Sjeme-Panj-Umjetnost-Život

alX

(BRASSICA OLERACEA VAR. GEMMIFERA L.)



Kelj pupčar obvezatno se uzgaja u plodoredu, a predkulture koje su povoljne za kupus ,odgovaraju kelju pupčaru. Kelj pupčar može se uzgajati gotovo na svim tipovima tla, ali najbolje uspijeva na propusnim tlim. Na težim tlima mogu se postići dobri prirodi, ali u berbi, ako se obavlja tijekom kasne jeseni ili zime, kad znade biti puno oborina, može biti značajnijih problema. Pojačanom gnojidbom dušikom dobivaju se bujnije biljke, ali su oblikovane glavice rastresitije. Na laganijim pjeskovitim tlima za pravilniju prehranu treba koristiti gnojiva koja sadrže i magnezij. Kelj pupčar uzgaja se iz presadnica, a rane sorte i hibridi mogu se sijati izravno preciznim sijačicama na propusna tla dobre strukture i s mogućnošću navodnjavanja. Za ranu jesensku proizvodnju sjetva za uzgoj presadnica obavlja se početkom ožujka u zaštićenim prostorima. Za kasni jesenski zimski uzgoj sije se sredinom travnja, a presađuje do sredine lipnja. Kasnije presađivanje znatno smanjuje prirode. Kelj pupčar sije se u polju ili presađuje najčešće na 70cm razmaka između redova da bi se omogućila kasnija međuredna kultivacija. Razmak presađenih biljaka u redu pri uzgoju za višekratnu ručnu berbu jest 40cm za rane hibride, 50cm za srednjerane hibride i 60cm za kasne hibride. Kod uzgoja za jednokratno mehaniziranu berbu razmaci su između biljaka u redu za 10cm manji.
Da bi se potakao rast i razvoj glavica u ranih i srednjeranih hibrida kelja pupčara, može se obaviti zakidanje vegetativnog vrha. U hibrida namjenjenih zimskoj proizvodnji zakidanje se ne provodi jer može utjecati na povećanje osjetljivosti na niske temperature. Zakidanje vegetativnog pupa provodi se kad su biljke potpuno razvijene, odnosno kad su prve donje glavice promjera 1,5-2cm.

HIBRIDI KELJA PUPČARA NAMJENJENI PROIZVODNJI ZA TRŽIŠTE:

STARTER F1: Veoma rani hibrid. Namijenjen je za ranu jesensku proizvodnju. Oblikuje srednjevisoku stabljiku sa čvrstim glavicama, namijenjenim ponajviše za potrošnju u svježem stanju.
TITUREL F1: Hibrid kelja pupčara za ranu jesensku proizvodnju. Oblikuje stabljiku visoku oko 85cm, valjkasto obraslu čvrstim, okruglim i veoma izjednačenim glavicama. Daje veoma visoke prirode.
COLONNE F1: Rani hibrid, srednje visine stabljike, namijenjen za jesensku proizvodnju. Naročito je pogodan za uzgoj na plodnim tlima u toplim područjima.
PETROV F1: Srednje rani hibrid. Veoma je prinosan hibrid, namjenjen za plodna tla i primjenu intenzivne agrotehnike. Oblikuje tamnozelene okrugle glavice.
RICHARD F1: Srednje kasni hibrid za jesensku proizvodnju. Glavice su veoma izjednačene, više od 75% ih je promjera 2-3cm. Može se koristiti u svježem stanju ili nakon dubokog zamrzavanja.
PREDORA F1 Y. R.: Oblikuje srednje visoku stabljiku, glavicama idealne veličine za duboko zamrzavanje. Veoma je stabilan hibrid, dosta dugog razdoblja berbe pa se preporučuje višekratna ručna berba.
IGOR F1: Srednje kasni hibrid. Veoma je prinosan hibrid, namijenjen i za višekratnu ručnu berbu i za jednokratnu mehaniziranu berbu.
PILAR F1: Srednje kasni hibrid, namijenjen za kasnu jesensku zimsku proizvodnju. Oblikuje nešto dužu stabljiku, gusto obraslu sitnijim, okruglim, tamno zelenim glavicama, pogodnim za preradu i korištenje u svježem stanju.
TARDIS F1: Kasni hibrid, oblikuje stabljiku visoku oko 90cm obraslu vrlo kvalitetnim, okruglim, tamnozelenim glavicama. Velik broj glavica promjera je 3-4cm. Hibrid je visoko tolerantan na niske temperature i u područjima blaže zime može se koristiti tijekom cijele zime.
EXPLORER F1:Kasni hibrid. Hibrid je dobre podnošljivosti na niske temperature, srednje visoke stabljike i okruglih čvrstih glavica, lijepo položenih na stabljiku.
PANTERA F1: Kasni hibrid namijenjen zimskoj proizvodnji. Glavice su izvrsne kakvoće za preradu i korištenje u svježem stanju. Biljke su čvrste.
WALTER F1: Kasni hibrid namijenjen za zimsku i ranu proljetnu proizvodnju. Veoma je prinosan hibrid, namijenjen naročito za jednokratnu mehaniziranu berbu.

