srebrnosiva

Sva u poslu...

Da sam prezivjela onu noc, to sam vam javila, da je vruce, pa to svi znaju, da sam se nekako oporavila od ukocene kraljeznice, obavjestavam urbi et orbi, ali ….
Dolazi susjeda s pricom kako je upravo okrecila stan, a ostalo joj malo boje, ma taman za moju malu ostavu. Eh pa zar to nije dovoljno za novu avanturu?
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Dakle, naravno da mi ta lijepa «rozna» boja treba, taman ce osvjeziti moju malu ostavu, lojtrice imam, dobru volju, jedino jos neki valjak da obavim taj posao. Valjka neeeemmmaaaa, kao ima ona neki mali koji je kupila bas neki dan (dakle nov i nemoj me pitati da ti posudim, pa zar ti nije dovljno ova kantica boje), a ja se sjetim da ja imam neku cetku, negdje, od nekada…koliko veliku to cemo vidjeti. Upustim se ja u raspremanje ostavice (usput tragam za cetkom za bojanje zidova), hodam, nosam (ma uopce nije vruce, sva sreca heh) i gle evo moga alata, pa to je kistic sirok jedva nekih 6 cm, ali nema veze, mogu ja to…
Po lojtrici gore, po lojtrici dolje, grije me zarulja, a nemam gdje od nje, ako je ugasim u mraku sam, kistic u desnicu, pa u ljevicu, boja curi po meni, po lojtricama, vise po svemu nego po zidu, ali …ide me u zivotu ide me….
Naravno da sam tapkala u japankama (ma rodjene za moju kraljeznicu) i za par sati evo ga, sve gotovo, ma uredno, lijepo cisto, slozeno, mirisno….
Plan je bio, obojiti i ostaviti sve za drugi dan, ali…pa mogu ja to jos oprati da se bar toga rijesim….obavljeno, pa mogu ja dio stvari posloziti natrag da mi ne smeta po stanu…obavljeno, a mogu i ovo sto mi ne treba odnijeti u kontejner….obavljeno.
Tush, krevet, jutro, hop laaaaaaa, male slatke stare debele nogice se pokocile, ahahahaha, pa sad ti hodaj, khm…male stare artriticne sakice ne mogu ni zlicu drzati, yess. Treba li netko majstora, da mu obojam koji zid, moze strop, kisticem za platno, naravno, pa necemo valjda valjkom ili pravom cetkom… tu sam.
Samo vedro i veselo…

24.08.2007. u 23:09 | 22 Komentara | Print | # | ^

Dilema,trilema...


Dok se plavicasti oblaci sna pokusavaju ugnijezditi u moju svijest, grubo su prekinuti plamtecim osjetom bola...
Pokusah gledati nocas suze Sv. Lovre, ali ne ugledah niti jedne, pa ni moje….za moje se ne cudim, davno presahnuse, jos kada su me bacili drzeci me za kosu iznad zemlje dok su mi noge klatile u zraku, preko stepenica, jer dok sam neovlasteno uzimala kocke secera (a tada nije bilo bonbona i cokolade) razbih dragocjeni bokal i za kaznu bih podignuta za svoju dugu kosu, prodrmana i bacena, heh preletjela ja preko njih, pala u hrpu suhog lisca oraha, ali ne ispustih svoje kocke…
pokusavam se predati snovima, odagnati tu bol u kraljeznici koja mi ne da se
namjestim i opustim, tek se radja jedna misao za dugom, da, ako popijem tabletu za umirenje bolova kraljeznice,pocet ce me boliti zeludac, ako ne popijem treba pokusati lezati ravno, bez jastuka i mirno, ali…tada ce srce poceti svoj ples i tlak ce otici na 200, a onda cu se uplasiti, jer cu tesko disati i slijedi napad AP (angine pektoris) . …dakle treba rijesiti dilemu, trilemu ili sto vec…koju tabletu da popijem prvo,…da zaustavim bol u kraljeznici, pa da onda popijem da me prestane muciti zeludac, a onda ocijeniti da li prvo dodatnu tabletu za snizenje krvnog tlaka ili uspricati pod jezik nitrolingual za zaustaljanje napada AP…heh a da legnem potrbuske, uffff to ne, pa to je zabranjeno onima kojima je odrezan dio raskosnoga poprsja.
…prolazi vrijeme, vrtim se, gledam na stolicu pokraj sebe poredane flasice i kutijice i pustih misli da teku prema Onome tko me tako nadario. Pitam se cime sam zasluzila toliku paznju? Nije li to ipak previse darova za jednog covjeka, a toliki stoje u redu, ne prelazi li to granicu dobrog ukusa.
Mozda i utonem u san, mozda se i probudim, mozda se uspijem i podici na noge lagane i nesigurnim koracima krenem u novi dan, pazeci kao da hodam po jajima da ne izazovem novo sijevanje u kraljeznici.
A, ne mogu da se ne upitam, nije li beskicmenjacima ipak lakse u zivotu?
Pa da sam bila jedna od njih, mozda sada ne bi bila sama, mozda bi bio neko uz mene da mi kaze, ma proci ce i ova noc, ma ako nista drugo, ne bi me imalo sta boljeti, heh opet mozda.
I opet smo nas dvoje sami, nas dvoje i ove male sarene pilule za lilule, ali Ti si gazda, Ti si negdje stavio istek roka trajanja kod moga nastajanja, pa mi ne ostaje drugo nego se nasmijesiti (ili je to grimasa boli i straha) i reci ok, da li da si i sama upalim svijecu?


