Lass uns laufen wenn die Dunkelheit komm


Characters








Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
(Da se nešto ne pomisli krivo ne piše ona ovo samo zato što je njena slika tu. Iz fore smo razmjenile slike na blogovima!)
- Ana
- 20.5.1991
- Doselila se iz Hrvatske u Njemačku
- U kompliciranoj je vezi
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Iva
- 31.12.1989
- Anina sestra
- Ostvarila je san radom u policiji
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Tom
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin bivši dečko
__________________
Image and video hosting by TinyPic
- Bill
- 1.9.1989
- Član grupe TH
- Anin najbolji prijatelj ili nešto više

___________________
Image and video hosting by TinyPic
- Gustav
- 8.9.1988
- Član grupe TH
- Šutljiv dečko s kojim se Ana upoznala kada su putovali na Maldive
____________________
Image and video hosting by TinyPic
- Georg
- 31.3.1987
- Član grupe TH
- Ana ga je također upoznala na putu za Maldive, brzo su se sprijateljili












CHAPTERS
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28


ELITE AFFILIATES

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

free counters


Created by Crazyprofile.com










Credits
Prilagodila: Pixie art.©
© * étoile filante
inspiration/colours: mintyapple
icons: cablelines
reference: x / x
Chapter 11
11. Probudila sam se nakon nekog vremena, vani je bio mrak. Uzela sam mobitel sa ormarića.
- WTF!!?? – Viknula sam toliko glasno da se Tom probudio. - NE-MO-GU VJE-RO-VA-TI!!- Ustala sam
- Što je bilo??
- Znaš što je bilo??- Vikala sam sve glasnije – To da je Bill zvao dok smo spavali, imam propušten poziv. Kako nisam čula kad je mobitel zvonio. – Ponovno sam pogledala u mobitel. – Pa da! Krasno! Možda bi i čula da su mi tonovi uključeni!!! – Tom me počeo smirivati…
- Ajde pa zvat će opet, sigurno se zabrinuo sto se nisi javila. – Spustio mi je glavu na jastuk i pokrio me. Uzela sam mobitel u ruke i piljila u ekran.
- Tako te neće prije nazvati. – Uzeo mi je mobitel iz ruku i stavio na noćni ormarić.
- Tom, jako mi je hladno. – Čvršće sam ga zagrlila. – Sada Bill sigurno neće zvati, pa 3 ujutro je. Sklupčala sam se i privukla koljena prsima.
- Probaj zaspati sada, sigurno će zvat ujutro opet. – Zagrlio me preko ramena.
- Bill gdje si sada kad te trebam. – Počela sam nešto tiho mrmljati. – Molim te nazovi me. – Nisam bila svjesna da pričam na Hrvatskom. – Voli.. – Kratko sam otresla glavom. – Molim te. – Duboko sam uzdahnula. – A možda te i volim.
- Nešto si rekla? – prošaptao je Tom
- Ma… Ništa što ne može pričekati. – Još jednom sam duboko uzdahnula. Tom me češkao po leđima pa sam nekako zaspala.
[…]
Probudili smo se oko pola devet, zapravo Tom se probudio. Uhvatio mi je dlan i pokušao ugrijati svojim rukama. Uspjeli smo se malo ugrijati, ali smo i dalje bili promrznuti.
Odjednom mi je mobitel počeo kao lud vibrirati i zvoniti.
- O.. Napokon. – Brzo sam posegla za mobitelom. – Ili možda ne. – Brzo sam se razočarala. Poslao je samo poruku. – Sve uredu? Pomalo se brinem, please javi mi se. – Pročitala sam Tomu što piše.
- Što ga sve zanima? Ne mora znat sve što se događa? I što te drži u tolikoj kontroli?
- Tom!! Samo se brine sto tebi toliko to smeta?
- A što to tebi toliko ne smeta?
- Ja i Bill smo u jako dobrim odnosima.
- Da, to sam vidio neku večer! – već je počeo zvučati sarkastično
- Tom!! – Sada sam ja povisila glas. – Hoćemo li opet o tome!?
- Dobro, ne.
- Bill mi je najbolji prijatelj. Uostalom brat ti je, i to ne samo brat, nego dio tebe. Čemu toliko ustručavanje??
- Uredu, uredu. Nećemo o tome. – Klimnula sam glavom. – Al' čini se da tvoj stomak nije uredu.
- Uh, da. Gladna sam da bi mogla sama pojest jedno veće prase. – Nasmijao se
- Idem vidjeti što bi mogao napraviti za jest. – Ustao je iz kreveta i zbundao me u sve moguće pokrivače.
Uzela sam mobitel, otišla sam u slike. U slikama sam imala datoteku «BFF <3», unutra je bila hrpa slika. Gledala sam i redom. Bilo je svakakvih, neke su bile samo Billove, a na većini slika smo bili zajedno. Sve slike su bile od preksinoć. Izmamljivale su mi osmijeh. Na nekima smo bili čupavi, na nekima se beljili, gledali u križ, plesali, a na nekima pjevali. Došla sam do jedne na kojoj sam zastala. Bila je predivna. Nešto u meni je zatreperilo. Bill. Samo on. Smijao se. Veliki, vedar, topao, prelijep osmijeh. Morala sam se i ja nasmiješiti. Prošla sam prstom po ekranu mobitela. – Fališ mi. – Tiho sam prošaptala. Zagledala sam se u njegove velike smeđe oči. Sve se vidjelo kroz njih. Otkrivale su točno njega, njegovu osobnost, njegov karakter. Predivnu osobu u njemu. Ljepši osmijeh