srebrnosiva

Ucim,...


Zvonjava, hvala sreco, ovo je samo pokusaj, pusa.

Image Hosted by ImageShack.us

22.04.2007. u 22:24 | 17 Komentara | Print | # | ^

Matura

...molim...halllooooooooo....oooooo, to si ti, kojim dobrom covjece?
Bio je to pocetak sjecanja na zvono, skolsko naravno, trtarenje pred test, skrivene ceduljice pod klupom.
Kako da se dogovorimo, gdje da se nadjemo?, da li ces doci?, da li.... kako bi.......? , pa pogadjate, dogovor je o proslavi, ma ne, o sjecanju na nasu maturu, a joj, kada je to bilo.
Kazem, pa zar je vec proslo, a on, ne, ne izgovaraj to nikako, nije toliko proslo, a kao da je bilo prosle godine, je je, prosle po nekoliko puta prosle, pa destetine puta prosle, pa na kraju cetrdeset puta prosle godine, aaaaaa, uopce nismo stari, niti govora, tko je to rekao.
Sve sam zapetljala, ali sam nekako razdragana da cu vidjeti svoje skolske kolegice i kolege za nekoliko dana, da li cu ih prepoznati? Da li da napravim salu sa kasnjenjem u skolu (pa uvijek sam uletavala u zadnji tren, kako smo mi to rekli, iza malog zvona), a onda u razred, fiiijuu. Istina da bas ne mogu uletjeti, ali nekako cu valjda uspjeti docarati davne dane poletnosti, hahahahah.
Steta, profa iz njemackog je presla u drugu dimenziju zivota, pa ne mogu izrecitirati napisani nam tekst na skolskoj ploci, a on je glasio, ako se dobro sjecam ovako: genossin Lehrerin, ich endschuldige mich bitte, ich habe fur heute nicht gelehrnt, denn ich gestern krank war.
To je znacio spas (ma i za one koji nisu znali niti tu recenicu prevesti), to je znacilo da vas nece pitati, jer ste se ispricali na pocetku sata, ma to smo svi znali u pola noci izrecitirati, pa eto vidite i ja nakon toliko godina :)
A sada, sta sada, da li moram dotjerati liniju za taj dan, kupiti novu garderobu, ofarbati kosu (a pegla, usisavac, joj moj ducanik)?
Ma neeeeeeeee, nista, tocno ovakva kakva sam i to ce biti to.
Dakle, ozbiljno se spremam za taj dan, samo da me ne omete opet kakva bolescina (ma oce ona nas mlade, he he).
Sve ce biti ok, o svemu cu vas izvijestiti (ako prezivim). Zamislite kad ugledam neke svoje simpatije, ili nesto vise, nakon toliko godina, sijede, s vise ne sirokim ramenima, nego prosirenim strukom, cudno lijepim zubima (ma uopce nisam zlocesta), drhtavim prstima (ali ne od straha ili ccc...), bit ce ludo i nezaboravljivo, jedva cekam (a sigurno i oni, i oni ce mene, kao i ja njih analizirati, usporedjivati) ma zabavit cemo se u ime starih vremena, pricati o svojim glupostima, kako je D... napisao u zadaci (naravno iz njemackog) da se laste u proljece vracaju iz dalekih svrsetaka , A...kako je gimnazija za dan skole bila okicena "grincajgom" (zelenje za juhu, ono mrkva persin ...), jer smo samo prepisivali rijeci iz rijecnika...
Naviru mi sjecanja, ne mogu vjerovati, smjesim se vec neko vrijeme sama sebi, a gledala sam i nase slike, ma naravno, crno bijele, s natapiranim frizurama, sve na isti kalup, bilo je lijepo, lijepo se sjecati toga vremena. Da.

20.04.2007. u 22:14 | 2 Komentara | Print | # | ^

Jos uvijek vedra i vesela

Da, takva kanim i ostati (do prve neprilike, zlo me ne culo).
Inglish?, nekako to prepolako ide, ili ja premalo ucim, ali...vec sam svladala neke rijeci, bas.
Bezglavo lutam netom, citam, tipkam, saram i eto, zanemarim svoje pisanje i svoje vjerne citace, ali, popravit cu se ja, casna pionirska, ili vec koja....
Usisavac i dalje ne radi, novi jos nije stigao, ma kako i bi kad ga nisam kupila, m da, ali bila u trgovini, imaaaaaaaaaaaa ih, moram se samo odluciti, kredit ili novi minus, zujo.
Pegla? , «privremena» posluzi, to je ona za par kunica sto sam dobila od Necker…necu ih valjda reklamirati, sto oni ne reklamiraju mene, da.
Pa tako, vremena imam (bar mislim) setam po ovom lijepom vremenu, i da, danas sam bila na rijecici svojoj, kad tamo patka, ma ljudi, divlja patka izvela svoje pacice na plivanje, prvo plivanje u zivotu, e da ste to vidjeli, ziva atrakcija, njih 11 i ona glavna. Plivaju za mamom patkom, pa se malo pogube, a ona samo malo okrene glavu i eto ih, svi se poredaju iza nje, ma preslatko za vidjet. Kako samo snazno plivaju uzvodno, ma nisam to nikada vidjela (u svom malo stogodisnjem zivotu), cak sam i slikala, ma naravno da cu pokusati staviti da vidite, ali znate da ja to ne znam u pravoj velicini, paaaa. E onda se pojavio i patak s jos jednom patkom, hm cudno nesto, ali lijep je, onako sjajne zelene glave, samo je voda, ufff, blatnjava, valjda netko nesto kopa ili tko ce ga znati sta radi, pa muti, da li samo vodu, pitam se.