Berba kelja pupčara započinje kad se glavice formirane iz pazuha listova potpuno razviju, a donji listovi otpadnu. U ručnoj berbi bere se u više navrata, od baze prema vrhu. U
mehaniziranoj berbi bere se jednokratno, izravno u polju.
Prirodi kelja pupčara, ovisno o hibridima i vremenu proizvodnje kreću se od 8-15 tona po hektaru.

Literatura: «Proizvodnja povrća» Zdravko Matotan
Napisao: Luka Smit

----

Plodored ,obrada tla ,gnojidba i ostale agrotehnicke mjere koje se primjenjuju u proizvodnji kupusa mogu se primjenjivati i u proizvodnji kelja.
Kelj se kao i kupus uglavnom proizvodi iz presadnica ,a sjetva za uzgoj presadnica kao i za kupus ,obavlja se ovisno o sortimentu namijenjenom za ljetnu ,jesensku ili zimsku proizvodnju. Kelj je tolerantni za visoke temperature i nedostatak vlage u tlu od kupusa ,a isto tako bolje podnosi kasne jesenske mrazove i nize temperature tijekom zime.
Nakon slabih kasnih jesenski mrazova postaje jos ukusni za jelo.
Za proizvodnju namijenjenu trzistu bolje je koristiti hibride nego sorte ,jer su hibridi znatno prilagodljivi razlicitim proizvodnim uvjetima ,daju vise prinose i glavice bolje kvalitete nego sorte. Kelj se bere po suhom vremenu ,kad su glavice potpuno oblikovane i cvrste.
Bere se rucno ,u vise navrata ,odsijecanjem samo razvijenih glavica.
Prirodi ranih hibrida u normalnim uvjetima proizvodnje jesu oko 20t/ha ,srednje ranih do 40t/ha i kasnih oko 60t/ha.




Napisao: Luka Smit

Cvjetaca je osjetljivija od kupusana vanjske cimbenike visoke i niske temperature te nedostatak pojedinih makro i mikro elemenata u hranjivima, zbog cega se mogu pojaviti razlicita izoblicenja na cvijetovima ili se oni uopce ne oblikuju.
Oblikovanje cvijetova moze izostati ako je vegetativni pup u ranim stadijima razvoja bio ostecen od niskih temperatura, stetnika ili mehanickih povreda.
Ponekad se zbog istih razloga moze oblikovati umjesto jednog cvata vise malih cvatova koji nemaju trznu vrijednost.
Deformirani cvjetovi mogu se pojaviti ako su se presadivale prestare, koje nisu bile dovoljno ishranjene dusikom, ili ako je proizvodnja zasnovana na tlu niske plodnosti a nije bilo dovoljne prihrane dusikom, narocito u susim uvjetima.
Kao posljedica visokih temperatura i naknadnog vegetativnog porasta listovi mogu u polju poprimiti prljavo zutu ili zelenu boju, cime im se smanjuje tezina vrijednosti. To se pojavljuje u starih sorta, kojaima cvat nije zasticen cistovima.
Za proizvodnju presadnica sorti za ljetnu potrosnju sije se u zasticenom prostoru pocetkom ozuljka, za jesensku i zimsku potrosnju u svibnju, a za zimsku cvjetacu, koja dospjeva ravno u proljece, sredinom lipnja.
Presaduje se oko 6 tjedana nakon sjetve na 70cm razmaka izmedu redova i razmak u redu 40cm za ljetne sorte hibride,50cm za jesenske sorte 60cm za zimske sorte.

