SPORTSKE TEME

ponedjeljak, 29.06.2009.

Zdravko Mamić uspio: Mandžukićev ostanak najveći je dobitak Dinama!

Dok je Brazil sinoć predvođen sjajnim Kakom pokazivao kako se igra pravi nogomet i kako se izgubljenu utakmicu u samo 45 minuta pretvara u još jednu veliku pobjedu, naši nogometni majstori nastavljaju duge i iscrpljujuće pripreme.

U Rijekinoj bazi glavna tema razgovora je nedostatak love tako da su neki prvotimci morali posuđivati po nekoliko kuna od svojih roditelja da imaju za kavu kao u srednjoškolskim danima. Nekoliko metara dalje, Miše i suradnici sada već malo tiše razgovaraju o napadaču kojeg bi željeli vidjeti jer navodno velikom gazdi Jaki Anadabaku smeta Mišino moljakanje u medijima. Jedino je, zaključit ćete lako, zanimljivo u Dinamu. Kao i svake, tako i ove pripreme modrih prolaze u znaku dolazaka i odlazaka. Nakon što je neki dan doveo Grka Papadopoulosa, Mamiću je glavni cilj bio ostanak Mandžukića još jednu sezonu u modroj svlačionici. Zna Zdravko da mu je Mandža i više nego potreban u nastojanju da modri nakon dugo godina dočekaju proljeće u Europi.

Nakon što je jučer u mikrofone predstavnika sedme sile zagrmio da će Mandžukiću dati jasan ultimatum: "Ili ćeš ginuti za Dinamo ili možeš odmah otići" te zaprijetio svom najboljem napadaču s novčanom kaznom zbog ponašanja na Rogli, Mamić senior je danas održao privatni sastanak s mladim napadačem. I čini se, rezultat istoga bio je više nego povoljan za Dinamo. Prema dogovoru Mamića i Mandžukića, mladi napadač će još jednu sezonu predvoditi modri napad. Ne zna se kako je i na koji način izvršni dopredsjednik modrih zaustavio Mandžu na putu prema Bremenu, no, činjenica je da je uspio. Najveći je to dobitak za Dinamo, za njegove vjerne navijače koji nestrpljivo čekaju jedan pravi, veliki rezultat modrih. Ako to uspiju ove sezone, Mandžukić će svakako ostati u dubokom sjećanju svih modrih drukera.

A onda ni transfer u veći, bogatiji i europski uspješniji klub neće izostati. Velika je ovo i teška odluka mladog napadača Dinama. U džepu je imao 10 milijuna tešku ponudu bundesligaša i bogati godišnji ugovor. I iako je već danima najavljivao kako je odlazak i više nego logičan predomislio se. Ipak je s druge strane stajao Zdravko Mamić kojem u ovoj priči novac, ipak, nije bio presudna činjenica.

29.06.2009. u 14:38 • 0 Komentara • Print • #

petak, 26.06.2009.

Zdravko Mamić nema razloga slaviti: Više bi vrijedio ostanak Mandžukića nego dolazak Papadopoulosa!

Zdravko Mamić napokon je u nečemu uspio. Nakon nekoliko dana pregovaranja u Maksimir je doveo Dimitriosa Papadopoulosa, bivšeg igrača atenskog Panathinaikosa, Leccea i povremenog reprezentativca Grčke.

Izvršni dopredsjednik Dinama, kažu dobro upućeni, bio je široke ruke i Grk će godišnje zarađivati velikih milijun eura čime će postati najbolje plaćeni nogometaš Dinama ikada. No, sada to treba dokazati i na travnjaku. Jedno drugo moguće pojačanje, Leandro Cufre navodno je bio na Maksimiru i prema izvorima jednih dnevnih novina čovjek nije mogao doći sebi kada je stupio na maksimirski travnjak. Navodno je Argentinac kao iz topa izjavio:

- Zar bih ja tu trebao igrati, kakvi su tek onda ostali stadioni, ako je ovaj nacionalni na kojem igra reprezentacija?

Nažalost, podsjetio je i Mamića i sve nogometne zaljubljenike na što nam sliči nogomet te nam jednom rečenicom dokazao kako je Maksimir najbolji primjer trenutnog stanja u našem sportu. Mamić mu može ponuditi mlijune jer ih ima, može ga dočekati raširenih ruku i bogatim stolom u Okrugljaku, ali, nažalost, malo tko želi doći igrati na takav stadion i pred toliko malo gledatelja. To je surova realnost.

