"Da ti dam sve što osjećam ovu noć nebi bio sam, moje ruke da te zagrle nikada te nebi pustile!"
petak , 23.10.2009.Evo mene... Nemam pojma odakle da krenem...
Evo nakon dugo vremena jedan običan, normalan post...
Nikakvih stihova i to.... Opet sam ufurana u neki svoj paralelni svijet...
I opet se zamaram onim šta-bi-bilo-kad-bi-bilo...zašto nije i zašto nikada neće biti... uglavnom.. umorna sam od svega....od svađa oko mene...
od grižnje savjesti...od svega što me okružuje...i pitam se opet...
kako bi bilo da sam ostala s markom..(btw bivši kojeg rijetko spominjem
jer, ipak, lik me nazvao kurvom...I to iza leđa...) no da... kako god
bilo s njim sam bila sretna..čak i kad smo se svađali...
i teško priznajem ali fali mi...fali mi njegov cinizam...umišljenost...
razmaženost..i sve ostale sitnice koje su ga činile takvim kakav je...
Ali jedno je sigurno...on me volio...prvi i jedini put u životu...
osjećala sam da me netko voli... Što se dogodilo pitate se...
dogodilo se sranje..obična svađa koja je dovela do kobnih posljedica...
s čime me sada smatra...kurvom u plavoj haljini... divno... jel? ne zamara me to previše...jer, šta ima od toga što to priča?? apsolutno ništa...
jer, i on i ja dobro znamo da sam sve ali kurva nisam...to je sigurno...
Da krenem malo o situaciji sa klošarom... opet komplikacije...
ma ostaje sve isto...a ništa isto nije..prijatelji..? da ali ne kao prije...
nemogu vam opisati kako se sve promjenilo... čudno...
povlačim se u sebe pred svojim vlastitim društvom
i sve češće budem odsutna...u svom malom svijetu...
Pitam se samo...hoće li ikada shvatiti...Možda..ali bit će mu kasno
jer, sada sam ja ta koja nebi s njim u vezu...
trebam dečka...sigurnost....ljubav...ali ne od njega...
to sam također zaključila...i tu se misli vrate na....ma nebitno....
Ponovo sam se našla u nekoj situaciji kad ne vidim izlaz...
ništa ne vidim..moja misija je završena... pomogla sam curama
da se pomire... bila sam svojoj ekipi moralna podrška...
i što sam dobila? čak ni obično hvala... ali iznutra onaj osjećaj...
vrijedio je više od hvala...pomalo razočarana ...ljuta...ne znam ni
sama kakva sve ne.... kao drugo upravo čitam svoje riječi s papira ma radili smo nešto iz vjeronauka.. prvi put nekom profesoru na
papiru kažem sve što mislim... kao da pišem na blog...
dao mi je faking peticu ali nije ni pročitao..to je profesor od kojeg
sam očekivala puno..a opet razočaranje... i čitam ja sada te riječi
i shvatim kako sam dobra glumica...
jer, one riječi na papiru i ona osoba koja sam u školi
su dvije različite osobe...totalno...
u razredu se smijem...pričam gluposti.... najluđa sam...
i ljudi me takvu prihvaćaju... čim panem bar na minutu mi
pane jebena maska...gotovo svi se miču...
hvala ljudi...iskreno...to se i očekivalo od vas....:S
DEFINITIVNO...:
Mnogo fraza, mnogo snova u njenoj glavi. I ništa od želje da se za život bori.
komentiraj (20) * ispiši * #
"Negdje uz put ja sam te izgubila ni jedan nema to sto sam u tebi ljubila"
četvrtak , 01.10.2009....I ponovo ista ja...
...Ponovo taj sjaj u mom oku...
...Ne, nije to sreća...
...To je odsjaj neke bolje prošlosti...
....Počinjem se pitati..
.....Što se to događa samnom...
....Zašto ni jedan nije dovoljno dobar....
....Uzdam se u prijatelje...
.....Zbog njih se ne predajem
.....vidim da im trebam...
....I dignem glavu, navučem osmjeh...
......Vidim da me ostali ljudi bolje prihvaćaju ovakvu
....glumicu...Zaslužujem oskara...Zar ne...??!!
...Duboko u meni živi malena djevojčica....
....djevojčica tako čista, tako nevina....
.....ta djevojčica naučila me što je to ljubav.....
....Što su to padovi...što je to sreća...
....Naučila me kako je ljepo biti u tvom zagrljaju...
...No, onda me probudila i iz toga sna...
....ali nije mi dala da potonem....
.... pomirena počela sam živjeti sa svojom sudbinom....
... prestala sam žaliti za danom kad te ne ugledam....
... prestala sam oplakivati dane nakon slučajnog susreta s tobom...
... jer ova ljubav me spašava...
... djevojčica me spasila...
... svojom nevinom ljubavi...
... djevojčica koja živi u meni...
... djevojčica koja sam ja...
... u srcu...
... u ljubavi...
....ponosna na sebe...jer, izvukla sam sama iz sebe
......ono najbolje... Brinem se za prijatelje...
...trudim se pomoći im...jer, vidim jedan po jedan padaju...
.....a ja? ...ja sam u redu...tako mora biti....ja sam ...
....manje bitna.......i ostaje mi razmišljanje....
.......Da li jednostavno prošlost mora biti odgovor,....
.....a ne pitanje...jer tri točke se ne priznaju?
....izgleda da mi se mora vratiti...
...ponovo.... da konačno završim s njom....
..... Jer nije bitno kada vi mislite da je kraj,.........
...... već kad ona to odredi.........
...i rekla sam da ću od sada sanjati snove u boji....
...jer, na vrhu uvijek ima mjesta ako se krene sa dna...
....teško je bez tebe, trebam zagrljaj, podršku....
....kada dođu ona hladna vremna....
.....kada počnu padati kiše....
.....čujem samo zvuk tišine....
..želim da tako i ostane...
....čemu zvukovi kad se obijaju o hladne zidove....
...čemu hladne rječi...
...bolje je slušati zvuk tišine...
....a sada krećem ostvarivati svoje....
........SnOvE u BOJAMA....=))) <3<3
komentiraj (9) * ispiši * #
