Ubrzo zatim smo poletjeli. Istog trena me počela hvatati nostalgija. Vjerojatno više nikada neću doći ovdje. Naslonila sam glavu na prozor i zadnje trenutke provedene na Maldivima gledala u ogromni plavi ocean iz visine…
No više od toga mučile su me neke druge stvari... i odluke. Morala sam se skrasit i odlučiti pravilno, što je, zapravo, i bila najteža stvar. Što ću kada dođemo u Njemačku? Vjerojatno se više nećemo nikada vidjeti, ne znam ni zašto mi je to sada na pameti. Zapravo, prvo što sam htjela napraviti je prekinuti s Tomom. Naravno da nisam željela ali, zašto dopuštati da radi budalu od mene. Ponos je uvijek bio jači. Sada neka on vidi kako je to biti ostavljen. Nisam ga željela povrijediti, to ne, ali kada sam već bila u mogućnosti pokazati mu da se sa mnom neće tako igrati, zašto onda ne? Naslonila sam glavu na prozor i žmrieći razmišljala kako i što prije. Naglo sam se trgnula iz misli kada sam osjetila ruku na svom obrazu. Podigla sam pogled i vidjela Toma pored sebe iako sam mu na suptilan način dala do znanja da neželim da sjedi pored mene. Najprije je uzdahnuo, a onda par puta pokušao nešto reći, a onda se zaustavio.
- '' Ja... Ne osjećam se dobro nakon svega što se dogodilo. Žao mi je '' . - Okrenuo se prema meni i stavio svoju ruku na moj dlan
- '' Žao ti je? '' - Pitala sam ga u poslusmijehu, a onda frknula - '' Da, i meni je '' - Izvukla sam ruku iz njegove i okrenula se prema prozoru.
- '' Molim te, samo me saslušaj '' - I dalje je bio uporan
- '' Šta da te saslušam, kak' si ju povalio i kolko je dobra bila. Nije da me zanima '' - Na kratko sam ga pogledala toliko da vidim reakciju, a onda ponovno maknula pogled
- '' Molim te! '' - Ponovio je i uhvatio me na nadlakticu
- '' Ne želim te slušat! '' - Odvratila sam, pomalo i preglasno i otrgnula ruku iz njegovog stiska - '' Dosta mi je tvog pravdanja i opraštanja jer je tebi navodno '' - podigla sam dva prsta u znak navodnika u zrak - '' žao ''
- '' Pokušaj me razumjet... '' - nastavio je nešto mrmljati gledajući kroz prozor
- '' Uredu, znaš što! '' - Okrenula sam se prema njemu - '' Nemam više razumijevanja, ne za tebe. Gotovo je, shvati i ti mene! '' - Odmahnula sam glavom i nastavila čekati njegovu reakciju
- '' A tako '' - Izraz lica mu je bio kao da mu je laknulo, moram priznati, šokiralo me - '' Mogla si mi odma reći '' - Okrenuo se u drugu stranu i počeo nervozno listati novine. Zbunjeno sam ga pogledala jer nisam imala pojma što misli. Brzo sam odustala i vratila se razmišljanju što slijedeće.
Prvo i najteže sam riješila, idemo dalje. Kada budem imala vremena za razmišljanje o tome što sam upravo napravila, jednostavno znam da će mi biti žao, i previše, ali ne želim razmišljati o tome dok ne dođe vrijeme.
- '' Odgađanje, da, tako ću '' - Bodrila sam samu sebe
[...]
Let je bio dug i dosadan. Bill je spavao već satima, Georg i Gustav listali neke časopise, a Tom piljio u prazno isto kao i ja. Pitala sam se o čemu razmišlja, kako se osjeća iako me to nebi trebalo zanimati. Bezvoljno sam puhnula i spustila se niže na sjedalu. Imala sam osjećaj ako malo opustim noge da ću zaronit pod sjedalo ispred mene.
Tom me na kratko pogledao, a onda nastavio piljiti ispred sebe.