13.08.2007. u 01:17 | 11 Komentara | Print | # | ^

Internet


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo je moj mali ljubimac, moj papagalo koji mi donosi radost, ljutnju, brigu i kojesta drugo.
No, ovo sto se dogodilo mozda i nije nista neobicno, ali eto, moj papigic je ziv zahvaljujuci internetu. Da zna, vjerojatno bi se naklonio i rekao hvala, ali kako ne zna on, nego ja, to dodje na isto.
Druzimo se mi gotovo 3 godine, idemo jedno drugom na zivce, vicemo jedno na drugo (nemamo inace na koga, pa eto…). Pazim ga , cuvam, ucim pricati, ali…da, nije to obicni papigic, ne samo da je najljepsi, najpristojniji, ne pravi nered, fucka za gazdaricom…
Naime, on je jedna mala ljencina koja nece svoj kljun brusiti na sipinu kost. Pozalih se ja u trgovini gdje sam ga kupila, a oni kazu da nema pomoci, ako ne bude to radio, uginut ce.
Prolazilo vrijeme, iskreno govoreci ja na to i zaboravila, kad jednu vece nekako se tuzno javlja. Gledam ga, pa otvoren mu je kavezic, moze van, ima hrane, vode, svojih poslastica i tako, ali nije to. Uzmem ga na ruku i odnesem u kupaonu pred ogledala, tamo se jako voli zabavljati, misli da su jos trojica s njim (jaaadan), nista, opet nekakav tuzan pijukic. Gledam ga sa svih strana i primjetim da nekako cudno trza glavom. Sta je sad to, upitah se, pa nije se nikada tako ponasao? Jao meni, kada sam stavila jos jedne naocale, pa on ne moze otvoriti kljun, kljun je prerastao i zaglavio se i on ne moze niti jesti niti piti.
Mozete li vi sebi zamisliti moju paniku?
Mozete li vi zamisliti koji je mene strah uhvatio da ce on umirati ispred mene od gladi i zedji?
Naravno da je vece bila, naravno da nikoga nema, naravno da smo sami.
Sta da radim?
Bila sam spremna da mu ujutro otvorim balkon i pustim ga van, takva ce mu smrt biti brza , jer ce ga ptice dohvatiti cim se pojavi, ma strasno, ali…
Internet sine mu kroz glavu, brzo za komp, ukucam u trazilicu: tigrice i evogaaa, sve sam nasla, sve moguce savjete pa i pomoc za takve slucajeve. Opisano kako ga trebam drzati, kako obrezati kljun skarama, kako drzati njegovu glavu da ga na povrijedim, kako da mu obrezem pandjice, ma divota.
Sada to radimo redovno, on vec zna, i strpljivo ceka da zavrsim posao sa skarama, a onda uziva kada to finije obradjujem sa turpijicom za nokte. Ma sta da vam kazem, poseban je.
E da, u trgovini se nisu mogli nacuditi kako sam se usudila to sama raditi, kao, to rade samo veterinari za dosta love.
Ma ce nama veterinar, kad mi imamo komp i puno srce ljubavi, heh.

