Lass uns laufen wenn die Dunkelheit komm


Characters








Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
(Da se nešto ne pomisli krivo ne piše ona ovo samo zato što je njena slika tu. Iz fore smo razmjenile slike na blogovima!)
- Ana
- 20.5.1991
- Doselila se iz Hrvatske u Njemačku
- U kompliciranoj je vezi
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Iva
- 31.12.1989
- Anina sestra
- Ostvarila je san radom u policiji
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Tom
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin bivši dečko
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Bill
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin najbolji prijatelj ili nešto više

___________________
Image and video hosting by TinyPic
- Gustav
- 8.9.1988
- Član grupe TH
- Šutljiv dečko s kojim se Ana upoznala kada su putovali na Maldive
____________________
Image and video hosting by TinyPic
- Georg
- 31.3.1987
- Član grupe TH
- Ana ga je također upoznala na putu za Maldive, brzo su se sprijateljili












CHAPTERS
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28


ELITE AFFILIATES

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

free counters


Created by Crazyprofile.com










Credits
Prilagodila: Pixie art.©
© * étoile filante
inspiration/colours: mintyapple
icons: cablelines
reference: x / x
Chapter 32
Znam, znaaam da mi je dugo trebalo, ali eto. Vratila sam se :)
Napravila sam neke promjene; više nisam HumanoidCity(fan fiction, news)
Od sada pišem samo fikciju, također imam i novi idizajn. Pa u slučaju da me ne prepoznajete
to sam ja :)

[dva mjeseca kasnije]