- '' Znaš... '' - Počeo je, istog trena sam toliko očito okrenula očima što ga nije nimalo smelo - '' Tek sam pred jutro došao k sebi, nije da se sjećam detalja, al' ono, cura je bila komad ipo' '' - Uživljeno je mahao rukama ne skrećući pogled sa svakog svog pokreta
- '' Ne želim zvučat bezobrazno '' - Nakašljala sam se - '' Poštedi me '' - Podigla sam obrvu i pogledala ga krajičkom oka. Isto je učinio i on, a zatim odmahnuo rukom.
- '' Vidim da ti je dosadno, pa... '' - Pokušao je ponovno
- '' Ne razgovara mi se. '' - Hladno sam odgovorila
- '' Ne moraš ti razgovarat, ja ću ti pričat '' - Bio je uporan
- '' Tom. '' - Uspravila sam se na sjedalu - '' To ne mijenja i neće promijeniti neke stvari. I ove i one. Znaš na što točno mislim '' - Uozbiljila sam se pokušavajući mu objasniti situaciju koju očitno nije shvaćo zato jer ne želi shvatit ili je glup za te stvari. Počelo me frustrirat jer me i dalje bljedo gledao iako sam uvjerena da zna o čemu govorim. Ustala sam, nekako ga prekoračila i sjela na sjedala sa suprotne strane.
Satima sam pokušavala zaspati, samo što mi glas u glavi nije dao mira neprestano ponavljajući:
nije li ti žao?
[...]
Nakon trinaest sati leta napokon smo došli u Njemačku. Jedva sam se izvukla iz aviona protežući ruke i noge koje su mi se pokočile od sjedenja. Odmah smo svi petero nabili naočale na oči s obzirom na svu vrisku koja je dopirala s ulaza na aerodrom. Pokupili smo prtljagu i krenuli prema izlazu. Poprilično velika hrpa djevojaka i cura nagurivala se pred vratima. Duboko sam udahnula skupljajući hrabrost, valjda. Pomalo mi je bila frka svih tih fanova. Jedan od tjelohranitelja otvorio je vrata dok su se ostali nagurivali s fanovima kako bi napravili mjesta za prolaz. Mnoge od njih su držale novine u rukama pokazivajući na neki članak. Zgranula sam se kada sam čula da jedna od njih viče:
Tom, ist das deine Freundin!?, dok je barem polovica ostalih vikalo:
Anna, wir hassen dich!! Širom otvorenih usta i očiju pogledala sam u Georga. Slobodom rukom me potapšao po ramenu uz ohrabrujući osmijeh. Da, to baš pomaže. Slijedeće što očekujem je napad poludjelih fanova. Jedva smo se probili do auta i smjestili. Nedugo nakon što smo krenuli vozač nam je dao par novina
- '' Možda bi vas ovo moglo zanimati '' - Pružio je Tomu novine u ruke
Nakon što je pronašao članak prvo ga je pročitao u sebi, a ona počeo čitati na glas
"Gitarist Tokio Hotela, Tom Kaulitz na razočarenje mmnogih
obožavateljica pronašao je svoju srodnu dušu. Nakon nekoliko godina
veza za jednu noć Tom napokon ljubi već neko vrijeme. Nije nam poznato
koliko je dugo u vezi, ali slike govore svoje, veza je- ozbiljna.
Simpatična, vrlo sitna i djevojka drugačijeg stila nego što je Tomov
poznati ukus zapela je za oko zgodnom Tomu... "
- '' Bla, bla '' - Nadodao je i pružio mi novine. Istog trena sam se prestala smješkat, iako ne znam zašto sam to uopće napravila.
Pogledala sam u sliku koja je bila na naslovnici; ja i Tom na kiši stojimo zagrljeni u oceanu. Kratko sam se ponovno nasmiješila, a Tom je baš tada pogledao u mene. Srećom sam imala naočale, barem mi nije mogao vidjeti oči. Ponovno sam pročitala članak, a onda podigla i spusila ramenima.
- '' Sve što je lijepo kratko traje '' - Izgovorila sam nekako sjetno odložila novine pored sebe
- '' Čekaj! '' - Ubacio se Bill - '' Niste valjda? '' - Pogledao je u Toma, pa u mene, a ona opet ponovio
- '' O, jesmo '' - Odgovorila sam mu grizući si usnicu.
[...]
