15.09.2007., subota
...waiting for the answer... /quote:Iskru u sebi zapaliti je lako, odrzati vatru zaista je tesko. I samo onaj koji za interes ne zna, samo onaj koji voli bezuslovno, koji ljubav nazad ne trazi; jedino taj u sebi vatru nosi, jedino njemu dusa bice topla./
...it's a leap of faith when i believe that you are out there...
stvari koje su najbolje u našem životu, nekako meni uvijek dolaze kad ih najmanje očekujem. u jednom trenutku mi je trebao netko reći da moram postati svjesna zaista bitnih stvari, a ovo je prvi put da to nisam zaželjela, nisam tražila. samo sam zaista bila tužna i izgubljena, ali nikako pesimistična, za razliku od prošlih tuga. uvijek bih bila tužna i nisam vjerovala da će postati bolje, samo gore. ovo je bio prvi put da, kad sam osjetila da sam se potpuno izgubila, vjerovala sam da ću se pronaći, da će mi se ukazati svjetlost, nešto što će mi reći kojim putem da krenem do same sebe. odjednom su se počeli javljati ljudi, moji prekrasni ljudi, moje prekrasne zvijezde i davati mi snagu. osjetili su da nisam dobro, osjetili su da sam se izgubila, ništa nisu pitali, ništa nisu morali znati osim činjenice da mi treba pomoć i davali su mi je bezuvjetno. slali mi svojim riječima snagu i ljubav, hrabrili me za loših dana, hvalili za dobrih. i ništa nisu zahtjevali od mene, ništa nisam morala dati zauzvrat. ni ne moraju tražiti, davanje ljubavi nije propisana stvar, ako ti daš kilo ljubavi, moraš dobiti kilo nazad. ne. ne ide tako. ako daš kilo ljubavi, ne želiš ništa nazad jer želiš da voljena osoba zadrži sve. a ona ti svejedno vrati dvostruko. pa ti njoj četverostruko. pritom se ne osjećaš slabije, nikako slabije, jače! davanje ljubavi je jedino davanje na svijetu koje te ne oslabljuje. ako daš litru svoje krvi, osjetit ćeš se sretno jer si pomogao nekome, ali bit ćeš slabiji, dok davanje ljubavi čini te i sretnim, ali tako jakim! zašto, oh, zašto je onda to tako rijetko?
...and i feel you right here beside me even though you're not there...
napokon shvaćam zašto ljudi kompliciraju jednostavne stvari. iz straha. nema jednostavnije stvari na svijetu nego biti sretan. čovjek je rođen da bude sretan, tuga njemu nije prirodno stanje, to je samo ljudska pasivnost, manjak želje za borbom. svi ponekad vole biti tužni, malo se žaliti, malo se tetošiti, nije to loše, ali moraš se znati trgnuti iz toga, ne dati da to postane rutina. jer zaista nikad nije ništa tako bezizlazno i grozno kako mi to zamislimo. mi sami biramo kako će biti, i ako odlučimo da mi to možemo, da se imamo čemu veseliti, zašto onda da odustanemo? čovjek može podnijeti čak i previše, a od toga ne koristi ni trećinu. rađe sjedne u taman kutak sobe i plače, ne gledavši pritom u čaroliju budućnosti i magiju nepredvidljivost. time muči sebe, ali i ljude koji ga vole. ako ne želiš da ti se pomogne, nema toga što ti može pomoći. prvo moraš sam odlučiti biti sretan, da ti itko zaista može pomoći. često to srećem po blogovima, mnogo mladih ljudi je nesretno, zaista, jako tužno i pomislim zar zaista nema nikog tko im želi pomoći... onda čitam dalje i vidim da ih ljudi pitaju što im je, zašto su tako tužni, što im se dogodilo i oni ne žele odgovoriti, oni se ne žele povjeriti, oni zapravo uživaju u tom svom stanju tuge. apsurdno zvuči, da, da netko voli biti nesretan, ali ne znam kako to inače objasniti. nitko ne mora biti tužan, dovoljno bi trebalo biti da izađu na ulicu i udahnu zrak, čak i ako osjete malo ispušnih plinova, nasmij se i reci - vidiš, kad ovo naprave u filmu snimanom u New Yorku ispadne da su udahnuli najčišći zrak a zapravo udišu smog... i smij se tome kao da je to najbolji vic na svijetu! to mora biti dovoljno! tek kad to bude dovoljno, stvari će se poboljšati. kad sami odlučite biti sretni i optimistični makar trenutno nemate nikakve pomoći, odjednom će se pomoć stvoriti, ni od kud, samo će vas zasuti val pozitivne energije kao neočekivani pljusak. ako ni od koga drugog, onda od mene same :)
citat iz naslova je od mog dragog slobodnog prijatelja...
|
- 21:05 -
Komentari (41) -
Isprintaj -
#
|