Dok u modru svlačionicu dovodi pojačanja iz Grčke, a možda i daleke Argentine, Mamiću iz ruku klizi ipak najveći jamac Dinamovog proljeća u Europi. Mario Mandžukić glavom je već tjednima u Bremenu i to pomalo postaje veliki problem. Ostanak Mandže bio bi pun pogodak, veća stvar za Dinamo od dolaska Papadopoulosa i sličnih. No, napadač Dinama želi otići i to mu nitko ne može zabraniti. Ako ga i zaustavi u naumu da napusti Zagreb i Hrvatsku, Mamić će opet imati veliki problem, nezadovoljnog igrača u svlačionici koji u svakom trenutku može napraviti veliku frku. Dok svi zajedno razapinjemo Mamića, navijači mu skladaju pogrdne pjesme upravo zbog ovakvih sličnih stvari, mogli bi se i upitati zašto baš svaki igrač iz Hrvatske, čim i malo zablista, napušta naš nogomet? Mandžukić je nesumnjivo dao puno Dinamu, ali Dinamo je puno više, ipak, dao njemu. Zašto mu to Mandžukić ne bi mogao vratiti još jednom sjajnom sezonom u modrom dresu?

26.06.2009. u 14:33 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 18.06.2009.

Slučaj Dražena Medića: Nesigurni nasilnik koji voli "spominjati majku"

Nakon što je prije neki dan u razgovoru za jedan dnevni list vječni Miroslav Ćiro Blažević rekao kako će kad stupi na dužnost člana gradske skupštine posebno paziti gdje i na koji način ide novac namijenjen nogometnom klubu Zagreb i njegovom predsjedniku Draženu Mediću, prvi čovjek kluba iz Kranjčevićeve je, barem prema Ćirinim navodima, nazvao „trenera svih trenera“ i prijetio mu čak i smrću!?

O Ćiri se sve zna, koju čokoladu voli jesti i koja marka sata mu je najdraža. S druge strane, o Mediću se zna jako malo ili gotovo ništa iako iz blagajne grada Zagreba u njegove ruke ide veliki novac. Među novinarskim krugovima poznat je samo po kasnim noćnim pozivima kad mu neki tekst nije po volji ili kada se dirne u projekt „Veslačka“ u koji je, kako i Ćiro kaže, utrošeno nekoliko proračunskih milijuna.

Osim što je samozatajan, Medić je i veliki prijatelj Igora Štimca u velikoj borbi protiv „vječnog neprijatelja“ Zdravka Mamića. Upravo je predsjednik Zagreba, zato, prvi Štimčev kandidat za mjesto predsjednika Udruge prvoligaša kada Štimcu istekne mandat. Na taj bi način, barem Štimac i Medić misle, Mamiću smanjili manevarski prostor u naumu da zavlada cjelokupnim hrvatskim nogometom iako je veliko pitanje nije li alfa i omega modrih to već ostvario. Iako su Štimac i Medić, uz potporu Sinovčića i njemu sličnih proveli priču o Ligi 16, a to je ono čemu se Mamić zdušno protivi, svi znaju kako taj projekt u današnjoj situaciji teško može zaživjeti.

No, da se vratimo Mediću. Iako na prvi pogled izgleda markantno, samozatajno, predsjednik Zagreba jako je nezgodan kad su u pitanju „neposlušni“ novinari. Onda nestaje markantnost s početka priče i kreću gotovo svakodnevni, ovisi o tome kakav je novinar tekst napisao, neugodni pozivi u kojima se ne libi spominjati majku, obitelj, djecu i sve bliže rođake.

U tim trenucima pokazuje svi nemoć, nepovjerenje u ono što radi, ali i činjenicu da nešto u njegovom vladanju ne funkcionira. I kad se sve malo bolje analalizira, Medić, Mamić ili Štimac tako su različiti, a tako slični. To su ljudi koji smatraju da im nitko ništa ne može i da su oni „bogovi“. Nažalost, mi i dalje živimo ui zemlji u kojoj takvi ljudi prolaze, kao i njihovo ponašanje koje ni malo ne dolikuje funkcijama koje obnašaju.

18.06.2009. u 14:17 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 08.06.2009.

Novi problemi za Bilića: Čudne izjave Jurića stvorit će lom u svlačionici

Tako to, na žalost, ide u Hrvata. Kad stvari krenu u pogrešnom smjeru, nastaju problemi. Iako nas je Bilić odmah nakon utakmice i jučer na druženju s novinarima umirivao kako bod protiv Ukrajine nije neuspjeh te da smo još u igri za drugo mjesto i doigravanje za SP 2010. čini se da je nestala idila po kojoj je hrvatska nogometna reprezentacija nadaleko poznata. Priča počinje nekoliko dana prije zagrebačke utakmice s neugodnim Ukrajincima kada je veznjak kockastih Ivan Jurić u razgovoru za jedne dnevne novine izrekao nekoliko čudnih rečenica:

“Ne znam što je bilo Biliću da me pozove, nisam ja neki nogometaš. Nikad neću povjerovati da sam marka, nedostaje mi mnogo toga, ali trudim se biti kompletan.”