Nakon još sat vremena vožnje stigla sam doma. Pozdravila sam se sa svima i uputila se prema vratima. Pokušala sam tiho ući i iznenaditi sestru, ali me je već čekala na vratima. Dugo u noć sam prepričavala što se sve dogodilo u proteklih nekoliko mjeseci odkako sam ih upoznala. Pred zoru sam pokušavala zaspati, ali me glas u glavi i dalje uzemiravao. Ne znam ni sama kako sam zaspala, samo se sjećam glupog sna koji sam sanjala. Naglo sam se trgnula i pogledala na sat. - '' Sranje '' - propustila sam kroz zube. Dečki su već doručkovali, bili na plaži i ručali dok sam ja spavala. Naglo sam ustala iz kreveta, a onda shvatila gdje sam. Oh kako me uhvatila nostalgija. Svaki dijelić prostorije u kojoj sam bila, mjesta i osijećaja užasno mi je nedostajao. Tupo sam sjedila na krevetu pokušavajući se vratiti u realnost, a jedina stvar koja mi je bila u glavi je- što slijedeće!
Bezvoljno sam se odvukla do kupatila, otuširala sam se i obukla. Bila sam bez apetita pa sam izašla van. Tako sam željela vidjeti dečke, užasno su mi nedostajali. Zaputila sam se prema kući Kaulitzovih ispuniti što mi je slijedeće, iako samo posjet to nije uključivao.
Stala sam pred vrata i smišljala što ću reći. Malo mi je falilo da se okrenem i odem, ali si to nisam smjela dopustiti. Zatvorila sam oči i pozvonila.
- '' Dolazim! '' - Čula sam prigušeni zvuk iznutra. Otovrila sam oči čekajući tko će mi otvoriti - '' Hej '' - Veselo je rekao Bill, smješkajući se - '' Očekivali smo te , uđi ''
- '' Da? '' - Upitala sam - '' Ovaj, zapravo nisam došla u posjet '' - Objašnjavala sam mu dok smo išli prema dnevnoj sobi
- '' Nego? '' - Složio je začuđenu facu
- '' Trebam neke stvari koje su mi ostale ovdije, pakiram se '' - Govorila sam nervozno si ispucavajući prste na rukama
- '' Pakiraš se? '' - Ponovio je
- '' Aha ''
- '' Putuješ negdje? '' - I dalje me začuđeno gledao
- '' Zapravo... Ja... Idem '' - Ugrizla sam se za usne gledajući njegove šokriane oči...
TO BE CONTINUED
nedjelja, 15.08.2010.
|01:35|
Komentari (15) |
On/Off |
Print |
# |
- '' K vragu!!! '' - Iderao se Bill. U očima su mu se miješale emocije; zabrinutost, šokantnost, izmorenost... Podigla sam i spustila ruke, nekako... Razočarano. Bez riječi sam otišla u svoj apartman. Obavila sam jutarnju higijenu, obukla trenirku, pokupila stvari i ponovno se vratila Billu. Tamo su bili i Gustav i Georg sa Tomovim stvarima. Bilo je već osam sati, a Tomu ni traga. Davnih dana smo trebali krenuti na aerodrom....
- '' Moramo se dogovoriti oko nečega '' - Dubokim i ozbiljnim glasom Georg je prekinuo tišinu - '' Ovih dana... '' - nastavio je iako smo ga svi razočarano gledali. - '' ...Imamo zakazane neke važne datume gdje se se moramo sva četvorica pojaviti'' - i dalje smo svi bez riječi samo gledali u njega misleći da ima nekakvo riješenje. - '' U slučaju da se Tom ne pojavi u narednih... '' - pogledao je u sat na ruci '' 10 minuta, idemo na aerodrom. Ovdje ćemo tražiti direktora da obavijesti neke ljude i neka pokrenu potragu ili već nešto za što mis.. ''
- '' NEMA ŠANSE! '' - izderao se Bill prekinuvši Georga - '' Ja svog brata ne ostavljam ovdje '' - pokušao se primiriti
- '' Bill, znaš koliko zahtjevaju da se pojavi barem jedan od vas dvojice. Možemo reći da se Tom razbolio i nas trojica se ispričati u njegovo ime '' - Georg je i dalje pokušavao smisliti nešto razumno.
