Ubrzo zatim smo poletjeli. Istog trena me počela hvatati nostalgija. Vjerojatno više nikada neću doći ovdje. Naslonila sam glavu na prozor i zadnje trenutke provedene na Maldivima gledala u ogromni plavi ocean iz visine…
No više od toga mučile su me neke druge stvari... i odluke. Morala sam se skrasit i odlučiti pravilno, što je, zapravo, i bila najteža stvar. Što ću kada dođemo u Njemačku? Vjerojatno se više nećemo nikada vidjeti, ne znam ni zašto mi je to sada na pameti. Zapravo, prvo što sam htjela napraviti je prekinuti s Tomom. Naravno da nisam željela ali, zašto dopuštati da radi budalu od mene. Ponos je uvijek bio jači. Sada neka on vidi kako je to biti ostavljen. Nisam ga željela povrijediti, to ne, ali kada sam već bila u mogućnosti pokazati mu da se sa mnom neće tako igrati, zašto onda ne? Naslonila sam glavu na prozor i žmrieći razmišljala kako i što prije. Naglo sam se trgnula iz misli kada sam osjetila ruku na svom obrazu. Podigla sam pogled i vidjela Toma pored sebe iako sam mu na suptilan način dala do znanja da neželim da sjedi pored mene. Najprije je uzdahnuo, a onda par puta pokušao nešto reći, a onda se zaustavio.
- '' Ja... Ne osjećam se dobro nakon svega što se dogodilo. Žao mi je '' . - Okrenuo se prema meni i stavio svoju ruku na moj dlan
- '' Žao ti je? '' - Pitala sam ga u poslusmijehu, a onda frknula - '' Da, i meni je '' - Izvukla sam ruku iz njegove i okrenula se prema prozoru.
- '' Molim te, samo me saslušaj '' - I dalje je bio uporan
- '' Šta da te saslušam, kak' si ju povalio i kolko je dobra bila. Nije da me zanima '' - Na kratko sam ga pogledala toliko da vidim reakciju, a onda ponovno maknula pogled
- '' Molim te! '' - Ponovio je i uhvatio me na nadlakticu
- '' Ne želim te slušat! '' - Odvratila sam, pomalo i preglasno i otrgnula ruku iz njegovog stiska - '' Dosta mi je tvog pravdanja i opraštanja jer je tebi navodno '' - podigla sam dva prsta u znak navodnika u zrak - '' žao ''
- '' Pokušaj me razumjet... '' - nastavio je nešto mrmljati gledajući kroz prozor
- '' Uredu, znaš što! '' - Okrenula sam se prema njemu - '' Nemam više razumijevanja, ne za tebe. Gotovo je, shvati i ti mene! '' - Odmahnula sam glavom i nastavila čekati njegovu reakciju
- '' A tako '' - Izraz lica mu je bio kao da mu je laknulo, moram priznati, šokiralo me - '' Mogla si mi odma reći '' - Okrenuo se u drugu stranu i počeo nervozno listati novine. Zbunjeno sam ga pogledala jer nisam imala pojma što misli. Brzo sam odustala i vratila se razmišljanju što slijedeće.
Prvo i najteže sam riješila, idemo dalje. Kada budem imala vremena za razmišljanje o tome što sam upravo napravila, jednostavno znam da će mi biti žao, i previše, ali ne želim razmišljati o tome dok ne dođe vrijeme.
- '' Odgađanje, da, tako ću '' - Bodrila sam samu sebe

[...]

Let je bio dug i dosadan. Bill je spavao već satima, Georg i Gustav listali neke časopise, a Tom piljio u prazno isto kao i ja. Pitala sam se o čemu razmišlja, kako se osjeća iako me to nebi trebalo zanimati. Bezvoljno sam puhnula i spustila se niže na sjedalu. Imala sam osjećaj ako malo opustim noge da ću zaronit pod sjedalo ispred mene.
Tom me na kratko pogledao, a onda nastavio piljiti ispred sebe.
- '' Znaš... '' - Počeo je, istog trena sam toliko očito okrenula očima što ga nije nimalo smelo - '' Tek sam pred jutro došao k sebi, nije da se sjećam detalja, al' ono, cura je bila komad ipo' '' - Uživljeno je mahao rukama ne skrećući pogled sa svakog svog pokreta
- '' Ne želim zvučat bezobrazno '' - Nakašljala sam se - '' Poštedi me '' - Podigla sam obrvu i pogledala ga krajičkom oka. Isto je učinio i on, a zatim odmahnuo rukom.
- '' Vidim da ti je dosadno, pa... '' - Pokušao je ponovno
- '' Ne razgovara mi se. '' - Hladno sam odgovorila
- '' Ne moraš ti razgovarat, ja ću ti pričat '' - Bio je uporan
- '' Tom. '' - Uspravila sam se na sjedalu - '' To ne mijenja i neće promijeniti neke stvari. I ove i one. Znaš na što točno mislim '' - Uozbiljila sam se pokušavajući mu objasniti situaciju koju očitno nije shvaćo zato jer ne želi shvatit ili je glup za te stvari. Počelo me frustrirat jer me i dalje bljedo gledao iako sam uvjerena da zna o čemu govorim. Ustala sam, nekako ga prekoračila i sjela na sjedala sa suprotne strane.
Satima sam pokušavala zaspati, samo što mi glas u glavi nije dao mira neprestano ponavljajući: nije li ti žao?

