Lass uns laufen wenn die Dunkelheit komm


Characters








Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
(Da se nešto ne pomisli krivo ne piše ona ovo samo zato što je njena slika tu. Iz fore smo razmjenile slike na blogovima!)
- Ana
- 20.5.1991
- Doselila se iz Hrvatske u Njemačku
- U kompliciranoj je vezi
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Iva
- 31.12.1989
- Anina sestra
- Ostvarila je san radom u policiji
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Tom
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin bivši dečko
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Bill
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin najbolji prijatelj ili nešto više

___________________
Image and video hosting by TinyPic
- Gustav
- 8.9.1988
- Član grupe TH
- Šutljiv dečko s kojim se Ana upoznala kada su putovali na Maldive
____________________
Image and video hosting by TinyPic
- Georg
- 31.3.1987
- Član grupe TH
- Ana ga je također upoznala na putu za Maldive, brzo su se sprijateljili












CHAPTERS
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28


ELITE AFFILIATES

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

free counters


Created by Crazyprofile.com










Credits
Prilagodila: Pixie art.©
© * étoile filante
inspiration/colours: mintyapple
icons: cablelines
reference: x / x
Chapter 15
Ispričavam se na kašnjenju novog dijela.
VIkend je bio prekrcat i prekratak pa nisam stigla ranije napisat
post. Al evo.. Uživajte

