srce ranjeno

petak, 29.05.2009.

hvala

koliko je snage potrebno imati
koliko je ljubavi potrebno uložiti
koliko sebe dati
a ne biti siguran u ishod....

spasiti davljenika
koji ne želi da se spasi
čupati ga
iz okeana depresije
otimati
iz kandži beznađa
zatalasati
bonacu ravnodušnosti

Osjećala je
da, osjećala
da vrijedi pokušati
da vrijedi istrajati

i dobila

i zato joj HVALA

- 11:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 13.03.2009.

petak 13.

ovo jutro
nije obicno jutro

ovo jutro
ne mirise na ruze

ovo jutro
ne svira muzika

ovo jutro
ne da ustati iz kreveta

ovo jutro
ne obećava nista lijepo

ovo jutro
nije samo petak trinaesti

ovo jutro
previse boli na nju

- 15:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 28.12.2007.

Lavirint

Moj je život lavirint
iz kojeg nema izlaza
zidovi od poraza

Skidam masku uveče
kad su zvijezde daleke
kad se bitka predaje

Ne pamte me drumovi
niti moji drugovi
davno smo se rastali
Još su mi samo ostali
bijeli leptiri
što su mi oči prekrili
tiho o njoj šaptali
Još su mi samo
ruke moje ostale
mlade, a staračke
željne da je zagrle

Nema, nema nikoga,
i neće biti.
Mene niko ne shvata.
Nisi ni ti
Nema, nema nikoga.
Nema nikoga
do Boga.

U meni su cigani
svoje vatre palili
svoje pjesme pjevali.

Još su mi samo ostali
bijeli leptiri...

autor: Rafael Krašovec

- 11:57 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 28.11.2007.

samoća

sama si
iako sam tu pored tebe
sam sam
iako sjediš pored mene

ne vidiš me,
njegov osmijeh ti je u očima
ne vidim te
njenu kosu sanjam noćima

hladno ti je
moje ruke nemaju tu toplinu
hladno mi je
tvoje ruke nemaju tu nježnost

ne vrijedi
samoća postaje jos veća...

- 12:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.11.2007.



Sve je krug.
Ali vratit ću se, opet.
Prostranstva srca su vječna.

stihovi preuzeti sa http://seauton.blog.hr/

Odavno me nešto nije ovako dotaklo.
Jeste da su izvučeni stihovi iz pjesme, ali i sami za sebe mnogo govore.
Hvala autoru što mi dozvoljava citiranje.

- 08:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.10.2007.

s o r r y

Moram da se izvinim svima koji rado dolaze na moj blog...
Hvala vam što me podržavate i hrabrite, mnogo su mi značili svi ti komentari.

Međutim, zbog određenih dešavanja u mom životu desilo mi se da sam "izgubio inspiraciju", ako se to tako može reći.
Ništa što sam napisao u zadnje vrijeme nije zavrijedilo da se objavi.

Ali, biće valjda bolje...

POSLJEDNJE ŠTO U ČOVJEKU UMIRE JESTE NADA

Hvala vam na podršci!

- 09:54 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 06.07.2007.

***

danas je i nada
umrla u meni

ostala je pustoš
slomljenoga srca

razum shvata
snagu neumitnog

ali srce
ne može i neće

kako dalje
planinom života

vijugavom stazom
izaći na vrh

kad nje nema
da me hrabri usput

kad klecaju noge
da mi snage da

- 16:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se