[...]

Nakon trinaest sati leta napokon smo došli u Njemačku. Jedva sam se izvukla iz aviona protežući ruke i noge koje su mi se pokočile od sjedenja. Odmah smo svi petero nabili naočale na oči s obzirom na svu vrisku koja je dopirala s ulaza na aerodrom. Pokupili smo prtljagu i krenuli prema izlazu. Poprilično velika hrpa djevojaka i cura nagurivala se pred vratima. Duboko sam udahnula skupljajući hrabrost, valjda. Pomalo mi je bila frka svih tih fanova. Jedan od tjelohranitelja otvorio je vrata dok su se ostali nagurivali s fanovima kako bi napravili mjesta za prolaz. Mnoge od njih su držale novine u rukama pokazivajući na neki članak. Zgranula sam se kada sam čula da jedna od njih viče: Tom, ist das deine Freundin!?, dok je barem polovica ostalih vikalo: Anna, wir hassen dich!! Širom otvorenih usta i očiju pogledala sam u Georga. Slobodom rukom me potapšao po ramenu uz ohrabrujući osmijeh. Da, to baš pomaže. Slijedeće što očekujem je napad poludjelih fanova. Jedva smo se probili do auta i smjestili. Nedugo nakon što smo krenuli vozač nam je dao par novina
- '' Možda bi vas ovo moglo zanimati '' - Pružio je Tomu novine u ruke
Nakon što je pronašao članak prvo ga je pročitao u sebi, a ona počeo čitati na glas
"Gitarist Tokio Hotela, Tom Kaulitz na razočarenje mmnogih
obožavateljica pronašao je svoju srodnu dušu. Nakon nekoliko godina
veza za jednu noć Tom napokon ljubi već neko vrijeme. Nije nam poznato
koliko je dugo u vezi, ali slike govore svoje, veza je- ozbiljna.
Simpatična, vrlo sitna i djevojka drugačijeg stila nego što je Tomov
poznati ukus zapela je za oko zgodnom Tomu... "
- '' Bla, bla '' - Nadodao je i pružio mi novine. Istog trena sam se prestala smješkat, iako ne znam zašto sam to uopće napravila.
Pogledala sam u sliku koja je bila na naslovnici; ja i Tom na kiši stojimo zagrljeni u oceanu. Kratko sam se ponovno nasmiješila, a Tom je baš tada pogledao u mene. Srećom sam imala naočale, barem mi nije mogao vidjeti oči. Ponovno sam pročitala članak, a onda podigla i spusila ramenima.
- '' Sve što je lijepo kratko traje '' - Izgovorila sam nekako sjetno odložila novine pored sebe
- '' Čekaj! '' - Ubacio se Bill - '' Niste valjda? '' - Pogledao je u Toma, pa u mene, a ona opet ponovio
- '' O, jesmo '' - Odgovorila sam mu grizući si usnicu.

[...]

Nakon još sat vremena vožnje stigla sam doma. Pozdravila sam se sa svima i uputila se prema vratima. Pokušala sam tiho ući i iznenaditi sestru, ali me je već čekala na vratima. Dugo u noć sam prepričavala što se sve dogodilo u proteklih nekoliko mjeseci odkako sam ih upoznala. Pred zoru sam pokušavala zaspati, ali me glas u glavi i dalje uzemiravao. Ne znam ni sama kako sam zaspala, samo se sjećam glupog sna koji sam sanjala. Naglo sam se trgnula i pogledala na sat. - '' Sranje '' - propustila sam kroz zube. Dečki su već doručkovali, bili na plaži i ručali dok sam ja spavala. Naglo sam ustala iz kreveta, a onda shvatila gdje sam. Oh kako me uhvatila nostalgija. Svaki dijelić prostorije u kojoj sam bila, mjesta i osijećaja užasno mi je nedostajao. Tupo sam sjedila na krevetu pokušavajući se vratiti u realnost, a jedina stvar koja mi je bila u glavi je- što slijedeće!
Bezvoljno sam se odvukla do kupatila, otuširala sam se i obukla. Bila sam bez apetita pa sam izašla van. Tako sam željela vidjeti dečke, užasno su mi nedostajali. Zaputila sam se prema kući Kaulitzovih ispuniti što mi je slijedeće, iako samo posjet to nije uključivao.
Stala sam pred vrata i smišljala što ću reći. Malo mi je falilo da se okrenem i odem, ali si to nisam smjela dopustiti. Zatvorila sam oči i pozvonila.
- '' Dolazim! '' - Čula sam prigušeni zvuk iznutra. Otovrila sam oči čekajući tko će mi otvoriti - '' Hej '' - Veselo je rekao Bill, smješkajući se - '' Očekivali smo te , uđi ''
- '' Da? '' - Upitala sam - '' Ovaj, zapravo nisam došla u posjet '' - Objašnjavala sam mu dok smo išli prema dnevnoj sobi
- '' Nego? '' - Složio je začuđenu facu
- '' Trebam neke stvari koje su mi ostale ovdije, pakiram se '' - Govorila sam nervozno si ispucavajući prste na rukama
- '' Pakiraš se? '' - Ponovio je
- '' Aha ''
- '' Putuješ negdje? '' - I dalje me začuđeno gledao
- '' Zapravo... Ja... Idem '' - Ugrizla sam se za usne gledajući njegove šokriane oči...

TO BE CONTINUED