi
Dobar tek onaj koji je star.
(Nepoznati)

Doći ću noćas u posjetu
Samo u tvojem snu;
Nitko me vidjeti neće, al` ipak -
Za svaki slučaj vrata otključaj.
(Nepoznati)



Čovječanstvo je podijeljeno u dvije duge kolone.
U prvoj su stari i povijeni, koji se oslanjaju na štapove.
Hodeći putem života, oni dahću, kao da se uspinju prema vrhu brda,
dok se uistinu spuštaju u provaliju.
U drugoj su koloni mladi,
koji trče kao da imaju krila na nogama,
pjevaju kao da su im u grlima srebrne strune
uspinju se ka vrhu brda, kao da ih vuče neka nepobjediva čudesna sila.
U kojoj ste od tih dviju kolona, o, braćo moja?
Postavite si to pitanje kad budete sami u tišini noći.
Sami prosudite,
spadate li medju sužnje jučerašnjeg dana,
ili medju slobodne sutrašnjeg dana?
(Khalil Gibran)



Bog ti je dao duh s krilima da bi se njime uzdigao u prostrano nebo ljubavi i slobode.
Zar nije zlo odsječeš li si krila i mučiš dušu da kao crv plazi po zemlji.
(Khalil Gibran)


Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda te neću vidjeti.
Hodaj pokraj mene i budi mi prijatelj.
(Albert Camus)

Prijateljstvo je neizreciv osjecaj kad se s neki osječaš
tako sigurno da ne moraš vagati misli ili mjeriti riječi.
(Georg Eliot)

Zavapi, i svi će te čuti.
Zašapći, i čut će te najbliži.
Šuti, i tvoj najbolji prijatelj
će znati što si rekao.
(Linda Macfarlane)

U zdravlje, prijatelju stari!
Poživi još tisuću godina,
a i ja s tobom da ih prebrojimo.
(Robert Smith Surtees)


Sviđaš mi se kad šutiš

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.

Pablo Neruda


Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.


Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem....

Pablo Neruda
_________________________________________

KAD UMREM

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

Pablo Neruda...


PRIJE

Prije no što sam te ljubio ništa ne bijaše moje:
teturao sam ulicama i stvarima:
ništa ne bijaše važno, a sve bez imena
svijet je bio od zraka koji je čekao.

Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjesečinom,
hangare okrutne koji su se opraštali,
pitanja što su ustrajala u pijesku.

Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napušteno i propalo,
sve bijaše neotuđivo strano,

sve bijaše tuđe i ničije,
dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo
ne ispuniše jesen darovima.

Pablo Neruda





Čekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta
Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

Simonov




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se