28.09.2008., nedjelja
...zajedno smo momke gledale, zajedno po rivi šetale, pravile se da smo važne, a da smo pametne i snažne...sanjale smo zemlje daleke...
prošli post bio je o mojoj smrti. ovaj je o mom životu.
oduvijek sam se plašila samoće. sve bih mogla podnijeti, samoću ne. samo nek je netko pokraj mene, netko na koga se mogu osloniti, netko kome se mogu ispovijediti, netko kome vjerujem. samoća, da, moj najgori neprijatelj. nekoć davno, tako davno da se toga jedva i sjećam, u mom je životu postojala osoba koju sam voljela. doduše, bila je to dječja ljubav, nisam je bila ni svjesna. ona je samo bila osoba bez koje sam mislila da ne mogu živjeti, niti sam ikad pomišljala da ću to morati. ona je bila moja prva najbolja prijateljica i s njom sam se igrala lovice i žmurice u ljetnim večerima. kad smo porasle, ne toliko da smo odrasle, niti toliko male da smo klinke (zapravo smo bile, samo toga nismo bile svjesne), taj dio mog života je odlučio otići. jer su nam se putevi razišli, reče ona. prerazličite smo postale. htjela sam umrijeti, htjela sam se čak i potpuno promijeniti, samo da je vratim. bolilo me, a ona se nikad nije vratila. nakon nekog vremena je prestalo boljeti, jer me život nije čekao, nastavio je, pa sam morala i ja.
mislila sam da nikad neću naći nekog kao što je ona. tad sam prvi put osjetila samoću i mislila sam da je se nikad neću riješiti. falile su mi naše pričice, tako nevine, a tako ozbiljne, naši izlasci popodne i sama spoznaja da je ona u mom životu.
čovjek sve može preživjeti, samo ako se čvrsto odluči na to.
nisam nikad našla nekog kao ona, nakon toga sam našla nekog još i boljeg. polako, tako polako je raslo naše prijateljstvo. polako smo se upoznavale, polako se privikavale jedna na drugu. prije nego što sam to uopće i shvatila, ja sam nju voljela. voljela sam je jako, jače nego što sam mislila da mogu nekog voljeti. sad sam znala da ljudi jako lako mogu otići iz tvog života i strepila sam nad tim da ona ode. nisam htjela da ode, jer sam ja nju voljela, jer je ona meni trebala. naši izlasci, naše priče, zvuk njena smijeha, naši veliki planovi, samo sjedenje na klupici i smijanje, bez posebnog razloga, samo zato da se smijemo. i vrijeme je prolazilo, a mi smo stojale, mijenjale se, odrastale, svaka na svoj način.
u jednom trenutku nje više nije bilo kraj mene. tako sam navikla na nju pored sebe, a sad joj gledam u leđa. besane noći u pitanju što sam krivo napravila, što je pošlo po krivu, mogu li išta promijeniti, sve, sve ću učiniti... bolilo me sve, svaka pora mog tijela me boljela od ljubavi i tuge. a nisam imala kome to reći. nitko me ne bi poslušao. nikome nisam mogla objasniti koliko ja volim svoju malu najbolju prijateljicu i koliko mi ona znači. dugo me jako boljelo i činilo mi se da nikad neće prestati. i bila sam u pravu. nitko nikad nije mogao zauzeti njeno mjesto u mom srcu.
...and i'm standing here, miles away, and i wonder... why you left?...
ali bila je tu još jedna osoba. osoba koja mi je makar na par trenutaka mogla utihnuti bol prema mojoj prijateljici. voljela sam je i mislila sam da je poznajem. mislila sam da sam prošla dovoljno toga da mogu procijeniti ljude. za nju bih stavila ruku u vatru i tri puta ako treba. i ostala bih bez te ruke. ona me naučila dokle seže ljudska sebičnost i izdaja. naučila me to na taj način da je sva moja ljubav jednostavno prešla u gađenje i tamo ostala. nikad nisam zažalila za njom.
ona je jedina uspjela ubiti moju ljubav do korijena.
u međuvremenu nisam nikad prestala voljeti svoju malu najbolju prijateljicu. i nikad se nisam prestala nadati. nikad nisam shvatila zašto se to dogodilo, zašto sam ja morala ostati bez nje, baš kad mi je trebala više nego itko na svijetu, i tad sam shvatila što je prava ljubav. shvatila sam što je nekoć bilo drukčije u meni. shvatila sam da mi je drago što je nije bilo tad kraj mene, jer joj ja tad ne bih mogla ništa ponuditi, samo bi ona morala biti tu za mene, umjesto negdje u svijetu, gdje je živjela, gdje se tražila, gdje je sazrijevala. prvi put sam shvatila što znači kad nekog voliš nesebično, kad ti je draže da si ti nesretan, samo ako je ta osoba sretna. boljelo me jako što je nema, ali nisam bila ljuta, samo sam htjela da je ona sretna, makar to značilo da sam ja bez nje. kad sam to shvatila, kad sam to prihvatila, kad sam odlučila da ću je samo voljeti, bez obzira gdje i s kim ona bila, ona se našla pored mene. i još uvijek je tu. ne pitam kako, ne pitam zašto, jer me strah išta pitati, da se sve opet ne promijeni i da ja opet ostanem bez nje. šutim i uživam u tome, u nama, u našim zajedničkim osmjesima i pričama, u njenoj prisutnosti. strah me da će otići, svakog trenutka sam toga svjesna, ali utišavam taj glasić, ne želim ga sad slušati. još uvijek me ponekad zna zaboljeti srce pri pomisli da bih još jednom mogla ostati bez nje, da bi mi najpametnije bilo da se zatvorim negdje gdje me više nitko neće moći povrijediti. ali brzo se saberem i počnem uživati u svom životu. u svojoj maloj najboljoj prijateljici. i više me nije strah samoće, jer znam da nikad neću više ostati sama. uvijek će mi ostati ljubav prema njoj, ma gdje mi bile.
<3
There's nothing I could say to you
Nothing I could ever do to make you see
What you mean to me
All the pain, the tears I cried
Still you never said goodbye and now I know
How far you'd go
I know I let you down
But it's not like that now
This time I'll never let you go
I will be, all that you want
And get myself together
Cause you keep me from falling apart
All my life, I'll be with you forever
To get you through the day
And make everything okay
I thought that I had everything
I didn't know what life could bring
But now I see, honestly
You're the one thing I got right
The only one I let inside
Now I can breathe, cause you're here with me
And if I let you down
I'll turn it all around
Cause I would never let you go
Cause without you I cant sleep
I'm not gonna ever, ever let you leave
You're all I've got, you're all I want
Yeah
And without you I don't know what I'd do
I can never, ever live a day without you
Here with me, do you see,
You're all I need
|
- 15:00 -
Komentari (35) -
Isprintaj -
#
|
