spuk_nuti

subota, 19.08.2006.

autoput

život mi ovisi o poslu, posao o putovanju, putovanje o autu i cestama i kad sve posložim u razuman niz shvatim da sam ovisan o autoputevima i ostalim cestama manje ili veće važnosti .
ima ih svakakvih, od lijepih, širokih i praznih do uskih, zakrčenih prometom i ružnih i dosadnih...
brojim ih svakodnevno i godišnje izbrojim otprilike 70.000 km...
putovanja su najčešće rutinska, rijetko kada se pripremam detaljinije za neki put proučavajući karte i tražeći dodatne informacije. ali pratim utjecaje turističke sezone, vremenskih prilika, stanje na cestama...slušam na hr2 izvještaje iz haka i brojim, procjenjujem...
drugi mi se čude i misle da nisam točan ali uvijek im ispričam kak smo nekad davno zdravko g. i ja putovali u umag preko slovenije i došavši na breganu ko zadnji kreteni upali u kolonu i čekali 4 sata a samo zato kaj zdravkec voli slušati narodni radio, jebo ga narodni radio....da smo slušali hr2 čuli bi za sranje na bregani i preko rijeke došli u istru...
no, u zadnje vrijeme uočavam jednu stvar, možda malo i pretjerujem, netočni su, neinformativni, neprecizni...nije bitno, znam alternative, skrenem na vrijeme, ne čekam zadnji trenutak da se napuni lučko ili stvori kolona pred sv. rokom....
na dan kad je bila nesreća u tunelu ledenik, u kojoj je nažalost bilo četvero poginulih, vraćao sam se iz splita. akceptirao sam situaciju i namjeravao izaći na benkovac i po d1 se uputiti doma...prije izlaza benkovac prometna nesreća, auto mađarskih tablica okrenut na krovu ležao je naslonjen na zaštitnu ogradu s desne strane...izgledalo je jako grozno, hitna je bila već tamo, policija također. izašao sam sa a1 i pažljivo slušao izvješća haka...ni u jednom ni riječi o nesreći, nikakvo upozorenje da se uspori na tom djelu autoputa...bio sam ljut, jako ljut....što da je netko u punoj brzini naletio na auto i hitnu...ne želim ni pretpostavljati...
zato stalno kad vozim i kad mimoilazim sporija vozila razmišljam o vozačima u njima i pokušavam pretpostaviti kako će reagirati. razmišljam da li uopće gledaju u retrovizor i prate li što se događa iza njih, razmišljam da li će trznuti ako prođem preblizu ili ako potrubim....razmišljam u koliko sati su se ustali ti vozači u nekom tamo slovačkom zvolenu ili poljskom krakowu? da li ću razjebati slovenca zato što sam mu poblicao kad je zatvorio preticajnu traku...o svemu tome razmišljam i potiho želim da sezona prođe i da se ceste malo rasterete....i da ne čujem više onakve ružne vijesti i da ne gledam crnom vrećom pokrivena tijela na vrućem asfaltu. bitte nicht rasen!

- 16:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se