“Hrvatska je dobra, ali nismo jaki, još manje top. Na kontinentu se ne možemo uspoređivati sa Španjolskom, Italijom, Engleskom, Nizozemskom.”

“Na poziciji defenzivnog veznog cijenim Mascherana, Sennu, Essiena, klasa je De Rossi. Niko Kovač? I on je, poput mene, limitiran. Ipak je ostvario super karijeru.” – govorio je Jurić i u najmanju ruku začudio sve.

Kako su neuspjesi na terenu najbolji lijek za izbacivanje negativnog mišljenja, na reakciju nekog od Jurićevog suigrača koje je on prozvao nije trebalo puno čekati. Očito, najviše razočaran i ljutiti bio je novi kapetan, ali i brat spomenutog Nike Kovača, Robert Kovač koji je više sebi u bradu, a manje novinaru dnevnih novina razočaran rekao:

"Kako smo i mogli dobiti kad nas ima “limitiranih”?! U svojoj igračkoj a pogotovo reprezentativnoj karijeri nikada nisam doživio da jedan igrač iz udarne postave tako govori o svojoj momčadi, o svojim suigračima!"

Nije trebalo dugo da se dešifrira kome je trebala biti namijenjena ta poruka. Kovača mlađeg ili je jedinog pogodilo to što je Jurić pričao ili je on jedini koji je u trenucima nacionalne tuge zbog izbjegnute pobjede jedini imao snage da se na svojevrstan način suprotstavi Jurićevim otrovnim strelicama. Možda uistinu veznjak talijanske Genoe i kockastih nije mislio ništa loše, možda je to bila neka vrsta šale, ali, čini mi se, izazvala je probleme unutar svlačionice. Bilo bi dobro kada bi to ostalo samo na relaciji Jurić – Kovač mlađi, jer bi problem bio i puno brže riješen. Velika će frka nastati ako se većina igrača povede za svojim kapetanom i stane protiv Jurića, igrača u kojeg Bilić puno vjeruje.

U svakom slučaju, pred izbornikom Hrvatske teški su dani. Južna Afrika nam sada izgleda puno dalje nego prije nekoliko dana, igra nam nije opasna i kvalitetna kao inače, na problem s izostankom Eduarda već smo navikli, a sada se pojavio i verbalni sukob najiskusnijih igrača. Sada će trebati pokazati veliko znanje i dokazati kako pozivi velikih klubova nisu slučajni.

08.06.2009. u 11:50 • 8 Komentara • Print • #

petak, 05.06.2009.

Tragikomedija na Poljudu: Hajduk ruši cijenu Nikole Kalinića!?

Svi relevantni nogometni stručnjaci, od Tomislava Ivića do Miroslava Ćire Blaževića predviđaju mu veliku karijeru i već sada ga imenuju nasljednikom sjajnog Alena Bokšića.

Nesumnjivo, Nikola Kalinić nadaren je napadač koji kad hoće i ako ima pravu momčad iza sebe može suparnike pobijediti sam. Kako to obično u Hrvatskoj biva, čim se pojavio i zaigrao u bijelom dresu, mladi Nikola se automatski pojavio i na listi za transfer bijelih. I tu možda počinje svojevrsni cirkus i pokazatelj kako funkcionira Hajduk. Gotovo cijelu sezonu, od Buljana pa do samog Peroša, naslušali smo se priča da Kale vrijedi minimalno 10 milijuna eura i da ga ispod te cijene ne puštaju.

Unatoč povećoj odšteti na Poljud su tada sletjele dvije konkretne ponude Valencije i talijanskog Palerma. Kako je tada Hajduk imao pogodnu situaciju na tablici i na bankovnom računu, a i titula prvaka naširoko se smiješila, Peroš i društvo glatko su odbili te ponude. Danas, nekoliko mjeseci kasnije, vodeći ljudi majstora s mora povukli su jedan u najmanju ruku čudan potez. Naime, umjesto dosadašnjih 10, za mladog napadača sada traže 8 milijuna eura!?

Dugo se bavim sportskim novinarstvom i pratim sve što se događa u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu i moram priznati da nikada, ali nikada nisam čuo ili vidio da klub sam smanjuje cijenu svog igrača.

U „normalnom“ svijetu to ide tako da klub dobije ponudu i onda, naravno, raspravlja o tome hoće li je prihvatiti ili ne. Ovakav potez poput ove tragikomedije s Poljuda pun je nelogičnosti i pokazuje kako su ljudi koji vode taj nekada veliki klub nedorasli tom poslu i da ne znaju prodati možda najvrijednijeg i najboljeg igrača bijelih u posljednjih nekoliko godina.

05.06.2009. u 16:32 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>