Berba i cuvanje cvjetace

U fazi tehnoloske razvijenosti cvijetova , za vrijeme suhog i suncanog vremena.
Odsjecaju se cvijetovi s liscem koje ih obavija, a zatim se listove skrati toliko da samo sa bocni strana zasticuju cvatove. Osim za koristenje u svijezem stanju odmah nakon berbe, odredene sorte i hibridi mogu se do mjesec dana cuvati u skladistu na temperaturi od 0°C, uz relativnu vlagu zraka od 95-99%. Cvjetaca se takoder moze duboko zamrzavati ili pasterizirati. Kao sirovine za preradu cvatovi moraju biti potpuno zdravi, neosteceni, snijezno bijele boje. Prirodi trzisnih cvatova ovise o vremenu uzgoja, izabranoj sorti, primjrnjenoj agrotehnici te klimatskim uvjetima, sorte za ranu ljetnu potrosnju daju oko 15t/ha, jesenske sorte oko 20t/ha, a zimski i rane oko 30t/ha.

Literatura: Zdravko Matotan
Proizvidnja povrca

Napisao: Luka Smit 3.a

Objavio: Marjan

Pšenica-je biljka koja se uzgaja širom svijeta. Globalno, ona je najvažnija zrnata biljka koja se koristi za ljudsku prehranu i druga je na ljestvici ukupne proizvodnje prinosa žitarica odmah iza kukuruza; treća je riža.

Pšenična zrna su glavni prehrambeni proizvod koji se rebi za izradu brašna za kruh, kolače, tjesteninu itd; i za fermentaciju za izradu piva, alkohola, votke i biogoriva. Ljuska žita odvajana pri izradi brašna zove se mekinja. Pšenica se sadi na određenom prostoru kao krmno bilje za stočarstvo, a i slama se može upotrebljavati kao hrana za stoku ili kao konstrukcijski materijal za izradu krovova.

Gospodarstvo

Pšenična zrna se klasificiraju prema osobinama zrna za namjenu na tržištuproizvoda. Kupci pšenice upotrebljavaju klasifikacije da im pomogne odrediti koju pšenicu kupiti jer svaka klasa ima svoju uporabu. Proizvođači pšenice određuju koje klase pšenice su najprofitabilnije za proizvodnju u određenom sustavu proizvodnje. Pšenica je široko uzgajana jer ona daje dobar prirod po jedinici površine, dobro raste i u umjereno kratkim sezonama i daje visoko kvalitetno brašno koje upotrebljava u pekarstvu. Većina kruha se pravi od pšeničnog brašna, ali postoje i kruhovi koji se rade i od drugih žitarica kao što su raž i zob. Mnoga druga popularna hrana se radi od pšeničnog brašna također, što rezultira velikom potražnjom za žitaricama čak i u državama za znatnijim viškom hrane.

Vrste:

Triticum aestivum
Triticum aethiopicum
Triticum araraticum
Triticum boeoticum
Triticum carthlicum
Triticum compactum
Triticum. dicoccoides
Triticum dicoccon
Triticum durum
Triticum ispahanicum
Triticum karamyschevii
Triticum macha
Triticum militinae
Triticum monococcum
Triticum polonicum
Triticum spelta
Triticum sphaerococcum
Triticum timopheevii
Triticum turanicum
Triticum turgidum
Triticum urartu
Triticum vavilovii
Triticum zhukovskyi

Morfološka i Biološka svojstva pšenice:

Korijen-je zilicast ili cupast,glavnu masu cine sekundarno korijenje,a najveca masa korijenovog sustava je u povrsinskom sloju tla.

Stabljika-jednaka kao i kod ostalih pravih zitarica.Nakon nicanja stabljika sporo raste.Busanje obicno pocinje nakon treceg lista na primarnoj stabljici.Prema najnovijim istrazivanjima busanje nije pozeljno.Nakon busanja stabljika pocinje brze rasti.

List-Slican je listu ostalih zitarica,duzina i sirina plojki postupno se povecava od donjih prema gornjim listovima.S povecanjem lisne povrsine uz njezino dobro osvijetljenje povecat ce se proizvodnost fotosinteze,to znaci da ce se postizati veci prirodi.

Cvijet-Cvijetovi psenice skupljeni su u cvat u obliku klasa koji se sastoji od klasnog vretena i klasica,vreteno je clankovito i korjenasto,klasici se nalaze na usjecima vretena,a ima ih 20-30.Duljina i zbijenost klasa ovisi o sorti,agrotehnici,opskrbljenosti vodom...Klas moze biti s osjem i bez njega.