Rastanak je bio težak, ali sam se i dalje držala svoje odluke. Vratila sam se nazad u svoj grad i započela novi život. U početku je bilo teško, naravno da je, ali sam se s vremenom naviknula. Što je vrijeme više odmicalo, sve manje sam mislila na ono što mi se dogodilo u ne tako davnoj prošlosti. Nakon godine pauziranja upisala sam željeni fakultet, upoznala neke nove ljude... Ali mi nitko nije privukao pažnju.
Kao i svakog utorka sjedila sam na klupi uz Promenadu, hladni vjetar raznosio je ostale pahuljice snijega koje su padale prije par dana. Držala sam nekoliko potrošenih baterija i pokušavala staviti nove u fotić, sjela sam u indijanski sjed i fotografirala svaki milimetar oko sebe. Fotografiranje mi je bio novi hobi, najdraže odredište mi je bila desna obala Drave, pa sam mnogo vremena provodila sa suprotne strane fotografirajući ju. Približila sam fotić oku pokušavajući preciznije uhvatiti divlje patke na vodi kada sam dva metra ispred objektiva ugledala dobro poznatu osobu kako prolazi. Maknula sam fotić i bolje pogledala, no tada mi je već bio okrenut leđima. Dečko, visoke građe, pomalo tromog hoda. Držao je ruke u džepovima široke trenerke i nosio kapuljaču na glavi.
- '' Nemoguće '' - Promrljala sam. Potrpala sam sve stvari u džepove prevelikog hoodija i krenula za njihme. - '' Samo se idem uvjerit '' - Uvjerala sam samu sebe pokušavajući se odvući od glupe pomisli. Grizla bi se poslje da nisam provjerila pa sam užurbanim korakom krenula prema njemu. Kada sam mu se dovoljno približila, usporila sam i krenula ga zaobići. Lagano sam okrenula glavu i pogledala ga. Nosio je naočale pa mu i dalje nisam mogla vidjeti lice. - '' K vragu '' - Procjedila sam. Morala sam nešto napraviti da ga bolje vidim. - '' Samo se naglo okreni kao da si zaboravila nešto i vidjet ćeš '' - Komentirala sam u sebi - '' Da, super, zabij se u njega i pobjegni ko budala - '' Smrkla sam se - '' Glumi da si se spotaknula '' - I dalje sam smišljala ideje - '' Ma baš, nije to film '' - Uzahnula sam i okrenula se.
- '' Jel' se mi poznamo? '' - Prošla sam rukom kroz i onako već čupavu kosu i promatrala mu lice. I dalje nisam mogla prepoznati. Je li moguće da si toliko sliče, ili je to ozbiljno on. Prestrašila me sama pomisao, ne bi se znala nositi s time.
- '' Sumnjam, mačko, ali bi se mogli upoznati '' - Zauzeo je neku glupu pozu i odmjeravao me. To mi je bilo dovoljno iako ga nisam sasvim vidjela. Tipični ljigavac.
- '' Jasno, jasno '' - Promrmljala sam kroz zube - '' Možda neki drugi put '' - Rekla sam kroz kiseli smješak i pošla u suprotnom smjeru
Kakve mi to ideje uopće padaju na pamet. Otresla sam glavom i uputila se nazad u stan. Laganim koracima vukla sam se stepenicama u zgradi, totalno mi je ponovno zaokupirao glavu. Ne onaj ljigavi prolaznik nego Tom. Blesavo sam se smješkala prisjećajući se prvi puta kada smo se poljubili, izašli van, otišli na Maldive... Na brzinu sam se uozbiljila kada sam primijetila da se smijem. Ušla sam u stan i odmah krenula pogledati fotografije kad mi je zazvonio telefon. Mamina sestra iz Njemačke - rekla sam u sebi. Sigurno želi čuti kako sam
- '' Molim '' - Javila sam se. Veseli glas s druge strane je odzdravio. Počela je s pričom, stvarno se dugo nismo čule.
Nakon prilično dugog razgovora spomenula mi je kako ćemo se uskoro vidjeti
- '' Dolaziš ovdje? '' - Pitala sam ju
- '' A, ne. Što ti nije mama rekla da ćete doći na badnjak? '' - Brzo sam pogledala na kalendar u hodniku, pa to je sutra - '' Sranje '' - prošaptala sam.
- '' Nešto si rekla? '' - Pitao je glas s druge strane
- '' Ništa, ništa '' - Zadubljeno sam odgovorila.
Ostala sam piljiti u kalendar. Otići će sve k vragu ako ga opet budem morala vidjeti. Tišinu je prekinuo zvuk mobitela, dobila sam poruku od sestre: Sutra idemo na praznike kod tetke, javi hoćeš sama ili ideš s nama!
Super mogla me je sutra probudit i reći da se spremim. Idem sama - odgovorila sam joj. Tako ću imati više vremena za razmišljanje. Potrpala sam nešto odjeće u trobu i legla u krevet. Svaku večer su me uspavala svjetla lampica koje su bile na prozoru, ali danas sam bila previše uzbuđena da bi zaspala. Ponovno sam počela razmišljati o njemu. Ovog puta nisam htjela prestat, kretenski sam se smiješila i sviđalo mi se. Svaka pomisao. Jedva sam nekako zaspala, a probudio me mobitel. Ponovno poruka: Mi smo krenule - Javila mi je sestra. - '' Jebemti '' - Povikala sam. Davnih dana sam se već trebala spremiti. Na brzinu sam navukla trenerku na sebe, obula tenisice, pokupila torbu i izletila iz stana. Sišla sam u garažu i poljubila vrata auta. - '' Kvragu, znala sam da ću nešto zaboravit '' - Pričala sam sama sebi.
Napokon sam krenula. Bio je badnjak i gužve su bile ogromne. Vozeći se sama više sam imala vremena za razmišljanje o Tomu nego što ću napraviti ako ga vidim. Od kada sam zaspala mi je u glavi; možda me je već zaboravio, možda je našao novu curu, možda ga više nije ni briga. Sati vožnje prolazili su samo razmišljajući o njemu. Stigla sam u poslijepodnevne sate. Nisam se još ni parkirala na vratima se stvorila tetka sa popisom za trgovinu. Pomalo preko volje uputila sam se prema trgovini, sada me stvarno počela hvatati frka što ako ga vidim.Naravno da sam bespotrebno paničarila, sve je već bilo poluprauzno. Sjela sam u auto i uputila se prema njihovoj četvrti. Parkirala sam se pred kućom i tamo ostala premišljajući se. Ograda je bila dovoljno visoka da ne mogu ništa vidjeti pa nisam znala jesu li uopće doma. Nakon 20 minuta odlučila sam riskirati. Bilo je jače od mene. Otvorila sam dvorišna vrata, svjetla su bila upaljena. Srce mi je počelo dvostruko brže kucati. Stala sam pred vrata, duboko udahnula i dva puta lagano pokucala. Sačekala sam nekoliko sekundi koje su trajale kao cijela vječnost. Čula sam kako se netko približava vratima i otključava ih. Srce mi je doslovno otišlo u pete. Bill je otvorio vrata i nastavio piliti u mene. Očito me nije prepoznao, što je bilo i jasno, stajala sam u mraku.
- '' Hej '' - Tiho sam procjedila. Nije ništa rekao nego je upalio svijetlo pred vratima
- '' Ana!? '' - Pitao je dovoljno glasno da je u dnevnom nastala tišina, ili mi se tako činilo. Blago sam se nasmiješila na što me on doslovno zgrabio i zagrlio. Iza njega se odmah pojavio Tom. Dlanovi su mi se počeli znojiti, nisam imala pojma što bih trebala reći ili napraviti.
- '' Ej '' - Prišao je i opušteno pozdravio, nije se baš činio iznenađenim, ni upola kao ja.
- '' Bok '' - Mahnula sam mu rukom, a onda je nastala tišina.
- '' Daj uđi '' - Bill nas je sve pozvao unutra. Tom je zastao ispred mene, a onda me lagano zagrlio. Pravila sam se kao da mi nije prijalo.
- '' Falila si mi '' - Šapnuo mi je na uho. Nisam ništa rekla, samo sam se nasmješila.
Ostavila sam jaknu i uputila se prema dnevnoj. Tamo su sjedila dva dečka i jedna plavuša. Istog trena sam se razočarala. Super, ima curu!

TO BE CONTINUED...
nedjelja, 26.12.2010. |01:25| Komentari (27) | On/Off | Print | # |