-'' Georg! '' - Bill je prosiktao kroz zube - '' Ne odlazim odavdje bez Toma, koji dio nisi razumio? '' - Bjesno je pogledao u Georga na što je ovaj samo podigao ruke odmahujući glavom.
Pokušala sam isključiti njihovu prepirku razmišljajući što se sve moglo dogoditi Tomu. Polako sam odbacivala moguće opcije, zaključujući da je vjerojatno ili kod neke cure ili negdje zalutao pijan kao što smo i predpostavljali. Iako, javio bi se da je negdje zalutao... Možda. Prazno sam gledala u sat na zidu kojemu su kazaljke sve brže radile krugove.
Tišino je prodro zvuk Billova mobitela. Izvukao ga je iz torbe i pogledao prema ekranu telefona, a zatim u Gustava i Georga.
- '' Tko je njega zvao '' - Zagrmio je, ali mu nitko nije odgovorio - '' Tko je rekao Davidu za ovo pitam?? '' - Ponovio je
- '' Ja sam '' - Tiho se javio Georg
- '' Ti si stvarno idiot '' - Prezirno ga je ošinuo pogledom
- '' Možda on može smisliti nek... ''
- '' Ma ne zanima me! '' - Ponovno ga je prekinuo Bill. Ustao se i otišao van razgovarati.
Aerodrom nam nije bio toliko udaljen, ali smo svakako već davnih dana trebali sjediti u terminalu i čekati avion.
Sve mi se više činilo da danas sigurno ostajemo na Maldivima. Bill se izjasnio i mislim da ga Georg i Gustav neće ostaviti. Tako će vjerojatno i biti.
Iz vana je dopirala Billova i Davidova svađa. Bill se derao iz petnih žila govoreći kako nema namjeru vratiti se u Njemačku bez Toma. Nakon nekoliko minuta glasne prepirke Bill se vratio unutra, bjesnog izraza lica, uzimajući svoje stvari u ruke.
- '' Jost je striktno naredio da se do sutra nacrtamo u Berlinu '' - ljutito je povukao svoj kofer -'' Ana.. '' - Okrenuo se prema meni. '' Znam da je sebično da te poslije svega išta tražim, ali molim te, dali bi htjela ostat još dva tri dana ovdje u slučaju da se Tom vrati? I slobodno reci ako ne želiš, razumjet ću, ali stvarno bi mi... ''
- '' Bill '' - Prekinula sam ga - '' Znam koliko ti znači, i ostat ću. Nije mi problem '' - Uvjeravala sam ga iako mi je već svega bilo dosta
- '' Hvala ti, puno... '' - Prišao mi je bliže i pritisnuo usnice ne moje čelo - '' Hvala ti '' - Uhvatila sam ga za ruku stiščući mu dlan sve čvršće, potpuno se oslonivši na njega.
- '' Idi sad, zakasnit ćeš '' - Prošaptala sam mičući se korak unazad. Klimnuo je glavom, povukao kofere za sobom i izašao van.
Duboko sam udahnula i sjela skupljenih koljena na dvosijed. Ovo će mi biti najduža tri dana ikad - Promrmljala sam si u bradu. Dok sam se udubila u svoje misli vani se ponovno začula galama. Nisam prepoznala glasove jer su očito bili već dosta udaljeni. Ustala sam i na brzinu pošla prema vratima. Izašla sam van i vidjela kako Bill velikim koracima prilazi prema Tomu. Bjesno ga je uhvatio za ramena govoreći mu nešto u facu, nakon par sekundi direktnog gledanja u oči Tom je odgovorio na što ga je Bill ošamario što je jače mogao. Tom je izgledao još više izgubljeno neko kad se tek pojavio, koliko sam mogla zaključiti za nekolicinu sekundi.
- '' Da mi to više nikad, NIKAD nisi sapravio! NIKAD!!! '' - Izderao se Bill okrečući se na peti s podignutim kažiprstom u zraku u znak prijetnje Tomu. Tom je i dalje izbezumljeno i nepomično stajao u mjesto. - '' Ana! '' - Povikao je Bill iz daljine. - '' Uzmi svoje stvari, odlazimo! '' - Naredio je.