Plod-Psenica ima jednosjemeni plod koji se naziva ZRNO.U klasu se razvije 30-40 zrna.Po duzini zrna nalaze se brazdice,a na vrhu bradica.Na zrnu psenice jasno se razlikuje:TRBUSNA,LEDNA I BOCNA STRANA.

Vegetacija-ozime psenice traje 250-290 dana,a jare 100-120 dana.Dozrijeva potkraj lipnja i pocetku srpnja.

Zetva-Vrijeme za zetvu-prijelaz iz vostane u pravu zriobu,treba ju obaviti sto brze.Moze biti:VISEFAZNA,DVOFAZNA I JEDNOFAZNA.Uglavnom se primjenjuje kombajn jednofazni nacin.

Prinos-Krece se od 4-6t/ha

Cuvanje-Cuva se u skladistima ili silosima kada je vlaznost manja od 14 %.

Napisali-Alex,Marjan i Josip S.

(Brassica oleracca var. capitata)



Naziv su mu: zelje, glavati kupus, bijeli kupus, crveni kupus, bijelo zelje, crveno zelje, raštika, kapusta.
Kupus je povrće visoke biološke i niske kalorijske vrijednosti. Njime se, također, u organizam unose najaktivniji elementi za održavanje biološke ravnoteže organizma i za njegovu obranu od raznih bolesti
U prehrani se koristi svjež, kuhan i kiseli kupus.

Opis i porijeklo
Kupus je kultivirana zeljasta biljka, nastala selekcijom divlje biljke u dugom vremenskom razdoblju. Divlji kupus upotrebljavali su za hranu prastanovnici europskog obalnog područja još u pretpovijesno doba, a stari Slaveni otkrili su postupak kiseljenja koji se održao sve do naših dana.Dobar kupus nema velika rebra, a tanko lišće mu je savijeno u tvrdu glavicu. Premda je poznato više vrsta i podvrsta, u nas se koristi uglavnom bijeli, a nešto manje crveni kupus. Postoje rane i kasne vrste. Najslađi je i najsočniji zeleni kupus šiljastih glavica.
Korjen je vretenast i dobro razvijen.Cvujet sastavljen od velikog broja cvjetova,imaju sest prasnika i jedan tucak.Plod cilindricna kumuska.Stabljika se razvija u drugoj godini iz glavice visine 80-120cm.

Energetska i nutritivna vrijednost
Kupus je vrlo popularno povrće visoke biološke i niske kalorijske vrijednosti (24 kcal na 100 g), a prosječno sadrži: 92,52% vode; 1,21% proteina; 0,18% masti i 2,3% dijetetskih vlakana. Najviše su zastupljeni: vitamin C (42 mg na 100 g) i beta-karoten (provitamin vitamina A), a zatim slijede minerali: kalij, željezo, magnezij, sumpor i bakar. Male količine natrija te povoljan odnos kalcija i fosfora osiguravaju maksimalno iskorištavanje kalcija u organizmu.

Ljekovitost
Dokazano je da se sokom od svježeg kupusa može uspješno liječiti čir na želucu i upala debelog crijeva. Kupusom se, također, u organizam unose najaktivniji elementi za održavanje biološke ravnoteže organizma i za obranu organizma od raznih bolesti. Bogat je celulozom koja poboljšava probavu, djeluje povoljno na zacjeljivanje rana te preventivno pomaže kod prehlade i kašlja. U našim prehrambenim navikama, nažalost, malo se koristi sirovi kupus (svježi ili kiseli), iako je upravo takav najbogatiji hranjivim i ljekovitim sastojcima. Novija epidemiološka istraživanja pokazuju da redovita konzumacija povrća iz roda kupusnjača može biti osobito učinkovita u smanjenju rizika pojave raka. Komponente koje se smatraju "odgovornima" za ovakvo djelovanje povrća su fitokemikalije.Fitokemikalije su biološki aktivne biljne molekule koje u suradnji s vitaminima i mineralima povoljno djeluju na zdravlje. Imaju zaštitno djelovanje na način da učvršćuju i poboljšavaju obrambene mehanizme u organizmu. Kupus je dragocjena namirnica zbog sadržaja tartronske kiseline koja usporava pretvorbu šećera i ostalih ugljikohidrata u mast. To ga čini poželjnom namirnicom za smanjenje tjelesne težine.Dugotrajnim kuhanjem značajno se smanjuje nutritivna vrijednost. Da bi se spriječio izraziti gubitak dragocjenih sastojaka prilikom kuhanja, preporučuje se kupus, kao i ostale vrste povrća, staviti u vruću umjesto u hladnu vodu.

