24.08.2008., nedjelja
...but this time, this time, i'm gonna try anything just to feel better...
došla sam do kraja. :)
*ovo nije poglavlje, ovo je samo nalet inspiracije*
kao mala, voljela sam glumiti da sam netko drugi. uvijek je to bio isti tip čovjeka - jaka, čvrsta djevojka koju život nije mazio, kojoj nije raslo cvijeće kroz život, već korov, a opet, od tog korova, ona je napravila najljepši aranžman.
tko sam ja danas?
ma ne znam :D ne znam, a i da znam, bih li vam zaista rekla? napisala bih vam riječi, vi biste ih pročitali i protumačili na svoj način. mogu vam napisati samo tko sam bila, dok sam bila tako mala. jer to su činjenice, a činjenice nitko ne može iskriviti. zato ih nitko i ne voli, jer su tako jednostavno točne i precizne.
mala je bila taši taši tanana. i mala je htjela da život za nju počne. tražila je neku promjenu, da se nešto počne mijenjati, da se izađe iz te proklete kolotečine u kojoj su prolazile godine. mala je nove godine dočekivala na krovnom prozoru, gledajući vatromet kako se širi po nebu, a zatim nestaje. i plakalo joj se, jer ona nije bila tamo gdje vatromet nastaje, nego ga gleda na nebu, kad već umire. više nego jednom je rekla - nek život krene, pa makar i loše, bitno da se kreće, nebitno kako. spoj vatrometa, čarobne noći i jake želje učinio je da život krene. prvo sporije, zatim sve brže i brže. htjela je bunt, nije ga nikad ostvarila, jer je život krenuo ozbiljnim stazama na kojima nije bilo mjesta za bunt. morala je trčati tom stazom, na najozbiljniji način, jer da se zaustavljala na svakom pubertetskom stajalištu i živjela na način da živi sve i odmah i sad, izgubila bi se. doduše, izgubila se i ovako. u jednom trenutku je sve postalo prebrzo i mala se zaustavila i nije znala kamo skrenuti. mala je sjela i čekala da je netko povede u njenom životu. stazom njena života. a život nije stao. htjela je da krene, on ju je doslovno shvatio i dok je ona sjedila, on je počeo juriti svom snagom. bez stanke. a ona je bila mala. zaista mala. život ju je počeo gaziti, malo po malo, kao da joj želi poručiti - bahato si me htjela, iako nisi bila spremna za mene, dao sam ti da uživaš u kolotečini, ti si htjela glamur i sjaj, kao da je samo to život, htjela si sve vidjeti, sve okusiti, sve osjetiti, misleći da ću ti slati samo dobre i lijepe stvari. - mala je bila pretrpana životom i njegovim događanjima. činilo joj se kao da događaji nikad neće prestati. nikako nisu htjeli stati. život je samo bacao i bacao događaje od kojih je ona morala kupiti ono što se pokupiti može i preživjeti na bilo koji način. živjela je, da, život je počeo, samo nikad nije mislila da će se život svoditi na preživljavanje. dignula se i krenula dalje. i izgubila se. pa je ponovno sjela. čekala da netko pronađe pravi put za nju. sjedila i sjedila i sjedila, vjerovala da će joj netko pokazati put. dok god je sjedila i čekala, to je život više događaja bacao na nju, koji su je gušili, poput vode se dizali, utapali je. nije znala hoće li preživjeti. udisala je zadnje atome zraka, dok ju je more događaja gušilo, oduzimalo joj zrak. vrištala je, zvala upomoć. do trena kad je voda nije potopila.
mala je umrla, nasred prašnjavog puta, utopljena nevidljivim slanim morem događaja. ljudi koji su je zadnju vidjeli su rekli da nikad ne bi mogli ni pomisliti da je ona imala problema, iako su znali da joj sigurno nije lako, mislili su da je ona jaka i da je sve događaje davno prebolila. a onda se utopila.
ja vam mogu reći istinu o maloj taši taši tanana. nije ona bila slaba, bila je mala i htjela je život, zar je možete kriviti? nije mogla očekivati sve što se dogodilo, nitko to nije očekivao. ja sam je pronašla, uzela njenu ostavštinu i s njenim iskustvom krenula dalje. mala me naučila kako od korova raditi aranžmane. ona još uvijek živi u meni, podsjeća me na neko davno vrijeme kad sam trčala za životom. jer sad plešem kroz život. jer je lakše. jer mišići manje bole. jer se ljepše smijati dok plešeš, nego dok trčiš. i život i dalje ide, samo se ovaj put on prilagodio meni. mala je trčala za njim, pa je on sve više i više žurio. ja sam upalila muziku i sad idemo zajedno uz ritam.
lalala...
|
- 18:42 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
|