17.04.2007. u 22:21 | 6 Komentara | Print | # | ^

Samo vedro i veselo

Jupiii pregorio mi usisavac, ne mogu a da se ne nasmijem, ma nema veze sto je neki dan pregorila i pegla.
Gledam to s vedrije strane, dakle, ne moram peglati rublje (auuuuuuuu koliko vremena za net), ne moram usisavati i puzati po stanu, jooooos vremena za net i kojesta drugo.
Tako sretna sto imam vremena, ma odlucim kupiti cvijeca koje cu posaditi na terasi, aaaaaaaaaaa ne radi lift, ma zar mislite da je to strasno? Niti govora, zamislite liniju, cvrste misice, srecu i poletnost moju, nosila s lakocom moje paketice i vrecice i td. kao vjeverica na svoj kat,...hm da vjeverica...
E, a sad dolazi jos vedrija strana ovih dogadjanja. Naravno, kupovina nove pegle, novog usisavaca. Ali to uopce nije problem za nas penzice, samo se masimo za svoj "ducanik" i hop la, pare van i stvari su tu. Trgovci se razlete od ljubaznosti da mi objasne koji mi usisavac bas treba (tu su vam prospekti), a pegla, ma bas ova pegla, ma skoro sama gospodjo kad vam kazem, he he.
Joj a kako bez ljifta da ih donesem u stan?
Znaci za sada nista od toga.
Super, u setnju zguzvana, ali vedra i vesela od gimanstike po stepenicama, odmorna od ne pospremanja , polugladna, jer nemos punog zeluca u kupovinu a ni uz stepenice, bas sam otkacila..
I sad recite da nema razloga za veselje, bas...

14.04.2007. u 15:35 | 6 Komentara | Print | # | ^

Pismo

Od kuda poceti, a ne napisati sve ono sto mi se vrzma po glavi. Naravno da mi nije dobro, a kako bi i bilo, tako …
Vrijeme je prelijepo, ali sama ljepota nicemu ne sluzi, ma da, ljepota je lijepa, ali da je ne povrijedis radije je zaobidjes ili, divis joj se, hvalis ljepotu, zavidis, onda odes, negdje gdje je obicno, gdje se ne moras bojati – cega?,.. ne znam.
Zar je tako cudno da s bremenom godina nemam i breme viska kilograma, da pazim kako izgledam, uspravno hodam (ne uvijek bez teskoca)… ne bi valjda trebala hodati gradom skrhana bolom, strahom, samocom, suzama u ocima, mozda…
Eto tako, to pisem tebi, tebi koji si cesto u mojim mislima, tebi kojeg nema sada kada mi se cini da bi te najvise trebala, ali da te podsjetim, pa nije te bilo gotovo nikada, hm stvarno, tocno tako, pa o cemu ja to onda razmisljam. Varam samu sebe? Uvjeravam se kako je bilo nesto sto je trebalo biti, a….. da, ona je bila sladja, vruca i upornija od mene, tako malena, staklena, puna, za cas prazna, pa ponovo…
Ma nije da ti prigovaram, nego se samo prisjecam, nje tako malene, staklene, a i tvojih malenih i staklenih okica, smedjih sa zlatnim mrljicama, koje su tako toplo znale gledati, ispod objesenjacki raskustrane kose, kad nije bilo nje, malene staklene,…prazne. Sve bi bilo dobro dok je malena, staklena bila puna prije nego je bila prazna prvi puta, bio si najdivniji na svijetu, poslije toga,..hm da, da pozelim da te nisam nikada vidjela, nikada ….
…ali kako da se ne sjetim naseg prvog odlaska na more (a ti more nisi mogao smisliti), za moju ljubav, kako si sjedio u vodi do pasa (a naravno da ti je bilo vruce) i citao novine, kod svakog valica koji bi te oplahnuo viknuo, auuuu mila moja majko, tko me t`jero na more!
…naseg odlaska na sanjkanje, a da nisi znao staviti lance na kotace (pa naravno da sam ih ja stavila – tko mi kriv),
…tvog povjerenja u moju voznju (a vozila sam luudo brzo), sjedio si uz mene i mirno citao novine,
…tvojih kulinarskih podviga, koje su svi hvalili, a ja uzivala…
…ma bilo nam je i lijepo, ponekad, da…