Za svega tri minute potrpali smo sve stvari u auto i šutke krenuli prema aerodromu. Po mojoj procjeni nema nikakve nade za odlazak. Suđen nam je bar još jedan dan ovdije. Georg je sjedio na suvozačevom mjestu ignorirajući sve oko sebe. Bill i Gustav su sjedili na srednjem, a ja i Tom na zadnjem sjedištu. Nagnula sam glavu na prozor i gledala prolaznike na ulici. Tom se uhvatio za dlanove i piljio u sjedalo. Gustav je stavio slušalice i gledao kroz prozor auta dok je Bill nervozno treskao nogom i ispucavao prste na rukama. Neko vrijeme smo u tišini sjedili...
- '' Dobro jel misliš reć išta? '' - Okrenuo se Bill prema Tomu. Tom je odmahnuo glavom ne gledajući ga u oči - '' Gdje si bio, što si radio cjelu noć? ''
Tom je i dalje šutio pognute glave na što je Bill sve više bjesnio
- '' TOM, GDJE SI BIO ČITAVU JEBENU NOĆ!? '' - Unio mu se u lice koliko je to sjedalo dopuštalo
- '' Bio sam... '' - prekinuo se u pola, udahnuo je, prvo pogledao u mene, pa u Billa, a onda opet spustio glavu. Billovo strpljenje je bilo na samom kraju, malo mu je falilo da opet počne sa vikom. - '' Bilo sam s nekom curom '' - Nije micao pogled sa svojih nogu
- '' Krasno! '' - odgovorili smo ja i Bill u isto vrijeme
- '' Lijepo '' - ponovio je Bill. - '' S nekom curom '' - odmahnuo je glavom - '' Ni ne znaš kojom '' - Izderao se što je glasnije mogao
- '' Bill! '' - Povukla sam ga za rame - '' Pusti, u redu je. Nemoj sad '' - Pokušala sam ga nekako primiriti
- '' Nije u redu, ništa nije u redu '' - Promrmljao je i okrenuo se u drugu stranu.
Ostatak vožnje proveli smo u tišini. Nitko nije htio razgovarati, a sumnjam i da je htio. Nakon 15 minuta napokon smo stigli na aerodrom. Svatko je uzeo svoje stvari pa smo krenuli prema kontroli prtljage. Zastala sam na tren i okrenula se prema gradu i oceanu koji se jedva vidio u daljini. Duboko sam udahnula miris i na sekund zažmirila.
- '' Idemo '' - Georg mi je stavio ruku na rame - '' Bill će poludjet ako propustimo avion '' - Klimnula sam glavom i krenula za Georgom.
Ostavili smo prtljagu na kontroli u otišli u terminal. Istog trena smo svi petero pogledali prema ploči s letovima. Za samo nekoliko sekundi pogledom sam našla let za Berlin, koja je bilo tri, u razmaku od nekoliko sati. Nije mi bilo jasno zašto je Bill onda toliko paničario. Svima nam se vidjelo olakšanje na licu, pa čak i Tomu, osim Billu, naravno. Nastavili smo sjediti još pola sata u tišini dok nije sletio avion. Još jednom smo prošli kroz kontrolu i krenuli autobusom prema avionu. Bio je poluprazan pa samo mogli sjesti na preostala prazna mjesta. Gustav je sjeo s Georgom, ja sa Tomom, a Bill sam. Sjela sam do prozora i stavila gornji dio trenerke i torbu koju sam imala sa sobom na sjedalo do sebe kako Tom ne bi mogao biti blizu mene. Sjeo je na sjedalo do prolaza i stavio svoje stvari na moje. Primijetila sam da me gleda pa sam mu na tren uhvatila pogled i na brzinu okrenula glavu. Jako sam se razočarala u njega i ne želim više imati nikakvog posla s njime. Ubrzo zatim smo poletjeli. Istog trena me počela hvatati nostalgija. Vjerojatno više nikada neću doći ovdje. Naslonila sam glavu na prozor i zadnje trenutke provedene na Maldivima gledala u ogromni plavi ocean iz visine…
To be continued…
nedjelja, 01.08.2010.
|18:52|
Komentari (49) |
On/Off |
Print |
# |
| 
