Preko volje krenula sam za njime, stvarno je još jedan novniski članak zadnje što mi treba. Došli smo do lifta i uspeli se na 7 kat. Ušao je u sobu nakon mene i glasno zalupio vratima. Svaki komadić mene ga je htio tako udariti da bi se okrenuo tri puta oko sebe. Naglo sam se okrenula pa je i on zastao. Dok smo se nekoliko sekundi živčano gledali zgarbio me rukama za lice...
Ostali smo tako neko vrijeme stajati. Oboje smo stiskali oči uprte jedne u drugo, ruke su mu bile vrele. Imao je popriličan stisak što je dodatno stvaralo pritisak u mojoj glavi. A onda je samo maknuo ruke s mog lica. Imao je čudan irzaz; mučni, kao da se borio sam sa sobom, pa je sada osjetio olakšanje, ali mu se i dalje vidio oprez na licu. Lagano je za korak odstupio i dalje ne skidajući pogled sa mene. I ja sam učinila isto.
- '' Oprosti '' - Rekao je pomalo usiljeno i sjeo na krevet. Ostala sam stajati na mjestu okrenuta mu leđima - '' Oprosti '' - Ponovio je još jednom. Okrenula sam se prema njemu i bez ikakvog izraza nastavila gledati u njega - '' Oprosti! '' - Povisio je ton - '' Je l' ti namjeravaš išta reći '' - Odmahnula sam glavom i ostala šutjeti neko vrijeme
- '' To sam zapravo i čekala svo vrijeme; da se ispričaš kad pogriješiš i da misliš tako, a ne da kažeš nešto samo zato što trebaš '' - Smrknula sam se dok sam mu pokušala objasniti što m i je trenutno u mislima. Nije ništa odgovorio, legao je na krevet i zamišljeno piljio u plafon
- '' Nije da sam do sada morao '' - Nastavio je
- '' Da, super do sada si mogao raditi budalu od mene '' - Okrenula sam se prema njemu da mu vidim iraz lica. Potapšao je po krevetu vrlo blizu sebi, kratko sam se premišljala, a onda ipak sjela što sam dalje mogla od njega.
- '' Ne, ne, ne, ne mislim tako '' - Gestikulirao je rukama -'' Ono, prije tebe '' - Opustio se i sklopio ruke na prsima
- '' Za sve postoji prvi put '' - Oprezno sam ga gledala i legla na krevet. Oboje smo se pomalo opustili i započeli nekakav pomalo čudan razgovor. Počeo me ispitivati razloge odlaska, s kojima zapravo ni ja nisam bila na čisto.
-'' Ne znam, mnogo stvari je otišlo krivim putem ... '' - Pokušala sam biti što smirenija dok sam smišljala glupe razloge. Jednostavno nisam mogla reći da se više ne znam nositi sa situacijom i da je bjeg jedino riješenje.
- '' Nisam siguran da te u potpunosti razumijem '' - Sumnjičavo me gledao
- '' Ma.... Nema veze '' - Odmahnula sam i stavila ruke u plitke džepove traperica. Približio mi se za cijelu polovinu kreveta na kojem smo ležali i nastavio razgovor. Obuzeo me onaj osjećaj kada se želim baciti na nekoga jer više ne mogu izdržati tako blizu njemu. E pa tako otpilike tri puta gore. Stisnula sam šake u džepovima i disala na usta kako nebi osjetila njegov miris. Bilo je tako nepodošljivo, a on je i dalje držao monolog. O čemu je uopće toliko pričao? Pokušala sam se skoncentrirati, ali mi nije nikako išlo. Glupa si, glupa si, glupa si - ponavljala sam si u glavi. Otkud sad ovo. Umjesto da slušam što toliko melje pričala sam sama sa sobom u sebi, a onda je nastala tišina-
- '' Je l' me slušaš? '' -
- '' Ha!? '' - Trgnula sam se iz misli i pogledala prema njemu. Bio je tako opasno blizu, trgnula sam rukama i krenula ga odgurnut, ali je bio brži od mene. Uhvatio me za nadlaktice i doslovce prikovao uz krevet. Svojim nosom je dodirivao moj, a onda usnicama lagano prelazio pop vratu, jedva da sam osjetila, ali dovoljno da mi trnci prođu od glave do pete. Srce mi je luđački kucalo i tijelo se treslo; kao da sam imala napad. I dalje se zadržao na vratu dodirujući ga samo vrškom nosa i ispuhujući vreli dah. Jednim me dlanom primio za lice, a drugim za moju ruku. Na kratko se zaustavio, a onda odmaknuo. Okrenula sam se prema njemu i pogledala ga zaštosiprestao pogledom. Podsmjehnuo se i legao pored mene, izuo je tenisice nogom o nogu i stavio ruke pod glavu. Ležala sam pomalo ukočeno pored njega. Kako smo bili poprilično blizu osjetila sam toplinu njegova tjela, željela sam mu se približiti još više. Pogledala sam ga krajičkom oka da vidim gdje gleda; piljio je u plafon. Možda neće primijetit iako se približim za još koji centimetar- pomislila sam. Nisam pomjerila ruku ni milimetar, već se okrenuo malo na stranu da se lakše mogu nasloniti. Ponovno sam ga pogledala, blago se nasmiješio i prislonio usnice na moje čelo. Približila sam mu se i stavila ruke u đepove njegovog gornjeg dijela trenerke. Ležali smo tako neko vrijeme dok nije prekinuo tišinu
- '' Moram priznat da volim taj osjećaj kada te štitim ''
- '' Kak' misliš kad me štitiš ''
- '' Ne doslovno, ali ako gledaš to ovako; s tvoje lijeve strane te štitim sobom, a s desne strane sam te zagrlio baš zato da mi budeš kod ruke. Da se dogodi išta ovog trena bila bi zaštićena. Baš se osjećam snažno '' - Nasmijala sam se njegovoj teoriji. Pogledala sam ga u oči i pritisnula usne o njegove, počeo ih je nježno cuclati i lagano dodirivati moj jezik svojim. Nije trajalo dugo opet se odmaknuo i poljubio me u čelo.
- " Mmm " - Promrmljao je što me natjeralo da se nasmijem
- '' Mogao si to i prije napravit ''
- '' Recimo da nisam htio '' - Podigao je jedan kut usnice u osmjeh
- '' Zašto ne? ''
- '' Htio sam da budeš sigurna da to želiš ''
- '' Je l' to bilo upitno '' - Začudila sam se
- '' Uvodimo promjene '' - rekao je poprilično uvjerljivo
- '' Iznendađuješ me '' - Potvrdila sam i ponovno vratila glavu na njegova prsa.
Prijalo mu je priznanje da nešto radi kako treba, samo sam mu dodatno punila ego. Češkao me po leđima i prolazio prstima kroz kosu što me uspavalo.
- '' Ajde, vozim te doma, zaspat ćeš '' - Lagano mi je prošao dlanom po licu da me razbudi
- '' A-aaaa '' - Promrmljala sam - '' Želim bit ovdje ''
- '' Mislio sam da si rekla da ne želiš ost.. ''
- '' Promijenila sam mišljenje '' - Prekinula sam ga
- '' Ako ti tako želiš '' - Rekao je uz osmjeh. Znala sam da i on želi ostati ovdje iako to nije htio priznati.
Ustao se i skinuo jaknu sa mene, otišao je do ormara, uzeo dodatni pokrivač i ušuškao nas. Ubrzo smo zaspali.