Gnojidba
U gnojidbi kupusa razlikujemo nekoliko etapa, ovisno o unosu određene vrste hranjiva, vremenu i načinu primjene. Razlikujemo osnovnu gnojidbu prije sjetve odnosno sadnje te prihranu neposredno prije sadnje ili tijekom vegetacije (putem lista ili tla). Osnovnom gnojidbom unosimo fosfor i kalij na dubinu rasprostranjenosti korijena. I za tu namjenu koriste se NPK gnojiva u kojima je istaknut sadržaj fosfora, a naročito kalija jer njegovim nedostatkom razvit će se rahle i mekane glavice koje su neprijatnog mirisa i okusa.Kupus ima veliki potencijal rodnosti, stvara puno zelene mase i za njenu izgradnju troši velike količine hranjiva od kojih je najvažniji dušik. Potrebne količine hranjiva iznose:
Dušika 120-150 kg/ha
Fosfora 80-120 kg/ha
Kalija 160-350 kg/ha
Znači prije sadnje treba dubljom obradom unijeti u tlo 800 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn ili 600 kg/ha NPK 8-26-26 + Fe + Zn ili 500 kg/ha NPK 6-18-36 uz 200 kg/ha Uree + 46 % N. Tijekom vegetacije obavlja se 1-3 prihrane s po 100 kg/ha KAN-a + 27 % N + 4,8 MgO. Kupus dobro reagira i na gnojidbu organskim gnojivima pa se preporučuje i gnojidba stajskim gnojivom od 20 40 t/ha.
Treba paziti de se ne primjeni prevelika količina dušika jer u pojedinom razdoblju rasta može uzrokovati rahle glavice, unutrašnje nekroze lišća u glavici i slabiju održivost u skladištu.
Također se tijekom vegetacije obavlja i folijarna primjena tekućih gnojiva, može se primijeniti 1-2 %-tna otopina Fertine P za povrće, ona se koristi nekoliko puta u vegetaciji, razmak tretiranja može biti 10-14 dana. Potrebna količina je 150-300 l/ha te otopine.
A radi bolje čvrstoće glavica kao i bolje održivosti u skladištu dobro je primijeniti i Fertinu Ca koja sadrži kalcij, ona se koristi kao 1 %-tna otopina nekoliko puta tijekom vegetacije (znači 3-5 puta).
I na kraju naglasimo da za uzgoj kupusa kao i za uzgoj ostalog povrća, prisutnost i dostupnost svih potrebnih hranjiva je jamstvo kvalitetnog krajnjeg proizvoda.

Obrada tla
Za rane sortekupusa tlo se ore na dubinu 25-30cm, a na proljece tlo se prije sjetve ili sadne usitni i izravna.

Plodored
Vratiti ga na istu povrsinu nakon 3-4g.
Pred usjevi pogodni za kupus su:
leguminoze,
trave, strne zitarice
krumpir,
rajcica, mahunarke

Sjetva
-iz presadnica ili direktnom sjetvom.

crveni kupus, holandski kasni Prava sorta za skladištiti u podrumu. Ima izrazito ljubičasto-crvenu glavu i daje veliki prinos.


crveni kupus, erfurtski Sorta koja raste kratko vrijeme. Po mogućnosti sijemo od ožujka pa do početka lipnja. Glave režemo od kasnog proljeća do kasne jeseni. Pogodna za svježu upotrebu.


kupus ditmar Rana sorta koja sazrije tri mjeseca nakon presađivanja. Ima srednje veliku glavu s nježno slatkim ukusom. Možemo ga posaditi također u kasno ljeto.


kupus slava Ima čvrste žuto-zelene glave. To je srednje rana nezahtjevna sorta koja daje dobar urod.