12.04.2007. u 20:15 | 4 Komentara | Print | # | ^

Sretan Uskrs svima!!party

07.04.2007. u 14:54 | 10 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2014 (2)
Prosinac 2012 (1)
Lipanj 2010 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Pisanje kratkih prica,
pisanje pjesama
komentari dogadjanja oko mene



Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Pocetak
Komp i ja
Pokusaj
Pitam se
...samo da ti kazem
Suze
Samoca
Kako znati
Dogovor
Zavaravati sebe, da ili ne
Tko sam

Zatvori tiho
Stafeta
Kako sam ja vidjela
Zao mi...
U gostima
Muko moja
Sama
Tu si
San
Muka po neznanju
Palica

Da ne povjerujes
Cestitka
Macak
Trazim se
Kome reci?
Tuga
Pismo
Samo vedro i veselo
Jos uvijek vedra i vesela
Matura
Ucim...
Komp i ja po drugi puta
Malo cvijeca
U setnji
Glazba
Sta se mora, mora se...
Miris sjecanja
Ma, posve sam ok
Zasto?
Zar...
Da, i ?
Neka svi cuju, hvala

Internet
Dilema, trilema...
Sva u poslu...
Pitam...
Cestitka...
Pricam ti pricu
Sjecanje
Bez naslova
A sta da kazem...
Samo kap...
Cizmice za pamcenje
Tebi...
Prijatelju
Tisina
Putovanje
More, more...
Kako ti je ime?
Ogledalo
Malo smijeha
Red smijeha, red suza
Prvi puta sam
Nevolja
Igraliste zivota
Cijena obraza.
Misli...
Poruka
Igracke za odrasle
Dolazis po mene?
Jedna od onih koji su otisli
Povratak?









Ima Neka Tajna Veza Lyrics





Hit Counter
Hit Counter





Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us







Ako su vrata moga srca zatvorena,
molim te ne udaljuj se.
Kucaj i ako je potrebno
razvali vrata
i udji u moj zivot.

Kako su tužni
Ti susreti u snima!
Naglo se budiš,
U mrak, tapkajuć, zuriš -
Ruka dotiče tminu.
(Jakamoči)


Kad zima ode i proljeće dođe,
Nova je godina, mjesec je nov;
Tek čovjek stari.

Nove su stvari najbolje stvari;
Možda je jedino između ljudi
Dobar tek onaj koji je star.
(Nepoznati)

Doći ću noćas u posjetu
Samo u tvojem snu;
Nitko me vidjeti neće, al` ipak -
Za svaki slučaj vrata otključaj.
(Nepoznati)



Čovječanstvo je podijeljeno u dvije duge kolone.
U prvoj su stari i povijeni, koji se oslanjaju na štapove.
Hodeći putem života, oni dahću, kao da se uspinju prema vrhu brda,
dok se uistinu spuštaju u provaliju.
U drugoj su koloni mladi,
koji trče kao da imaju krila na nogama,
pjevaju kao da su im u grlima srebrne strune
uspinju se ka vrhu brda, kao da ih vuče neka nepobjediva čudesna sila.
U kojoj ste od tih dviju kolona, o, braćo moja?
Postavite si to pitanje kad budete sami u tišini noći.
Sami prosudite,
spadate li medju sužnje jučerašnjeg dana,
ili medju slobodne sutrašnjeg dana?
(Khalil Gibran)



Bog ti je dao duh s krilima da bi se njime uzdigao u prostrano nebo ljubavi i slobode.
Zar nije zlo odsječeš li si krila i mučiš dušu da kao crv plazi po zemlji.
(Khalil Gibran)


Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda te neću vidjeti.
Hodaj pokraj mene i budi mi prijatelj.
(Albert Camus)

Prijateljstvo je neizreciv osjecaj kad se s neki osječaš
tako sigurno da ne moraš vagati misli ili mjeriti riječi.
(Georg Eliot)

Zavapi, i svi će te čuti.
Zašapći, i čut će te najbliži.
Šuti, i tvoj najbolji prijatelj
će znati što si rekao.
(Linda Macfarlane)

U zdravlje, prijatelju stari!
Poživi još tisuću godina,
a i ja s tobom da ih prebrojimo.
(Robert Smith Surtees)


Sviđaš mi se kad šutiš

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.

Pablo Neruda


Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.


Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem....

Pablo Neruda
_________________________________________

KAD UMREM

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

Pablo Neruda...


PRIJE

Prije no što sam te ljubio ništa ne bijaše moje:
teturao sam ulicama i stvarima:
ništa ne bijaše važno, a sve bez imena
svijet je bio od zraka koji je čekao.

Upoznao sam salone pepeljaste,
tunele nastanjene mjesečinom,
hangare okrutne koji su se opraštali,
pitanja što su ustrajala u pijesku.

Sve bijaše prazno, mrtvo i nijemo,
palo, napušteno i propalo,
sve bijaše neotuđivo strano,

sve bijaše tuđe i ničije,
dok tvoja ljepota i tvoje siromaštvo
ne ispuniše jesen darovima.

Pablo Neruda





Čekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta
Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

Simonov