srebrnosiva

Sta se mora, mora se...

Naravno da se radi o stafeti koja je dosla do mene, ma nisam bas neki ljubitelj, ali sta se mora, mora se...
zadano je:sreca (sretna/sretan), ljepota, svijet i zauvijek.

Sreca?
Kako opisati srecu, kako reci sta nam sve treba manje ili vise da bi bili sretni?
Ako kazem da je zdravlje sreca, sta bi mi rekli oni koji su zdravi ali gladni, oni koji tumaraju bez posla, a zive na racun starih roditelja, uplakano dijete koje zeli samo da ga ne tuku...

Ljepota?
Duse ili tijela, svijeta koji nas okruzuje, procvjetalog cvijeta, tek kap rose sto blista na suncu...

Svijet?
Tako hladan, ponekad dobrostiv, ponekad i mrk. Velik je ili mal, kako ga zamislimo, ali tu je i ne mozemo bez njega kao ni on bez nas. Proci cemo, da li ce nas netko primijetiti, da li cemo ostaviti nekakv trag svoga postojanja, eh kad bi se mogli vratiti i provjeriti...

Zauvijek?
Pozdrav iz zauvijek, lijepa knjiga koju sam procitala.
Zauvijek cu misliti na tebe, zauvijek voljet cu te , zauavijek...

Molim lijepo mirelici da preuzme stafetu, nova je, pa eto

30.05.2007. u 19:34 | 11 Komentara | Print | # | ^

Glazba

Image Hosted by ImageShack.us

Umjesto u prirodu, ovaj puta se zaputih setajuci na koncert mladih orguljasa koji se odrzavao u staroj crkvi (11. ili 13. stoljece).
Nekako se uspeh stepenicama, ma nije nimalo lako, ali volja je bitna…
Unutrasnjost crkve, mirna, tajanstvena, miris tamjana negdje u zraku, sviraonik orgulja ispred stepenica koje vode do oltara…
Svi nekako s oprezom, ili strahom mozda, ulaze, ogledavaju se. Angeli na zidovima nas gledaju, da li ce cude sto ovdje radimo…
Psssstt, dolazi mladic, crnokos, bijelog lica, zagonetnog osmjeha, u lijepoj ruci dugih prsti stare note, sjeda i………
Potece zvuk, potece zuborom pod njegovim prstima, angeli smjeskajuci se odobravaju, a ja…
…svila zasusta svojim poznatim zvukom dok klizi preko kamenih stepenica. Sitnim koracima brzam kroz uske puste i visoke hodnike, zavojite stepenice da izadjem, da udahnem svjezi zrak doline, da ostavim iza sebe svu tezinu zatvorenog prostora, da ga vidim, da me vidi….
Ako ga uspijem vidjeti sto cu mu reci, da li cu mu ista reci?
Ne, nije potrebno, on zna zasto sam tu, on zna da sam spremna sjesti iza njega na sapi konja i otici.
Cujem topot, meki topot po tepihu zelene trave namocene rosom obliznjeg vodopada, srce mi kuca u ritmu tog topota, gubim dah, da li cu stici…
Konj crn kao noc, na njemu on. Kosa mu rasuta, duga plava, smjeska se… gleda me, zove osmjehom…
Trcim prema njemu, teska mi svila omata noge, usporava trk, gledam ga i zelim sto prije do njega, voda pljusti…..
Oooh !?! crnokosi mladic se klanja smjeskajuci, ljudi oko mene pljescu, neki vec izlaze.
Orgulje ostaju same u svijetu tisine, cekajuci slijedeci puta…