Napisali i objavili:Marjan&Alex

Genetski modificirana hrana sad već je sastavni dio naše prehrane, i ma koliko se mi tome protivili i straha imali, ona je tu, bilo da se nalazi kao osnovna namirnica u prehrani, bilo da čini dio njih, i bez da smo svjesni njene prisutnosti. Za sve one zabrinute svakako nije nikakva olakšavajuća okolnost ako se kaže da oko 60 % proizvoda prodavanih u supermarketima širom svijeta može sadržavati dijelove transgenskog porijekla, ubačeni u namirnice bez znanja potrošača. Kalkulira se da genetski modificirana hrana povećava rizik od nastajanja raka, a pripisuju joj se i povećana incidencija alergijskih bolesti kao i slabljenje imunološkog sustava. S druge strane genetsko inžinjerstvo aplicirano u agrokulturi od mnogih je vidjeno kao rješenje ekološke krize koja proizilazi od industrijske agrokulture, te kao rješenje problema gladnih u svijetu. Na poseban način, prednosti genetskog inžinjerstva u agro-alimentarnom sektoru se manifestiraju u znatnom smanjenje uporabe pesticida koji zagadjuju okolinu, poboljšanju tehnike konzervacije hrane, poboljšanje njenog kvaliteta i povećanju prinosa u klimatski neadekvatnim predijelima. Široko nezadovoljstvo po pitanju genetski modificirane hrane prouzročilo je velike pritiske na velike prehrambene tvrtke u Evropi, te su neke od njih kao Carrefour, Sainsburi, Nestle i Unilever, javno odbacili uporabu genetski modificiranog materijala u pripremanju prehrambenih proizvoda. Stvar je mnogo drugačija u USA, gdje je biotehnologija pozitivno prihvaćena, zbog punog povjerenja koje je dato FDA (Food and drug administration) i EPA (Environmental protection agency), dvijema glavnim institucijama koje vode kontrolu po pitanju živežnih namirnica i ambijenta, a koje su dale zeleno svijetlo za komercijalizaciju genetski modificiranih proizvoda, držeći da oni ne predstavljaju problem po zdravlje ljudi i okoline. U današnje vrijeme ne postoje još jasne znanstvene spoznaje o predvidjanjima eventualnih rizika koji proizilaze od genetski modificiranih namirnica, kao i od eventaulnih interakcija izmedju transgena i DNK u koji bivaju unešeni.

Iz gore navedenog proizilazi, a i mnogi znanstvenici upozoravaju:

*

da postoje nepredvidivi utjecaji na duži vremenski period
*

da se pojavljuju novi alergeni i toksini u proizvodnji živežnih namirnica
*

da postoji opasnost od pojave novih virusa
*

da se razvija sve veća otpornost na antibiotike
*

da postoji potencijalna opasnost od infekcije i mutacija u ljudskim stanicama
*

da se dolazi u situaciju iščezavanja biološke različitosti
*

da postoji opasnost od ireverzibilne kontaminacije ekosistema.

Postoje, medjutim, oprečna mišljenja, poglavito velikih multinacionalnih tvrtki, u posjedu prava za genetsku modifikaciju, koje drže da:

*

genetski modificirani proizvodi su bezopasni i da imaju istu valjanost kao i konvencionalni
*

genetske modifikacije su načinjene radi ambijentalnog poboljšanja
*

ovi proizvodi mogu riješiti problem gladnih u svijetu.

U današnje vrijeme ne postoje još jasne znanstvene spoznaje o predvidjanjima eventualnih rizika koji proizilaze od genetski modificiranih namirnica, kao i od eventaulnih interakcija izmedju transgena i DNK u koji bivaju unešeni. Široko nezadovoljstvo po pitanju genetski modificirane hrane prouzročilo je velike pritiske na velike prehrambene tvrtke u Evropi, te su neke od njih kao Carrefour, Sainsburi, Nestle i Unilever, javno odbacili uporabu genetski modificiranog materijala u pripremanju prehrambenih proizvoda. Stvar je mnogo drugačija u USA, gdje je biotehnologija pozitivno prihvaćena, zbog punog povjerenja koje je dato FDA (Food and drug administration) i EPA (Environmental protection agency), dvijema glavnim institucijama koje vode kontrolu po pitanju živežnih namirnica i ambijenta, a koje su dale zeleno svijetlo za komercijalizaciju genetski modificiranih proizvoda, držeći da oni ne predstavljaju problem po zdravlje ljudi i okoline. Interesantno je napomenuti i neke odredjene brojke vezane za proizvodnju genetski modificiranih namirnica u USA; naime prema podacima od strane USDA (United States Department of Agricoltore) u 1996 površina zemljišta na kojima su se obradjivale genetski modificirane namirnice iznosila je 1.5 miliun hektara a trenutno ta brojka je se popela na 21 miliuna hektara.



Napisali i objavili:Alex&Marjan