[...]

Probudila sam se u istom položaju u kojem sam i zaspala. Tom me i dalje držao lijevom rukom za stuk. Osjetila sam kako plitko diše, lagano sam maknula glavu kako bi mogao nastaviti normalno spavati. Pokušala sam se nakako izvuči ali me prilično čvrsto držao
- '' Dobro jutro '' - Prošaptao je
- '' Ne spavaš '' - Okrenula sam se prema njemu
- '' Probudio sam se prije nego što si uspjela šmugnut '' - Namignuo je
- '' Nisam namjerala otići '' - Rekla sam kroz smjeh i ustala s kreveta - '' Hoćemo lagano '' - Počela sam obuvati tenisice
- '' A kud bi ti već '' - mrmljao je dok se izvlačio s kreveta
- '' Moram obaviti još neke stvari za sutra, a i Bill se sigurno brine '' - Obišla sam krevet do njegove strane i sjela pored njega
- '' Šta će bit sutra? '' - Za tren je promijenio izraz lica
- '' Pa idem sutra, doma, u Hrvatsku ''
- '' Čemu tako brzo, i zašto uopće bez razloga ideš. Zašto jednostavno nebi mogla samo nešto promijeniti i.. ''
- '' I mijenjam. Odlazim. I imam razlog '' - Prekinula sam ga
- '' To nije razlog. Nikakav. '' - Odmahivao je glavom
- '' Ubrzo će se sve vratit na mjesto i sve će bit u redu '' - Nastavila sam ga uvjeravati u suprotno
- '' Ne, neće bit u redu! '' - Nije popuštao - '' Zašto ne bismo pokušali ispočetka. Ponovno. Kao da ničeg nije bilo ''
- '' Zato jer već jesmo, više puta, i priznaj si da nikad nije dobro završilo. '' - Stavila sam mu ruku na koljeno - '' Ovo je vjerojatno najbolje riješenje '' - Prošla sam mu rukom kroz kosu i krenula prema vratima - '' Hoćemo? '' - Pitala sam i i izašla van. Krenuo je zamnom. Uhvatio me za ruku i s največim osmjehom elegantno prošao kroz predvorje hotela. Izašli smo na parking i došli do njegovog auta, otvorio mi je vrata i poljubio u obraz prije nego što ih je zatvorio. Čudno sam ga promatrala dok je obilazio auto do vozačevog mjesta.
- '' Znaš da to neće promijeniti situaciju '' - Primijetila sam o čemu se radi
- '' A-a '' - Promrmljao je - '' To je... Zbog mene i.. Tebe, naravno '' - Osmjehnuo se i nagazio na gas...

TO BE CONTINUED