15.- Znaš da ja ti nikad ne bi svom bratu napravio
- Ne bi ni ja, ni jednom dečku, a kamoli braći, blizancima. Upoznala sam Toma, i onda si došao ti i izludio me. Ti imaš nešto što rijetko tko ima…
- Želiš reći da ti barem malo značim?…
- Pa ja ovaj… Mislim da ja… Ovaj… - Pogledao me pomalo zbunjeno
- Ovaj, hmm. Kako bi to rekla, a da ne zvuči glupo…
- Samo polako. Reci mi istinu. Želio bi znat na čemu sam. – Ugasio je cigaretu o kamen i bacio ju u neki grm.
- Pa zapravo ja… Ovaj… Mislim da…
- Oh, uredu je. Mislim da nisam ni očekivao ništa. Nije ti trebao biti problem reći mi. – Ustao se i krenuo prema apartmanu. Otvorio je vrata i odlazio. On je odlazio, otišao. Odlazio misleći da ja ništa… - Bill!!! - Poskočila sam i krenula za njim. Potrčala sam prema vratima. – Bill! – Zastala sam kod vrata. Kratko sam se premišljala što bih trebala napraviti. Ma k vragu i sve, pomislila sam i ušla unutra. – Bill! – Viknula sam još jednom dok sam otvarala vrata. Zastao je na hodniku i okrenuo se. Izgledao je kao da sakriva razočarenje, oči su mu bile nekako i tmurne i umorne. – Bill… Ja… Koliko god to glupo i djetinjasto zvučalo, ja… Ja se svaki dan sve više i više zaljubljujem u tebe. Ti si se meni zavukao pod kožu. – Podigla sam pogled s poda koji sam sramežljivo spustila i pogledala ga u oči. Krupne smeđe oči duboko su me gledale. Iskreno, bojala sam se reakcije. Zvučala sam glupo i djetinjasto. Ponovno sam spustila pogled, ali ubrzo ponovno podigla glavu jer sam imala potrebu vidjeti kako izgledaju njegove oči. Sada su nekako drugačije izgledale. I dalje su bile krupne i tamne, samo ovoga puta su sjale. Sjale su kao da su mu oči biseri. Nešto me je privlačilo bliže, da osjetim njegovu blizinu i miris. Prišla sam korak bliže, ali to i dalje nije bilo dovoljno. Htjela sam biti sasvim blizu, dodirnuti ga i osjetiti njegove ruke, ali bojala sam se. Možda sam prenaglila. Vratila sam se korak nazad. – Oprosti. – Tiho sam prošaptala. Nisam smjela toliko toga reći.
- Zašto se ispričavaš? – Tiho je prošaptao
- Ja… Nisam te htjela preplašit. Možda nisam trebala to reći. – Okrenula sam se i krenula prema vratima. Prije nego što sam otvorila vrata osjetila sam njegovu ruku na svom ramenu.
- Ana, nisi me preplašila. To čekam da mi kažeš otkako smo se upoznali. Istog dana si mi se svidjela i… uživam biti blizu tebe. – Ponovno sam spustila pogled, prišao mi je korak bliže i rukama me uhvatio za lice. Duboko mi se zagledao u oči, prišao mi je bliže, prislonio je svoje usnice uz moje, nije zatvarao oči. Osjetila sam njegov pogled.
- Zašto me tako čudno gledaš već neko vrijeme?
- Jel' se sjećaš kad sam ti jednom rekao da te se nikad ne bi nagledao?
- Aha. – Klimnula sam glavom
- Još uvijek to mislim… Posebno sada. – Oči su mu e jako sjajile. Nikad do sada ga još nisam takvog vidjela. – Vidi ju… Baš si se zacrvenila.
- A joj. – Uhvatila sam se rukama za lice
- Dođi. – Uhvatio me za ruku. – Želim malo biti s tobom, sad ovako, kad znam na čemu sam. - Otišli smo do kreveta i legli.
- Mogu te zagrlit?
- Jaoo. – Nasmijala sam se. – Toliko toga smo napravili sto ne bi smjeli. Znaš da me ne moraš pitat.
- Pa moram dobit tvoje dopuštenje. – Privukao me čvrsto, k sebi. Njegov miris, dodir, koža… Nisam znala za sebe. – A… Ovaj… Jeli mogu dobit tvoj poljubac?
- Hmm… Ukradi ga…
- Ovo zvuči zanimljivo. – Približio mi se, prvo me poljubio u vrat, onda usnama kliznuo sasvim blizu mojima. Poljubio me pored usana… Natjerao me da ga ja poljubim. Primijetila sam da se osmjehnuo. Uhvatio me rukama za vrat, bio je toliko blizu. Osjetila sam njegovu meku kožu, njegova kosa mi je padala po licu, jednom rukom me je češkao po mojoj ruci. Zastao je i poljubio me u usta. Par puta se odmaknuo ali svaki puta bi nastavio. Lagano me par puta gricnuo za usnicu. Nisam se htjela odvojiti od njega. Onda sam osjetila njegov jezik, piercing. Savršeno se ljubio. Stavio mi je njegovu glavu na vrat. Čvrsto sam ga zagrlila.
- Ne želim te pustit nikuda. – Zagrlila sam ga još čvršće
- Onda nemoj. Već pet godina tražim nekog kao tebe. I napokon sam pronašao
- Drago mi je da si baš u meni to pronašao
- I meni. – Legao je na leđa, a ja njemu na stomak.
- Bill… Znaš da ja onda moram riješit neke stvari sa Tomom. – Odmah se uozbiljio
- Znam… Samo… Ja ne bi htio napravit to svom bratu. Ti si valjda prva cura s kojom je toliko dugo. – Teško sam uzdahnula
- Ali kako ćemo ovako?
- Barem nemoj još. Nemoj mu još ništa govoriti. Vidiš da te poveo ovdje s nama. Sigurno mu puno značiš.. Nemoj mu još ništa govoriti. Molim te…
- Uredu onda… Barem ne dok smo ovdje. – Zagrlio me i ponovno onako poljubio. – Miruj srce moje. – Prošaptala sam
- Sviđa mi se ta tvoja reakcija… Svaki put kao da te prvi puta poljubim.
- A ja se svaki puta iznova izgubim. – Dok smo se zezali, čuli smo da netko ulazi u apartman. Odmah sam se uozbiljila… To bi mogao biti Tom. Maknuo se sa mene, a ja sam brzo otišla do kuhinje po sok. Čula sam po glasu da nije bio Tom. Vratila sam se do sobe, Gustav je sjedio na krevetu.
- Hej. – Pozdravila sam ga i odložila čašu na noćni ormarić
- Bok. – I on je pozdravio, tiho i nastavio piljiti u TV. Svi smo šutjeli neko vrijeme. – Mislim da te tražio Tom, pitao me dali sam te vidio..
- Aha… Idem ja onda vidjet što me trebao… Vidimo se Bill, bok Gustav. – Bill je šutio, a Gustav nešto promrmljao, valjda je pozdravio. Krenula sam prema vratima. Odjednom se Bill stvorio iza mene.
- Ne mogu te pustit da odeš bez da te poljubim. – Krenuo je prema meni da me poljubi.
- Bill! – Odgurnula sam ga. – Gustav je tu, mogao bi vidjeti
- Gustav sjedi k'o vreća pred TV. Neće se taj pomjerit ni milimetar
- Ali što ako baš slučajno… - Nije više htio slušati ni riječi, zagrlio me i poljubio.
- E sad sam miran… Bar neko vrijeme. Možeš ići
- Haa?? – Zinula sam do poda
- Ma joooj, znaš da se šalim. Pa znaš da te volim, najradije bi da ostaneš skroz sa mnom. – Ne znam zašto sam se iznenadila na to – volim te. Nije mi to prvi puta rekao, ali nekako nisam bila spremna da mu kažem da i ja njega volim.
- Ajde, vjerovat ću ti. – Zagrlila sam ga i otišla.
[…]
Otišla sam prvo do svoje sobe, htjela sam se presvući, a onda otići do Toma. Začudila sam se što su vrata bila otključana kada sam ulazila.
- Aaaaaaa!!! – Vrisnula sam što sam više mogla. Nisam se nadala da će Tom biti u mojoj sobi
- Preplašio sam te? – Na pola se smijao, kao da je to čekao.
- Ma ne, čini ti se. – Prišao mi je i poljubio me u vrat. Na sebi je imao samo hlačice za plažu. – Uh, miruj srce moje. – Prošaptala sam.
- A ti bi ga smirila, ha?
- Pa, čuj, mislim da mi je bilo uvijek prebrzo u tvojoj blizini
- To je dobro za čut. – Zagrlio me i počeo ići prema krevetu
- Vrat mi se još nije oporavio, a već mu želiš ponovno naudit. – Nasmijao se i gricnuo me za usnicu…
- Idemo na plažu, želim biti nasamo s tobom. Moram ti reći nešto bitno…

TO BE CONTINUED…


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
i za kraj HUMANOID CITY stage

to bi bilo to.
do slijedećeg pisanja
Kuss von Billova und Tomova
ponedjeljak, 01.03.2010. |21:19| Komentari (100) | On/Off | Print | # |



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se