01.08.2007. u 22:01 | 12 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2014 (2)
Prosinac 2012 (1)
Lipanj 2010 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Pisanje kratkih prica,
pisanje pjesama
komentari dogadjanja oko mene



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Pocetak
Komp i ja
Pokusaj
Pitam se
...samo da ti kazem
Suze
Samoca
Kako znati
Dogovor
Zavaravati sebe, da ili ne
Tko sam

Zatvori tiho
Stafeta
Kako sam ja vidjela
Zao mi...
U gostima
Muko moja
Sama
Tu si
San
Muka po neznanju
Palica

Da ne povjerujes
Cestitka
Macak
Trazim se
Kome reci?
Tuga
Pismo
Samo vedro i veselo
Jos uvijek vedra i vesela
Matura
Ucim...
Komp i ja po drugi puta
Malo cvijeca
U setnji
Glazba
Sta se mora, mora se...
Miris sjecanja
Ma, posve sam ok
Zasto?
Zar...
Da, i ?
Neka svi cuju, hvala

Internet
Dilema, trilema...
Sva u poslu...
Pitam...
Cestitka...
Pricam ti pricu
Sjecanje
Bez naslova
A sta da kazem...
Samo kap...
Cizmice za pamcenje
Tebi...
Prijatelju
Tisina
Putovanje
More, more...
Kako ti je ime?
Ogledalo
Malo smijeha
Red smijeha, red suza
Prvi puta sam
Nevolja
Igraliste zivota
Cijena obraza.
Misli...
Poruka
Igracke za odrasle
Dolazis po mene?
Jedna od onih koji su otisli
Povratak?









Ima Neka Tajna Veza Lyrics





Hit Counter
Hit Counter





Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us







Ako su vrata moga srca zatvorena,
molim te ne udaljuj se.
Kucaj i ako je potrebno
razvali vrata
i udji u moj zivot.

Kako su tužni
Ti susreti u snima!
Naglo se budiš,
U mrak, tapkajuć, zuriš -
Ruka dotiče tminu.
(Jakamoči)


Kad zima ode i proljeće dođe,
Nova je godina, mjesec je nov;
Tek čovjek stari.

Nove su stvari najbolje stvari;
Možda je jedino između ljudi
Dobar tek onaj koji je star.
(Nepoznati)

Doći ću noćas u posjetu
Samo u tvojem snu;
Nitko me vidjeti neće, al` ipak -
Za svaki slučaj vrata otključaj.
(Nepoznati)



Čovječanstvo je podijeljeno u dvije duge kolone.
U prvoj su stari i povijeni, koji se oslanjaju na štapove.
Hodeći putem života, oni dahću, kao da se uspinju prema vrhu brda,
dok se uistinu spuštaju u provaliju.
U drugoj su koloni mladi,
koji trče kao da imaju krila na nogama,
pjevaju kao da su im u grlima srebrne strune
uspinju se ka vrhu brda, kao da ih vuče neka nepobjediva čudesna sila.
U kojoj ste od tih dviju kolona, o, braćo moja?
Postavite si to pitanje kad budete sami u tišini noći.
Sami prosudite,
spadate li medju sužnje jučerašnjeg dana,
ili medju slobodne sutrašnjeg dana?
(Khalil Gibran)



Bog ti je dao duh s krilima da bi se njime uzdigao u prostrano nebo ljubavi i slobode.
Zar nije zlo odsječeš li si krila i mučiš dušu da kao crv plazi po zemlji.
(Khalil Gibran)


Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda te neću vidjeti.
Hodaj pokraj mene i budi mi prijatelj.
(Albert Camus)

Prijateljstvo je neizreciv osjecaj kad se s neki osječaš
tako sigurno da ne moraš vagati misli ili mjeriti riječi.
(Georg Eliot)

Zavapi, i svi će te čuti.
Zašapći, i čut će te najbliži.
Šuti, i tvoj najbolji prijatelj
će znati što si rekao.
(Linda Macfarlane)

U zdravlje, prijatelju stari!
Poživi još tisuću godina,
a i ja s tobom da ih prebrojimo.
(Robert Smith Surtees)


Sviđaš mi se kad šutiš

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.

Pablo Neruda


Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.


Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem....

Pablo Neruda
_________________________________________

KAD UMREM

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

Pablo Neruda...


PRIJE

Prije no što sam te ljubio ništa ne bijaše moje:
teturao sam ulicama i stvarima:
ništa ne bijaše važno, a sve bez imena
svijet je bio od zraka koji je čekao.

Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjesečinom,
hangare okrutne koji su se opraštali,
pitanja što su ustrajala u pijesku.

Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napušteno i propalo,
sve bijaše neotuđivo strano,

sve bijaše tuđe i ničije,
dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo
ne ispuniše jesen darovima.

Pablo Neruda





Čekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta
Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

Simonov