nisam vidjela. Izgledao je predivno bez šminke. Oči, lice, kosa. Sav je blistao. Prebacila sam na slijedeću sliku. Imao je širom otvorene oči, a usne namještene kao da šalje poljubac. Prislonila sam mobitel usnicama. – Kako bi htjela da si ovdje. – Nekako sam bolni uzdahnula. Otišla sam u poruke. Morala sam nešto napisati. Htjela sam iznijeti nešto iz sebe, nešto kako se sada osjećam. Počela sam tipkati « you know how life can be, it changes over night, it's sunny but raining, it's alright. Friend like you always makes it easy I know that you kidding me every time. Thru every up thru every down you know I'll always be around thru anything you can count on me. All I wanna do is be with you only you, no matter where life takes us nothing can break us apart, I just wanna be with you…» Znala sam da poruku ne mogu poslati, ali nešto me tjeralo da makar probam. Kliknula sam OK, utipkala Billov broj pa ponovno OK. Pisalo je slanje… Već sam počela gubiti nadu. Zaklopila sam oči u nadi da će brže proći vrijeme dok čekam. Ponovno sam otvorila oči: poruka poslana. Srce mi je počelo ludo brzo kucati. Tko zna što sam mu sada poslala. Brzo sam provjerila poruku. Malo mi je laknulo, nije bilo ništa strašno.
- Ana! Dođi doručkovati! – Zvao me Tom iz kuhinje. Ustala sam iz kreveta kad mi je mobitel zazvonio.
- Bill! - Viknula sam mu u slušalicu. – Bill jesi ti?? Bill?
- Ja sam, sve uredu?
- Bill brzo dođi trebam te!
- Što je bilo? Reci mi gdje si
- Brzo ne mogu više.
- Reci mi gdje si dolazim odmah
- Ja i Tom smo ostali zatrpani u snijegu u Andreasovoj vikendici. Smrzavamo se.
- Dolazim odmah. – Brzo je izgovorio i spustio slušalicu.
- Tom! – Otišla sam do kuhinje. – Zvao je Bill, dolazi.
- Napokon. – Prišao mi je i zagrlio me. – Sva si poplavila, jesi dobro?
- Užasno mi je hladno. Ne mogu se prestati tresti.
- Usnice su ti poplavile. – Poljubio me tako da me jedva dotaknuo usnicama. Njegove su također bile hladne. – Nemoj onda biti ovdje. – Odveo me do kreveta. Jeli smo na brzinu i nastavili čekati Billa.
[…]
Došao je za kojih sat i pol sa čitavom hrpom ljudi. Tom je spavao, ja sam se tiho ustala iz kreveta i otišla do vrata. Za tren su očistili sav snijeg, pa sam mogla otvoriti vrata. Otvorila sam vrata i odmah pogledom tražila Billa. Kad sam ga ugledala potrčala sam prema njemu. U meni je ponovno nešto zatreperilo. Doslovno se bacila na njega. Zagrlila sam ga što sam čvršće mogla. Stavila sam lice na njegov topao vrat. Pasalo mi je biti u njegovom zagrljaju, osjetiti njegov miris, meku kožu. Osjetiti nešto toplo.
- Uđimo unutra. – Uhvatio me za ruku i krenuo prema ulazu. – Gdje je Tom?
- Spava, oboje smo se smrzli.
Neka dva čovjeka, pretpostavljam Billovi tjelohranitelji otišli su u drvarnicu po drva za vatru, a Toma smo pokrili električnom dekom.
- Ona tvoja poruka što si mi poslala, stvarno je prelijepa. - Zagrlio me. – Puno mi značiš. – Tiho je prošaptao. Dotaknuo je obrazom moje čelo. – Ajme, Ana, pa ti goriš. – Ja sa se i dalje smrzavala i drhtala kao luda. Bill je odmah probudio Toma i krenuli smo nazad u grad. Parkirao je pred njihovom kućom.
- Tu ćemo biti dok ne ozdraviš.
Ušli smo u kuću. Bila je lijepa, ne pretjerano velika. Udobna, nekako toplog izgleda. Izgledala je kao prava obiteljska kuća. Iza kuće je bilo veliko dvorište čitavo prekriveno snijegom. Bilo je već predvečerje. Večerali smo i Bill me smjestio u sobu. Dao mi je neke tablete i ušuškao u debeli pokrivač.
- Vraćam se odmah. – Poljubio me u čelo i izašao iz sobe. U međuvremenu sam zaspala.
Osjetila sam kako mi neka ruka prolazi po kosi. Probudila sam se ali sam i dalje ostala žmiriti.
Bill je tiho pjevao : «Can You imagine? What would happen? If we could have any dream I'd wish this moment was ours to own it and that it would never leave then I would thank that star that made our wish come true cause it knows that where you are is where I should be too right here, right now Im looking at you and my heart love the view cause you mean everything».
Okrenula sam se prema njemu. Prestao je pjevati. Uhvatila sam ga za ruku. – Nastavi, molim te. – Prošaptala sam. - Right Here, I'll promise you somehow that tomorrow can wait for some other day to be but right now there's you and me.
- Prelijepa je. – Nasmiješila sam se. – Nedostajao si mi.
- I ti meni. – Gledali smo se duboko u oči. Polako mi se nagnuo i lagano poljubio. Meko, slatko. Odjednom je Tom ušao u sobu…

TO BE CONTINUED


Image and video hosting by TinyPic
slatikica moj <3

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

do slijedećeg pisanja
Kuss von Billova und Tomova
subota, 30.01.2010. |03:04| Komentari (60) | On/Off | Print | # |