16.05.2007. u 18:18 | 10 Komentara | Print | # | ^

U setnji

Vrijeme prekrasno, toplo, suncano, izmamilo me na setnju uz moju sutljivu brbljavicu.
Naravno da mi je fotic pri ruci, pa moram se pohvaliti gdje sam bila, gdje sam setala i kako je to lijepo. Voda je mutna, tamo nesto kopaju, bar tako kazu,otjerali pacice koje sam prije par dana vidjela i slikala, ma neka ih, neka rade.
Pjevusim pomalo u po glasa (ne ka na eurosongu, vjerujte, ipak bolje) neki me cudno gledaju, ali bas me briga, meni je lijepo, gustam.
Samo da dokumentiram to sto govorim takvo zelenilo, toliko nijansi zelene boje, …
Image Hosted by ImageShack.us
U toj ljepoti izgubih pojam o vremenu, malo brbljala sa setacima, i krenuh kuci.
Nekako naglo poceo padati mrak, a ja trebam prijeci cijelo polje do naselja, hm bas nije ugodno, ali sta da radim, do kuce nekako moram.
Sve se ogledavam, nigdje nikoga (u sebi molim da tako i ostane), jos samo iza ovog zavoj, oko zita koje je vec lijepo poraslo i talasa na laganom vjetru kao zeleno more, kad ono, ajoooooooooj, izronise ispred mene na par metara dva crna psa. Ohladila mi se utroba, majko sto cu, negdje mi se mota u cosku glave, kako ono su rekli, a da , neka se javim psu koji me ne pozna (da psu, ali njih su dvojica), da mu ne prijeti od mene nikakva opasnost, covjece, pa necu ja ugristi njega, nego on mene (ne daj Boze, pa valjda me se ne boji toliko).
Kad cujem ja neki drhtavi glas, da glas, glasic, hhhe, dddeccccki jjjeel i vvvii u sssetnjju, hhhe he? Bljesnu oci crne ko noc, zubi bijeli ko biseri, aaaajjjte viii sssamoo, nnnecu jaa vas.
Stisla mobitel oko vrata, kao nek vide oni da ja mogu zvat i u pomoc, heh, pa to ja pricam i tepam psima po polju, a ja mislila netko drugi., blago meni. Nisam valjda prolupala od straha.
Obiddose me i odoseeeeeeeeeee, a ja , a jaaaa? Napol mrtva do kuce, ali ziva i citava.
Sto nije naisao ovakav?

Image Hosted by ImageShack.us

11.05.2007. u 22:07 | 6 Komentara | Print | # | ^

Malo cvijeca

Vrijeme je prekrasno, setam i slikam, pa cu pokusati podijeliti s vama par fotkice poljskog cvijeca.
Zuti maslacak
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Plesna haljina zutog maslacka
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

08.05.2007. u 23:55 | 5 Komentara | Print | # | ^

Komp i ja po drugi puta

Mozda ste mislili da necu doci, da ce te se mene lako rijesiti, he he, moram vam reci da ste krivo mislili, sto ce reci, da morate misliti ponovo.
Ha, salim se malo, iako bas nisam jaaaaaaako dobre volje, no svakako bolje nego sam bila proteklih dana.
Naime moj mezimac, komp naravno, poceo otkazivati poslusnost mojoj cvrstoj ruci (bas). Prvo se usporio, pa onda se ne da ugasiti (a mozda bi on jos lutao bespucima neta, tko zna, a ja ga tjeram na spavanje), a onda zavrsio je na servisu, pa sam ja siroce samo mogla sanjati sto se ovdje dogadja. Bas sam bila zalosna, ali nista nije pomagalo, morala sam strpljivo cekati da cika majstor doveze komp doma, da se ponovo snadjem, jer je pola toga iskljucio, blago meni, i sve tako...
Dala sam se u kopiranje svih meni jako vaznih i manje vaznih sitnica koje su tu pohranjene, da ih ne bi nepovratno izgubila, uzbuna citava nastala oko toga, ma naravno samo u mojoj glavi, nazivala sam svoju mladu prijateljicu maltretirala je, raspravljala nadugo i nasiroko, da li ce, ako ce i sta ce majstor s mojim kompom, ali sam uspjela nekako danas i to privesti kraju.
Nije bas sve bez greske, ali Boze moj, pa tko je od nas bez gresaka, hm.
Tako, sada se mogu odmoriti, a onda na pisanje novih postova, e da.

07.05.2007. u 20:45 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2014 (2)
Prosinac 2012 (1)
Lipanj 2010 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Pisanje kratkih prica,
pisanje pjesama
komentari dogadjanja oko mene



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Pocetak
Komp i ja
Pokusaj
Pitam se
...samo da ti kazem
Suze
Samoca
Kako znati
Dogovor
Zavaravati sebe, da ili ne
Tko sam

Zatvori tiho
Stafeta
Kako sam ja vidjela
Zao mi...
U gostima
Muko moja
Sama
Tu si
San
Muka po neznanju
Palica

Da ne povjerujes
Cestitka
Macak
Trazim se
Kome reci?
Tuga
Pismo
Samo vedro i veselo
Jos uvijek vedra i vesela
Matura
Ucim...
Komp i ja po drugi puta
Malo cvijeca
U setnji
Glazba
Sta se mora, mora se...
Miris sjecanja
Ma, posve sam ok
Zasto?
Zar...
Da, i ?
Neka svi cuju, hvala

Internet
Dilema, trilema...
Sva u poslu...
Pitam...
Cestitka...
Pricam ti pricu
Sjecanje
Bez naslova
A sta da kazem...
Samo kap...
Cizmice za pamcenje
Tebi...
Prijatelju
Tisina
Putovanje
More, more...
Kako ti je ime?
Ogledalo
Malo smijeha
Red smijeha, red suza
Prvi puta sam
Nevolja
Igraliste zivota
Cijena obraza.
Misli...
Poruka
Igracke za odrasle
Dolazis po mene?
Jedna od onih koji su otisli
Povratak?









Ima Neka Tajna Veza Lyrics





Hit Counter
Hit Counter





Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us







Ako su vrata moga srca zatvorena,
molim te ne udaljuj se.
Kucaj i ako je potrebno
razvali vrata
i udji u moj zivot.

Kako su tužni
Ti susreti u snima!
Naglo se budiš,
U mrak, tapkajuć, zuriš -
Ruka dotiče tminu.
(Jakamoči)


Kad zima ode i proljeće dođe,
Nova je godina, mjesec je nov;
Tek čovjek stari.

Nove su stvari najbolje stvari;
Možda je jedino između ljudi
Dobar tek onaj koji je star.
(Nepoznati)

Doći ću noćas u posjetu
Samo u tvojem snu;
Nitko me vidjeti neće, al` ipak -
Za svaki slučaj vrata otključaj.
(Nepoznati)



Čovječanstvo je podijeljeno u dvije duge kolone.
U prvoj su stari i povijeni, koji se oslanjaju na štapove.
Hodeći putem života, oni dahću, kao da se uspinju prema vrhu brda,
dok se uistinu spuštaju u provaliju.
U drugoj su koloni mladi,
koji trče kao da imaju krila na nogama,
pjevaju kao da su im u grlima srebrne strune
uspinju se ka vrhu brda, kao da ih vuče neka nepobjediva čudesna sila.
U kojoj ste od tih dviju kolona, o, braćo moja?
Postavite si to pitanje kad budete sami u tišini noći.
Sami prosudite,
spadate li medju sužnje jučerašnjeg dana,
ili medju slobodne sutrašnjeg dana?
(Khalil Gibran)



Bog ti je dao duh s krilima da bi se njime uzdigao u prostrano nebo ljubavi i slobode.
Zar nije zlo odsječeš li si krila i mučiš dušu da kao crv plazi po zemlji.
(Khalil Gibran)


Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda te neću vidjeti.
Hodaj pokraj mene i budi mi prijatelj.
(Albert Camus)

Prijateljstvo je neizreciv osjecaj kad se s neki osječaš
tako sigurno da ne moraš vagati misli ili mjeriti riječi.
(Georg Eliot)

Zavapi, i svi će te čuti.
Zašapći, i čut će te najbliži.
Šuti, i tvoj najbolji prijatelj
će znati što si rekao.
(Linda Macfarlane)

U zdravlje, prijatelju stari!
Poživi još tisuću godina,
a i ja s tobom da ih prebrojimo.
(Robert Smith Surtees)


Sviđaš mi se kad šutiš

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.

Pablo Neruda


Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.


Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem....

Pablo Neruda
_________________________________________

KAD UMREM

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

Pablo Neruda...


PRIJE

Prije no što sam te ljubio ništa ne bijaše moje:
teturao sam ulicama i stvarima:
ništa ne bijaše važno, a sve bez imena
svijet je bio od zraka koji je čekao.

Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjesečinom,
hangare okrutne koji su se opraštali,
pitanja što su ustrajala u pijesku.

Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napušteno i propalo,
sve bijaše neotuđivo strano,

sve bijaše tuđe i ničije,
dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo
ne ispuniše jesen darovima.

Pablo Neruda





Čekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta
Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

Simonov